Kolumne

Piše Zlatko Crnčec

Thompson promijenio političku scenu

Deplasirane su i potpuno pogrešne one reakcije koje govore o tome da je Thompsonov koncert na Hipodromu uvod u nekakvu reustašizaciju Hrvatske kakva je navodno bila na djelu devedesetih. Ideja da bi se to moglo dogoditi toliko je pogrešna i besmislena kao i ona koja bi tvrdila da je inicijativa SDP-a o povratku trga Josipa Broza Tita u Zagrebu prvi korak u skoro uvođenje komunističke diktature u Hrvatskoj.

Piše Siniša Pavić

Za dron spremni

Uredno kupiš ulaznicu mjesecima ranije, veseliš se svemu unaprijed, ratuješ sve to vrijeme sa svim onim crvenim, žutim i zelenim vrazima koji nikada ne spavaju, a da im ne padne na pamet minirati spektakl kakvog svijet ne pamti. Putuješ satima do metropole samo da gužve i nereda ne bude, ispijaš hektolitre tekućine svake vrste da te sunce ne ubije dok čekaš da sve to konačno započne.

Piše Milan Rakovac

Ach unsere Kaiser je Cesar ča ga ni

U Riječkoj rezoluciji izravno se navodi ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a Istra se spominje tek uzgred pri kraju rezolucije: "Naravnim tečajem dogadjaja odrazit će se povoljno svaki napredak naroda u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji takodjer i na odnošaje našega pučanstva, koje živi i u drugim zemljama, posebice u najizloženijem kraju, biva u posestrimi Istri".

PIŠE ROBERT MATTEONI

Blaženi u Istri, Blagi ostaje dio nas

U posljednjoj sezoni Lige 12, 2012. nakon koje će se oživotvoriti Liga 10, Istra 1961 je prilično obnovila kadar. Trener Igor Pamić, nakon što je prethodnu sezonu Istru doveo do devetog mjesta unutar Lige 16, pozvao je u Pulu niz igrača. Između ostalog stigao je Mile Škorić, koji će se na Drosini zadržati koji dan prije nego će, iz nekog razloga (ugovor, uvjeti?) izabrati HAŠK iz Zagreba i napustiti Pulu. Taman sam se vratio s EURA u Poljskoj i Ukrajini i kad sam došao na Drosinu i trenera pitao kakvi su svi ti novi igrači, najviše se zadržao u procjeni "ovog s irokezom". Paminjo je takav, kad mu netko sjedne kao igrač, uvijek će imati neku posebnu notu za njega. Agresivan, borben do kosti, uporan, ratnik. Takav mu je bio "irokez".

piše dražen katalinić

Schengen opet na čekanju

Prije 40 godina, početkom ljeta sastali su se predstavnici Belgije, Njemačke, Francuske, Luksemburga i Nizozemske i dogovorili osnivanje prostora za slobodno kretanje ljudi koji danas kolokvijalno nazivamo Schengen, po selu u kojemu je održan sastanak. Ideja koju su sanjale generacije Europljana o slobodnome kretanju, bez provjera na državnim granicama, prešla je dug put da bi zaživjela, čekalo se da zemlje srednje i istočne Europe jedna po jedna ispune visoke kriterije za ulazak u taj ekonomski prostor koji zajedno s eurom danas predstavlja najveći stupanj integracije europskih zemalja ikada.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Penavi igračka, HDZ-u sva moć

Izborni rezultat Domovinskog pokreta s lokalnih izbora u Vukovaru, a i drugdje, razlog je činjenice da šef te stranke Ivan Penava ipak ne ulazi u Vladu. Junior partner DP postao je nakon tih loših rezultata partner iz "dječjeg vrtića". Ukratko, nisu ostvareni realni politički uvjeti da Penava uđe u Vladu.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Kafkijanski DORH

Da je brod "Galeb" oduvijek top politička tema, znaju u Rijeci i vrapci na grani. Da ne kažemo galebi u ruci.

piše zlatko crnčec

DP na putu bez povratka

Domovinski pokret ne prestaje iznenađivati domaću javnost. Nakon što je cijeli svoj svjetonazorski pristup politici temeljio isključivo na napadima na Milorada Pupovca, a sve ostalo je bilo suha dnevna politika, ova je stranka odjednom poželjela biti arbitar za jedan od najtežih povijesnih prijepora – zločini nakon Drugog svjetskog rata nad vojnicima i dužnosnicima poraženoga NDH-a i nad članovima njihovih obitelji.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Aveti prošlosti

Avet hrvatske ekonomije, za koju smo mislili da smo je iskorijenili, poput kuge na primjer, izgleda da još uvijek obitava oko privrednih subjekata. Riječ je, dakako, o nelikvidnosti ili kašnjenju u plaćanju između poduzeća. Nekada je za generiranje nelikvidnosti najveći krivac bila država, pogotovo u drugoj polovici 90-ih, a onda tada moćni Todorićev Agrokor kojemu ni Vlada nije smjela prigovoriti zbog otezanja u plaćanju, ponajprije malim dobavljačima, koje je to na kraju i dotuklo. Svojedobno se pokojni ministar financija Ivan Šuker okuražio i za kašnjenje u plaćanju zaista prozvao Agrokor, to je bilo tijekom otvaranja jednog pogona za preradu pilećeg mesa u Varaždinu, no nakon toga više nikada nije ponovio izjavu, a ni Sanaderova Vlada nije stala iza njega.

Piše Milan Rakovac

Govorimo po našu

Piše Matko Laginja kako su se narodnjački prvaci susretali po Istri s ljudima tumačeći im da su Hrvati; "A kako oni zovu svoj jezik?" Da koga to pitaš, smijao bi ti se, ili bi rekao: "A, Bože moj, govorimo kako i vi, ili, govorimo po našu, šćavunski, hrvatski (rvaski); to posljednje ime kao jedino pravo širi se od dana do dana. Nu mnogo ćete naći ljudi koji koji neće reći da su Hrvati, premda priznavaju da hrvatski govore. Hrvat ima znamenje stanovnika Hrvatije"...

piše zlatko crnčec

Ista osoba vodi županiju i grad

Nespojivost dužnosti jedan je od izuma hrvatske politike u zadnjih nekoliko desetljeća. Točnije, način na koji se u Hrvata upražnjava ovaj pravni institut zaista je ponudio i još uvijek nudi niz bizarnosti, nategnutih pravnih rješenja, a sada, čini se, i izravno kršenje zakona. Naime, iako aktualni Zakon, kao i onaj prijašnji uz zanemarive stilske razlike, jasno govori da netko ne može istovremeno biti pročelnik na razini županije i zamjenica gradonačelnika u županijskom središtu, resorno Ministarstvo je na korak da da objašnjenje da je nešto slično ipak moguće.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Snagom do mira

Sjevernoatlantski savez na samitu u Haagu konačno je odlučio pokazati jedinstvo, snagu, odlučnost i predanost kolektivnoj obrani, uz sve češće spominjanje članka 5 statuta NATO-a koji kaže da napad na jednu članicu podrazumijeva napad na cijelu alijansu. Spominjanje tog članka svojedobno je bilo neumjesno, čak i nepoželjno, pogotovo u kontekstu eventualnog ubrzanog ulaska Ukrajine u NATO, što je ruska propagandna mašinerija znala itekako iskoristiti za širenje nepovjerenja među članicama, ukazujući da je NATO nejedinstven i da će se čak i raspasti. Pri čemu su zaboravili napomenuti da se upravo zahvaljujući Vladimiru Putinu i njegovoj "specijalnoj vojnoj operaciji" NATO-savez nakon više godina uspio proširiti na zemlje koje su se donedavna ponosile svojom neutralnošću - Švedsku i Finsku. I to na njihovo inzistiranje.

piše zlatko crnčec

Rad na crno na svjetlo dana

Ministarstvo rada i socijalne skrbi objavilo je nepotpune podatke o tvrtkama koje zapošljavaju na crno. A usto ih i nije postavilo na baš neko vidljivo mjesto na svojoj službenoj internetskoj stranici. Pa je tako najavljena borba države protiv zapošljavanje na crno naišla na još jednu prepreku. Onu koju je ovaj put država, odnosno jedan njen dio, postavila samoj sebi. A ideja je bila da objavljivanje liste muljatorskih tvrtki odvrati druge od sličnog nauma.

piše dražen katalinić

Novi rat, stari problemi

Još jedan novi rat u svijetu mogao bi donijeti stare gospodarske probleme jer je i u ovaj sukob, kao i u ukrajinskom ratu, uključen jedan od najvećih svjetskih izvoznika nafte pa ćemo, ako dođe do eskalacije, opet svjedočiti najprije energetskoj krizi, odnosno rastu cijene nafte, na što će se odmah nadovezati inflacija. Koje se doduše još nismo riješili jer je "vučemo" od ruske agresije na Ukrajinu.

Piše zlatko crnčec

Sada je zaista sve moguće

Eskalaciji sukoba na Bliskom istoku kao da nema kraja. Kao da nije dosta sve što se dosad događalo od Gaze, Libanona, Jemena pa do aktualnog rata Izraela i Irana. Sada se u cijelu priču umiješala Amerika. Bilo je izgleda očito da Izrael ipak nije bio sposoban uništiti postrojenja za obogaćivanje urana pa se u cijelu priču morao umiješati veliki brat.

piše zlatko crnčec

Iran i Izrael posvađali Plenkovića i Milanovića

Dakle, ponovo se dogodilo ono što se događa već skoro pet godina. Na vrlo važnom vanjskopolitičkom pitanju Vlada i predsjednik opet su u raskoraku. I to ogromnom, a i samo pitanje, odnosno tema, je od velikog značaja. A to je kako se Hrvatska treba postaviti oko rata Izraela i Irana, a samim tim posljedično i oko toga kako izraelska vojska tretira dva milijuna Palestinaca u Gazi.

Piše Dražen Katalinić

Klimatske nevolje

Vremenski ekstremi, poput onoga koji je prekjučer zahvatio Istru, bit će sve češći i sve razorniji, upozoravali su nas klimatolozi prije više od 15 godina, ali su previdjeli da će počinjati sve ranije u kontekstu redovnog ljetnog zagrijavanja sjeverne hemisfere. U zadnjih nekoliko tjedna već smo imali dva toplinska udara i jednu oluju, odnosno eksplozivnu reakciju atmosfere kada kiša udari u usijano i suho kopno, a ljeto nam kalendarski još nije ni počelo!

Piše zlatko crnčec

Državno zdravstvo mora opstati

Primarna zdravstvena zaštita u Hrvatskoj možda još i nije na koljenima, ali nije ni daleko od toga. Obiteljski liječnici za pregled pacijenta imaju samo deset minuta, a trebali bi imati između 15 i 37. Pedijatri bi bebi trebali posvetiti 18, a imaju vremena za samo devet minuta. Pedijatri u primarnoj zdravstvenoj zaštiti često brinu o 50 posto više djece od propisanog standarda.

piše dražen katalinić

Umjesto alimentacije - birokracija

oš u studenom 2023. ministar socijalne skrbi Marin Piletić najavio je pokretanje čitavog seta zakona, među kojima i osnivanje alimentacijskog fonda, za koji je rekao da ga Vlada formira "kako bi se država obračunala s nasilnikom a da ne ugrozi egzistenciju drugom roditelju i djeci". Ideja o alimentacijskom fondu proistekla je, podsjetimo, kao dio šireg plana borbe protiv obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama, a nakon ubojstva Osječanke Mihaele Berak i kažnjavanja odgovornih za propuste. Stekao se tada dojam da se država ovog puta misli ozbiljno obračunati s još jednom vrstom izbjegavatelja poreznih obveza, a to su neodgovorni roditelji koji koriste sve moguće zakonske "rupe" i manjkavosti sustava ne bi li izbjegli plaćanje alimentacije.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Ai, noi vieci-stari - propio no molemo, e tegnimo le redini xe oramai una over-populated

Bečki rigidni dvorski centralizam, doduše, trudi se posebnim statusom za Trst (temeljem medijevalnog ugovora Trsta sa Dvorom) omogućiti slobodni protok kapitala; ali tršćanski iredentizam, koji će upiti u se svu tu mediteransko-alpsku trgovačku internacionalu, de facto spontano romaniziranu još ranije, hoće i zaraditi i trgovati, ali hoće i ujedinjenje s Italijom; hoće svjetska tržišta i ujedno otcjepljenje od životnog zaledja (slavenskog i germanskog) – onoga, to jest, koji ne može biti osvojen jer etnički nije romanski, a to područje počima već na kilometar-dva iznad Trsta po slovenskim selima Krasa; hoće uskladiti neuskladivo, pomiriti nepomirljivo...

PIŠE ROBERT MATTEONI

Đole, prijatelji ga nisu zaboravili

Lahor nostalgije u sve toplijem ljetnom razdoblju. Emocije su takav faktor, diraju dušu, lijepe su, ali i negativne, ali što bi čovjek bio bez emocija. Prošli tjedan jedan od najboljih košarkaša pulske povijesti, Mladen Živković, nazvao je i najavio jedan posebni događaj. Prva reakcija bila je, zar već 10 godina!? Da, vrijeme leti. Nekad su govorili što ste stariji da je doživljaj protoka vremena sporiji, ali nema to veze s novim vremenima. I zato podsjećanje da je Slobodan Jovanović, svima nam znani Đole, preminuo prije jednog desetljeća, djelovala je nestvarna. Kao da je jučer bio tu, on koji je dio košarke ovog grada, i dalje, postao još tamo 1961. godine, igrajući za pulski Uljanik. Slijedila je Pula, i od 1968. Istragrađevno. I Đole je bio jedan od učenika, i među omiljenijima, legendarnog učitelja Jože Severa. Istragrađevno, ah orilo se Pattinaggiom 1972. u netom natkrivenoj prvoj dvorani u Puli. Borili su se žuto-crveni za prvu ligu, ali Industromontaža i Kvarner, godinu za godinu, bili su s(p)retniji.

Piše Dražen Katalinić

Maćeha i neželjeno dijete

Zatvori su nam prepuni, pravosudnih policajaca nemamo dovoljno, a izgleda da ne postoji ni interes za takvim zanimanjem - time bi se u jednoj rečenici moglo sažeti trenutno stanje u hrvatskim kaznionicama. Koje je već duže vrijeme alarmantno, samo nismo obraćali pažnju dok na njega nisu ukazali Sindikat pravosudnih policajaca, ali i sami zatvorenici, poput onih u splitskim Bilicama ili zagrebačkom Remetincu koji su jedino požarom mogli skrenuti pozornost javnosti na prenapučenost zatvora. A da je stanje više nego alarmantno, govore podaci o popunjenosti zatvorskih kapaciteta, odnosno njihovoj prenapučenosti, koja u prosjeku za sve zatvore iznosi 125 posto, dok u zadarskom zatvoru ide do čak 211 posto!

piše zlatko crnčec

Farsičan kraj sna o autocestama

Još jedno uhićenje visokih dužnosnika. I još jednom ima veze s Hrvatskim cestama i Hrvatskim autocestama. I s time kako se grade hrvatske ceste i autoceste. Što se tiče ove djelatnosti, tu su repovi dugi i preko 20 godina. Na optuženičkoj klupi našao se prije desetak godina čak i nekadašnji ministar prometa i njegovi najbliži suradnici. Sve skupa kada bi se zbrojile sve afere oko i u cestogradnji došlo bi se zasigurno i do cifre koja se mjeri u desecima, možda čak i stotinama milijuna eura. Bio se pojavio čak i slučaj gdje se pripremalo i ubojstvo jednog podizvođača.

piše dražen katalinić

Beograd, Zagreb, Graz...

Beograd, Prečko u Zagrebu, Graz… Sve je duži popis europskih gradova u kojima se događaju scenariji kakve smo navikli gledati nejčešće u Sjedinjenim Državama, a za koje smo mislili da se kod nas ne mogu nikako dogoditi. Jučer je Europu tako šokirala još jedna pucnjava u školi, ovog puta u Grazu, u kojoj je glavni protagonist, kako javljaju tamošnji mediji, bivši učenik koji je pucao na učenike i ubio njih najmanje desetero, da bi na kraju presudio samome sebi.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Mala zemlja za veliki trošak

Strani mediji raspisali su se o Hrvatskoj – dio talijanskih medija piše kako su hrvatske plaže "laž" jer su dobrim dijelom nasipane, a da prirodnih ima sve manje. Ali to je samo nelojalna konkurencija u napadu. Puno je veći problem ono što pišu britanski mediji, pa makar bili i tabloidi, o tome da engleski turisti bježe s Jadrana zbog previsokih cijena. Hrvatska je donedavno imala uglavnom goste iz Češke, Austrije ili Njemačke, pa su i cijene bile prilagođene njima. A onda su Hrvati digli cijene za oko 50 posto u zadnjih nekoliko godina i – nisu dobili nove goste spremne platiti luksuz, ali su izgubili oprezne Nijemce i Austrijance, a i siromašnije Čehe.

piše zlatko crnčec

Pojačati kazne za prometne prekršaje

Ove je godine u prometu na cestama dosad poginulo 115 osoba, 16 posto više nego u istom razdoblju 2024. A ovaj je lipanj posebno dramatičan. U sedam dana ovog mjeseca na cestama život je izgubilo čak 16 osoba. Prema podacima iz Europske komisije Hrvatska je bila na četvrtom mjestu s 62 poginulih u prometu u 2024. godini, odmah iza Rumunjske sa 77, Bugarske sa 74 te Grčke sa 64 smrtno stradalih na milijun stanovnika. Ipak, zabilježen je pad smrtno stradalih u Hrvatskoj u odnosu na 2023. godinu kada je zabilježena 71 poginula osoba u prometu na milijun stanovnika.

Piše Milan Rakovac

Cesarske luke

Ugasli sjaj tri mi najmilija grada na svijetu, čini me bezvoljnim, nepotrebnim, nesuvislim. Jer tako ne mora biti. Jer može opet biti sjaja - "samo" valja mrdnuti dupetom. Ali "samo" to naši oligarsi, nacionalni ali i lokalni, ne čine…

piše tihana tomičić

Hajdaš Dončić zaigrao ruski rulet

Vrh SDP-a povukao je rizičan potez - raspustili su četiri glavne organizacije u državi, i iz toga Siniša Hajdaš Dončić sa svojim timom može izaći kao pobjednik, odnosno kao uspješan kandidat za premijera na izborima 2028. Ili kao (politički) pokojnik - ako se pokaže da će u raspuštenim organizacijama u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku unutarstranački sukobi tek sad eskalirati, i ako broj kandidatura na kraju ode u novu podjelu, do ameba.

PIŠE Robert Matteoni

Stjecanje prava glasa, proces u ključnoj fazi

U 1993. godini tadašnji HAŠK Građanski bio je u procesu promjene imena, u Croatia. Bili su to počeci HNL-a, u jeku Domovinskog rata, a nedugo nakon što se NSH izdvojio iz Fudbalskog saveza Jugoslavije. Taj proces imao je određene komplikacije u počecima lige. Trebalo je sređivati registracije, ovjere ugovora, sve je bilo prilično konfuzno i s puno nepoznanica. Kao i uvijek, to je plodno tlo za svekolika muljanja i nametanja, a u čemu su se uvijek moćniji bolje snalazili.

piše dražen katalinić

Obuzdavanje potrošačkog kreditiranja

Za manje od mjesec dana na snagu stupaju postroženi uvjeti za dobivanje kredita. Prve su to restrikcije kreditnih aktivnosti u Hrvatskoj još od 2018. godine, a koje je Hrvatska narodna banka ovaj put bila primorana uvesti jer smo malo pretjerali sa zaduživanjem, posebno s podizanjem gotovinskih potrošačkih kredita što bi, kažu u HNB-u, moglo ugroziti finacijski sustav. Osim toga, stroži uvjeti za odobravanje kredita trebali bi biti i antiinflacijska mjera jer bi se ograničavanjem ponude novca utjecalo na robusnu potrošnju zbog koje dijelom i imamo inflaciju jer tržište odgovara na potražnju, a dok god je potražnja visoka, ne možemo očekivati da cijene budu niže.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Sv. Duh još jedan loš primjer iz zdravstva

Baš u tjednu u kojem bi se, ako to želi, u Sabor mogao vratiti bivši ministar zdravstva Vili Beroš, nekadašnji "Vili superheroj", a onda ministar uhićen dok je još bio na dužnosti, hrvatsko zdravstvo potresla je nova afera. Deset osumnjičenih sa Sv. Duha tereti se za uzimanje mita kako bi pacijente preko reda primali na operacije, ali i kako bi im pripisivali bolovanja bez stvarne osnove.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Nepotreban štrajk

Srednjoškolci će ove godine, izgleda, ranije na ljetni raspust zahvaljujući školskim sindikatima koji su tijesnom, da ne može tjesnijom većinom, izglasali održavanje štrajka i to na samom kraju školske godine. Osim što će doći do kaosa oko zaključivanja ocjena i održavanja mature, a onda i oko upisa na fakultete, morat će doći i do pomicanja završetka školske godine kad štrajk jednom završi, pa će srednjoškolci po svjedodžbe morati usred ljeta, otprilike kada neki od njih budu polagali prijemne ispite za fakultete. Pitanje je i što će biti s onim učenicima koji moraju na popravne ispite kako bi izbjegli ponavljanje razreda.

Piše zlatko crnčec

Tri politička samoubojstva

Tako u osnovi pametni, a na kraju ispali tako politički glupi. Rijeka, Split, Vukovar. Tri su to grada i tri primjera u kojima je onaj tko je bio na vlasti tako umješno i temeljito uništio samog sebe.

piše robert matteoni

Teško jest, ali ostati drugačiji je snaga ovog okruženja

Prošlog vikenda imao sam privilegiju svjedočiti oproštaju jednog velikog igrača, od jednog velikog kluba, u jednom velikom i prekrasnom gradu. Madrid je praznik za oko, senzacionalne arhitekture, širokih avenija, mnoštva zelenih oaza, monumentalnih građevina, a u kojem je unatoč milijunskoj naseljenosti promet protočan, bez stresa i nervoza. Ionako su Španjolci relaksirani pa im ta bolest suvremenog urbanog svijeta, diktatura vozila, samo dodatno daje snagu cool tipova.

Piše Milan Rakovac

Kalafat prokjeti van bili ti kalafati ki su pribijali galiji madiri

Domijana demijana demižona damižana velika staklena boca višelitarska najbolja je kad je opletena prućem ili konopčićem

Piše zlatko crnčec

Superizborna godina konačno završava

Nakon što se ove nedjelje u 19 sati zatvore birališta Hrvatska će konačno moći odahnuti. Superizbornih skoro 14 mjeseci bit će iza nas. Od travnja prošle godine pa do početka lipnja ove četiri smo puta morali izlaziti na birališta. Nije to bilo lako. Naravno ne u fizičkom smislu, ali u društvenom, političkom i u ljudskom smislu defitinivno jest.

piše zlatko crnčec

Prosvjetari opet korak do štrajka

Prosvjed prosvjetara koji bi se dogodio početkom šestog mjeseca i potom potrajao nekoliko tjedana bio bi zaista nešto spektakularno. Ako bi se tako mogao nazvati kaos koji bi se dogodio jer se ne bi mogle ni zaključivati ocjene ni provoditi matura. I veliko je, zaista veliko pitanje kako bi javnost primila ovaj razvoj događaja. Bi li i ovaj put njene simpatije bile na strani štrajkaša? Po nekoj definiciji, najčešće kada štrajka netko tko plaću dobiva iz proračuna, bio on lokalni ili državni, građani gotovo uvijek navijaju za one koji štrajkaju. To je naprosto tako. Posebno je to vidljivo kada recimo štrajkaju medicinske sestre. Velike su simpatije javnosti prošle godine pobrali službenici u pravosuđu koji su također štrajkom pokušali izboriti veće plaće u izbornoj godini. Tim više je javnost bila uz njih jer su suci gotovo bez nekih većih problema uspjeli izboriti znatno povećanje svojih prihoda. Oni i liječnici su oni zaposlenici koji primaju od države i koji su najmanje omiljeni u široj javnosti. Njih se uvijek gleda kao krajnje bliske vlasti, a njihov štrajk ili pokušaj obustave rada obično se promatra kao manja svađa u obitelji u kojoj će na kraju Vlada popustiti svojoj nestašnoj djeci. Ali i njima se načelno dala neka javna podrška, ali prilično suzdržana jer ih se doživljava kao povlaštenu kastu. Kao što smo napomenuli, njihove vodonoše u sustavima zdravstva i pravosuđa – medicinske sestre i službenici – bit će uvijek predmet simpatija njihovih sugrađana. Jer rade jako teške i odgovorne poslove za relativno malu plaću.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Novi izbori - novi tektonski poremećaji

U trenutku kad je Most prije dvije godine teškom artiljerijom pucao na HDZ-ovu Vladu u aferi "plin za cent" i drugima, izgledalo je da nema šanse da se Plenkovićeva ekipa ikad više poveže s "mostovcima". Izbacili su ih 2017. iz kombinacije kad je Andrej Plenković izgovorio povijesnu rečenicu "molim tajnicu da pripremi razrješenje", i od tada ljubavi nema.

piše rudolf frančula

Epilog

U svojim "Razmišljanjima" dosta sam prostora posvetio povijesnom revizionizmu tj. veličanju ustaštva i umanjivanju značenja antifašističkog naslijeđa, na koje pojave posebno upozorava Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda.

Piše Milan Rakovac

Šaka besid proti pozabljenja

A kako ćemo se navaditi po domaću?

piše zlatko crnčec

SDP opet na prekretnici

Zoran Milanović pet je puta vodio SDP na parlamentarnim izborima. I čak četiri puta izgubio. Onaj puta kada je pobijedio, bilo je to krajem 2011., kada je HDZ imao predsjednika u zatvoru, a u poštanskom sandučiću optužnicu kao pravna osoba. Situacija je bila dakle takva da čak ni SDP nije mogao izgubiti. S druge pak strane, Milanović se dva puta kandidirao za predsjednika Republike i oba puta više nego uvjerljivo pobijedio. Posebno je bila nadmoćna ova zadnja pobjeda kada je u drugom krugu dobio čak 75 posto glasova. A samo nešto više od šest mjeseci ranije, vodeći SDP na parlamentarnim izborima treći je puta bio uvjerljivo poražen od HDZ-a koji je vodio Andrej Plenković. Već ovako odokativno gledano, jasno se vidi da Milanović pobjeđuje samo onda kada birači glasuju osobno za njega. A gubi kada za sobom vuče SDP.

Piše zlatko crnčec

Suglasje konačno postignuto

Ratne su sjekire konačno zakopane. Koliko duboko i koliko ozbiljno, pokazat će vrijeme. Ali sama činjenica da će sutra biti sjednica Vijeća za obranu i da sve upućuje da na njoj ne bi trebalo biti sukoba, ipak je nekakvo svjetlo na kraju dugog tunela.

piše dražen katalinić

Ekologija važnija od radnika

Takozvana brza moda sa sve dostupnijim brendovima počela je ugrožavati i samu tekstilnu industriju zbog naše potrebe da stalno kupujemo, nosimo, bacamo pa onda opet kupujemo, nosimo i bacamo jeftino proizvedene modne marke koje potplaćeni radnici u dalekoistočnim zemljama šiju i sastavljaju u ponižavajućim radnim uvjetima i za ponižavajuću plaću. No, nisu njihove mizerne plaće razlog zašto je tekstilna industrija došla u fokus globalnih politika, nego opasnost od zagađenja okoliša jer je sva ta silna iznošena i bačena odjeća počela gušiti naš planet zbog čega se odašilje poruka da brza moda više ne bi trebala biti u modi.

piše zlatko crnčec

Drugi krug ipak određuje pobjednika

SDP je izgubio Rijeku. HDZ je na putu da obrani Dalmaciju, mada bi u drugom krugu mogao imati problem u nekoj od četiriju dalmatinskih županija. To je otprilike najvažniji rezultat prvog kruga lokalnih izbora. HDZ se može proglasiti njegovim pobjednikom, SDP gotovo pa gubitnikom iako je stranka napravila neke pomake u drugim dijelovima zemlje.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Riječani kaznili SDP, vrijeme je za ostavke

Ostavka, ostavka! – povikaše građani. To je jedini komentar koji je moguće dati odmah nakon objave izlaznih anketa sinoć, a i prvih službenih podataka DIP-a na lokalnim izborima u Rijeci, gdje je nezavisna Iva Rinčić "prešla igricu" i potpuno rasturila SDP.

Piše Milan Rakovac

Lac & Škriljak

U Istri, dobro organiziranom društvu, na tragu višestoljetnih ciivlizacijskih temelja, još od doba Serenissime, Republike Venecije, i Austro-Ugarske Carevine, i lovstvo je iznimno dobro organizirano, razvijeno, socijalizirano.

PIŠE Robert Matteoni

Igrač sezone navijači, utakmica godine publika

Ovaj tekst je pisan u petak prijepodne. Oni koji ga budu čitali, znat će epiloge posljednje domaće utakmice u sezoni Istre 1961. I bit će svima jasnije hoće li posljednja utakmica prvenstva, koja Zeleno-žutima donosi gostovanje u Osijeku, predstavljati opciju za četvrto mjesto i europsku nadu, ili će pak biti samo formalno zaključenje sezone uz eventualno najbolji bodovni skor u povijesti kluba. Ukoliko je pobijeđen Šibenik, sve su opcije za Europu otvorene do kraja, a ishod je u svakoj opciji bitno označio atmosferu najavljene Zeleno-žute noći, odmah iza utakmice. Vratimo se dva desetljeća unatrag.

Piše Dražen Katalinić

Vlada udarila šakom o stol

Banke su u prošloj godini poslovale s ukupnom dobiti od milijardu i pol eura, što je vrijednost otprilike tri Pelješka mosta, te im je dobit 177 milijuna eura veća nego 2023. godine. Sve su poslovale pozitivno, a osim dobiti, porasla im je imovina pa raspolažu s kapitalom od 84,2 milijarde eura.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Izbori sve manje zanimljivi i političarima

U ovom trenutku, tri dana prije lokalnih izbora, svi s nestrpljenjem očekujemo rasplet zbivanja u našim općinama, gradovima i županijama u kojima živimo. Ima dosta kandidata koji neće ponovo izaći na iste izbore – primjerice župan Zlatko Komadina odlazi u Sabor, a ima i dosta onih koji ni nemaju protukandidata i već desetljećima pobjeđuju bez ikakve konkurencije – primjerice načelnik Dobrinja Neven Komadina.

piše tihana tomičić

Ideologija stop, projekti naprijed

Možda su nam političari već dosadili, ovo su četvrti izbori u godinu dana, ali evo nas u fotofinišu. Samo nekoliko dana dijeli nas od lokalnih izbora, koji bi u nizu sredina mogli promijeniti boje na vlasti. To znači potencijalno drugačije stope poreza na dohodak, cijene komunalija i javnog prijevoza, bolje ili manje dobre uvjete upisa djece u vrtić, čak ponegdje i drugačije školske programe, a i drugačiju kvalitetu zdravstvene zaštite, socijalnih potpora i možda najvažnije u zadnje vrijeme, drugačiji pristup korištenju prostora, bilo pomorskog dobra ili urbanizma u cjelini.

piše dražen katalinić

Poljoprivredni fijasko

Održana je još jedna u nizu konferencija o hrvatskoj poljoprivredi na kojoj je po tko zna koji put konstatirano: da nam poljoprivredna proizvodnja nije konkurentna, a kad će takva postati, ne zna se; da smo nedostatni u proizvodnji hrane i ne daj Bože neke nove krize poput pandemije; da nam raste deficit u razmjeni poljoprivrednih proizvoda s inozemstvom i da će nastaviti rasti; da nemamo dovoljno klaonica, mlinova i skladišta odnosno preradbenih kapaciteta; da trgovački lanci nisu ni najmanje krivi za rast cijena jer im je marža niža od prinosa na državne obveznice i da nemamo tako savršene klimatske uvjete za poljoprivredu kako to mi Hrvati volimo misliti te da nam svinjetina više nikad neće koštati euro i pol, iako nikad toliko jeftina i nije bila. Ukratko, još jednom smo otkrili toplu vodu.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Nema do domaćega gosta

Nema gosta do domaćega gosta – rekla bi stara poslovica, a uglas je već godinama ponavljaju i hrvatski ugostitelji, iznajmljivači i hotelijeri. A kako i ne bi kad nam svaki deseti gost dolazi iz Hrvatske, tj. radi se o domaćim turistima kojih je svake godine sve više na našoj obali, dok u kontinentalnim destinacijama čine više od 50 posto turista, a riječ je o turističkim odredištima koja (još) nisu toliko marketinški razvikana.

piše rudolf frančula

Kažnjavanje povijesnog revizionizma

Predlažem da Skupština Istarske županije stavi na dnevni red i raspravi temu koja se obrađuje u ovom prijedlogu, naravno ovaj pismeni "materijal" ne mora biti osnova za raspravu.

Piše Milan Rakovac

O lovu, homo erectusu i homo sapiensu

Lov, kao i skupljanje plodova prirode, je primarna djelatnost primata, pa tako i pračovjeka. Naš se prapredak zapravo humanizirao, kada je, kao u Kubrickovom filmu »Odiseja 2000«, otkrio oružje i oruđe, onu bedrenu kost s kojom je mogao ubiti i veliku lovinu, kao i neprijatelja. Iz te kosti, naše produžene i ojačane ruke, nastalo je zapravo – sve: hrana, odjeća od krzna i kože, nakit od zuba, nož i šilo od izbrušena kamena ili kosti, crteži u Altamiri, čun za preći rijeku, pra-plug za izorati ledinu i u nju posijati sjeme. Tako je iz lova, od lova, zbog lova i preživljenja, i nastao homo erectus i homo sapiens. To fizički nejako biće preobrazilo se u gospodara svijeta zato što je razvilo mozak i - palac na ruci, s kojim je ruka postala svemoćni uređaj koji će i najsmjelije ideje uma preboraziti u artefakt; pa tako i artistički artefakt, poput crteža po pećinama...

Piše Tihana Tomičić

Treba li Hrvatska biti "ispod stola"

Predsjednik Zoran Milanović otkrio je jučer, slaveći antifašizam, najveću tajnu. Iako je rekao da to nije nikakva vojna tajna, ipak je otkrio informaciju koju dosad nismo znali, a to je da NATO traži izdvajanje od 5 posto BDP-a za obranu.

piše dražen katalinić

Dan Europe kao dan mira

Sutrašnja proslava Dana Europe bit će posebno svečana jer ne samo da obilježavamo 80 godina od pobjede nad fašizmom, nego i 75. godišnjicu Schumanove deklaracije - povijesnog prijedloga koji je 1950. predstavio francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman, a koji je postao temelj europske suradnje te se smatra začetkom današnje Europske unije.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Kriza Njemačke je kriza Europe

Postoji izreka, kad kolibrić zamahne krilima u Južnoj Americi, zatrese se Kamčatka. Za Njemačku bi se teško moglo reći da je kolibrić, više orao, ali ako se Njemačka zatrese, valovi te krize osjećat će cijela Europa. A možda i šire, do Kamčatke.

piše dražen katalinić

Napokon rasprava o inflaciji

Više od tri godine od izbijanja rata u Ukrajini i više od tri godine divljanja cijena zbog energetske krize nastale zbog tog istog rata, Europski bi parlament konačno na dnevni red trebao staviti raspravu o inflaciji, ako Bog da, već u četvrtak. I to zahvaljujući naporima naše europarlamentarke Biljane Borzan koja je, usprkos protivljenju nekih zastupnika, u Rezoluciju o kojoj će raspravljati EU-parlament uspjela nametnuti dio koji se odnosi na nejednak rast cijena u zapadnim i istočnim članicama Unije, što će biti prva rasprava takve vrste u Strasbourgu.

Piše Tihana Tomičić

Zastupnici trče u nove fotelje

Posljednjeg dana zasjedanja Sabora u travnju u sabornici su bila slovom i brojkom - četiri (4) zastupnika. Pobrojili su to kolege novinari, a nije bilo ni teško - osim predsjedavajućega, u klupama je sjedio samo još taj mali otužni broj onih koji bi trebali biti narodni poslanici.

Piše Milan Rakovac

Lov, onaj primordijalni, koji nam je u genima

Lov je i u prigodnoj poeziji uvijek među nama, Zvonko Bogdan i danas zapjeva znamenitu pjesmu "Kad sam bio mlađan lovac ja", pričali su mi kako su ciganski orkestri obično to pjevali "kad sam bio Mladenovac ja", budući nisu znali za riječ "mlađan" – ma vero kako ni mi drugi istarska dičina, kad smo počeli potle Oslobođenja hoditi u škuolu, a ki je razumija ča će reći "kano klisurine", a kad bi maještrica recitirala "bijela lađa po plavoj pučini plovi", mi smo se smijali ki smo znali ča je pučina, ma ne morska, i još za plaću – plava! Ma nu, evo nekoliko stihova iz spomenute pjesme:

PIŠE Robert Matteoni

Finiš sezone i pitanja priznanja… i za ovdašnje ljude

Prošlog ponedjeljka, u dolasku prema stadionu Drosina, činilo se kao da je subotnje popodne. I da se na zelenom tepihu (kako je to lijepo izreći nakon godina grbavice) iščekuje utakmica Istre 1961 s nekim između Hajduka, Rijeke, Dinama… Dalo se naslutiti da će za utakmicu sa Slaven Belupom biti veći interes nego što je uobičajeno. Neumorni su Demoni generatori širenja podrške Istri 1961, ne samo kroz navijanje grupe na tribinama. Oni su, među inima, uspostavili sinergiju s porečkim navijačima Šajetama, a šire bazu podrške i na druge gradove u Istri, gdje god i izvan regije, odnosno zemlje. Večer uoči utakmice priredili su i dojmljiv karuzel kroz grad oblikujući štih atmosfere velikog događanja, a koji je uglavnom pripada većim HNL akterima.

piše dražen katalinić

Praznici su prošli, počinje predstava

Praznici su iza nas – i uskrsni i prvomajski i spojeni vikendi, obilježena je i 30. obljetnica VRO-a Bljesak, političari su odradili protokol, a premijer i predsjednik se čak i rukovali, na oduševljenje okupljenih građana na proslavi obljetnice u Okučanima. I sada može krenuti cirkus, odnosno kampanja za lokalne izbore, zakazane za 18. ovoga mjeseca, koja je po mnogočemu odavno počela.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Treća godina bez povorke

Ni ove godine ništa od nekada tradicionalne sindikalne povorke za Praznik rada, i to već treću godinu zaredom. Odustalo se od povorke još 2023., a prošle su je godine sindikati otkazali jer su, na temelju dosadašnjeg iskustva, zaključili da povorku nema smisla organizirati jer nema interesa kod građana za prvomajskim prosvjedima. Godinu prije su sindikalisti, pak, rekli da povorka nije ni najavljena, pa se ne može ni otkazati.

piše rudolf frančula

(Ne)sportsko ponašanje

Očigledno je nadvijanje ustaškog zloduha nad Hrvatsku "registrirano" u drugim državama Europske unije, ali i šire (SAD), te su zbog toga reagirali veleposlanici nekih stranih zemalja kod predsjednice Republike.

Piše Milan Rakovac

Kontroverzni proces humanizacije i dehumanizacije

Bez ustezanja, nije teško ustvrditi; lov je humanizirao čovjeka, on se kroz lov, najprije kroz lov, uzdigao od ostalih primata, stekao inteligenciju, stvorio oružje i – oruđe. Avaj, subrat lova, rat, paralelno je ne samo održavao životinju u čovjeku, nego kroz milenijume iza nas – dehumanizirao čovjeka. Taj kontroverzni proces, humanizacije i dehumanizacije, traje u čovjeku i danas, i tko zna do kada će... Gotovo metodom slučajnog uzorka, uzimam za ovu priliku nekoliko primjera kroz koje se kultura bavi lovom, kao ilustraciju važnosti te ljudske djelatnosti. Veliki Ivan Sergejević Turgenjev, strastven lovac i sam, u knjizi "Lovčevi zapisi", britkoj socijalnoj kritici užasnoga položaja siromaha u carskoj Rusiji, bilježi i lirične momente, kao u priči "Šuma i stepa", iz koje uzimam citat:

PIŠE Robert Matteoni

Identiteti? Dođite na Drosinu i osjetite pripadnost

Uskoro će treća godina kako jednog čovjeka velikog srca i dobrodušnosti nema među nama. U njegov spomen Istra 1961, Deportivo Alaves i španjolska La Liga, održavaju u Balama zanimljivu manifestaciju. Branko Bubić Buba Football days je manifestacija koja ima svoj konferencijski dio s nogometnim-društvenim-znanstvenim tematikama, praktični dio demonstracija modernijih nogometnih metodologija za struku i mlade igrače, te naposljetku međunarodni turnir mlaših kategorija klubova iz Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i Italije.

piše zlatko crnčec

BiH ugrozili svi osim Hrvata

Najnovija kriza u BiH, koja je dovela do dugih cijevi na ulicama Istočnog Sarajeva, plod je udruženog napora Milorada Dodika, bošnjačke političke elite i takozvane međunarodne zajednice. Sve su ove tri strane svojom zadrtošću, isključivošću i krajnjom političkom glupošću dovele do toga da se u BiH, istina, još ne puca, ali da ljudi s automatskim puškama na gotovs hodaju ulicama. Dodik je potpuno izvan kontrole. A što je još važnije, pokazao se kao loš političar. Zaoštrio je prema Sarajevu i međunarodnoj zajednici u trenutku kada ga nitko ne podržava. Protiv sebe ima oporbu unutar RS-a koja paktira s Bošnjacima tražeći njegovo uhićenje. Za sebe nema Srbiju koja je u predrevolucionarnom stanju zbog kojeg Vučić ne može pomoći ni sebi, a kamoli njemu. A Putin je sav u pregovorima s Amerikom oko mogućeg mira u Ukrajini pa nema vremena za Dodika više od pola sata svakih šest mjeseci. Bošnjaci su također potpuno iracionalni u namjeri da od BiH naprave svoju nacionalnu državu, iako čine samo 50 posto stanovništva. Pritom istim aršinom mjere i Hrvatsku i Srbiju. Time odbacuju bilo kakvu mogućnost približavanja stajališta dviju naroda i država. Hrvatska politika prema BiH tijekom devedesetih bila je nažalost kakva je bila. Ali opet ne može se usporediti sa srpskom. Niti se politika današnje Hrvatske može uspoređivati s onom koju prema BiH vodi Srbija. Naravno, za loše odnose Bošnjaka i BiH Hrvata nisu krivi samo ovi prvi. Uvijek je za tango, kao i za svađu, potrebno dvoje.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Izbori naprijed, ostalo stoj!

Bit će da SDP i Siniša Hajdaš Dončić nešto dobro rade, kad im je rejting izjednačen s HDZ-ovim. Moguće je da se događa sindrom sličan "sindromu Milanović" – što manje govore, to bolje stoje. Predsjednik Zoran Milanović tako je dvaput pobijedio za šefa države, a evo i Hajdašu Dončiću dobro ide slična taktika, čini se.

piše tihana tomičić

Velika obljetnica u Jasenovcu

Rukovali se Plenković i Milanović - imamo i dokaz! Naslov je to s većine portala jučer oko podneva, nakon što su se premijer i predsjednik napokon susreli uživo nakon niza mjeseci teških sukoba. Iako su se susreli u Jasenovcu, na obilježavanju godišnjice proboja ustaških logora, i to okrugle 80. godišnjice, Jasenovac je mnogim elektronskim medijima bio drugorazredna priča.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Rado Hrvat ide u civile

I to smo doživjeli – jedno državno tijelo koje će se sastati i objediniti prisustvo predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, bit će Vijeće za obranu. Sastat će se idućeg mjeseca i donijeti važne odluke o izmjenama Zakona o obrani i drugim temama. To su čak dvije vijesti u jednoj – vrh države trebao bi se prvi put uživo sastati (ako ne bude nekih iznenađenja dotad) nakon doslovno pet godina, a uz to vijest je i povratak obaveznog vojnog roka u Hrvatsku.

Piše Zlatko Crnčec

Strani radnici nužni hrvatskom turizmu

Novi zakon o strancima koji je donio brojne poboljšice u tom području, ipak je čini se u jednom svom dijelu zakomplicirao život nekim manjim turističkim tvrtkama i poduzetnicima. Problem se pokazao pri dobivanju radnih dozvola na duže od tri mjeseca za strane radnike kod poduzetnika koji u šest mjeseci rada nisu ostvarili barem 10.000 eura prihoda.

piše dražen katalinić

Brigo moja, prijeđi na drugoga

Koliko bešćutni mogu biti privatni vlasnici staračkih domova, toliko država može biti neodgovorna ili nezainteresirana za skrb o starijima i nemoćnima. To dokazuje primjer doma za starije u Rijeci u kojemu su vlasnici zaključali dom i nestali preko noći, a korisnike – jednu od najranjivijih skupina društva, ostavili same i bez ikakve skrbi.

Piše zlatko crnčec

Dajte se ipak probajte usuglasiti

Predsjednik i premijer jučer su ponovo javno demonstrirali da nikakvog suglasja kada je u pitanju vanjska politika nema i neće ga biti. Nije se, istina, dogodilo ništa dramatično, ali opet, moglo se usuglasiti to stajalište oko pravednog ili nepravednog mira u Ukrajini. Da se ne zbunjuje gosta iz Poljske.

Piše Dražen Katalinić

Budimo dobri domaćini

Već za sedam dana, odnosno u idući ponedjeljak, brojit ćemo prve dolaske i noćenja stranih i domaćih gostiju jer s uskrsnim blagdanima tradicionalno nam počinje još jedna turistička sezona. Kasni Uskrs svima odgovara jer bi mogao rezultirati većim broju gostiju nego lani, a odmah nakon njega stiže i Praznik rada i novi val dolazaka i noćenja. Na ruku nam ide i raspored školskih praznika u Europi, posebno u Njemačkoj, što bi moglo nagovijestiti dobru predsezonu i glavnu sezonu.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Iskonski naturalizam i humanistična ekologija

Naš stric Miho Rakovac nas je putija da je svako blago - bojže blago, i da ga se ne smi ubiti, pak njanke zmiju, i zmija je bojže blago. A moj brat i ja smo ubili zmiju!

PIŠE ROBERT MATTEONI

Da su svakog svibnja izbori, gdje bi sportu bio kraj

Već neko vrijeme imam dojam da je u našem okruženju došlo do revolucionarnih promjena u odnosu prema sportu. Je li to možda zato što je Istra dobila promotivnu titulu Europska regija sporta, od 1. siječnja do kraja 2025. godine? Neće biti, jer taj okvir kao odaje priznanje nekoj regiji za doprinos sportu i zdravom životu. Već su titulu Europskih gradova sporta nosili Umag i Buzet, i ne može se reći da se nešto epohalno promijenilo. Politika voli glamurozne titule jer se njima može javno (po)hvaliti, i usput isticati svoje doprinose. Uvijek ostaje pitanje-odgovor što je netko konkretno učinio da se sportska djelatnost razvija, podiže na višu razinu i verificira kroz natjecateljske domete. Svakog dana se radnici u politici, jednoj od profitabilnijih djelatnosti, na dugo i široko bave pitanjima sporta. Neki su već izlizali ploču kojom ponavljaju koliko više ulažu u tu zdravu djelatnost, drugi su potrošili značajna sredstva na glamurozne večere, a koje su šatro slavile "značajno" ulaganje u "siromašne sportove". Treći, pripravnici za radnike u politici, obećavaju renesansne poteze jer će se stvoriti neki novi ogroman novac o kojem sport samo može sanjariti. Onda kad se pogleda u VIP ložu stadiona Aldo Drosina, pa se spazi radnike u politici i pripravnike za taj posao, a koji su ili bili protiv Istre 1961 ili su pak potpuno nezainteresirani, tada lako sine zbilja naših "revolucionarnih" dana. Slijede izbori!

Piše Dražen Katalinić

Očekivane i neočekivane ostavke

Dvije ostavke u jednom danu, od kojih je jedna zasjenila drugu, svakako je vijest dana, iako vladajući stavljaju fokus na protjerivanje hrvatskih državljana iz Srbije i zahvalu Šimi Erliću na svemu što je učinio kao ministar regionalnog razvoja i EU fondova.

piše tihana tomičić

Unaprijed izgubljena bitka Hajdaša Dončića

Sadržaj

piše zlatko crnčec

Svijet se privikava na Trumpove carine

Kako se običnom čovjeku koji nema ekonomska znanja uopće snaći u ovom moru informacija koje nas zapljuskuju vezano uz posljedice Trumpovih carina. Postoji tu ipak i neki zajednički nazivnik. Naprosto Amerika, ova Trumpova, želi i, čini se, uspijeva promijeniti svjetski gospodarski poredak koji je sama stvorila nakon Drugog svjetskog rata na svoju sliku i priliku. Tada, te 1945., Amerika je bila daleko najveća industrijska sila na svijetu. Njemačka i Japan bile su poražene sile, njihova industrija i infrastruktura potpuno uništene. Velika Britanija bila je toliko ekonomski iscrpljena da je samo par godina kasnije bila nesposobna sačuvati svoje carstvo u kojem sunce nikada ne zalazi. Francuska nije ni tada kao ni sada bila sposobna na bilo koji način igrati toliko važnu ulogu na svjetskoj pozornici kakvu je mogla u 19. stoljeću. Pa je stoga bilo više nego logično kada je Amerika bila u pitanju da ta zemlja forsira liberalizaciju svjetske trgovine.

piše dražen katalinić

Sindikati se ne boje "fuksice"

Još u siječnju prošle godine, kada su započeli pregovori Vlade sa sindikatima javnih službi o novim kolektivnim ugovorima, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja resornom je ministarstvu poslao svoj prijedlog novih koeficijenata s obzirom na to da nisu bili zadovoljni prijedlogom novih koeficijenata za nastavna radna mjesta na fakultetima, visokim učilištima i institutima koje su od Vlade dobili prije Božića. Već tada su iz sindikata poručili da su razočarani koeficijentima te da se novim zakonom sustav dodatno degradira. Tada su još neki sindikati iz javnih i državnih službi najavljivali prosvjede i štrajkove, no nakon objave koeficijenata mnogi su utihnuli, a iz Sindikata policije, koji je zadovoljan koeficijentima, tada su poručili kako ne vidi razlog za "histeriju". I to unatoč izjavi ministra rada Marina Piletića kako "nema potrebe nove koeficijente vezati uz neke druge parametre, posebice inflaciju, jer za to postoje pregovori o osnovici".

piše rudolf frančula

Prijedlog rasprave o pojavama ksenofobije, mržnje i nasilja

Ovaj Prijedlog je adresiran na Skupštinu Istarske županije, a poslan je svojedobno tadašnjem predsjedniku Skupštine Valteru Drandiću, tadašnjem županu Valteru Flegu i tadašnjem predsjedniku IDS-a Borisu Miletiću.

piše robert matteoni

The show (život) mora ići dalje... I sportska obitelj našeg okruženja

Kolegica iz "oglasnog" bila je strpljiva, uviđajna i nadasve precizna. Predati Pozdrav koji bi najradije nikad trebali, u današnjem je vremenu najjednostavnija priča. Nekad se moralo na Rivu, pa tražiti parking, potrošiti dosta vremena te se nadati da fotografija odgovara.

Piše Milan Rakovac

Veliki ubijači malih ljudi

Za danas, nothing but poems. Probirem po intimnim fajlovima, a analogičar 100% e piu tanto ancora, per forza del destino divento digitale, cio e - tento, inutilmente, de inserir la mia veciaia nela gioventu mileniale: a baš njoj, toj našoj nesretnoj mladosti kojoj smo s*ebali budućnost, za danas sam iščupao nekoliko pjesama ovijeh i komšijskijeh pjesnika.

Piše zlatko crnčec

Nakon srijede svijet više nije isti

Kako samo on to zna, Donald Trump preokrenuo je naglavačke svjetski ekonomski poredak. Uveo je visoke carine i time potpuno poremetio dosadašnji sustav svjetske trgovine. Kako govore vodeći ekonomski stručnjaci, Sjedinjene su Države 1945. nakon Drugog svjetskog rata kreirale svjetski ekonomski sustav u kojem je državama koje su bile pod njenim političkim utjecajem dozvolile praktički neograničen uvoz.

piše Dražen Katalinić

Pravosudna umjesto infrastrukturne renesanse

Možda smo se malo kasno sjetili, ali dobro je da smo uopće krenuli s uređivanjem riva i plaža te rekonstrukcijama lukobrana, nego usred sezone. Ministarstvo mora i prometa dodijelilo je pojedinim gradovima i općinama na obali te njihovim lučkim upravama sredstva za sufinanciranje projekata lučke infrastrukture i pomorskog dobra koje moraju potrošiti do kraja godine, uz napomenu da radove ne smiju obavljati tijekom ljetnog dijela sezone.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Ako ne znaš što je bilo

Za nešto više od mjesec dana, 3. svibnja, u Hrvatskoj će se prvi put obilježiti Dan sjećanja na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu i bit će u kategoriji spomendana. Iza tog doista teškog i doslovnog naziva novog spomendana krije se želja da to bude trajni podsjetnik da je 3. svibnja 1992. u Slavonskom Brodu, u najkrvavijem ratnom danu u povijesti toga grada, ubijeno šestero djece, najviše u jednom danu u Domovinskom ratu.

piše zlatko crnčec

Zapad i dalje gasi vatru benzinom

U samo nekoliko mjeseci u Europi su već dva predsjednička kandidata, s velikim šansama za pobjedu, izbačena iz politike. Marine Le Pen izbacio je francuski sud, a Calina Georgescua rumunjske sigurnosne službe. Naravno, ne može se francusko pravosuđe uspoređivati s rumunjskim obavještajnim sustavom. Uostalom, kazneni progon prijeti i nekadašnjem francuskom predsjedniku, stupu društva, Nicolasu Sarkozyu kojeg se tereti da mu je Moamera Gadafija financirao kampanju. Le Pen se pak tereti da je nenamjenski trošila europski novac. Tužiteljstvo očito ima jake dokaze. Tako da će Le Pen teško moći dokazati da ju je odradila duboka država, ali za mnoštvo njenih pristaša to će biti jedino objašnjenje. Rumunjski je slučaj pak nejasniji. Temelj za izbacivanje Georgescua iz predsjedničke utrke su nalazi rumunjske obavještajne zajednice. A poznato je da su tamošnji obavještajci, kao uostalom i na cijelom Balkanu, uvijek bili "krajnje nepristrani" arbitri.

Piše Dražen Katalinić

Još jedan popis lijepih želja

Izgleda da smo još jednu europsku direktivu samo prepisali, a da nemamo pojma kako ćemo je provesti u djelo. Riječ je o izmjenama Zakona o tržištu toplinske energije koji je prepun ambiocioznih i hvalevrijednih ciljeva, a koji se trenutno u Hrvatskoj ne mogu provesti jer predlagatelj zakona, Ministarstvo gospodarstva, nije oformilo potrebne radne skupine, niti donijelo potrebne pravilnike, niti ih je uputilo u javno savjetovanje.

Razmišljanja istarskog antifašiste

Ni Istra nije bila potpuno pošteđena širenja ksenofobije

Iz povijesti, pa i memorije, izbrisana je bivša SR Hrvatska, kao da ovim prostorima od 1945. do 1990. godine nije bilo nikakve državne tvorevine.

Piše Milan rakovac

Verši referencije

Ala hojmo začinjavci,

piše robert matteoni

Veliki tjedan, kako god prošao, za Istru je velik

Prošla je reprezentativna pauza bila veliki trenutak za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Nije prošla na Final Four, jer su Francuzi bili bolji. S Njemačkom, Španjolskom i Portugalom boriti će se za trofej LN. Po skromnom sudu, četiri najkvalitetnije reprezentacije, i prilog tezi da u nogometu sve na kraju sjedne na svoje mjesto.

Piše Zlatko Crnčec

Do suglasja i bez usuglašavanja

Činilo se prilično neizvjesnim što će trajati dulje – usuglašavanje 30 članica takozvane Koalicije voljnih oko bilo kakvog konkretnijeg odgovora Rusiji i Americi, ili ono između Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića o tome kako će se Hrvatska postaviti o onome što će usuglasiti "voljni". Međutim, hrvatski nas je dvojac ovdje ipak ugodno iznenadio.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Mirni do kraja ljeta

Odavno u Hrvatskoj nije vijest da je Vlada donijela još jedan paket pomoći za prevladavanje inflatornih pritisaka, vijest bi bila da se od paketa mjera odustalo. Usvojen je, naime, osmi po redu paket mjera pomoći građanima i poduzetnicima te čak 11. paket pomoći umirovljenicima, a vrijedit će do kraja rujna, što znači da smo po pitanju cijena struje i plina mirni do kraja ljeta jer ćemo, kako je rekao premijer Plenković, imati predvidljive račune, manji financijski pritisak na kućanstva i veću sigurnost tijekom ogrjevne sezone.

Piše zlatko crnčec

Hrvatska Srbiji ne treba dijeliti lekcije

Odluka Aleksandra Vučića da opozove srpsku veleposlanicu u Zagrebu Jelenu Milić bacila je ponovo svjetlo reflektora na odnose dviju država. Ali ovaj događaj čini se ipak nema nikakve veze sa srpskim negativnim reakcijama na neke komentare hrvatskih dužnosnika na recentna događanja u Srbiji. Što je dobro jer ono što se trenutno događa u Srbiji Hrvatska, barem ona službena, ne bi trebala komentirati niti se u to na bilo koji način miješati.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Ucjena nije način za mirenje

Tri obrazovna sindikata, koja su organizirala prošlotjedni štrajk upozorenja u školama i na fakultetima, uputila su Gospodarsko-socijalnom vijeću zahtjev za novim postupkom mirenja kako bi - kažu - Vladi dali još jednu šansu za dogovor prije novih sindikalnih akcija. Ako ni drugo mirenje ne urodi plodom, uslijedit će novi štrajkovi.

Piše Rudolf Frančula

Maligna pojava koju država mora energično odstraniti iz svog tkiva

Posebno u jednoj oblasti institucije društva tj. vlasti, neefikasne su, a posljedice su vrlo ozbiljne, zapravo zabrinjavajuće. Riječ je o ksenofobiji tj. širenju ustašluka, rasne, vjerske, nacionalne netrpeljivosti, mržnje i neodgovarajućem ili nikakvom reagiranju na te pojave.

piše robert matteoni

Puležanština i(li) tapija-nizam

Negdje u počecima milenija javio mi se Robert Matijašić i predložio jedan sastanak na vrlo zanimljivu mi temu. Istarska enciklopedija. U zgradi Pedagoške akademije, za koju me vežu najljepše uspomene, a to su naravno srednjoškolske, došao sam s velikom znatiželjom.

Piše Milan Rakovac

Barbieri pili Hvar

Barbieri pili Hvar, tutto denti,

piše dražen katalinić

Poslodavci zaboravili na plaće

Žale se poslodavci da ne mogu pribaviti kvalificirane radnike, pa čak ni one za niskokvalificirane poslove, a kad ih i uspiju zaposliti, onda se čude što im nakon nekoliko mjeseci radnici bježe na druga radna mjesta ili dalje u zapadne članice Europske unije. A oni im, kažu, sve omogućili - i učenje hrvatskog jezika, i primjeren smještaj, i održavanje vjerskih obreda, pa čak i osnivanje malonogometnih klubova po Podravini, a strani (i domaći) radnici, sram ih bilo, to ne znaju cijeniti.

Piše zlatko crnčec

Nitko ne zna što će biti

Ovakva utrka u naoružavanju nije viđena od 1914. Sve ovo što se događa na geopolitičkom planu kao da sve više sliči na godinu izbijanja Prvog svjetskog rata, iako se neprestano pokušava prodavati kao 1939.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Laže li statistika o životu u Hrvatskoj

Kao da živimo u paralelnim stvarnostima, podaci o javnim financijama Hrvatske i podaci o privatnim džepovima Hrvata, jako se razlikuju. Jučer je ponovno objavljeno kako je agencija Standard & Poor’s potvrdila za Hrvatsku ocjenu kreditnog rejtinga A- uz pozitivne izglede. Istovremeno, danas počinje štrajk u sektoru obrazovanja, a pritom profesori i nastavnici danas nisu najslabije plaćeni radnici u Hrvatskoj, nego su čak i iznad prosjeka ostalih plaća.

piše zlatko crnčec

Novi sraz Vlade i prosvjetara

Naravno, ne bi ovdje željeli ispasti nekakvi štrajkbreheri ili netko tko se bori protiv bolje materijalne situacije onih koji obrazuju našu djecu. Ali ipak se ne može izbjeći činjenica da su u zadnje tri-četiri godine jako i značajno rasle plaće koje se isplaćuju iz državnog proračuna. Posebno je to bilo vidljivo i naglašeno tijekom predizborne 2023., a u nekim se sektorima produljilo i tijekom izborne 2024.. Plaće su zaista znatno porasle u državnom sektoru. A ta povećanja privatni je sektor ipak puno manje pratio. Zaposleni kod privatnih vlasnika nisu u poziciji da ucijene Vladu paralizom pravosuđa ili zdravstva. Svi se sjećamo kada se štrajkalo u ova dva sektora. Posebno kada su rad obustavili ili kroz bijeli ili kroz pravi štrajk suci i liječnici. S obzirom na to koliko su te dvije profesije povezane s politikom i koji utjecaj na nju imaju, čovjek se gotovo može začuditi zašto je do njihovog štrajka ili prijetnji njime uopće i došlo.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Na mlade se svijet ruši

Dva su događaja uzdrmala Balkan protekloga vikenda u kojima su glavni protagonisti bili omladina i studenti, od kojh je jedan, nažalost, bio tragičan. U prosvjedima u Beogradu studenti su bili inicijatori događaja, a u požaru noćnog kluba u Sjevernoj Makedoniji, u kojemu je poginulo 59 ljudi, mladi su bili žrtve. I jedni i drugi, i oni koji su prosvjedovali i oni koji su poginuli, bili su, pak, žrtve korumpirane države jer je studente u Srbiji na prosvjedne marševe potaklo rušenje nadstrešnice na željezničkom kolovodoru u Novom Sadu do kojeg je došlo upravo zbog namještenih i sumnjivih javnih natječaja. Odgovornog, pak, za požar u noćnom klubu u Kočanima utvrdit će istraga, koja bi trebala dati i odgovor na pitanje tko je ili koje je nadležno tijelo dopustilo da u kući s rešetkama na prozorima može raditi diskoteka.

piše rudolf frančula

Istrani se ponose "Pazinskim odlukama"

U članku objavljenom u Glasu Istre od 30. prosinca 2003. godine (autor V. Strukar) pod naslovom "Thompson veličao ustaške zločine u Jasenovcu" i nadnaslovom "Novi skandal ustašoidnog pjevača iz Čavoglava", između ostalog, napisano je kako je na Internet portalu objavljen snimak pjesme "Jasenovac i Gradiška Stara" sa zajedničkog koncerta Thompsona i Joška Tomičića. U toj se pjesmi, već u prvom stihu, spominju koncentracijski logori Jasenovac i Gradiška Stara, koji glase:

Piše Milan rakovac

Pakal je doša na zemlju: Feleipo Zanini

U milosti lipe vale Zabodarski, sprid noge mi duojde galeb,

piše robert matteoni

Godine, rođendani, naši dečki, priča Pule... Demoni 92

Vidio sam te fotografije i sjetio ožujka i raznih (rođen)dana. Dok ovo pišem, njegov je rođendan. Onomad mlađe lice, gotovo isto kao i danas, 33 godine poslije. Bit će, kažu često, genetika. Možda i povišen adrenalin koji ga je držao od malih nogu do kraja svih karijera, igračkih i trenerskih. Jer taj stari aš, koji je za Istru igrao od 1964. do 1978. i u 319 nastupa 69 puta pogodio suparničku mrežu, bio je vatra na terenu.

Piše Dražen KATALINIĆ

(Ne)Rado Hrvat u vojnike ide

Hrvatska ponovo uvodi vojni rok. Ili, bolje rečeno, vojni tečaj u trajanju od osam tjedana što će porezne obveznike koštati 20 milijuna eura, a resorni ministar se uvjerio da je sve spremno za ponovnu uspostavu ročne stajaće vojske koju smo dokinuli 2008. godine. U međuvremenu se geopolitička i sigurnosna situacija u Europi toliko izokrenula da nam profesionalna vojska ne bi bila dovoljna za obranu Lijepe naše, države veličine Slovačke i Danske od svega 56,5 tisuća četvornih kilometara s više od 1.000 kilometara vanjske granice EU-a i NATO-a prema BiH i Srbiji i nesrazmjerno velikom obalom u odnosu na kontinentalni dio države, a zbog specifičnog oblika (kifla, bumerang, kako hoćete) ima relativno malu dubinu teritorija u vojnom smislu.

piše zlatko crnčec

Dodik - najlošiji balkanski političar

Ovakvo političko kockanje dugo nije viđeno. Milorad Dodik krenuo je u radikalan raskid sa središnjim vlastima BiH, a da za to ima jedino potporu svoje stranke i njenih koalicijskih partnera. Popis onih koji su protiv njegove namjere da Republiku Srpsku napravi praktički neovisnom državom prilično je podugačak. To je na prvom mjestu takozvana međunarodna zajednica. Čak i administracija Donalda Trumpa, koja je pretumbala i okrenula na glavu sve politike svojih prethodnika, ovdje postupa kao da je Joe Biden još uvijek u Bijeloj kući. I dalje snažno podržava cjelovitu BiH pa je shodno tome američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio javno osudio Dodikove postupke. Naravno, protiv Dodika su i Velika Britanija te središnjica EU-a i sve zemlje članice, osim Mađarske.

piše tihana tomičić

Sindikati protiv ocjena i reformi

Za početak nekoliko činjenica: Hrvatska je i dalje jedna od zemalja u EU-u s najvišom stopom inflacije. Unatoč bojkotima, kontroli cijena i mjerama Vlade, inflacija ne pada. Ne živi se lako. No, činjenica jest jednako tako i da su plaće u javnim službama, pa tako i školama, rasle u zadnjih nekoliko godina značajno - osnovica 48 posto, a 37-postotno povećanje dosegnuto je i kroz koeficijente.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Koja je tajna Hajdaša Dončića?!

Prema zadnjem ispitivanju javnog mnijenja po Crodemoskopu, SDP je prvi put od ožujka 2020. prestigao HDZ u istraživanju o rejtingu političkih stranaka. Prednost je minimalna pa tako SDP sad ima podršku 26,3 posto ispitanika, a HDZ 26,1 posto, no to je dovoljno da se na Ibleru otvori šampanjac i krene u ozbiljna razmišljanja o tome da se osnuje "vlada u sjeni" i da se krene u pripreme za preuzimanje vlasti. Analitičari lome koplja oko toga kako je to sad odjednom moguće - nema medija koji jučer nije analizirao koja je tajna Siniše Hajdaša Dončića i njegova tima sada odjednom. HDZ je, naime, godinama i vodio u anketama, a bogme i pobjeđivao, i to triput. To nije moglo biti slučajno. No, čini se da je došao neki novi val, a nekoliko je razloga tome. Prvo, pobjeda Zorana Milanovića. Predsjednik je pobijedio za predsjednika, i to s podrškom tri četvrtine građana koji su izašli na birališta. Na tom valu SDP automatski i sam jača, jer se Milanovića i dalje percipira sastavnim dijelom SDP-a, što on u habitusu i jest. Niti su se SDP-ovci mentalno odmaknuli od njega u ovih deset godina, a niti on od njih. Upravo je u njegovoj političkoj kuhinji skuhana i ideja o tome da bi SDP već sad, tri i pol godine prije novih redovnih izbora, trebao početi graditi poziciju lidera lijeve oporbe, i pripremati se za izbore kao da su sutra. Neki mediji već pišu o "vladi u sjeni" - ali koalicijskoj, gdje je Hajdaš premijer, šef financija Boris Lalovac, MUP-a Arsen Bauk, vanjskih poslova Orsat Miljenić, a obrane Robert Hranj. No, u toj vladi bio bi i Možemo! - Sandra Benčić kao potpredsjednica i ministrica EU fondova, a Ivana Kekin kao ministrica zdravstva. Mjesta bi bilo i za druge partnere, kao što su IDS, HSS, Centar i drugi.

piše rudolf frančula

Neoustaška ikona: Marko Perković Thompson

Gornji naslov teksta koji slijedi posudio sam iz knjige Ive Goldsteina "Povijesni revizionizam i neoustaštvo – Hrvatska 1989. - 2022.", koju preporučam svakome da je pročita.

piše robert matteoni

Zašto Bjelovar može, a Pula ne može?

Prošlih tjedan dana, oni koji vole nogomet i drže do Istre 1961, uživali su posebne dane. U dvije utakmice unutar pet dana, obje u radnom petku odnosno utorku, na Drosini se skupilo 3 tisuće gledatelja, a atmosfera je bila senzacionalna. Bio je u Puli nedavno i Hajduk, pa se na tribinama skupilo 7 tisuća gledatelja i naravno, atmosfera je bila također vrhunska. S takvom masom, uz to i odličnom igrom Istre 1961, Drosina je djelovala vrhunski.

Piše Milan Rakovac

Gens Adriatica - amnesie & psicopatologie & aleanze: Bar Afrika

Sidin u bar »Afrika«, Drio la Rena

Piše Dražen Katalinić

Maslačci i oružje

Europska unija se suočava s možda najvećom krizom od svog osnutka zbog čega su se čelnici 27 zemalja članica jučer i okupili u Bruxellesu. Trebalo je naći rješenje, ili bolje rečeno odgovor na sigurnosnu prijetnju u uvjetima kada više neće moći računati na američku vojnu pomoć. Iako se godinama, onako usput, govorilo o potrebi da EU treba sam preuzeti brigu o svojoj obrani, sada je ta tema konačno izbila u vrh prioriteta zajednice europskih zemalja, a famozna zelena agenda o Europi kao klimatski neutralnom kontinentu, diskretno je gurnuta u drugi plan.

Piše zlatko crnčec

Neuspio suicid riječkoga SDP-a

Saga u riječkom SDP-u nastavila se jučer izbacivanjem Vojka Obersnela iz gradske Turističke zajednice. A za njegovo izbacivanje iz Upravnog vijeća Lučke uprave Rijeka aktualnom, još uvijek SDP-ovom, gradonačelniku Marku Filipoviću bit će potrebna pomoć HDZ-ove Vlade. Na svu sreću za SDP ovaj nastavak rata u gradskoj organizaciji gotovo sigurno neće promijeniti ishod izbora za gradonačelnika.

piše dražen katalinić

Ucjenjivanje Ukrajine

Jedina predvidljiva stvar kod američkog predsjednika Trumpa je njegova nepredvidljivost, no ovoga puta je jednom odukom nadmašio i samog sebe, usput izvrijeđao Britance, uplašio Poljake, izdao Ukrajince te čak uspio međusobno posvađati "suvereniste" Viktora Orbana i Marie Le Penn. Naravno, riječ je o odluci o naprasnom prekidu isporuke svake vojne pomoći Ukrajini, zemlji kojoj bez zapadne vojne pomoći u ratu s Rusijom preostaje samo kapitulacija.

Piše Zlatko CRNČEC

Kradu naši, ali krade i Europa

Tih 24,8 milijardi eura ogroman je novac. Baš, ono, ogroman. Toliko je naime teška šteta za koju europski tužitelji u ukupno 2.666 predmeta terete razne fizičke i pravne osobe za nezakonito podizanje sredstava koja je EU namijenila za razne projekte u zemljama članicama. Naravno, to su zasad samo sumnje, ali velika je vjerojatnost da će krađa najvećeg dijela tih milijardi biti dokazana na sudovima. Dakle i Europi se fakat krade na veliko. Što znači da se Hrvatska jako dobro prilagodila ovom dijelu europske pravne, odnosno preciznije rečeno nepravne stečevine.

Piše Milan Rakovac

U pržunu pozabe začinjavci

U sve gušćih noći kad ne moren spati

piše tihana tomičić

Banke će se uvijek naplatiti

Kao što kaže stari vic, uvijek smo u krizi, a onda i u stabilizacijskim mjerama. Ali kad se kriza, o kojoj se puno govori i ponekad na ulicama viče, dotakne čak i banaka, onda je to dokaz da se doista teško živi.

Piše zlatko crnčec

BiH opet ide prema rubu

Milorad Dodik u srijedu je napravio tri koraka naprijed, a jučer dva unatrag. Jedan je koračić nastavio vrijediti, onaj da i dalje namjerava zabraniti BIH policiji, tužilaštvu, sudu i tajnoj službi djelovanje na teritoriju Republike Srpske. Ali to je samo formalno tako jer je jasno da Dodik ovih dana neće napraviti niti to. Što će biti srednjoročno ostaje za vidjeti.

Piše Tihana Tomičić

DP-ov rašomon u Saboru

U trenutku pisanja ovog teksta, hrvatska Vlada u Saboru nema više većinu - DP-ov zastupnik Josip Dabro uhićen je zbog nedozvoljenog korištenja vatrenog oružja, i HDZ-ova koalicija sada ima 75 ruku. To je jedna manje od potrebnih 76 da bi se bilo koja odluka u Saboru izglasala. Možda će do jutra, dok se ovaj tekst bude čitao, Dabro već ponovo biti na slobodi, ali čak i tada postavlja se pitanje hoće li ostati ta 76. ruka koja je Andreju Plenkoviću potrebna da bi ostao premijer.

Piše zlatko crnčec

Vladajuća koalicija ipak ide dalje

Na kraju bi se moglo dogoditi da Josip Dabro uopće ne završi u pritvoru. Nadležni bi sud, naime, mogao odbiti zahtjev DORH-a. Istraga je, čini se, manje-više dovršena, svjedoci su ispitani. A ako i nisu, Dabro je s njima mogao komunicirati potpuno nesmetano cijelo vrijeme otkad je prvi puta u javnost izašla njegova snimka kako puca kroz prozor jurećeg automobila. Bijeg se zaista ne čini kao moguća opcija. Ponavljanje kaznenog djela još manje. To bi zaista bilo previše.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Plenković u rovovima istočne fronte

Dok cijeli svijet obilježava godišnjicu početka rata u Ukrajini i prati s nestrpljenjem s kojim će stavom SAD i Donald Trump izaći pred UN, i dok se na istočnoj fronti još uvijek vode nesmiljene borbe između ruske i ukrajinske vojske, paralelno i u Hrvatskoj bjesni - istočna fronta. Ali slavonska. Rat DP-a i stranke DOMiNO bivšeg čelnika DP-a Marija Radića započeo je jučer ujutro, a žrtva je u ovom trenutku samo jedna - premijer Andrej Plenković, kojem većina u Saboru pada na 75 ruku.

Piše Milan Rakovac

Muoja pisma "proti pozabljenja", a pozabili smo čuda tega

Nastavljam za Glas svoj egzil iz stvarnosti u azil slova sjećanja. I ka’i zadnje šetemane, nake za danas na van jiena muoja pisma »proti pozabljenja«, a pozabili smo čuda tega, ma valja nan se domišljati ča je bilo – zato ča prez tega nas ni:

Piše Tihana Tomičić

Hrvatska politika mora sustići Trumpa

U svojevrsnom interregnumu u kojem se nalazi Hrvatska između predsjedničkih izbora i preuzimanja novog mandata predsjednika Zorana Milanovića, a i malo dužem kad su odnosi predsjednika i Vlade u pitanju (otprilike tri i pol godine, da se našalimo), nije bilo nikakvih novih vanjskopolitičkih odluka ili promjene smjera. No, globalna politika se dolaskom Donalda Trumpa toliko promijenila u samo tri-četiri tjedna, da je praktički svaka svjetska vlada, pa i hrvatska vlast, već u znatnom zaostatku za Trumpovim odlukama i radikalnim promjenama koje on donosi.

piše tihana tomičić

Loše vijesti za izazivače

Lokalni izbori zamiješat će karte u mnogim sredinama. Neki nacionalni savezi bit će na velikoj kušnji, ali neki će i ojačati. Ali također, neki će izbori biti dovršeni i prije nego počnu.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Tvrda kohabitacija danas je ne-tema

Čitajući sada, 2025. godine, govor predsjednika Zorana Milanovića s njegove prve inauguracije, čovjek tek shvati koliko se svijet promijenio u samo pet godina. Osim poruke koju je izrekao tada, a ponovio i sada, o tome da je Hrvatska "kuća za sve ljude", a koja govori o inkluzivnosti i otvorenosti Hrvatske, predsjednik Milanović tada je rekao kako su "ratovi gotovi".

Piše Dražen Katalinić

Jalova rasprava bez odgovora

Iako se možda stekao dojam da se nešto pokrenulo serijom bojkota svega i svačega u djelatnosti trgovine, stvar je zasad ostala samo na dojmu. Istina je da je Vlada proširila listu proizvoda kojima je ograničila cijenu, i da je u hitnu saborsku proceduru uputila Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena, i da je Državni inspektorat već počeo češljati trgovce i pekare, i da je jedan trgovački lanac zaprijetio dobavljačima da će im izbaciti proizvode s polica ako ne snize cijene, no cijene i dalje ne padaju.

Piše Milan Rakovac

Fangschuss iliti Brigada del Amanecer

Fangschuss je samilosni hitac smrtno ranjenome, da ne pati – svome suborcu ili neprijatelju, ganz egal. Na van muoja pisma, o ten ča su i kakovi su ljudi jedan bot bili. A mi sad? Jušto za to, u ovim mojim sjećanjima-na-sjećanja, danas i idućih nekoliko tjedana, za vas pripravljan i FANGSHUSS PLUS: Izvatke iz mog kratkog romana, iliti podulje pripovijesti BRIGADA DEL AMANECER, brigada svitanja: kako su zvali kaznene ekspedicije anarhista, koji bi u Braceloni za građanskog rata, u zoru upadali u stanove neprijatelja, ubijali ih, opljačkali.

piše tihana tomičić

I SDP i HDZ lome se na Rijeci

Istovremeno dok riječki SDP proživljava krizu kakva se ne pamti, nakon otvorenog rata gradonačelnika Marka Filipovića i njegove zamjenice Sandre Krpan, drugi krak političke bitke vezan uz Rijeku odigrava se paralelno i u HDZ-u.

piše zlatko crnčec

Ukrajina ostavljena, EU ponižen

Sigurnosna konferencija u Münchenu koja počinje danas bit će obilježena nedavnim sat i pol dugim razgovorom Trumpa i Putina. Sama destinacija u svjetlu ovakvog ishoda rata u Ukrajini definitivno priziva neka gorka povijesna sjećanja. Mada ovo što se događa ovog tjedna možda ipak puno više podsjeća na prizore iz 1975. s krova američkog veleposlanstva u Sajgonu.

piše dražen katalinić

Umjesto u pekare, svi u slastičarnice!

Iako je očito da se bojkot ispuhao, ako je suditi po podacima o fiskalizaciji u prometu gotovinom Porezne uprave, ipak se priprema novi. Ovoga petka na meti će biti pekarnice, kruh i pekarski proizvodi, a bojkotom bi trebale biti obuhvaćene i pekarnice u trgovinama. Znači, sutra nema bojkota trgovina, ali ako uđete u trgovinu ne smijete kupiti kruh, krafne, burek, peciva. Savjet je stoga da odmah kupite dovoljno kruha i peciva za dva dana (krafne su u veljači ionako stalno na akcijama zbog fašnika), odnosno da u jednom danu u pekarnici ostavite dvostruko više novca nego što biste inače. Pa se postavlja pitanje smisla bojkota u petak, ako ćemo promet pekarnicama na dan bojkota nedoknaditi u četvrtak dvostrukom kupovinom. Pa moramo kupiti kruh. Ili da poslušamo savjet ministra Šušnjara pa ga sami zamijesimo.

Piše zlatko crnčec

Korupcija kao stil života u Hrvatskoj

Uhićenje saborske zastupnice Barbare Antolić Vupora još je jedno u nizu takvih događaja kada su u pitanju visoki državni dužnosnici. O njima kao takvim više-manje je sve rečeno. Naravno, tek treba vidjeti za što se točno tereti SDP-ova zastupnica.

Piše Tihana Tomičić

"Galeb" kao prva lasta lokalnih izbora

Ovo su politički jako dinamični dani - posve je jasno da slijede uzbudljivi lokalni izbori, i da su krenule itekako velike pripreme za te izbore. Sve struje SDP-a objedinjeno su jučer dočekale tegalj broda »Galeb« na Molo longo, i još malo pa će se zaboraviti trošak od 13 milijuna eura za nekadašnji Titov brod.

Piše Milan Rakovac

A ča bi bilo da se jeno malo ćapamo posla?

Propio dišperacijon svuderi oko nas, u nami, kontra nas. Pak kopan po laptopu, sažimajući za se i za unega ča ga bude volja štiti, ča san pisa cilega živlienja, za uve muoje wannabe memoare, i kad najden to ča ča to ča valja, šaljen Glasu, neka naš čovik almeno proštije ako ga bude volja. Šperan samo da ću za živlienja finiti ta "libar proti pozabljenja". I DA VAN BUDE JENO MALO LAGLJE, SVAKI BOT ĆU VRĆI JIENU SUOJU PISMU, KAKO ZA ŽUNTU, NU:

piše dražen katalinić

Bojkot se ispuhao

Svakog bojkota – tri puta dosta. Možda čak i previše. Jer potrošači su već prvim, vrlo uspješnim bojkotom poslali poruku svima koji je trebaju čuti – trgovcima, dobavljačima, Vladi – da neće trpjeti ni neopravdano dizanje cijena iz mjeseca u mjesec, a ni da ih se radi budalama.

piše zlatko crnčec

Samo da dojave i dalje ostanu lažne

Još jedna dojava o bombama u hrvatskim školama pokazala se na sreću potpuno lažnom. Policija je izašla na teren, provjerila situaciju i utvrdila da je dojava bila lažna. Da nikakve bombe nema ni u jednoj školi. Tako je završio još jedan cirkus kakav smo već prije nekoliko puta imali priliku doživjeti. Nepoznat netko odlučio je malo isterorizirati jednu državu i jedan grad u njoj. I to na najodvratniji mogući način. Posijati strah i zabrinutost kada su u pitanju djeca koja borave u svojim školama, gdje bi po definiciji trebala biti potpuno sigurna i zaštićena.

piše dražen katalinić

Cijene ugrozile i turizam

U strahu da stranci ne bojkotiraju hrvatsku obalu, a nakon što su Hrvati u nekoliko navrata učinkovito bojkotirali bilo kakvu kupovinu, Vlada nas već u veljači poziva na razumno određivanje cijena u predstojećoj sezoni jer nam je gramzivost već prošlog ljeta uspjela rastjerati turiste, i to u samoj u špici sezone.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Oleg Butković – Plenković zasad 1:1

Kako stvari sada stoje, zasad je, čini se, jedan prema jedan. Nakon što je ministar pomorstva Oleg Butković u ponedjeljak, izgleda mimo znanja premijera Andreja Plenkovića izašao na konferenciju za novinare i najavio smjenu šefa uprave Jadrolinije Davida Sopte, sada mu je premijer vratio i donio odluku o smjeni sva tri člana uprave ove tvrtke, pogođene ne samo jednom tragedijom nego cijelim nizom incidenata tijekom zadnjih mjeseci.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Butkovićev korak naprijed

Gotovo punih šest mjeseci trebalo je Ministarstvu pomorstva i Agenciji za istraživanje pomorskih nesreća da objave nalaze vezane uz veliku nesreću na trajektu "Lastovo", na kojem su poginula tri pomorca. Nalaz je negativan, moglo bi se reći, i odnosi se na odgovornost prvih ljudi zapovjednog lanca – kapetana broda i šefa Jadrolinije, Davida Sopte.

Razmišljanja istarskog antifašiste

Titovim imenom nazvano je 110 trgova i ulica diljem svijeta

Sadržaj

piše zlatko crnčec

Ograničenje cijena dobra, ali vatrogasna mjera

Čak 70 artikala imat će limitiranu cijenu. Vlada je odlučila više nego udvostručiti broj proizvoda čija će cijena biti ograničena. Kao što svi znamo, inflacija već dugo divlja i svima nam je otkinula dobar dio realne vrijednosti naših plaća. Da ne govorimo u kakvom su stanju oni umirovljenici s najmanjim mirovinama. Sve skupa, što god netko rekao o ovoj najnovijoj mjeri, u situaciji inflacije u kojoj puno proizvođača, veletrgovaca i trgovačkih lanaca brutalno love u mutnom, ona je više nego i dobrodošla.

Piše zlatko crnčec

Ukrajina zaslužuje častan mir

Za nadati se da za par mjeseci u Kijevu nećemo vidjeti slike nalik onima iz 1975. iz Sajgona kada su se očajni Vijetnamci koji su bili na strani Amerike na krovu američkog veleposlanstva vješali za odlazeći helikopter. Amerikanci su se praktički preko noći počeli povlačiti iz Vijetnama bez previše brige što će biti s njihovim vijetnamskim suradnicima nakon što Vijetkong uđe u Sajgon. Slično su prije samo nekoliko godina prošli Afganistanci koji su na razne načine surađivali s Amerikancima tijekom njihovog skoro dvadesetgodišnjeg prisustva u njihovoj zemlji.

Piše Tihana Tomičić

Žrtva autokracije bit će sam Vučić

Svaka vlast kvari, a apsolutna vlast kvari apsolutno – stara je to uzrečica, čiji je živi svjedok srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Od sredine studenoga, otkako se u Novom Sadu dogodila nesreća s nadstrešnicom na autobusnom kolodvoru gdje je poginulo 15 ljudi, a pokazalo se da su poginuli zbog fušeraja i korupcije, Vučić u Beogradu gleda prosvjede protiv svoje zastarjele, korumpirane i nesposobne vlasti.

Piše Zlatko CRNČEC

Nikad lošiji odnosi Rusije i Zapada

Rusija i zapad nikada u povijesti nisu bili ovako udaljeni. Čak i kada je Napoleon ušao u spaljenu Moskvu ili kada su Hitlerovi tenkovi bili u njenim predgrađima, uvijek je netko na Zapadu podržavao Rusiju protiv njenog ambicioznog zavojevača. Jer je znao bi onaj tko osvoji Rusiju postao neosporni gospodar Europe. I samim tim prijetnja i za njega. Sada nije tako. Ono što se zove kolektivni Zapad ipak je manje-više jedinstven protiv Vladimira Putina.

Piše Tihana Tomičić

Ušli smo u godinu prosvjeda

Siječanj je, kažu, najdepresivniji mjesec u godini. Postoji i vic na »internetima« koji kaže: Sretan vam 80. siječnja! Beskrajan, najčešće siv, mjesec u kojem svima nedostaje novaca nakon blagdanskog - doslovno - ludila. Takav kakav je, siječanj donosi i najave niza prosvjeda. Ljudi se osjećaju besperspektivno, a tijekom siječnja država gotovo nikad ne reagira na podražaje građana. Najprije dugi godišnji odmori, pa skijanja... Prođe tri tjedna, a ne dogodi se ništa.

Razmišljanja istarskog antifašiste

Titovi grijesi nisu mali, ali su njegove zasluge i pozitivna djela velika

Autori teksta iz Hrvatske enciklopedije o Titu, a sigurno se radi o vrhunskim povjesničarima, niti na jednom mjestu ne navode da bi Tito bio zločinac, totalitarist i da bi Jugoslavija bila totalitaristička država. To ne znači da Tito nije u nekim slučajevima pribjegavao i takvim metodama (Bleiburg), kolektivizacija, nacionalizacija, Goli otok, Hrvatsko proljeće. To naglašavam zbog toga jer mu današnji vlastodršci Hrvatske (HDZ) ali i nemali broj iz drugih političkih (desnih) stranaka, ne priznaju nikakve zasluge, već ga etiketiraju kao zločinca, totalitarista, a Jugoslaviju totalitarnom zločinačkom državom, te dio njih izjednačuje ih s Antom Pavelićem i njegovom ustaškom državom (NDH) dok dio glorificira Pavelića i NDH.

PIŠE MILAN RAKOVAC

American dream? Or nightmare? Ai, noi vieci-stari - propio no molemo, e tegnimo le redini xe oramai una over-populated-power

Trumpizam kao opća opasnost? Ništa novoga. Amerikanci se ponašaju kao pater familias cijeloga svijeta? I to znamo barem od 1945. kada su Amerikanci dali zapadnoj Europi milijarde dolara za obnovu porušenih zemalja, kroz Marshalov plan, a onda te iste zemlje potčinili vlastitoj stategiji. Doduše, dok je postojao SSSR (odnosno do Detantea, djela Henry Kissingera), USA su bile ipak obazrive, protokolarne i ceremonijalne, ali poslije pada Berlinskog zida, republikanska trojka Reagan + dva Busha uvode politiku, gotovo jedva prikrivanu, da je svijet malko veći Dodge-city, a oni sherifi koji više-manje neprikirveno ordiniraju. Tako da Trump samo nasljeđuje tradiciju.

PIŠE ROBERT MATTEONI

Proljetna nogometna karavana

U petak je na Opus Areni startao drugi dio prvenstva SuperSport HNL-a. Istra 1961, koja za divno čudo nije delegirana za posljednji radni dan u tjednu, gostuje danas u Maksimiru. Tamo ih čeka Dinamo s Fabiom Cannavarom, te s ogromnim zanimanjem navijačke i medijske škvadre kako će Modri djelovati pod talijanskim stručnjakom. Zagrepčani su poraženi u Londonu, od Arsenala, uvjerljivo rezultatski (0:3) i još uvjerljivije dojmom igre. Kako je kazao novi-stari trener Istre 1961, Gonzalo Garcia, ne može se procjenjivati kakav će Dinamo biti pod Cannavarom temeljem utakmice na Emiratesu. Ono što je sigurno kad je u pitanju spomenuto okruženje Maksimira, to je očekivanje da će Dinamo biti danas u statusu Arsenala, a Istra u tretmanu Dinama s londonske utakmice. Gledamo li vrijednosne postavke Dinama i Istre, realno je da Modri budu dominantni. Kao što su bili u proteklih 20 godina nadmetanja s pulskim prvoligašem, a u kojem Zeleno-žuti nisu uspjeli niti jednom pobijediti u Zagrebu. Što onda može očekivati navijač Istre 1961 od tog prvog dvoboja druge ere Gonzala Garcije?

piše zlatko crnčec

Što južnije, to tužnije – i skuplje

Što južnije, to tužnije. Smisao izreke je u tome da je kada se, recimo, automobilom spuštate od Münchena prema jugu svaka država na koju nailazite siromašnija od prethodne. Sve do recimo Kosova koje je dno ove piramide kada je u pitanju standard građana. Ali kao da se na istom putu pojavljuje još jedan obrazac. A taj je – što južnije, to skuplje. Ta čudna pojava, obrnuto proporcionalna zdravom razumu i elementarnim ekonomskim zakonima sve je prisutnija na gore spomenutoj zemljopisnoj okomici. Posebno to vrijedi kada su u pitanju države nastale iz bivše Jugoslavije. Nešto takvo kao da je kreirao nekakav cinični trgovački Superhik. Za one mlade koji ne znaju o kome se radi, riječ je o liku iz stripa Alan Ford koji izravno krade siromašnima i onda ukradeni plijen poklanja bogatima.

piše dražen katalinić

Pretjerali smo sa zaduživanjem

Kad se Hrvatska narodna banka iznenada oglasi o nečemu, odmah znamo da nije dobro. Dabrina pucnjava i Milanovićeva prisega pale su u drugi plan jer nas je guverner nakon čitavog niza godina opet ozbiljno upozorio da smo pretjerali sa zaduživanjem, do te mjere da je središnja banka prisiljena postrožiti uvjete kreditiranja kako bi nas spasila od nas samih. I pokojni guverner Željko Rohatinski uzalud je upozoravao Sanaderovu vladu da se previše zadužujemo, preklinjao je vladu da se zadužuje u domovini, a ne na londonskoj ili frankfurtskoj burzi, bankama je stalno dizao graničnu obaveznu pričuvu, a sve u cilju da ograniči količinu novca u opticaju, što je banke trebalo natjerati da postrože uvjete kreditiranja, ali uzalud.

Piše zlatko crnčec

OECD nažalost nikog ne zanima

Hrvatska će možda već sljedeće godine omogućiti svim strancima kupovinu nekretnina bez odobrenja države. Dosad su tu mogućnost imali samo državljani zemalja članica EU, a na dan službenog ulaska Hrvatske u OECD, što bi moglo biti čak već tijekom 2026., to će moći učiniti i oni koji dolaze praktički iz cijelog svijeta.

Piše Tihana Tomičić

Globalno i lokalno – politika bez srama

Istovremeno dok je Donald Trump polagao prisegu za svoj drugi mandat, koji započinje kontroverznim odlukama poput striktnog definiranja spolova, preimenovanja Meksičkog zaljeva u Američki zaljev, ili najavama o preuzimanju Panamskog kanala i Grenlanda, u vrhu hrvatske države sinoć se vodila paralelna borba za spas labave koalicije HDZ-a i DP-a koja je nakon sučaja Dabro na sve više klimavim nogama.

Piše Tihana Tomičić

Rekonstrukcija koalicije

Svaki mjesec, ministar jedan. Tako sad već skoro izgleda statistika »izletavanja« ministara iz Vlade, neovisno o stranačkom predznaku. Nismo se još oporavili od afere Beroš s kraja studenog prošle godine, koja je HDZ-u itekako došla na naplatu na predsjedničkim izborima, a već je u tijeku nova promjena u sastavu Vlade.

piše robert matteoni

Od Arene do Marsa, stoljeće kad je antičko bolje od modernijeg

U prošlosti sportske Pule, tamo 1960-1980-tih, nije se znalo za odlazak na pripreme. Osim drugačijih navika i dosega vremena, jedan od ključnih razloga bio je što su po definiciji pulski sportski klubovi bili (nažalost i ostali) siromašni. Svi koji smo bili dio, prije svega loptačkih sportova, upražnjavali smo pripremni period kroz prirodne resurse.

Piše Milan Rakovac

U potrazi za ulogom pisca u narodu

Pišući ove stvari u Glasu, izvatke iz mojih memoara koje pripremam, sve češće moram samoga sebe opet propitati o ulozi književnika (pa tako i mojoj vlastitoj ulozi) u narodu (popolo, nazione, demos, societa...). Osobito sada, kada su svi čelnici država bivše Juge čestitali Milanoviću na izboru za predsjednika Republike – osim hrvatskih! – i čini se da smo se svi zajedno umorili od mržnje...

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Nade još ima za "dva brda"

U redu, inauguracija nije postala ta točka na kojoj će se dva ključna čovjeka u državi, Zoran Milanović i Andrej Plenković, dogovoriti o suradnji. Ne samo da Plenković, kao ni predsjednik Sabora Gordan Jandroković također, ne ide na svečanost ulaska Milanovića u drugi mandat, nego je potpuno neizvjesno kako će njihova potencijalna (ne)suradnja izgledati u narednom mandatu. Pritom neki od prononsiranih HDZ-ovaca na tu inauguraciju idu, pa tako i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Za sve kritičare Plenkovića, taj je njen potez dokaz da premijer postupa krivo kad na svečanost ne ide. No, ona ondje ide kao bivša predsjednica Republike, pa je u drugačijoj poziciji - mnogo više distanciranoj od dnevne politike - nego je pozicija aktualnog predsjednika Vlade, Sabora ili ministara. U izbornoj noći predsjednik Milanović ponudio je ruku suradnje, premijer Plenković to je načelno odbio, barem sudeći po inauguraciji, a i po izjavama da je to samo PR gesta. Ali među zaključcima Predsjedništva HDZ-a s prve postizborne sjednice ovoga tjedna, jest i onaj da "nema prepreka da naši timovi razgovaraju o npr. vojnom osposobljavanju, koje spada u nadležnost predsjednika Milanovića". A tu je i poruka da je "dok je bio SDP-ov premijer, Milanović tvrdio da Vlada ima 99 posto ovlasti, a predsjednik samo 1 posto - no, mi tvrdimo da ih on postotno ima i više".

Piše Dražen Katalinić

Lista zvana čežnja

Hoće li nova, proširena lista proizvoda s ograničenim cijenama, koju javnost željno iščekuje, obuzdati inflaciju u Hrvatskoj? Naravno da neće jer nijedna vlada na svijetu nema instrument kojim bi smanjila inflaciju, osim centralnih banaka.

Piše zlatko crnčec

Čisto more hrvatski imperativ

Iako u ovom trenutku nema neke prevelike mogućnosti da dođe do većeg zagađenja iz nasukanog broda u Raškom zaljevu, situacija ipak nije sasvim bezazlena. Većina je goriva uklonjena već odmah nakon havarije. Međutim, i stručnjaci govore o tome da se nikad ne zna do kraja što sve ima u brodu.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Personalni sukob je iznad svega

Dok se analitičari muče procjenjivati kakva će biti kohabitacija između predsjednika Republike i predsjednika Vlade u narednih pet godina, odgovor smo već dobili: tvrđa. Nakon što je premijer Andrej Plenković sinoć potvrdio da ne ide na inauguraciju za drugi mandat Zorana Milanovića na čelu države, jasno je da se odnosi neće popraviti. Čeka nas napornih 5 idućih godina.

Piše Tihana TOMIČIĆ

HDZ mora naći "crnog labuda"

Kakav se to crni labud dogodio sinoć HDZ-u? Pobjeda Zorana Milanovića za predsjednika Republike, koja je više nego premoćna, pokazala je da je u ovoj izbornoj priči "bijeli labud" Milanović, da je doista omiljen kod građana Hrvatske, da je njegov humor, drčnost, odlučnost, cinizam, britkost, pamet, nagrađena.

piše rudolf frančula

Antifašizam: Proštinska buna

Veliki Istrijan Mate Balota (Rakljanac) napisao je 1932. godine pjesmu "Božićni račun z gospodinom Benedetom" koja je objavljena u zbirci "Dragi kamen". Tematika Balotine pjesme također je vladavina Italije Istrom.

Piše Milan Rakovac

"Che idea: uccidere i giovani!", pisao je Umberto Eco

Ma, se noi altri vieci-stari propio no molemo, e tegnimo le redini (ossia el telecomando, by Arbore), xe oramai una over-populated-power, alora ghe volessi eliminarla? Si o no?

piše zlatko crnčec

Autocesta skuplja zbog politike

Autocesta do Dubrovnika neće ići preko BiH. To je sada već sigurna stvar. Radovi preko Hrvatske trebali bi započeti već sredinom ove godine. Već je zakazano otvaranje ponuda za izvođača radova na prvoj etapi. Nastavak autoceste A1 od Metkovića do Dubrovnika gradit će se u dvije faze - od Metkovića do Pelješkog mosta i od Dola do Dubrovnika, a prva u realizaciju ide druga faza. Autocesta ipak neće prolaziti preko teritorija Bosne i Hercegovine, što je bila jedna od idejnih trasa autoceste, nego preko Pelješkog mosta. Hrvatske autoceste (HAC) nisu raspisale nikakav natječaj za gradnju prometnica preko BiH.

komentar

Nismo botovi, ljudi smo!

Botovi sasvim sigurno neće odlučiti sutrašnje predsjedničke izbore u Hrvatskoj. Iskreno, teško da će bitno promijeniti i bilo čije mišljenje, bez obzira je li riječ o botovima koji su (možda) kupljeni kako bi "bildali" anketne prednosti ili onima koji su (is)koristili nečije javno izrečene stavove kako bi promovirali vlastite ideje i stavove. Ni jedni ni drugi neće sasvim sigurno bitno utjecati na krajnji ishod sutrašnjeg izjašnjavanja o tome tko će narednih pet godina sjediti na Pantovčaku.

piše dražen katalinić

Inflacija kao COVID

Vlada je u pravu kada kaže da ne stoji teza da je inflacija pojela plaće jer su plaće rasle daleko višim stopama od ukupne inflacije u prošloj godini, no Vladine i sve ostale službene procjene kretanja inflacije ipak trebaju malu korekciju. Hrvatska narodna banka još je najesen ispravno zaključila da bi inflacija krajem prošle godine mogla ubrzati zbog poskupljenja struje i plina, ali se ispostavilo da cijene energije – koje su u odnosu na prosinac 2023. porasle tek za 1,6 posto zahvaljujući državnim subvencijama – ipak nisu toliko krive za inflaciju, koja od listopada sve više ubrzava.

Piše Zlatko Crnčec

Tko god pobijedi, bit će sukoba

Održana je eto i debata dvaju predsjedničkih kandidata. Bila je, kao što se moglo i očekivati, konfuzna, pomalo plitka i nije imala jasnog pobjednika. Bit će analizirana sa svih strana, a jedna od njih bi mogla biti i ona da je još jednom pokazala koliko su ovakvi izbori, dok su važeće ovakve predsjedničke ovlasti, pomalo besmisleni. Predsjednik, naime ima jako male ovlasti, a opet dovoljno velike da se može, kada to poželi, plesti Vladi pod noge. Tako je to sve od 2000. godine. Pa su te dvije funkcije, bez obzira na to tko ih obnašao, neprestano u većem ili manjem sukobu. Pa će tako biti i dalje bez obzira na to tko pobijedio u nedjelju. Pa možda neka promjena sustava ne bi bila loša.

Piše Tihana Tomičić

I 2025. u spirali

Potrošače pozivam na odgovornost - poručio je jučer DP-ov ministar gospodarstva Ante Šušnjar, komentirajući inflaciju koja je viša od očekivanog, i apelirajući na građane da pažljivo odlučuju gdje kupuju. Nisu to velike brojke stope inflacije, nominalno tek oko 3,4 posto (očekivalo se 2,7), ali iz nekog razloga svi mi na svojoj koži osjećamo kako je tu statistika nadmašila samu sebe prikazujući se kao točan zbroj netočnih podataka.

Piše Damir Cupać

Referendum o Plenkoviću

Još je samo nekoliko dana kampanje za predsjednika Republike jer se drugi krug održava u nedjelju, a dva takmaca koja su ostala u utrci, aktualni predsjednik Zoran Milanović i HDZ-ov izazivač Dragan Primorac, do subote moraju reći što imaju jer kreće predizborna šutnja. Nakon rezultata prvog kruga tmurni su se oblaci nadvili nad izbornim stožerom Dragana Primorca. Od izlaznih anketa pa sve negdje do 21 sat strepilo se od najgoreg mogućeg scenarija - da će Milanović pobijediti u prvom krugu. S razlogom se strepilo jer je Milanoviću malo nedostajalo za takav uspjeh. Ta je strepnja bila potpuno nepotrebna.

piše aneli dragojević mijatović

Ponavljanje, ali i razlika

Pobjeda Zorana Milanovića u prvom krugu predsjedničkih izbora bila je očekivana, a ni onako premoćan rezultat nije iznenadio. Fenomen Milanović pokazatelj je da birači nisu baš naročito zadovoljni stanjem u zemlji, koliko god premijer Plenković i njegovi ministri govorili o rastu BDP-a najvećem u eurozoni i tome da ekonomija nikad nije bolje stajala.

piše siniša pavić

Do izbora dva putića

Na stranu sad i nakon svega Niko Tokić Kartelo, taj neumorni kralj plesnih podija u postizbornoj noći famoznog prvog kruga predsjedničkih izbora, ali činjenica jest da su datumi od biranja vladara Pantovčaka na želudac pali teže nego bokun ‘ladnog odojka. Kako bi i moglo biti drugačije kad nam se "jelovnik" s imenima kandidata servirao pod nos taman tu negdje između onog božićnog i onog novogodišnjeg.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Vlada će platiti, ali odgovornost je na svima

Očekivano, novi Pravilnik o sigurnosti u školama, čim je donesen izazvao je niz nezadovoljstava. I ravnatelji škola, i zaposlenici, i osnivači škola, a to su uglavnom županije i gradovi, dobivaju nova tehnička i financijska zaduženja.

piše zlatko crnčec

Kampanja ipak nije gotova

U nedjelju 12. siječnja saznat ćemo svjedočimo li sada novoj utakmici između Dragana Primorca i Zorana Milanovića ili tek sudačkoj nadoknadi one odigrane 29. prosinca u kojoj aktualni stanovnik Pantovčaka uvjerljivo vodi. I želi je tek mirno privesti kraju. Iako je njegovo vodstvo zaista veliko, ipak tu postoji još pokoje otvoreno pitanje koje bi možda moglo dovesti do uzbudljive završnice ove predsjedničke kampanje.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Sretna nova izborna 2025.!

Sretna nam nova 2025. godina! Nakon superizborne 2024. godine, u kojoj smo prošli tri razine izbora i već se pomalo umorili od politike, ipak u istom tonu nastavljamo i u novoj godini jer je pred nama 12. siječnja još drugi krug predsjedničkih izbora. Iako je pobjednik unaprijed poznat, moramo obaviti još i tu građansku dužnost, a na timovima je velikih stranaka, i SDP-a koji stoji iza Zorana Milanovića, ali još više i HDZ-a koji stoji iza Dragana Primorca, da svoje birače motiviraju da toga dana ne zaspu.

Piše Damir Cupać

Plenković Pobjedivi

Dan bi trebao biti pametniji od večeri. Naročito kada je riječ o izbornoj večeri i postizbornom danu. Čini se da to nije tako. Barem kada je riječ o predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću i kandidatu te stranke Draganu Primorcu koji je kroz ušicu igle ušao u drugi krug predsjedničkih izbora. Od potpunog debakla HDZ je spasilo oko 10.000 glasova. Tih 10.000 nedostajućih glasova razlog su da je Plenković dobio novu energiju, onu negativnu, nakon što je u izbornoj noći bio u potpunom šoku, suočivši se s najgorom morom.

Piše dražen Ciglenečki

Analiza: Zoran Milanović ponovo se vraća iz gubitničke pozicije

Predsjednički izbori nisu završeni, za dva tjedna birači će odlučivati između Zorana Milanovića i Dragana Primorca, ali uvjerljiva razlika u broju glasova u prvom krugu u korist aktualnog državnog poglavara dopušta da ih se analizira gotovo kao da smo konačan ishod doznali već u nedjelju. Praktično je, naime, nemoguće da Primorac nadoknadi Milanovićevu ogromnu prednost, ne predstavlja drugi krug uvijek novo miješanje karata, ne kreću dva finalna kandidata iz početka.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Milanović, čovjek kojem se sve oprašta

Građani Hrvatske zaista ne žele "jednovlašće". Politički "masakr" koji je nad protukandidatima, a posebno prvim među njima Draganom Primorcem, izveo jučer na izborima aktualni predsjednik Zoran Milanović dokazao je to, iako je njegov visok postotak ipak veliko iznenađenje za cijelu Hrvatsku. Čak i ako ne znamo s kojim točno programom je Milanović ostvario ovakav rezultat, jer u kampanji nije ponudio gotovo niti jednu novu točku programa za narednih pet godina, jasno je da je opet izdominirao - njegov karakter.

piše rudolf frančula

Očajnički krvavi krik - Ne! Nikada!!!

Svećenicima je bilo naloženo da vjeronauk smiju podučavati i održavati mise samo na talijanskom jeziku. Inače hrvatski svećenici su bili izloženi velikim progonima i nasilju, zato što su sa svojim vjernicima govorili i ispovijedali ih na materinjem-hrvatskom jeziku.

Piše Milan Rakovac

Važna je ruža, vjeruj mi

Ono što bih, međutim, uz ovakve stupidne tirade ovdje htio posebno naglasiti, jest da ovakva sustavna buncanja odnosnih političkih i medijskih autoriteta, u Rimu, Ljubljani i Zagrebu, ne priječe ista ta blebetala da superiorno tvrde kako je zapravo na Jadranu prava idila - u što nas trebaju uvjeriti prazne diplomatske fraze, budalasti smiješci i prijazno uzajamno grljenje i tapšanje po ramenima: U suštini, ne postoji nikakva talijanska "Ost politik", niti pak slovenska ili hrvatska "Sud politik"; postoji samo inercija nacional-egoizama, i ridikulozne otočenteskne "strategije" kako to zamišljaju jadranske diplomacije, retorični ostaci preživjelih etatizama.

PIŠE Robert Matteoni

Garcia II i priča o napredovanju i rizicima povratka

Zaključna je MetroPula u 2024’. Zahvaljujem se onim čitateljima koji imaju želje i strpljenja pročitati ovaj, za današnje vrijeme, duži format. Živimo u doba kada se svekolike medijske-javne priče ekspresno emitiraju te posljedično prilično površno konzumiraju. Da bi se steklo svoje uvjerenje o nekoj tematici, nedvojbeno je nužno imati širi spektar informacija, pa i dojmova. No, sve se odvija danas brzo pa su posljedično i uvjerenja promjenjivija, a to onda nije dobro za kontinuitet određenog posla. Upravo je kontinuitet jedan od važnih faktora napredovanja i posljedične uspješnosti…

piše dražen katalinić

Nastavak ugodne dosade

Još tamo početkom 2000-ih kada smo dobili pozitivno mišljenje o kandidaturi za članstvo u Europskoj uniji, s uzdahom smo gledali u leđa Sloveniji, Češkoj i Poljskoj, odnosno njihovom članstvu u zajedničkoj europskoj obitelji i svim bolnim reformama koje su provele da postanu članice EU-a te svim beneficijama koje to članstvo donosi. Drugim riječima, zavidjeli smo im na takozvanoj ugodnoj dosadi – visokom životnom standardu u rastućoj ekonomiji s niskom nezaposlenošću i sa stabilnim političkim sustavom bez neželjenih i nepotrebnih ekscesa, osim ako nisu izvana izazvani.

piše zlatko crnčec

Talac sukoba Vlade i predsjednika

Na djelu je još jedan sukob Vlade i Zorana Milanovića. Po svemu sudeći, zbog njega je odgođeno uvođenje obveznog vojnog roka s početka na sredinu sljedeće godine. U tijeku su naime predsjednički izbori, a aktualni predsjednik Zoran Milanović, koji vodi u svim istraživanjima javnog mnijenja, ima neke svoje dodatne zahtjeve. Pa za svoju suglasnost i kooperativnost traži prethodno sazivanje Vijeća za obranu na kojem bi se raspravile i neke druge teme vezane za Oružane snage.

Piše Rudolf Frančula

Zloguko proročanstvo

Stoga je uslijedilo nešto što možda učesnici u ovom sukobu nisu očekivali, pogotovo vođe Izraela. Naime, 21.studenog 2024.godine Međunarodni kazneni sud za ratne zločine u Haagu izdao je nalog za uhićenje Benjamina Netanyahua, predsjednika Izraelske vlade, bivšeg ministra obrane iz te vlade Yoava Gallanta i viđe Hamasa Ibrahima Al – Masrija. Uslijedile su reakcije; SAD se prva javno usprotivila uhićenju Netanyahua, kao i Viktor Orban koji predsjedava Europskom Unijom, dok je npr. Slovenija, ali i neke druge zemlje, izjavila da će izvršiti nalog Međunarodnog kaznenog suda ako oni protiv kojih je izdan nalog za uhićenje, dođu u Sloveniju, uz napomenu da je Slovenija i priznala državu Palestinu. Naši »vođe« o svemu šute, uključivši i priznanje Palestine. Netanyahu je vrlo burno reagirao na nalog za njegovo uhićenje. Osobno smatram kako je bilo osnova za izdavanje spomenutog naloga jer su Izraelci u tim ratnim operacijama počinili i čine ratne zločine.

piše damir cupać

Ministrica, a onda liječnica

Sadržaj

Piše Zlatko Crnčec

Tenzije treba polako smanjivati

Ono što se dogodilo u zagrebačkoj osnovnoj školi Prečko šokiralo je cijelu zemlju. Takve se stvari u Hrvatskoj ne događaju. Pa nije nimalo čudno ni da se nacija ne zna nositi s tugom nad činjenicom da je u školi ubijeno dijete koje je u nju praktički tek krenulo. I da su ozbiljno ozlijeđeni njegovi kolege i nastavnica. Može se samo zamisliti kakve će psihičke ožiljke do kraja života nositi djeca koja na sreću nisu ozlijeđena, ali su prisustvovala cijelom događaju. Nažalost, u tom smislu lišo neće proći sigurno ni ostali učenici Osnovne škole Prečko. Posljedice će ići i šire od toga.

Piše Milan Rakovac

Inercija nacional-egoizama i ridikulozne otočentske "strategije"

Umjesto toga, dok se naši grobovi prostiru na svih pet kontinenata, podsjetio bih ovdje kako je Guido Miglia bio među prvim esulima, koji je prihvatio dijalog, iskren i promišljen, s »drugom stranom«, ne samo con i »rimasti«, ma anche con noi altri, Slavi, Croati e Sloveni. Slučaj je htio da sam u Glasu Istre, nakon potresa u Friuli, ironizirao na račun Miglie, koji je izjednačio sudbinu stradalih od potresa sa sudbinom esula, i pozvao ga da se sretnemo kad dođe u Pulu.

Zločin u OŠ Prečko

"Govor mržnje nije samo apstraktna prijetnja – on ima stvarne, konkretne posljedice"

Cijela Hrvatska ušutjela je zbog jučerašnje nezapamćene tragedije koja se dogodila u Zagrebu. Kada su takve vijesti dolazile do nas iz udaljenih krajeva svijeta, pa čak i iz susjednih zemalja, vjerovali smo da se takve tragedije događaju samo "drugima". Zatvaranje očiju pred događajima koji se čine udaljenima, vjerovanje da se "našoj djeci to ne može dogoditi", sada je postalo naša stvarnost. I ne samo to, kolektivna trauma duboko je urezana u našu zajednicu i društvo. Ova tragedija je potvrdila najgore strahove - da je društvo, koje se u posljednjim godinama sve više udaljavalo od osnovnih ljudskih vrijednosti, doseglo točku u kojoj se posljedice te udaljenosti ne mogu više ignorirati.

piše slavica mrkić modrić

Bog, naš dragi!

Mislela san da se ovo ča se j’ dogodilo va Zagrebu, nikada, ama baš nikada neće dogodit pu nas. Nažalost, ono ča j’ odvavek bilo "tamo negder dugo", došlo j’ blizu i šokiralo se normalne ljudi ne leh va Hrvackoj - va celomu svitu. Moja mat ni mogla doć na se aš va njejen poimanju zla, ovakovo ča ne postoji. Zajedno j’ iskala kade njoj je ča za smirenje, a onput san celo jutro naslihala - pa kako, pa zač, jadna deca, jadni roditelji...

piše dražen katalinić

Useljenici trebaju uređenu Hrvatsku

Možda nam se na prvu čini da smo tek unatrag nekoliko godina postali useljenička zemlja zbog sve većeg broja stranih radnika koje ne možemo izbjeći sve i da hoćemo, no Lijepa naša titulu useljeničke zemlje drži već duži niz godina, samo je problem u tome što je nismo takvom doživljavali, a kamoli išli razrađivati useljeničku politiku. Da stvar bude zanimljivija, sve dosadašnje znanstvene analize o Hrvatskoj kao useljeničkoj zemlji bavile su se iseljavanjem kao dominantnim problemom hrvatskog društva, a dodatan problem je što se useljavanjem nije bavila ni akademska zajednica još od 90-ih.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Derbi začelja

Ekonomija je psihologija, to svi znamo. Uzalud nam tablice s pokazateljima o rastu BDP-a ili statistike o rastu mirovina i plaća, ako mi subjektivno znamo da - loše živimo. Jučer je primjerice na jednom portalu objavljena "viralna" vijest o Hrvatici koja već neko vrijeme živi u Njemačkoj, a sad je nakratko došla u Hrvatsku i s mamom, kako kaže, otišla u dućan. Kad je vidjela cijene - pala je "na dupe", kako je napisala. I doista, pobrojila je sve moguće proizvode, i baš svi su skuplji nego u Njemačkoj. Skuplji su i od španjolskih, pa čak i od belgijskih proizvoda u trgovinama, a o bliskoj Italiji i Trstu da i ne govorimo. Dovoljno je reći da jedan maslac ili milka čokolada koštaju i po pet eura, dok je u europskim zemljama to zaustavljeno na donekle razumnih oko tri eura. A sad imamo i dokaz za to da smo oguljeni do kože - objavljeno je kako bruto domaći proizvod po stanovniku u Hrvatskoj izražen u paritetu kupovne moći za 2023. doseže 76 posto prosjeka 27 članica EU-a, a istu razinu tog prosjeka dosegla je i stvarna individualna potrošnja (SIP) po stanovniku, čime smo se zadržali među europskim zemljama na dnu ljestvice, uz bok Slovačke i Estonije.

piše zlatko crnčec

Trump prekršio izborno obećanje

Nakon što je Donald Trump pobijedio na američkim predsjedničkim izborima jedna od rijetkih, možda i jedina, izvjesna stvar činilo se da je ipak skori kraj rata u Ukrajini. Tijekom izborne kampanje Trump je Volodimira Zelenskog proglasio najpokvarenijim trgovačkim putnikom na svijetu. Obećavao je čak da će nakon što on ponovo postane predsjednik rat u Ukrajini završiti u roku od 24 ili u najgorem slučaju za 48 sati. Jedan njegov poziv Putinu promijenit će sve. Kada se, eto, dva sposobna čovjeka čuju, sve će se srediti vrlo brzo. I to na opće dobro. Fer dogovor ponajviše za Ameriku koja ponovo mora postati velika, dobar za Ukrajinu koja će iz rata izaći koliko-toliko cijela. Ali i nekakav častan izlaz za Rusiju. Prošlo je od američkih izbora mjesec i pol, a rat je u tom razdoblju samo dodatno eskalirao.

Piše Damir Cupać

U nadi je spas

Prije godinu dana politička konstelacija je bila takva da su sindikati u javnim i državnim službama mogli tražiti što su htjeli u pregovorima s poslodavcem. Točnije državom. Kao i svaki put uoči parlamentarnih izbora, Andrej Plenković je bio široke ruke, a sindikalisti su izražavali zadovoljstvo, ocjenjujući socijalni dijalog vrlo kvalitetnim. Na svako nezadovoljstvo radnika i najavu štrajka Plenković je pokazivao razumijevanje, a kada je prihvaćen državni proračun za ovu godinu, bilo je jasno da dolazi vrijeme darivanja uoči parlamentarnih izbora.

piše dražen katalinić

Diplomacija može naštetiti gospodarstvu

U silnoj želji da se dopadne Zapadu Hrvatska je povlačila poteze koji su uglavnom išli na štetu naših nacionalnih, političkih i gospodarskih interesa. Jedan od takvih poteza bilo je naglo povlačenje Ininih radnika i inženjera iz Sirije u veljači 2012. godine zbog izbijanja građanskog rata u toj zemlji, jer su nam tako rekli sirijskom režimu neskloni Washington i Bruxelles, zbog čega Ina već 13 godina ne može eksploatirati tamošnja vrijedna nalazišta u koja je uložila milijardu dolara. Takva odluka još više boli jer se radi o poljima u kojima američke naftne kompanije nisu uspjele pronaći nalazišta ugljikovodika, ali zato jest Ina, zbog čega su se Amerikanci "pojeli".

piše rudolf frančula

Razmišljanja jednog istarskog antifašiste: Opomena znanim i neznanim da se zločini ne bi ponovili

Odlučio sam pisati o nekim "vječitim" temama kao što su fašizam i antifašizam, ali i nekim drugim temama koje imaju izravnu ili neizravnu vezu sa dvije prve kao što su Josip Broz Tito i Franjo Tuđman, zašto se Hrvati srame svog antifašizma, širenju mržnje – ksenofobiji. Statutu Istarske županije i drugom.

piše robert matteoni

Svijetle memorije i dostojni nasljednici pulskog hakla

Tradicija je važna stvar u svakom kontekstu života i njegovih odnosa. Kada neka tradicija uđe u zlatno doba (50 i više godina) onda govorimo o nečem posebnom. Doduše, kada ste dio te tradicije onda vas malo strese brojčani okvir, ali tako to ide s vremenom. Nema stajanja. Kad je prije pet godina kolega Goran Rojnić pisao o obilježavanju 50. godišnjice osnutka Park Avenije 69 sjećam se izgovorene nam mantre "pa je li moguće da je prošlo toliko".

Piše Milan Rakovac

Razgovor s mrtvim kumom

Italija je internirala nekih 12.000 Slovenaca još 1915., stupanjem u rat, »Italija je i nakon rata internirala slovenske i hrvatske civile, posebno one koje su smatrali simpatizerima nove jugoslavenske države«, piše Capogreco. Već 1926. osnovani su logori, mahom na otocima, Tremiti, Ponza, Ventotene, Ustica, Lipari, Favignana, Pantelleria, Lampedusa, da bi 1940. otvoreno još pedesetak logora, te cijeli sustav koncentracijskih, radnih i tranzitnih logora »za Slavene«, i civile, (uz posebnu mrežu vojnih logora za zarobljene vojnike kraljevske jugoslavenske vojske, a zatim i partizane, koju autor ne tretira):

Piše Zlatko Crnčec

Kava koja je promijenila kampanju

Tko bi samo prije nekoliko dana mogao i pomisliti da bi se ovakve stvari mogle dogoditi u izbornoj kampanji za predsjednika Republike. Dosad se sve činilo prilično dosadnim i rutinskim. Međutim, preko noći je usred ove dosadne kampanje pala prava mala medijska bomba koja najvjerojatnije neće promijeniti njen ishod, ali će je ipak napraviti zanimljivijom nego bi se to moglo očekivati. Ivana Kekin po svim istraživanjima javnog mnijenja četvrta je po podršci birača pa je teško za očekivati da bi je ova afera sa sastankom njenog muža s Nikicom Jelavićem mogla pogurati u drugi krug. Mada, iznenađenja su uvijek moguća.

piše zlatko crnčec

Nije sve ni u bogatstvu države

Vlada je jučer izašla s mjerama kojima namjerava osigurati demografski rast. Još je to jedan pokušaj kojim se namjerava preokrenuti negativan trend koji bi mogao, ako se ovim tempom nastavi, za par desetljeća dovesti u pitanje i postojanje Hrvatske kao nacionalne države. Dakle, nešto se definitivno treba učiniti i to jako brzo. Povećanje novčanih izdataka iz državnog proračuna za ovu svrhu jest definitivno potez koji treba pozdraviti. To jest korak u pravom smjeru. Samo pitanje je je li on dovoljan, ali i postoji li uopće nešto što bi se moglo napraviti da se taj trend demografskog pada preokrene na radikalan način. Jer na djelu su tu i neke sile nad kojima kontrolu nemaju ni Vlade puno većih i bogatijih država. Naprosto, ne može se u demokratskoj državi nekog prisiliti da rađa djecu. Može ga se naravno poticati na razne načine, ali ne i prisiliti.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Standard se ne mjeri statistikom

Godinu na izmaku završit ćemo s još jednim rekordnim rastom BDP-a, no već iduće godine taj će rast usporiti, odnosno svest će se u nešto realnije okvire, ali to ne znači nikakvu stagnaciju ili reseciju koja bi se ogledala u rastu nezaposlenosti ili smanjenju plaća. Upravo suprotno! I iduće godine možemo očekivati i nastavak rasta zapošljavanja i nastavak rasta plaća, koji je zasad zajmčen samo zaposlenima u državnom sektoru. Naime, poslodavci upozoravaju da plaće u privatnom sektoru, za razliku od onih u javnom, nisu porasle još od proljeća, dok je Vlada, po njihovo mišljenju, prekardašila s podizanjem plaća onima koji je primaju iz državnog proračuna, s obzirom na to da je rast mase plaće za zaposlene u državnom sektoru višestruko nadmašivao produktivnost i stope rasta gospodarstva. A to je sve, tvrde, utjecalo na našu konkurentnost jer je novac za plaće premašio kapacitete rasta gospodarstva, a Vlada i za iduću godinu najavljuje nastavak rasta plaća zaposlenima u državnom sketoru.

Piše zlatko crnčec

Hrvatska (samo dijelom) i dalje Tuđmanova

Najveće postignuće Franje Tuđmana jest što je početkom devedesetih Hrvatsku izvukao iz Jugoslavije. Iz zemlje koja je u tom trenutku bila samo korak od toga da se pretvori u čudovište koje bi vodili Miloševićevi nacional-boljševici i Kadijevićevi komunistički trogloditi. U zemlju iz koje je trebalo bježati glavom bez obzira.

Piše Damir CUPAĆ

Šeparović ex machina

Posljednji koji bi trebao komentirati ustavni udar Ustavnog suda je aktualni predsjednik Zoran Milanović. Kojega premijer Andrej Plenković kontinuirano zove kršiteljem Ustava. Opravdano. Ali što se može kada je Milanović potpuno u pravu. Ono što se tijekom vikenda provlačilo kao opasna mogućnost, a to je da je veći dio sudaca Ustavnog suda donio protuustavnu odluku o produženju mandata, pokazalo se kao tužna istina. Kao istina koja je zabila zadnji čavao u lijes pravosuđa. Nije to pretjerivanje, već konstatiranje tužne hrvatske stvarnosti. Sudstvo u Hrvata je u nezavidnom položaju jer se ono doživljava među građanima kao jedna od najslabijih karika hrvatskog državnog ustroja. Ljudi jednostavno sudovima, a moglo bi se to proširiti i reći pravosuđu, ne vjeruju. Iz dana u dan, pa tako nekoliko desetljeća, od osnutka suvremene hrvatske države, nižu se afere čiji su protagonisti suci i državni odvjetnici. Toliko ih je da je i onoj najnevinijoj i najneiskvarenijoj hrvatskoj duši postalo jasno da je pravosuđe u Hrvata na umoru. A kako ne bi bilo kada nam je takav i USUD.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Saga o USUD-u

Rijetko se tko može složiti s Mirom Buljem. Jest, narodski je čovjek i, kako bi neki rekli, srce mu tuče s prave strane, ali uglavnom je njegov stil komunikacije potpuno nepodnošljiv, a teze neodržive. Sjetimo se samo vremena korone ili pretjerivanja oko nekih afera, koje nisu bile ni upola teške kao afera Beroš, a Bulj i Most svejedno su zazivali pad Vlade svakih par dana.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Terzijanski i francjozefinski Trst naših dana

Dvadesetih godina komunistički je "Lavoratore" rezao fašiste, a onda su demolirali, crni, redakcijiu. Scipio Slataper upozoravao je Tršćane na iredentističku "netrpeljivu taktiku protiv Slavena".

PIŠE ROBERT MATTEONI

Koliko Istra ulaže da zainteresira generaciju Z i Alfa za sport?

U posljednje vrijeme primjetno je da se puno više politička kasta bavi sportskom problematikom. Kako to već iskustva sugeriraju, to je pouzdani znak da se ulazi u izbornu godinu. Vrijeme je to kada se najviše priča što ljudi žele čuti i obećava. Dakako da političari uvijek imaju ružičaste tonove onog što plasiraju javnosti. U tom ih dojmu, sadržajno, prihvaćaju oni koji vjeruju obećanjima, oni koji imaju razumijevanja za alibije što se nešto nije još napravilo, kao i oni koji ne poznaju dovoljno materiju te misle da nešto što se najavljuje jest dobro. Ima svega, naravno, jer je to tako u društvu 21. stoljeća, poglavito otkako je virtualni život (on line) postao gotovo najutjecajnija linija diktiranja javnih (ne)raspoloženja. U Istri se politička škvadra hvali kako su bitno povećani proračuni za sport. Što je formalno točno, ali bi cinici kazali da je to veliko povećanje zbog odnosa malih brojki koje su se izdvajale do nedavno. Ističe se kako je i Županija stvorila novi fond za sport, iz čega se financira obrazovanje trenera. U Puli gradska vlast hvali stvaranje Zaklade za sport. Ne ulazeći u statusnu domenu, kao ni (relativno skromne) potencijale tih fondova, koji bi trebali biti pod paskom Sportskih saveza, a ne političkih aktera, ostaje činjenica da se oni koriste u proklamiranju kako društvo skrbi o sportu.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

En garde!

Prije nekoliko dana, kad su se u Državnom izbornom povjerenstvu iza Dragana Primorca na predaji potpisa nagruvali HDZ-ovci, predsjednik Zoran Milanović napisao je na društvenim mrežama status koji se sastojao od 1 rečenice: "Plenković predao potpise." Aludirao je time na činjenicu da iza Primorčeve kandidature zapravo u 99 posto stoji sam premijer Andrej Plenković, odnosno da je Primorac alibi-kandidat. U svom stilu, narugao se svojem protukandidatu, a i Plenkoviću. Reklo bi se, 2 u 1.

piše zlatko crnčec

SDP se boji prazne puške

SDP-u se valjda čini da se našao između dvije vatre. S jedne strane mogli bi ponijeti odgovornost zbog toga da je zemlja ostala bez Ustavnog suda usred predsjedničkih izbora. A s druge, otvorili bi im se politički bokovi jer praktički istovremeno sudjeluju i u pokušaju rušenja HDZ-ove Vlade i njenog premijera, a s tom strankom mimo ostatka oporbe dogovaraju se o tome kako Ustavni sud popuniti svojim ljudima.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Božić dolazi, veseli su svi

Politička scena baš je postala predblagdanska ovih dana. Vlada umirovljenicima daje po 80 eura dodatka - to bi bilo, kakti, 600 starih kuna; predsjednički kandidati u sumanutoj utrci za potpisima i podrškom za sobom gradovima vuku cijele vašare podupiratelja i stranačkih mladeži; u Saboru je atmosfera uglavnom vesela i božićna iako se odlučuje o važnim pitanjima kao što je izbor nove ministrice zdravstva, opstanku Vlade i misijama NATO-a, a vrhunac predivne atmosfere je izbor deset sudaca Ustavnog suda oko kojih su se HDZ i SDP, glede i unatoč svemu, bez problema dogovorili. Zvončići, zvončići, zvone cijelu noć i pjevaju Ustavni sud je naš...

Piše zlatko crnčec

Oporba opet nije uspjela poentirati

Naravno da ova saborska rasprava o njegovom nepovjerenju neće dovesti do smjene Andreja Plenkovića. To je bilo jasno svima, i vladajućim i oporbenim zastupnicima još od dana kad je SDP najavio prikupljanje potpisa, a nakon uhićenja Vilija Beroša. Ovakve se inicijative nikada, osim u zaista rijetkim situacijama, i ne poduzimaju s namjerom da uspiju. Jer unaprijed je ionako jasno da uspjeti neće. Glavna je namjera njihovih inicijatora u tome da se kroz parlamentarnu raspravu, koja najčešće zna potrajati cijeli dan, ponekad i do sitnih sati sljedećeg dana, pokuša poslati politička poruka svojim i neodlučnim birači da su vladajući gadno zastranili.

Piše Damir CUPAĆ

Tko prvi do DIP-a

Predsjednik Zoran Milanović broji zadnje dane u petogodišnjem mandatu na Pantovčaku. Kao da je jučer izabran za hrvatskog predsjednika. Pet godina je proletjelo u politički turbulentnoj Hrvatskoj koju je Milanović učinio još turbulentnijom. Nećemo se ni okrenuti, a stići će 29. prosinca 2024. godine kada će građani Hrvatske s biračkim pravom izaći na birališta kako bi odlučili je li aktualni predsjednik zaslužio još jedan mandat. Ili će, što je prema istraživanjima javnog mnijenja manje izvjesno, izabrati nekoga drugoga koji će zasjesti na predsjednički tron. Dok Milanović, takav kakav je, kaže da bi u političkom smislu novi mandat bio njegov posljednji politički ples, ima jedan čovjek koji bi sve dao da do toga plesa ne dođe. Ime mu je Andrej Plenković i obnaša dužnost premijera Republike Hrvatske. Može se kandidat HDZ-a Dragan Primorac truditi koliko god hoće, a u zadnje vrijeme njegov se trud intenzivirao, ali predsjednički izbori su u biti bitka između Milanovića i Plenkovića. Iako je još uvijek nejasno zbog čega HDZ nije istaknuo svog stranačkog kandidata, već se odlučio podržati Primorca, čini se da se HDZ-ova mašinerija zagrijala. To tvrdi i Primorac koji se pohvalio da je u rekordnom roku prikupio 100.000 potpisa. Time je valjda htio začepiti usta kritičarima koji ocjenjuju da mu je kampanja mlaka i da su mu izgledi u srazu s Milanovićem slabi.

Piše Tihana Tomičić

Naša šoping groznica pokreće gospodarstvo

Vjerojatno nema nikog od nas tko na crnom petku, »black fridayu«, nije kupio bar neku sitnicu, bilo u dućanu, bilo online. Može nas ta američka glupost vezana uz Dan zahvalnosti nervirati, možemo reći da nas se to ne tiče jer je to dan koji slave Amerikanci, a ne Europljani. Ali činjenica da popusti krajem studenoga koji u Hrvatskoj uz to još traju i desetak dana, a ne samo taj zadnji petak u novembru, dobro dođu kao uvod u prosinački šoping. Jer, to je tek početak - očekuje se da će samo u ovim danima krajem studenoga Hrvati potrošiti oko 150 milijuna eura, a to je za desetak milijuna više nego prošle godine, a onda tek slijedi stampedo jer kreće božićna groznica.

Piše Milan Rakovac

Prosvjedujem nad silnim gomilama bezočnih laži protuslavenskih

Tršćanski Iljf i Petrov, Mariano Faraguna i Lino Carpinteri, već godinama zasmijavaju prijatelje »iznutra i izvana« serijom duhovitih knjiga u dijalektu istro-venetskome, a nama od silna smijeha znade i zastati štogod u grlu, jer obnavljajući obećano vrijeme austro-ugarsko u Istri, ta dvojica (inače, urednika blijedog humorističkog umetka u »Piccolu« (u kojem ne propuštaju priliku da nas svakoga božjeg ponedjeljka pecnu) vješto »dokazuju« posvemašnje italijanstvo ovdašnje. Le Maldobrie, Prima della Prima guerra, L’Austria era un Paese ordinato, Noi delle vecchie province, Povero nostro Franz, Serbidiola – pucam od smijeha čitajući te stranice, ježim se, prosvjedujem nad silnim gomilama bezočnih laži protuslavenskih.

PIŠE Robert Matteoni

Šjor Edi, čiklišti Nevio, Cvitko, Bruno, Kuća Loborika

Doktorica mi je rekla, Šjor Edi samo me slušajte i živjet ćete sto godina. Pogledam je, i kažem joj, šta će meni sto vaših, dajte vi meni mojih 90 godina!.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Ljudi smo, dogovorit ćemo se

U jeku izborne kampanje za predsjedničke izbore, idući tjedan ili najkasnije do 13. prosinca kad Sabor ide na pauzu, u parlamentu će biti izglasan novi saziv dijela Ustavnog suda. Dok se na javnoj fronti Zoran Milanović s jedne, i Dragan Primorac s druge strane uz podršku Andreja Plenkovića bore na »život i smrt«, istovremeno u tišini, u polumraku saborskih hodnika, dio SDP-a i dio HDZ-a dogovara konsenzus oko ustavnih sudaca. Naime, za to je potrebna dvotrećinska većina, a to je nemoguće ako se dvije najveće stranke ne usuglase.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Biti gradonačelnik nije ležeran posao

Atomizacija SDP-a nikad nema kraja. Čak i kad se čini da se stranka pod vodstvom Siniše Hajdaša Dončića polako počinje oporavljati od pogubne politike Peđe Grbina, dogodi se - Rijeka.

Piše Zlatko Crnčec

EU opet ne zna što ga čeka

Ursula von der Leyen i njena druga Europska komisija dobili su jučer podršku više od pola zastupnika Europskog parlamenta. Ne puno više od pola. Ali opet preko toga.

piše zlatko crnčec

Nova ministrica za staro zdravstvo

Za postati ministrica zdravstva u ovom trenutku zaista treba hrabrost. Donedavni obnašatelj ove funkcije baš je izašao iz pritvora u kojem je završio prije desetak dana. Optužbe protiv njega prilično su gadne, a još je puno gori kontekst u kojem se sve to dogodilo. Posebno nakon što smo dobili uvid u prepisku glavnih organizatora od kojih su neki, da ne spominjemo sve što se priča po gradu, osuđeni za otmicu maloljetnika. A koji se, ne samo prema ministru zdravstva nego i prema ostalim liječnicima umiješanim u aferu, u svojim razgovorima odnose kao prema nekome tko je njihov osobni potrčko. Netko kojem će na kraju posla gurnuti tek par mrvica sa stola prepunog stotina tisuća eura. Da se ne spominje kako se odnose prema "Zrikavcu" koji je kao šef jednog regionalnog centra Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bio poveznica između organizatora i pripadnika hrvatske liječničke elite. Da ne spominjemo činjenicu da nitko unutar zdravstvenog sustava nije uočio činjenicu da je proizvodna cijena medicinske opreme koja se kupuje barem tri puta manja od one po kojoj je ona na kraju kupljena. A ako netko jest uočio, a nije napravio ništa, onda je situacija još i gora. Ovo su samo pikanterije iz ovog slučaja u kojem je iza rešetaka završio Vili Beroš, nekadašnji idol nacije koji je na parlamentarnim izborima u srpnju 2020. godina dobio više preferencijalnih glasova od premijera. Osim njegove, uništeno je još nekoliko vrhunskih liječničkih karijera. Iako će se odjeci ovog slučaja još dugo analizirati i biti prisutni u domaćoj javnosti, oni su za novu ministricu završena priča. Ovom će se aferom odsad baviti USKOK i pravosudni sustav, a ne Ministarstvo zdravstva. Mada će prva ministarska zadaća Irene Hrstić po naputku premijera Andreja Plenkovića ipak biti unutarnja revizija svih nabava medicinske opreme nalik onima zbog kojih je njen predšasnik završio iza brave.

Piše Damir CUPAĆ

Sindikati, citirajte Plenkovića!

Iako su premijer Andrej Plenković i njegova HDZ-om predvođena vladajuća koalicija uvjereni da je Hrvatska država blagostanja, to nije tako. Da nije tako, to zna svatko tko s prosječnom u boljem slučaju, s medijalnom plaćom u gorem slučaju ili s minimalcem što je tragedija, ode u bilo koju prodavaonicu i odluči potrošiti sto eura za osnovne prehrambene namirnice. Nekada je za 756 kuna bilo uputno uzeti veliku najlonsku vrećicu kako bi se speža odnijela doma, a danas za sto eura sve se može potrpati po džepovima. Plenkoviću i njegovim ministrima nikako nije jasno što sada opet hoće zaposleni u javnim i državnim službama. I zbog čega su nezadovoljni. Podsjeća Plenković da je njegova Vlada proračun za 2024. godinu, koja je izborna, planirala na način da se povećaju rashodi kako bi se umirili građani, a HDZ prošao što bolje na izborima. Plan je uspio i sada bi HDZ-ova izvršna vlast najradije da svi sindikati budu razumni i da ih ostave na miru da upravljaju državom. Jer njima, državnim upraviteljima po ministarstvima i u državnom predstavničkom tijelu, a posljedično izvršnoj vlasti na lokalnoj razini, zaista više nije loše. Nakon izbora mudro su podigli sebi plaće toliko da im je uputno odlaziti u kupovinu omanjim kamionom. Za razliku od onih koji opet kucaju na vrata kako bi kolektivno pregovarali i kojima su dosta džepovi za transport speže. Da je Vlada kojoj je na čelu Andrej Plenković odnijela bitku s inflacijom, bila bi drugačija priča. Ali nije i zato će kucanja na vrata biti sve učestalija jer je inflacija poništila sva povećanja plaća u javnom sektoru. To je istina i da je tako, zna svatko onaj koji živi od prosječne i medijalne ili minimalne plaće. Zna to i Plenković, ne treba u to sumnjati, ali da bi svoje znanje pretočio u konkretne odluke, valjat će sačekati neke nove parlamentarne izbore.

Piše Zlatko CRNČEC

Femicid će još dugo biti prisutan

Ove je godine ubijeno 16 žena, sedam više nego prošle, a ubojice su bili njihovi partneri. Usto, za nešto više od osam posto povećan je broj slučajeva obiteljskog nasilja u kojima su žrtve bile žene. Uglavnom, stvari idu na gore, a nikako ne na bolje. Zašto je tome tako? Za odgovor na to pitanje bila bi potrebna nekakva sveobuhvatna društvena, psihološka i ekonomska analiza. Odgovor tu nije i ne može biti jednoznačan. Naravno, neki su elementi slagalice prilično jasni. Patrijarhalno društvo, manjak sredstava kojima bi se ojačale nadležne institucije, ekonomske krize koje se pojavljuju svakih nekoliko godina, brz često i krajnje stresan život, neliječene psihičke poteškoće počinitelja koje nitko nikada nije detektirao.

Piše Milan Rakovac

La luna no xe sempre tonda

Oko željezničke i autobusne stanice motaju se naši lumpen-proleteri, šverceri, sitni lopovi. Vele, ne smiješ se popišati tamo u zahodu – počistit će te. »Zato« Cecovini hoće, valjda, »čisti grad«?

PIŠE Robert Matteoni

Protok vremena uvijek čini svoje

Od početka 1960-tih bili smo susjedi u Ribarskoj ulici. Nasuprot škvera gdje su, kroz vrijeme, i moji stari i brat, te on zarađivali za kruh. Vrijeme tada, i poslije, u kojem se kovala realnost, sve nas Uljanik hrani. Anton Percan je stariji, u tom razdoblju već gajio strast za nogomet. I znao je priču o Sergiju Vidosu. Velikom talentu, koji je među ostalim igrao s Aldom Drosinom, Karlom Černjulom, Eliom Premateom, ali je zbog zdravstvenih problema morao mlad prekinuti karijeru. Vidos je radni vijek imao, da, u Uljaniku. Konstrukcijsko-tehnički ured na Otoku, ili kako bi naši stari kazivali, Škojo livi. Percan, koji će kasnije diplomirati arhitekturu i prvo je radio u Zagrebu i Rijeci, da bi se vratio i 1982. zaposlio, da, u Uljaniku, igrao je još od vremena tada turobne Ribarske ulice. Junior Istre i Uljanika te Ližnjana. Dok je studirao u Zagrebu bio je član Ina Naftaplina, a po povratku Valbandona, Medulina i (rodnog) Raklja. Sve vrijeme bio je Uljanikov projektant brodskih nastambi. Valjda 60 od svojih 70 godina pratio je i kao kibic nogometnu Pulu. I kako to on kaže, to je značilo pratiti život i društvo grada, njegove mijene kroz protok vremena.

Piše Tihana Tomičić

Ovu Vladu treba proventilirati

Nakon blamaže s uhićenjem Vilija Beroša i svime što se potom još na to naslonilo, dobro je da su vladajući odlučili raspravu o povjerenju premijeru Andreju Plenkoviću staviti na dnevni red prije saborske stanke. Iako se to poklapa s kampanjom za predsjedničke izbore, sve zajedno treba staviti što prije ad acta, jer se nacija u neku ruku nakon svega osjeća – zgađeno.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Novi izbori - stari slogani

Stara fora o tome da je Grinch ukrao Božić ponovo je aktualna – na izbore za predsjednika Republike ćemo između Božića i Nove godine, 29. prosinca, dok bi drugi krug, ako ga bude, trebao biti nakon skijanja. No, šalu na stranu, državu potresa jedna od najvećih afera ikad, afera Beroš, pa nam do šale ne bi trebalo biti.

Piše Zlatko Crnčec

Za HDZ bi EPPO možda bio bolji

Politički sukob oko afere Beroš došao je do vrhunca iako je sama istraga o tom slučaju tek na samom početku. Zoran Milanović zasad je prilično suzdržan oko cijele ove situacije. Navodno je aktualni predsjednik odlučio biti krajnje suzdržan tijekom ove faze izborne kampanje. Prvih par dana nije se ni oglašavao.

Piše zlatko crnčec

Afera Beroš za HDZ opasnija od Ine

Ovo je krajnje delikatno pitanje za vladajuću stranku. I to ponajviše zbog toga što svi građani imaju veliku osjetljivost kada je u pitanju državni zdravstveni sustav. Svatko je od nas na ovaj ili onaj način bio u dodiru s njim. I na ovaj ili onaj način ga je vidio iznutra. I samim tim bio svjestan svih njegovih nedostataka. I svatko je svjestan i lako može razumjeti kolike bi se korisne stvari mogle napraviti da je više novca u zdravstvu. A ne da se iz njega još i krade.

Piše Damir Cupać

Vukovar i Škabrnja - to ste vi

Usud je htio da 1991. godina bude jedna od najgorih u hrvatskoj povijesti. Usud je htio da 18. studenoga te godine ostane zapamćen po dvije tragedije, onoj vukovarskoj i onoj škabrnjskoj. Tog se dana činilo da je zlo pobijedilo. Toga dana Hrvatska je bila zavijena u crno, toga su dana njezini stanovnici strahovali da će zlo čije su zastave nosili zli ljudi razoriti sve. I danas odzvanjaju četničke pjesme koje su ledile krv u žilama. Ali zlo nije pobijedilo, zlo je zaustavljeno u svom rušilačkom pohodu.

PIŠE Robert Matteoni

Pattinaggio, "Mirna" i nemiri Pule

Sredinom tjedna bila je promocija dokumentarnog filma o Stanku Hautzu, vitalnom 91-godišnjem Puležanu, koji je život posvetio pravnoj (vrhunskoj) karijeri i gajio izvornu entuzijastičku strast za nogomet. O tome ćemo uskoro, a ovaj put bih se zadržao na dvojicu među brojnim gostima u dojmljivom ambijentu Kinema Puba. Moglo bi ih se okarakterizirati kao staru gardu sportske i ine Pule, a u okruženju niza domaćih ljudi iz starijih generacija, svi smo se zajedno osjećali kao da se kotač vremena vratio unatrag. Luka Belić će početkom prosinca navršiti 87 godina. Djeluje mlađi, valjda i zbog ogromnog staža u sportskom životu Pule. Kako kaže i Hautz, rad u sportu je težak, pogotovo u teškim ekonomskim vremenima (dakle uvijek u Puli i Hrvatskoj), ali stalno funkcioniranje sa sportašima doprinosi održavanju mladenačkog duha i energije. Belić je imao velikih utjecaja u razvoju pulskog sporta od 1960-tih. I razumljivo je što nerijetko osjećam dozu gorčine kada se požali da ima ljudi koji često izvrću činjenice iz povijesti. U mnogim važnim fazama sportske Pule bio je akter i logično je da ima izvorna saznanja. Pričao je o tome i u jednom davnom nam intervjuu za ovaj list. Bio je jedan od utemeljitelja Saveza za fizičku kulturu Pule, koji je do tada kaotičnom sportskom funkcioniranju u gradu donio red i bolje uvjete. Do 1960-tih godina nisu postojale dotacije za sport, i kada su se one napokon uvele, Pula je 1966. dostigla proračun od 250 milijuna ondašnjih dinara. Bio je to značajan novac za ono vrijeme, moglo se pomoći klubovima, stvaranju uvjeta. Uzlet sporta u Puli bio je očit. Boks je ušao u prvu ligu, kao i hrvači, košarkaši u drugu ligu, kao i nogometaši. Belić je bio jedan od glavnih aktera u dogovaranju fuzije Pule i Uljanika, nakon čega je 1961. godine nastala Istra.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Afera Beroš: Stvarno loše

Megaafera koja uključuje ime bivšeg ministra zdravstva, nekadašnjeg "superheroja" Vilija Beroša, poznate privatne liječnike i šefove klinika u nekim od najrenomiranijih bolnica poput Krešimira Rotima, ali i javnosti dobro znane osobe iz takozvanog krim-miljea poput već skoro zaboravljenog Hrvoja Petrača, jedna je od gorih epizoda za premijera Andreja Plenkovića.

Piše zlatko crnčec

Hrana skuplja, a plaće manje

Većina obitelji na hranu troši četvrtinu prihoda. One siromašnije čak pola. Tako se danas živi u Hrvatskoj. Tako bar govore podaci Zavoda za statistiku. Tako sigurno i jest. Dakle, to je realnost koju žive naši građani. Tu smo gdje smo.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Spašavanje kandidata Primorca

Za vladajuću stranku jučer baš i nije bio najbolji dan – bivšem Plenkovićevom ministru obrane Mariju Banožiću prijeti od jedne do osam godina zatvora zbog nesreće sa smrtnim ishodom koju je izazvao prije točno godinu dana, kad je i smijenjen. Uz to, Visoki kazneni sud odbio je žalbe Uskoka i optuženika na nepravomoćnu presudu u aferi HGK-Remorker te potvrdio kaznu kojom je bivši čelnik HGK-a Nadan Vidošević u prosincu 2021. osuđen na osam godina zatvora, a morat će i vratiti sedam milijuna eura za koje ga se teretilo.

piše zlatko crnčec

Hrvatska sigurnija s američkim raketama

HIMARS dolazi 2028. Riječ je o raketnom sustavu američke proizvodnje koji će u Hrvatsku stići za četiri godine. Ali što je ovdje najvažnije za napomenuti jest to da oko ovog nije bilo nikakvih sukoba između Vlade i predsjednika Republike. Mada, treba i to priznati, oko nabave vojne opreme nije ni dosad bilo velikih svađa. Odnosno bilo ih je, ali se one nisu odnosile na samu činjenicu treba li nešto nabaviti.

Piše Damir Cupać

Zajedno u štrajku

Svaki štrajk remeti svakodnevni život, a sigurno je za građane najlošija situacija kada krene štrajk u zdravstvenom sustavu. Koji vrlo često tako funkcionira kao da je svaki dan štrajk i ne misli nikada prestati. U Hrvatskoj svi oni čije zdravlje zavisi isključivo od javnog zdravstva itekako znaju koliko taj sustav zna biti loš i neučinkovit za pacijente. Koliko god da se sredstava osigura u državnom proračunu za zdravstvo, to nije dovoljno. Budući da iz dana u dan, mjeseca u mjesec i iz godine u godinu zdravstveni sustav bilježi minuse i neprestano je u nekom procesu sanacije.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Dobrodošli u klub

Kada je Hrvatska izborila samostalnost, strateški ciljevi bili su uzlazak u euroatlantske integracije, odnosno u Europsku uniju i NATO. Oba su cilja uspješno ostvarena. Iako suverenisti raznih boja zazivaju politiku izolacionizma, nije Hrvatska otok pa da može egzistirati kao samodostatna država. Većina građana bezrezervno je podržala takav integracijski put Hrvatske. Jedan od razloga bio je i očekivanje da će euroatlantske integracije značiti dizanje životnog standarda i bolji život.

Piše Milan Rakovac

Hoće li biti rata među jeans-mafijom?

Trst, grad pučki i trgovački stoljećima; s rastom imperije, raste i on, a buknuo je u franc-jozefinskoj pomorskoj ambiciji, s lukom i brodogradnjom, pomorskim kompanijama, trgovačkim poduzećima. Grade Tršćani velike palače, slijedi Maximillianov Belveder, neoklasika, liberty, secesija daju pečat i današnjem gradu, a društvene vrijednosti tada stečene kao da ne jenjavaju u Trstu ni dan-danas, premda ta petrifikacija minuloga i ne govori njemu i njegovim ljudima u prilog.

piše dražen katalinić

Prijetnja globalnim trgovinskim ratom

Hoće li Trumpov povratak na vlast izazvati globalni trgovinski rat, pitaju se i s jedne i s druge strane Atlantika, ali i na obalama dalekog Pacifika. Iako analitičari upozoravaju da ponekad treba razlikovati politička obećanja od konkretnih političkih poteza nakon što se dobiju izbori, treba uzeti u obzir da se ovdje radi o Donaldu Trumpu – nepredvidivom i impulzivnom, pa je sve moguće. Trump, za čijeg manadata SAD nije pokrenuo ni jedan rat, sada bi mogao završiti onaj u Ukrajini, ali rasplamsati onaj trgovinski. A ekonomiji za rast treba mir, jer je kapital plah, podsjećaju nas ekonomisti.

piše dražen katalinić

Suzdržanost europskih čelnika

Iako se još uvijek ne zna kakve će konkretne poteze povući tek izabrani američki predsjednik Donald Trump, jasno je da će rezultati predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama zasigurno imati posljedice na Europu, a posebno na njezinu sigurnosnu situaciju. Toga su itekako svjesni čelnici europskih zemalja, okupljeni na samitu u Budimpešti, baš dan nakon Trumpove pobjede, taman da Trumpov saveznik Viktor Orban i desne populističke stranke mogu likovati.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Sumrak saga 2.0

Svatko želi biti najbolji prijatelj i partner moćne Amerike – u tom smislu cijela hrvatska, a i europska politika kurtoazno pozdravlja pobjedu Donalda Trumpa na ovim izborima. No, nemali je broj onih koji strahuju ne samo kojim će putem sada SAD krenuti, nego i što će to značiti za svaku od država, možda ponajviše za Ukrajinu, ali i sve ostale, pa tako u tom lancu i Hrvatsku kao zemlju koja je među snažnijim podržavateljima Ukrajine (barem kad je Vlada u pitanju).

Piše Tihana TOMIČIĆ

Čekamo treći čin - afere

Hajde, možemo biti zadovoljni - napokon misija NSATU više nije glavna tema sporenja dva brda. Popis je opasno proširen jučer kad je predsjednik Zoran Milanović objavio Plenkovićevih deset grijeha, a onda mu HDZ odgovorio sa Milanovićevih "deset, a moglo bi biti i sto" drugih grijeha.

Piše Damir Cupać

Bankarska zarada i na mostu i na ćupriji

Kada god banke počnu kukati zbog neke obveze koju bi trebale izvršiti, jasno je da već smišljaju plan na koji način će nadoknaditi to što će izgubiti. Nema nikakve dvojbe da će taj plan biti uspješno proveden na veliko zadovoljstvo stranih vlasnika koji će svu dobit izvući iz Hrvatske. Ali ništa manje neće biti zadovoljan ni bankarski menadžment koji će si i za 2024. godinu isplatiti bonuse za uspješno poslovanje. Podrazumijeva se da su banke neophodne u svakom društvu koje želi rast gospodarstva. Bez banaka bi to bilo nemoguće ostvariti. No, sporne su pohlepa i nemoral kada je riječ o ostvarivanju profita. To je film koji u Hrvatskoj gledamo desetljećima. Nema vlade koja je bila spremna ući u bitku s bankarskom pohlepom. Mjere hrvatskih vlada, kada je riječ o poslovanju banaka preko leđa građana, svode se na packe.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Krunski dragulji za dug

Fortenova baš nema sreće. Već godinama traži povoljnog kreditora i unatoč uloženom trudu, nikako ga ne nalazi. A kako bi otplatila dugove, mora prodavati krunske dragulje, inače hrvatske najpoznatije prehrambene brendove, i uza sve to otplaćivati trenutni dug po drakonsko zelenaškoj kamati od 18 posto.

Piše Milan Rakovac

Grad drag srcu svih Talijana

Babilonske sudbine izmiješanih krvi koje u prvome koljenu postaju talijanske. Stotinu tisuća umirovljenika, 90 tisuća zaposlenih, stari grad rado ide u prošlost, k danima umne i raskalašne Marije Terezije koja nakani od Trsta stvoriti imperijalni emporijum, a poslije pada Napoleona i Bečkoga kongresa (čitaj: kada neopozivo umre serenissima Venecija, gospodar mora i obala) on to i postade, te nagrnuše u nj trgovci Židovi i Grci otvarajući trgovine, Furlani i Krnjeli otvarajući obrt, lađari propale mletačke flote otvarajući luku uz svježu krv istočnojadranskih pomoraca iz Perasta i Dobrote, Trpnja, Zadra i Malog Lošinja, birokrati, tehničari i oficiri iz Graza, Beča, Budima i Praga, propali plemići iz Galicije i Besarabije, školanja i slobode željni Srbi, rijeka Slovenaca i Hrvata iz Primorske i Istre hvatajući se najnižih manovalskih poslova.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Umjesto vojnog, imamo politički bedem ljubavi

Predsjednik saborskog Odbora za obranu Arsen Bauk izjavio je za naš list, uoči još jedne sjednice koja se održava u ponedjeljak, kako je primijetio jednu nelogičnost: zamjenika glavnog tajnika NATO-a Borisa Rugea, kaže, zvali su u Zagreb oni koji su već definirali svoj stav za NSATU, a Rugeovo sudjelovanje na sjednici saborskog odbora imalo bi smisla samo da je bilo posvećeno onima koji su bili nesigurni u svoj izbor, pa su željeli još neke informacije.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Sve je ovo Milanovićeva kampanja

Zamjenik glavnog tajnika NATO-a Boris Ruge napokon se doista ukazao u Saboru i Vladi objašnjavajući aktivnost NSATU – uz objašnjenje kako osim 32 članice NATO-a u tome sudjeluju kao partneri dodatno i Australija i Novi Zeland. Došao je hrvatskoj javnosti objasniti što je NSATU, i utoliko njegov je dolazak sigurno vjerodostojan, čak i ako je rezultat »samo« poziva Vlade koja se zdušno zalaže za tu akciju.

Piše zlatko crnčec

Naoružavanje znači mir, a ne rat

Kakva divna nova igračka za dva hrvatska politička brda. Markov trg odlučio je pokrenuti nabavu novih tenkova i za to je spreman iskeširati milijardu eura. S druge strane Pantovčak se tijekom jučerašnjeg dana nije oglasio oko iznenadne najave da ćemo kupiti najmodernije Leoparde. Ali vjerojatno će se to dogoditi već danas kada Zoran Milanović ima neke javne nastupe pa će se u sklopu njih zasigurno obratiti javnosti.

Piše Damir Cupać

Zdravstveno međuzemlje

Koliko je novca hrvatska država potrošila na zdravstveni sustav, naše bi bolnice trebale izgledati kao švicarske. Ajde još nekako na početku samostalnosti, moglo se razumjeti da je država u ratu i da je obrana zemlje prioritet. Ljudi su bili spremni istrpjeti oronule zidove, dijagnostičke aparate koji su češće u kvaru nego što rade. Pacijenti su stoički podnosili liječenje među zidovima koji bi bili primjereniji ubožnicama nego zdravstvenim ustanovama.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Asimetrični porez nije rješenje

Sve više stranih državljana odlučuje se kupiti nekretninu u Hrvatskoj, a kako i ne bi, kad im sustav ide na ruku – mogu je kupiti u gotovini, koje za razliku od domaćeg stanovništva imaju napretek jer dolaze iz zemalja daleko višeg standarda od hrvatskog, dok Hrvati istodobno moraju čekati da Agencija za promet nekretnina objavi poziv za subvencionirane APN kredite za kupnju stana, koji je u prvoj polovici godine izostao i tako strancima širom otvorio vrata za kupnju što atraktivnije nekretnine na što atraktivnijoj lokaciji.

Piše Milan rakovac

Trieste, resti sempre una citta nostra!

Arhitektura jedne iluzije, jednog razočaranja (u tu iluziju, i sve ostalo!), ujedno tvori procese razočaravajuće mentalno-emotivne arhitekture 19. i 20. stoljeća, a jedna i druga pojava idu - srećom po nas, njihove protagoniste – već u red arheologije naših pasatizama. Ovdje se (opet) stvara dubinski sloj plurikulturalnosti, i to rekao bih intuitivno, kao u drevna vremena; to je vitalni proces odozdola prema gore.

piše robert matteoni

Iz Istre? Ajde tamo u kut

Prije koji mjesec pisao sam u ovoj rubrici jednu priču o tradicijama i identitetima, spominjući i njega. Gospodin, simpatičan, cool tip, iz centra Pule. Ono, urbani štih do daske. Kad je svojedobno otvorena "Torta" na Rivi, marina u kojoj se na katu posložio ambijent lijepog restorana, jedna od dojmljivih veduta svečanog banketa nije bila vizura obale, Arene, Rivijere i Uljanikovih dizalica, nego konobari u bijelim sakoima, bijelim rukavicama i za to vrijeme (1980-te) svjetskim manirama ophođenja. Djelovali su skladno, profesionalno, s osmijehom i dužnom distancom, tihi i pristupačni.

Piše zlatko crnčec

Ustavno sudovanje je uvijek političko

Ustavno sudovanja je političko sudovanje. Prva je to rečenica koju studenti prava čuju na kolegiju Ustavno pravo. I to je notorna istina, ali ona koju javnost i prečesto zaboravlja uvijek kada je na dnevnom redu popunjavanje upražnjenih mjesta u hrvatskom Ustavnom sudu. Pa će tako gotovo sigurno biti i ovaj put.

Piše zlatko crnčec

Minimalna plaća je civilizacijski doseg

Vlada je najavila donošenje nove uredbe o minimalnoj plaći. Ona će od sljedeće godine biti 970 eura bruto. Ali istovremeno su jučer najavljene i kompenzacijske mjere za dio prerađivačkih tvrtki. One bi se mogle naći u problemima zbog toga što će morati izdvajati više za plaće. Poslodavci naime nisu baš najbolje reagirali na prvu vijest, onu o tome da će morati mjesečno za jednu minimalnu plaću izdvajati čak 970 eura.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Vlast ne vidi - ljude

Tek kad se pojavi neki posve konkretan problem u nekoj sredini, onda se vidi kako državni i javni sustav zapravo funkcionira. Na načelnoj razini vrte se državni proračuni iz godine u godinu sa sve većim prihodima, BDP raste, turizam raste, nominalno i plaće rastu (barem neke), ali samo konkretan ljudski život u nekom konkretnom slučaju pokazuje je li sustav doista efikasan ili je samo iluzija.

Piše zlatko crnčec

Ovako više ne ide i mora prestati

Ovo je sve skupa zaista prevršilo svaku mjeru. Jedno je kada se politička elita naočigled javnosti počupa i međusobno izvrijeđa oko nekih unutarnjih stvari. Korupcijske afere, uhićenja, svjetonazorski ratovi - sve to može uzrokovati i uzrokuje političke svađe, beskonačna saborska zasjedanja i razmjenu vulgarnosti i uvreda. Parlament nije akademija, pa shodno tome ni rasprava u njemu ne treba biti akademska. Dapače. Tvrde riječi i potpuna podjela politike na dva potpuno oprečna dijela oko neke teme potpuno je normalna stvar u svakom parlamentu na svijetu. Pa čak i poželjna. Zato parlamenti i postoje.

Piše Damir Cupać

Sortiranje najtransparentnijeg grada

Priča o izgradnji riječke sortirnice u Mihačevoj dragi dobila je nastavak u vidu podizanja optužnice protiv četvero ljudi koje Ured europskog javnog tužitelja tereti da su iskoristili svoj položaj kako bi dodijelili posao oko izgradnje sortirnice otpada u Mihačevoj dragi jednom privatnom trgovačkom društvu po uvećanim cijenama. Priča o izgradnji riječke sortirnice jedna je od najgorih priča o najtransparentnijem gradu u Hrvatskoj. Kako o Rijeci vole govoriti SDP-ovi nositelji izvršne vlasti na lokalnoj razini. Riječ je o bivšem gradonačelniku Vojku Obersnelu i aktualnom gradonačelniku Marku Filipoviću.

piše tihana tomičić

Ako nastavi, Milanović će izbore izgubiti

Što je dozvoljeno Jupiteru, nije volu, glasi stara latinska poslovica. I doista, čini se da hrvatski predsjednik Zoran Milanović, koji valjda sebe doživljava Jupiterom, dosta misli da su svi drugi volovi. On zabranjuje načelniku Glavnog stožera Tihomiru Kundidu da dođe u Sabor na raspravu o angažmanu Hrvatske vojske u misiji NATO-a, a svoje stranačke kolege iz SDP-a angažira da se obrate Sigurnosno-obavještajnoj agenciji s pitanjem da provjeri je li on ruski plaćenik.

Piše Milan Rakovac

Uvijek će postojati jadranska "jabuka razdora"

Sjećajući se kako sam, premda dijete, tada »stvarao povijest« posve siguran u njen pravedni i konačni ishod, pišući o tom povijesnome dogadjaju za Slovence i Hrvate bivše Julijske krajine, i danas sam siguran da je Pariz 1947. godine bio objektivno pravičniji nego Rapallo 1920.; kada već nama, ovdašnjim Slavenima i Romanima, nije bila »suđena« zajednička država, Austrija, u kojoj smo do jučer zajedno živjeli, gledajući srušiti ju svim sredstvima, što nam je i uspjelo. I sada isti ti Romani i Slaveni i Germani čekaju kada će »nestati« europske granice, i »pasti u zaborav« rečeni diktati iz 1920. i 1947. godine.

piše dražen katalinić

Podstanari konačno došli na red

Divljanju cijena najma stanova država je odlučila konačno stati na kraj, i to mrkvom i batinom.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Ukrajinski kolosijek

Sastanak europskih i NATO čelnika jučer u Bruxellesu istinski je game changer, ali ne samo za Ukrajinu nego i za hrvatske unutarnje prilike. Glavna vijest glasi da je novi glavni tajnik NATO-a Mark Rutte jasno poručio da Ukrajina ulazi u NATO, bila ona prva sljedeća država kao 33. bilo pak kao 34. po redu. »To je odlučeno u Washingtonu«, jasno je rekao.

Piše zlatko crnčec

Oružane snage između dvije vatre

Vojska je sada zaista u vrlo neugodnoj poziciji, našla se u samom središtu sukoba Vlade i predsjednika. Posebno je neugodna pozicija za njenog načelnika Glavnog stožera Tihomira Kundida čiji je nedolazak na sjednicu Odbora za obranu jučer postao tema dana.

Piše zlatko crnčec

I Wiesbaden i južni Libanon traže dogovor

Dok se Vlada i predsjednik svađaju znači li odlazak pet hrvatskih vojnika u Wiesbaden uključivanje u rat u Ukrajini, jedan se pripadnik naših Oružanih snaga nalazio usred, i to doslovno i u punom smislu riječi, pravog ratnog sukoba. A iz njega je izašao ne zato jer su se predsjednik i premijer tako dogovorili, nego iz puno banalnijeg razloga.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Bankarska zlatna koka

Godine 2011. SDP i Zoran Milanović dobili su parlamentarne izbore jer su građani ocijenili da je vrijeme za uvođenje malo pravde u hrvatsko društvo. Jedan od najvažnijih zadataka koje je premijer Zoran Milanović trebao riješiti bilo je izbaviti građane koji su imali kredit u švicarcima iz dužničkog ropstva.

piše dražen katalinić

Poigravanje s veleizdajom

Nadamo se da su vladajući svjesni što su rekli o ruskom financiranju Zorana Milanovića, jer ako nisu, odnosno ako izvješće SOA-e to demantira, onda su u gadnom problem. Ako se pokaže da su optužbe vladajućih na račun predsjednika točne, onda je cijela Hrvatska u još gadnijem problemu, zajedno s vladajućima. A ako su vladajući uvjereni u Milanovićev krimen, zašto u Saboru ne zatraže njegov opoziv? Ili u najmanju ruku, zašto oni nisu sazvali sjednicu Odbora za nacionalnu sigurnost, a ne oporba, i to lijeva, SDP i Možemo!? Jer optužbe ne mogu biti teže nego što jesu i spadaju u kategoriju veleizdaje.

piše robert matteoni

Razlike između teorije i prakse

Prošle nedjelje, prekrasno sunčano vrijeme, potez od Verudele, preko Lungomare do Stoje i natrag. Netko pješice, netko trčeći, netko na biciklima, u svakoj opciji užitak vizura tog atraktivnog dijela lijepe naše Pule i okolice. Imam dojam da su ljudi, kvantitativno gledano, aktivniji nego prije. Puno je i događanja, rekreativnih i humanitarnih (primjerice odlična manifestacija Klub Gea, "Ne 'ću ben', hodi zajno") koje senzibiliziraju ljude da se pokrenu u korist zdravlja, a puno je i opcija u ovom našem okruženju.

Piše Milan Rakovac

Crvene rapalske ruže

Nacionalistička isključivost natjerat će i Republiku Italiju da se ophodi nepovijesno; u ta bitna ophođenja ubrojio bih prije svega aboliciju fašističkih zločinaca po Italiji i svijetu; donijetu 1946. godine, s potpisom ondašnjeg ministra pravosuđa, što začudo prihvaćaju i saveznici, te se sudilo za ratne zločine samo Nijemcima i Japancima (kao i kvislinzima diljem Europe), ali Talijanima ne, nikada i nigdje, osim nekoliko lokalnih suđenja u Istri; primjerice, domaćim fašistima koji su 1929. strijeljali hrvatskog mučenika Vladimira Gortana, i skupini koja je silovala i živu oslijepila seljanku Ružu Petrović...

Piše Tihana TOMIČIĆ

Slučaj Jadrolinija je voda duboka

Točno dva mjeseca, od 11. kolovoza, traje tenzija oko pitanja tko je odgovoran za nesreću na Jadrolinijinom brodu »Lastovo«, a posljedično tome i tko je politički odgovoran za posljedice toga nesretnog slučaja. Zapovjedna odgovornost bila bi logičan slijed gledajući zdravorazumski, ali taj je lanac prekinut nelogičnim (i politički opasnim) sada već izravnim međusobnim sukobima dvaju razina odgovornosti u istom resoru - one u vrhu same Jadrolinije, i po svemu sudeći resornog Ministarstva.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Nanesena šteta ugledu prometnog pravca

Kada su pobunjeni Srbi u kolovozu 1990. balvanima zaustavili cestovni i željeznički promet u Kninu, prometno odsječena od svojih tržišta bila je »samo« splitska luka, koja na sreću nije toliko značajna za teretni promet. Više od tri desetljeća kasnije, a uoči desetljeća željeznice kako ga u Vladi nazivaju, iskliznuće vagona u jednom drugom željezničkom čvorištu bilo je dovoljno da naša najveća teretna luka, a uskoro i najveća na Jadranu, zajedno s lukom Ploče, ostane odsječena od svih tokova i lanaca opskrbe suvremene ekonomije. Ono što nije uspjela velikosrpska agresija, uspio je HŽ.

Piše Damir CUPAĆ

Akademska šutnja i dehumanizacija

Ravnatelj Studentskog centra Rijeka Goran Manestar postao je riječkoj i hrvatskoj javnosti poznat. Ali ne zbog nekih vrhunskih poslovnih iskoraka nego zbog ljage koja je bačena i na Studentski centar Rijeka, ali i na Sveučilište u Rijeci koje je osnivač ove tvrtke. Naime, Studentski centar Rijeka je pravna osoba u sastavu Sveučilišta u Rijeci.

Piše zlatko crnčec

Nije na Hrvatskoj voditi geopolitiku

Sukob Vlade i predsjednika Republike zaista je došao do svog vrhunca. A što je u tom najgore, on se prelomio preko vanjske politike. I to ne bilo kojeg njenog dijela, već baš onog koji je toliko vidljiv da ne može biti vidljiviji. Oko rata u Ukrajini. Baš oko tog globalnog pitanja pred cijelim se svijetom javno razilaze Vlada i predsjednik. Naravno, nije da baš svijet kao takav previše zanima što o Ukrajini imaju za reći Pantovčak i Markov trg. Ali opet, to jako ružno izgleda. Jer su stajališta ovaj put o tako jednom važnom pitanju zaista dijametralno suprotna.

Piše Damir CUPAĆ

Degradacija radnika

Početkom 1990-ih radnici su u javnom prostoru postali djelatnici. Kako su postali djelatnici, tako im se i zacrnilo. Jedna od stvari koja se izgubila u društvenoj tranziciji bila je i sindikalno organiziranje. Stvorena je takva klima da je zagovaranje zaštite radničkih prava postala gotovo pa subverzivna djelatnost. Sumnjiva aktivnost kojom se ugrožava nova i naša hrvatska država. Lakše je ljudima bilo uručiti poziv na odlazak na ratište nego sindikalnu pristupnicu.

Piše zlatko crnčec

Bliski istok gori već godinu dana

Današnji datum mogao bi u budućnosti biti smatran kao početak trećeg svjetskog rata. Naime, prije točno godinu dana militanti Hamasa izašli su iz pojasa Gaze, napali Izrael i nakon toga se s taocima povukli natrag u svoju enklavu. Izrael tvrdi da je u tom napadu poginulo oko 1.300 njihovih sugrađana, među kojima je veliki broj civila.

Piše Milan rakovac

Istra je naša - i točka!

Hoću, naime reći, s ovim možda ne baš primjerenim i nimalo poetičnim "naturalizmom" iz ratnih zapisa talijanskih i hrvatskih ratnih reportera iz Istre od 1943. do 1945., te s vlastitim djetinjim fiksacijama povijesti, krvave i konkretne; da je i posve ljudski što se dan današnji te bolne stranice povijesti, kako u Italiji, tako u nas, čitaju s toliko strasti, pristranosti, subjektivnosti, stoga, eto, do dana današnjeg ni talijanska ni hrvatska i slovenska historiografija nisu istražile te bijele stranice istarske povijesti 20. stoljeća, zapravo - crne i crvene stranice...

piše robert matteoni

Umjetnički doživljaji nogometa(ša)

Prije deset dana iznenadio me poziv dragog prijatelja. Iz nogometa je, a više nije u nogometu. Po profesionalnom odnosu znamo se iz vremena kada smo bili bitno mlađi. Tamo početkom 1990-tih Davor Vugrinec bio je talent u procesu sazrijevanja u odličnog nogometaša. Kad sam u jednom susretu u Varaždinu, gdje je igrala Istra, vidio kako igra, ostao sam dojmljen njegovim nogometom. U toj varaždinskoj momčadi su Vugrinec i Mumlek bili naglašeno nadareni igrači. Pri tom je Vuga, kako ga svi oduvijek zovu, imao taj fakinski stil u igri. Lagan, hitar, tehnički odličan i k tome golgeterskih vrlina.

Piše Tihana Tomičić

Spašavanje vojnika Milanovića

Najnovija polemika koja se vodi između dva brda, Pantovčaka i Banskih dvora, tiče se angažmana pet pripadnika HV-a koji bi na tlu Njemačke trebali sudjelovati u obučavanju ukrajinskih vojnika. Predsjednik i vrhovni zapovjednik HV-a Zoran Milanović ne odobrava slanje vojnika van granica Hrvatske - i u tome je dosljedan. Ni ranije nije postupao drugačije. Njegova je teza da to što je Hrvatska članica NATO-a ne znači da ima obaveze prema bilo kojoj zemlji koja nije član NATO-a, u kratkim crtama.

Piše zlatko crnčec

SDP postaje nalik DP-u

Ovo je definitivno jedna od bizarnijih epizoda hrvatske politike. Gordan Maras bio je godinama jedan od viđenijih SDP-ovaca. I u javnosti i u Saboru bio je jedan od najvidljivijih SDP-ovih zastupnika. Neki od njegovih performansa zaista su bili pretjerivanje i nisu polučili politički uspjeh kakav se bio očekivao.

Piše zlatko crnčec

Ukrajina opet podijelila vlast i oporbu

Kao i krajem 2022., loši odnosi Pantovčaka i Markovog trga opet su se prelomili preko Ukrajine. Naravno, to što pet hrvatskih časnika neće krenuti put Wiesbadena neće nimalo naštetiti Ukrajini i njenoj vojsci, ali zato hoće Hrvatskoj. Ne puno, nije to nikakva velika šteta.

piše zlatko crnčec

Para za veće mirovine - nema

Prosvjedi nekoliko umirovljeničkih stranaka i udruga jučer su podsjetili na težak život hrvatskih umirovljenika. Jedan od njihovih osnovnih zahtjeva odnosi se na to da žele da prosječna mirovina bude barem na 60 posto prosječne plaće. A i sama prosječna plaća u Hrvatskoj nije baš nešto prevelika. Iznosi tek negdje malo više od 1.300 eura. Čak i da prosječna mirovina prijeđe 60 posto te cifre, opet to ne bi nimalo jamčilo dostojanstvenu mirovinu.

piše damir cupać

Bauk desnog populizma kruži Europom

Europa je opet u šoku i nevjerici. Ovaj put nakon izbora u Austriji na kojima je pobijedila desna populistička stranka Slobodarska stranka Austrije (FPÖ), dobivši povjerenje nešto manje od 30 posto austrijskih birača. Nakon početne strave europskog političkog mainstreama malo se odahnulo jer se očekuje da stranka koju mnogi kvalificiraju kao ekstremnu desnu organizaciju neće dobiti mjesto premijera zbog toga što su se rezultati izbora raspodijelili na način da se većina može formirati postizbornom koalicijom.

piše dražen katalinić

Država olako kažnjava trudnice

I dok svi s nestrpljenjem očekujemo toliko najavljivane i obećavane demografske mjere, za koje u resornom ministarstvu stalno ponavljaju da se »bruse«, stalno nam ispadaju kosturi iz ormara, odnosno davno uvedene birokratske prepreke koje u startu ubijaju svaki iole ozbiljniji pokušaj vođenja kakve-takve demografske politike. Kostur tjedna je naknada koju trudnice mogu ostvariti u slučaju komplikacija u trudnoći, a koja iznosi najviše 565 eura mjesečno, bez obzira koliku plaću trudnica imala prije i bez obzira na stručnu spremu. Ovako niska naknada, pravdaju se u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, uvedena je kako bi se destimulirao broj neopravdanih komplikacija u trudnoći, što udruge smatraju diskriminacijom zaposlenih trudnica.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Lipa, to je strašna priča koja će ući u povijest

Davno prije rata počinjena su teška zlodjela protiv Hrvata i Slovenaca Julijske Krajine, izmedju 1918. i 1922. godine, kako bilježi istarski publicist Ernest Radetić, koji kao prognanik odlazi u Zagreb i u Istru se nikad ne vraća:

PIŠE ROBERT MATTEONI

MARINI I MARINCI DOMAĆEG (SPORTSKOG) IDENTITETA

Senti ti ebece, ancora una volta e ti vedera- Zapamtio sam taj njegov gard prznice, kad sam si dopustio, više slučajno zbog neravnog terena, da mu pošaljem loptu kroz noge. Bile su to 1980-te, toliko drage godine tadašnjim mladim generacijama. Bio sam u Uljaniku, tada županijska liga, trener Ivan Pržiklas, jedan od talentiranih veznjaka Istre iz 1970-tih. Igralište u Vodnjanu bilo je blatnjavo, hladno vrijeme, a domaće »viole« baš napaljeni na nas. Jedan od njih, uporan i snažan, Pastrovicchio, stvarao nam je puno problema. Mi kao favoriti, a ono ćorak.

piše zlatko crnčec

Turudić opet u centru pažnje

Ivan Turudić opet je u središtu političke bure. Bio je glavna zvijezda jučerašnje sjednice saborskog Odbora za pravosuđe na kojoj je DORH, institucija kojoj je na čelu, bio glavna tema. I opet se ponašao kao da je političar, a ne pravosudni djelatnik.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Turudić protiv Milanovića

Nakon uhićenja bivšeg dugogodišnjeg šefa Hrvatskih cesta Josipa Škorića, glavni državni odvjetnik dao je već nekoliko intervjua, u kojima je bez krzmanja govorio i o odnosu s premijerom i komentirao konkretna uhićenja. Bit će toga još, glasno i jasno je rekao. A danas pak dolazi u Sabor, na Odbor za pravosuđe, gdje će odgovarati na pitanja oporbe o tome jesu li iz zadnjih istraga, koje su rezultirale uhićenjima HDZ-ovih članova, informacije curile iz DORH-a prema HDZ-u, s obzirom na to da su osumnjičenici prvo dali ostavke, a onda odmah potom bili uhićeni.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Država konačno uvodi red

Građevinska inspekcija upregla se i donijela 121 rješenje o rušenju 43 bespravno izgrađene građevine na Krku, na području sjeverno od Valbiske. Mehanizacija je krenula u veliku akciju i u povijest ide gradnja na području Picika, nelegalno podignutog vikend-naselja o kojemu smo proteklih desetljeća često pisali.

Piše zlatko crnčec

Mali iznajmljivači u velikom problemu

Novom poreznom reformom visina paušalnog poreza na dohodak za iznajmljivače apartmana mogla bi drastično porasti. U nekim slučajevima samo dvostruko, a u nekim i puno više. Ako ovakvo rješenje na kraju bude i usvojeno, to bi moglo dovesti do velikih poremećaja u tom segmentu turističke ponude.

Piše Damir Cupać

Kvaziporezno pranje ruku

Početkom 2024. godine tadašnjeg ministra financija Marka Primorca dopala je neugodna dužnost da javnosti najavi mogućnost uvođenja poreza na nekretnine. Bilo je to netom nakon novogodišnjih blagdana pa se stidljive najave porezne revolucije i nisu nešto primile. Ne treba čuditi da se HDZ-ova vlada nije istrčavala s porezom na nekretnine budući da je trebalo odraditi parlamentarne izbore, a rentijersko društvo kao što je hrvatsko sigurno ne bi nagradilo političku stranku koja će uvesti socijalno pravedan porez na nekretnine.

piše dražen katalinić

Sunčani vikend zasjenio Turudić

Bio je ovo po mnogočemu lijep vikend, a ne samo po sunčanom vremenu. Na žalost, neće biti zapamćen ni po dobivanju vrhunskog investicijskog A rejtinga, ni po ograničavanju najviših stopa poreza na dohodak, ni po izboru novog predsjednika SDP-a, ni po obrisima poreza na nekretnine koji bi trebao biti danas predstavljen socijalnim partnerima na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća. Vikend je, naime, obilježila nova koruptivna afera u državnim poduzećima, bilo je i hapšenja, a Nikola Grmoja kaže da to narod voli. Do te mjere da su narodna hapšenja zasjenila i katastrofalan Dinamov poraz protiv Slaven Belupa, a gdje neće podizanje kreditnog rejtinga države. Ukratko, bilo je za svakog ponešto.

Piše Milan Rakovac

Poreč udaren u srce od slavokomunističkih zvijeri oplakuje svoje najbolje sinove...

Licitacije brojevima izbjeglica, ubijenih, prognanih, spaljenih sela i inih zlodjela prate nas već cijelo stoljeće; u arhivima posve sigurno postoje najpreciznije brojke, ali njih, o rečenim zlodjelima, ni jedna ni druga strana nikada nisu objavile. Dakako, jer lakše je manipulirati historijom ako su brojke približne; primjerice, ozbiljni historičari (s obje strane) procjenjuju da je infojbirano izmedju 3.000 i 5.000 ljudi, ali kako potpuna istraga nikad nije učinjena (naročito na našoj strani), te se brojke uspinju do čak 16.000 ljudi – a to su ukupni talijanski gubici u minulom ratu na tlu Jugoslavije. S naše je strane poginulo (smaknuto, skončalo u logoru), procjenjuje se, nekih 12.000 Istrana (od čega oko 5.000 boraca), ali se kalkulira i s njih 40.000!

piše dražen katalinić

Sindikati na listi čekanja

Kako se i očekivalo, počela je vruća sindikalna jesen - jedni sindikati najavljuju prosvjede, drugi traže nove kolektivne ugovore, treći datume za pregovore, a svima je zajedničko da im je dosta podcjenjivanja njihovog rada! Dosta je nastavnicima, učiteljima i profesorima, odgajateljicama u vrtićima i pomoćnicima u nastavi, dosta im je, i previše, što za svoj rad ne mogu dobiti ni plaću koju zaslužuju, a kamoli paušalne dodatke i naknade za odvojeni život kojima su obasuti saborski zastupnici. Rade u javnim službama i nemaju se gdje drugdje zaposliti, a da stvar po njih bude još gora - ni poslodavac im nema konkurenciju jer se zove Vlada. Ostaju im jedino prosvjedi.

Piše zlatko crnčec

Kratkotrajno iznajmljivanje traži kompromis

Više od 2.000 potpisa na peticiji protiv zabrane kratkoročnog iznajmljivanja apartmana u stambenim zgradama prikupljeno je i bit će odaslano na sve važnije državne adrese. Iznajmljivači okupljeni u inicijativu uputili su i podnesak u kojem među ostalim pozivaju Vladu i Hrvatski sabor da uvaži njihove zahtjeve i odustane od rješenja kojima se traži obvezna pisana suglasnost barem 80 posto stanara, za kratkoročni najam apartmana i stanova u nekoj stambenoj zgradi. Potpisnici peticije spominju i hotelski lobi koji im navodno radi o glavi.

Piše Tihana Tomičić

Plenkovićev monolog (ili recitacija)

Prva jesenska sjednica Sabora bila je vrlo neatraktivna i pasivna, barem kad je odnosu opozicije prema premijeru u Vladi riječ. Na dnevnom redu saborski aktualac, i to nakon odluke Vlade o povećanju cijena energenata, novih poreza i raspada DP-a kao koalicijskog partnera HDZ-a te nakon nekoliko mjeseci ljetne pauze, a premijer Andrej Plenković svejedno mora zabavljati sam sebe i javnost da mu u parlamentu ne bude dosadno.

Piše Zlatko Crnčec

Počelo jesensko zasjedanje Sabora

Dok čitate ove retke započelo je jesensko zasjedanje Sabora. Kao i ono proljetno, i ovo jesensko bit će opterećeno nekakvim izborima. U proljeće je sve bilo u sjeni prvo parlamentarnih, a onda i europskih izbora. Ovu će jesensku sesiju sigurno zasjeniti izbori za predsjednika Republike. Riječ je o suvišnim i bespotrebnim izborima, ali i onima koji će nažalost privući veliko zanimanje građana.

Piše Damir Cupać

Broj 132 - šifra srama

Rijeka je jedini veliki grad u kojemu je SDP na vlasti. U Zagrebu, Osijeku i Splitu osvajanje izvršne vlasti na lokalnim izborima SDP-u je misaona imenica. Zato bi Rijeka trebala biti politički laboratorij u kojemu bi SDP pokazao da se može i zna. Politički laboratorij iz kojega bi se generirale nove stranačke elite koje bi mogle poručiti - mi smo dokazali da umijemo i zato tražimo vaše povjerenje kako bismo sva naša znanja stavili u službu cijele zemlje. U SDP-u su uvjereni da tako i jest.

Piše Tihana Tomičić

Ubi ih prejaka kvota

Još jedni izbori u SDP-u - još jedna neizvjesna bitka. Iako je kao favorit ušao u ove izbore, dosadašnji potpredsjednik SDP-a i bivši ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić ostao je ispod praga od 50 posto, a za mjesto šefa stranke borit će se s čovjekom čije je ime do prije tjedan dana praktički malo tko u Hrvatskoj znao, gradonačelnikom Makarske Zoranom Paunovićem.

Piše Milan Rakovac

Fašističko bim-bum-bam i partizanske fojbe

Kada sam pisao roman o fojbama, "Sliparija" – odlične kritike, nikakav odraz u javnosti - prekapajući po arhivima, nisam se mogao načuditi napose zvjerskoj "poetičnosti" ratničkih pjesama u našoj lokalnoj izvedbi: "Per i S'ciavi e comunisti, bote in quantita", za Šćave i komuniste batina u izobilju – tako su domaći fašisti preradili jedna stih svoje himnične "Giovinezze". Pjevali su još; "bim-bum-bam, bombe a man, carezze del' pugnal", ručne bombe i milovanje bodežom!

PIŠE ROBERT MATTEONI

Mitovi da se ne može, pitanje je da li se hoće

Kako se dakle priča odvila sada je poznato. Prvi puta nakon više dekada u natjecanjima HNL nacionalne razine dogodilo se da istarski poluotok nema niti jednog suca na službenim listama prvog, druoge i trećeg najvišeg ranga! U najmanju ruku čudno, a u logičkom smislu jasan pokazatelj očajnog stanja u sudačkoj problematici Istarske županije. U tom kontekstu prošlih se dana čulo oprečne odjeke iz službenog upravljačkog dijela županijskog saveza (NSŽI) i sudačkog dijela s jedne strane, i sudaca s druge strane. Upravljači na dužnostima (tajnik NSŽI Fonović, predsjednik Komisije sudaca i instruktor Tomišić) prozivaju upravo suce da su većinski sami krivi što je Istra nestala sa sudačke mape. To je statusno kontradiktorno, jer oni koji upravljaju sustavom imaju najveću odgovornost za njegovo funkcioniranje. Suci su jedna od tri najvažnije komponente igre, pored igrača i trenera. Kazati da Savez, odnosno sudačka Komisija, ne mogu ništa ili malo, to je slično kao da profesori u školi, gdje svi učenici padaju razred, kažu da nisu oni krivi što se to događa i ne mogu utjecati da učenici više i bolje uče. Sudačka Komisija je dio nogometnog saveza, a ne samostalna udruga, pa da se,eto, u pripadajućem Savezu ograđuju što nema sudaca. Umjesno je i pitanje kako to, pored očitog višegodišnjeg propadanja sudačke priče u Istri, nema nikakvih promjena u upravljanju sudačke organizacije, odnosno pokušaja da se stvari promjene.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Tunel bratstva

Krasna zemljo, Istro mila, dome roda hrvatskog, kud se ori pjesma vila, s Učke pa do mora tvog - ne postoji ništa što bi bilo više prigodno nego otpjevati ovu pjesmu na otvorenju novog tunela Učka, kojeg smo evo dočekali, a kad bude dovršena još i dionica od 10 kilometara do Matulja, bit će to kraj ogromnog povijesnog poduhvata spajanja Istre s ostatkom Hrvatske četverotračnom modernom cestom duž cijele Istre i do Rijeke.

Piše zlatko crnčec

Mora se utvrditi odgovornost za pad rampe "Lastova"

Velika tragedija u kojoj su ovog ljeta poginula tri pomorca Jadrolinije polako dobiva i svoj politički epilog. Sjednica saborskog Odbora za pomorstvo pokušala je analizirati što se dogodilo i kako ide istraga. Naravno, kako se i očekivalo bez nekog velikog uspjeha.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Štreberi, cinkeri i ADHD-ovci u novim klupama

U srijedu 18. rujna bit će u Saboru zabavno – đaci prvaci kreću u prvi dan škole u novoj zgradi, vojnom učilištu na Črnomercu. Sabor je preseljen u nove prostore dok se stara zgrada obnavlja, i to će trajati najmanje tri godine.

piše zlatko crnčec

Nekretnine su tema koja sve zanima

Ministar graditeljstva Branko Bačić najavio je da će najkasnije ovaj tjedan, a najkasnije do iduće srijede, odnosno do početka zasjedanja Hrvatskog sabora, biti predstavljena cjelokupna porezna reforma koja uključuje i porez na nekretnine. Naglasio je da je Vladin cilj smanjiti rast cijena nekretnina u Hrvatskoj. Bačić je sve to rekao nakon sjednice vladajuće koalicije posebno napomenuvši da oko svega tog postoji potpuno suglasje između svih koalicijskih partnera.

piše damir cupać

Proces (m)učenja

Svake jeseni ponavlja se isto. Dok su svima puna usta ulaganja u školstvo i obrazovanje, početak nove školske godine svjedoči da je riječ o početku nove muke za učenike, roditelje i nastavnike. Možemo mi gledati fotografije nasmijanih dječjih lica koja bi trebala svjedočiti o svečanosti učenja, ali u pozadini su uglavnom muka i glavobolja. Za djecu zbog gomile neriješenih problema u obrazovnom sustavu zbog kojih se proces učenja pretvara u proces mučenja.

piše dražen katalinić

Moć banaka raste

Da bankama u Hrvatskoj ide odlično i nije neka vijest, pitanje je samo koliko su ovog puta zaradile. Basnoslovno, naravno, a uz to i 15 posto više nego u istom razdoblju lani, a radi se o podacima za prvih šest mjeseci ove godine. Toliko im dobro ide da su nam u tih istih prvih šest mjeseci povećale naknade za gotovo sve bankovne usluge, i one za koje nismo ni znali da postoje, a kamoli da koštaju, uz objašnjenje da ih nisu dugo dizale te da su »nažalost, ponekad korekcije visine naknada nužne«. Zbog toga nam danas provizija za podizanje gotovine s drugog bankomata iznosi koliko i u Njemačkoj. Inače, banke nam naplaćuju ukupno 400 različitih naknada, a uvođenje eura i digitalizacija platnog prometa je, kako su nas uvjeravali, trebalo smanjiti takve naknade i provizije, maltene ih ukinuti. Ne da nisu ukinute, nego su još i poskupjele, pa čak i provizija za podizanje vlastitog novca s vlastitog računa. Iako smo ušli u eurozonu i platni promet s drugim članicama obavljamo u istoj valuti, banke će svejedno naplatiti takve transfere jer su, pazi sad! - izgubile zaradu od konverzije. A povećat će vam i naknadu ako ne koristite internet bankarstvo. Upravo takvi takozvani nekamatni prihodi, odnosno izmišljene naknade i provizije, bankama čine drugi izvor prihoda, odmah nakon kamata na kredite. Ni sva silna izdanja narodnih obveznica i trezorskih zapisa, poprilično učestala u zadnjih godinu i pol dana, nisu ni okrznule banke u smislu da su građani podizali ušteđevinu pa je posuđivali državi kupujući njezine dužničke papire, iako smo naivno mislili da su banke konačno dobile konkurenciju u Ministarstvu financija i njegovim vrijednosnicama. Nažalost, nisu jer su pune do čepa i to zahvaljujući ulasku u europodručje pa im Hrvatska narodna banka mora isplaćivati kamatu zbog čuvanja njihovih viškova. A zbog samog ulaska u eurozonu odmah su počele primjenjivati više kamatne stope Europske centralne banke pa dobile još novca. No, i dalje su dovoljno bahate pa uporno odbijaju povećati kamate na štednju. A i zašto bi? Doslovce ne rade ništa, a novac im stiže sa svih strana, pa i od građana koji novac podižu s drugih bankomata, a nisu u Njemačkoj. Ipak, banke su mizerno povećale kamate na štednju, ali taj trošak odmah kompenzirale povećanjem kamata na kredite.

Piše Milan rakovac

Na lađama nove prahistorije

Mario Kapić svojedobno je preveo za GLEDIŠTA ovu ubitačnu baladu koju je prije šezedeset i kusur godina napisao Pier Paolo Pasolini. A njega, učitelja pravice i istine ča ga nismo slušali, danas se spominjen.

piše robert matteoni

Gospodin trener Nenad Glušica i njegove cure

Prije šest godina iznenadio me poziv iz Zuricha. Nekadašnji kolega novinar, a tada član pres službe FIFA ponudio je da postanem član žirija za nagradu The Best. Taj izbor najboljih na svijetu tiče se svih kategorija kod muških (pojedinac, trener, momčad, strijelac…) ali i kod žena. Prihvatio sam jer je to prestižni izbor, u kojem sudjeluju četiri komponente nogometa - treneri, igrači, navijači i novinari.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Nije ni Plenković kriv za sve

Nije problem u cijeni, nego u plaći - ukratko bi se tako mogao komentirati novi paket mjera Vlade, koji je jučer predstavljen. A prema kojem se - ukratko, ukida većina subvencija za cijene struje i plina, odnosno ta cijena za veliku većinu raste za deset posto, i državni intervencionizam polako kopni, sukladno novim uvjetima na tržištu.

Piše Zlatko Crnčec

Pranje ruku presumpcijom nevinosti

Liječnik, ginekolog, zaposlen u bolnici u Osijeku silovao je pacijenticu dok ju je pregledavao. Ona ga je prijavila. Suđeno mu je, proglašen je krivim. Zasad u prvom stupnju, dakle nepravomoćno. Do pravomoćne presude on i dalje radi. Odnosno i dalje pregledava pacijentice. Iako postoje relevantne informacije da je imao običaj prilikom pregleda zaključavati ordinaciju i slati sestru da ide popiti kavu. Dakle, i toga ima.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Lijepa naša desnica

Ljudima u Domovinskom pokretu nije dosta što su doživjeli raskol samo tri mjeseca nakon konstituiranja Vlade u kojoj su dobili priliku sudjelovati, nego i dalje izazivaju probleme tamo gdje ih uopće nema. Tako im je sada palo na pamet da od Ministarstva obrazovanja zatraže da se na početku svakog radnog dana u školama svira himna, otvarajući još jednu potpuno nepotrebnu i ničim izazvanu društvenu raspravu, i dijeleći javnost na temi koja je, kako bi rekao premijer Andrej Plenković - netema. Sve je počelo koncertom Bijelog dugmeta u Splitu prije nekoliko dana, gdje su oni pjevali pjesmu »Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo«.

Piše zlatko crnčec

Hrvatska desnica ne može bolje

Miro Bulj ponovo je zabio autogol. Politički. Baš kao i prošle godine kada je u sabornici pozdravio sa "Za dom spremni" tako i jučer kada je zabranio da se u jednoj sinjskoj galeriji održi izložba. Jer je financira Srpsko narodno vijeće (SNV).

Piše Damir Cupać

Homo volans Milanović

Nakon što nije uspio u naumu da postane premijer na parlamentarnim izborima, predsjednik Zoran Milanović odlučio je žestoko se boriti za još jedan mandat na Pantovčaku. Kako trenutno stvari stoje, izgledi mu nisu loši budući da HDZ kao pobjednik parlamentarnih izbora nije izašao sa svojim kandidatom. Već je odlučio podržati Dragana Primorca.

piše zlatko crnčec

Izbori u strankama moraju biti pošteni

Hrvatskoj je potreban Zakon o strankama koji bi uredio barem one najelementarnije odnose unutar njih. Naime, najveći je paradoks svega onog što se tijekom vikenda događalo u DP-u da je sve to bilo u skladu i sa zakonom i sa stranačkim statutom. I da ne postoji ni najmanja šansa da bi bilo koje državno tijelo moglo dovesti u pitanje ishod unutarstranačkih izbora. Sve je jasno. Penava je pobijedio, Radić izgubio.

Piše Milan Rakovac

Governi sovversivi? Magari!

Ča reče naš Rovinjež Salvi, »comandano teste di cazzo«...

Piše Tihana Tomičić

Dan D za DP - oklada ide na Plenkovića

Danas je za DP dan D. Nakon današnjeg sabora, tko god pobijedio, gubitnik će sam sebe eliminirati iz stranke jer nakon ovako toksične kampanje, jasno je da za gubitnike više neće biti mjesta. Ovo nije prvi put da se Domovinski pokret rastavlja na proste faktore, isto je bilo i u proteklom mandatu, samo što se u tom cijepanju na amebe sada došlo do jezgre, odnosno do sukoba dva glavna čovjeka u stranci, Ivana Penave i Marija Radića.

Piše Tihana Tomičić

HDZ može što SDP ne može

Napokon! Koliko god protivnika za uvođenje poreza na nekretnine bilo, nema sumnje da je bilo vrijeme da se u ovu reformu krene. Ekonomija sazdana na rentijerstvu nikad nije bila produktivna, niti generirala novu vrijednost za državu, odnosno društvo. Samo su pojedinci imali od toga koristi, no socijalna država bila je veliki gubitnik takve politike.

Piše zlatko crnčec

U DP-u svi odgovorni za propast stranke

Nedavno izabrani eurozastupnik Stipe Bartulica jučer se na Markovu trgu opredijelio za Maria Radića. I protiv Ivana Penave. Ne može mu oprostiti to što ga nije podržao kada su ga mediji i oporba napali zbog kredita za kupnju kuće, što ga je napao zbog crvenog Ferrarija i zbog toga što mu je dao jako nisko mjesto na listi za parlamentarne izbore. Dakle nikakve pretjerane političke analize tu nije bilo. A ona koja je bila, ima dosta slabosti.

Piše Damir Cupać

Trećemajska šutnja

Situacija u riječkom brodogradilištu "3. maj" nije nikako dobra. Kao mač nad glavom visi im dovršetak novogradnje za kanadskog naručitelja, a koja će biti teško izgrađena bez još jedne financijske injekcije. Koju će najvjerojatnije morati osigurati Vlada bez čijih bi financijskih injekcija vrata riječkog škvera bila odavno zatvorena.

piše damir cupać

Tamni vilajet

Postoje normalne i pristojne države, a postoje i tamni vilajeti. Prema onome što se dogodilo Severini Vučković u nedjelju navečer na graničnom prijelazu Bajakovo, kad su je priveli na informativni razgovor, Srbiju Aleksandra Vučića moglo bi se bez imalo grižnje savjesti svrstati u tamni vilajet.

piše zlatko crnčec

Miris marihuane i osjećaj nebrige

Svatko od nas tko živi u nekom od većih hrvatskih gradova zna taj osjećaj. Odnosno, točnije rečeno zna taj miris, slatkast i mekan, koji se najčešće može osjetiti u parkovima i na stazicama između većih zgrada. Naši mladi sugrađani, ali i ne samo oni, opako tuku po marihuani. Baš ono opako. Izgleda zaista da se do ove supstance može doći jednako lagano kao do bilo kojeg drugog proizvoda. Još do prije samo par godina nije se baš tako dimilo s klupica koje se nalaze u sjeni zgrade ili zaklonjene nekim većim drvom.

Piše Milan rakovac

Blistava prošlost i bijedna sadašnjost Mediterana

Svi postajemo žrtve novih financijskih zakona: javni sektor (država i društvo) su samo financijski teret. Je li ovo novi nordijski "luteranski" pohod na nas bijedne južnjake? Zar nije ostalo ništa od mediteranske hrabrosti i prkosa?

piše robert matteoni

Mićula, veterani i priče o poklapanjima

U nedjelju se na "Drosini" igra utakmica Istra 1961 – Hajduk. Prodano je skoro 6 tisuća ulaznica u pretprodaji, izvjesno je da će tribine biti popunjene. Atmosfera velikih nogometnih događanja i u Puli. Nešto što su starije generacije, u old school verziji nogometnih zbivanja 1960-70-tih okusili, a onda dugo godina sanjarili da se ponovi u novijoj eri, ne samo nogometa.

Piše Damir Cupać

Prozračivanje Iblerovog trga 9

U sjeni bratoubilačkog rata u Domovinskom ratu odvijaju se i unutarstranački izbori u SDP-u. S obzirom na spektakl koji je počeo u režiji Penava-Radić, dvojca koji ne drži vrata stranačkih tajnih soba odškrinutim, već ih širom otvara na opće veselje hrvatske javnosti, ali i HDZ-a, činilo se da će izbori na Iblerovom trgu proteći u miru i ispod radara. Onako kako se to u SDP-u već dosta dugo događa. Ne može čovjek reći da ih nema i da nisu politički bitni, dignu glavu ponekad, ali brzo dosade i vrate se u svoju prosječnost. Prosječnost koja je i takva san nedosanjani većini političkih stranaka u Hrvatskoj. Zadnji put kada su digli glavu izblamirali su se u potpunosti. To je bilo vrijeme euforije Peđe Grbina i njegovih političkih savjetnika koji su se dosjetili da bi bilo mudro u izbornu utakmicu uključiti predsjednika Zorana Milanovića. Na način da Milanović poput austrougarskog generala sjedi na Pantovčaku dok SDP-ovci ginu na političkom polju, a kako bi onda, u slučaju izborne pobjede, sišao sa svog brda nakon što sam sebi dodijeli mandat za sastavljanje nove vlade. Na zadnjim parlamentarnim izborima SDP čak nije loše ni prošao čime se još jednom pokazalo da ta stranka ima duboke korijene i da neće unatoč promašenim strategijama nestati s političke scene. Zato što je ono što se nudi kao alternativa na lijevom centru još u slabijoj poziciji. Lijevi centar i politike lijevog centra neće nestati i netko ih mora zastupati u predstavničkoj demokraciji. Koliko god se činio nejak, to je posao SDP-a i zato je izuzetno bitno vidjeti kako će se priča oko izbora novog predsjednika raspetljati. Budući da je zbog osrednjeg rezultata SDP-a na izborima nečija glava trebala pasti, pala je onoga tko je najodgovorniji. To je Peđa Grbin koji je postizbornu priču odradio prilično dostojanstveno. Odlučio je povući se iz izborne utrke i posvetiti se poslu saborskog zastupnika, a utrku za Ibler i za nekog novog lidera prepustiti novim ljudima koji bi trebali prozračiti SDP-ove prostorije i tako pripremiti stranku najprije za predsjedničke izbore do kraja ove godine. Za sada će SDP opet odraditi terenski posao za Zorana Milanovića kako bi on dobio još jedan mandat hrvatskog predsjednika. Što je šteta. Budući da je to bila prilika za isticanje svoga kandidata kako bi se podigla prašina, a SDP vratio uz fanfare u političku arenu. Što bi bio izvrstan uvod u lokalne izbore koji će se održati krajem svibnja 2025. godine.

Piše Zlatko Crnčec

Vlada uvodi red u stanovanje

Vlada je odlučila uvesti red u stanovanje. Na jučerašnjoj sjednici objavljene su neke mjere koje će sigurno biti pozdravljene u široj javnosti, ali neke će izazvati i velike rasprave. Jedna od tih kontroverznih tema svakako je ona kojom se znatno ograničava mogućnost kratkoročnog najma za turističke svrhe. Naime, Vlada namjerava propisati da ako netko želi iznajmljivati svoj stan na nekoliko dana, tjedan dana ili nekoliko tjedana turistima - morat će za to imati suglasnost 80 posto plus jednog suvlasnika zgrade. Nije baš jasno kako se to namjerava napraviti, odnosno kako će se to provoditi u praksi u velikim zgradama i neboderima u kojima ima i po 200 stanova. U tom slučaju će potencijalni iznajmljivači morati osigurati potpis suglasnosti od barem 161 suvlasnika. Recimo da se postane predsjednik Domovinskog pokreta, stranke vladajuće koalicije, potrebno je prikupiti samo 11 potpisa izaslanika. A saborski zastupnici ove stranke, među ostalima, odlučivat će i o donošenju ovog važnog zakona. Moguće je da će Vlada do drugog čitanja i donošenja konačnog nacrta ipak ublažiti ove odredbe na način da se odredba o 80 posto suvlasnika ograniči samo na one koji žive u istom ulazu gdje se nalazi stan koji se kratkoročno iznajmljuje. Još bi bolja varijanta bila da suglasnost moraju dati samo oni suvlasnici koji žive ispod, iznad i pored takvog stana.

Piše Zlatko Crnčec

Hrvatski turizam na prekretnici

Od Istre pa do juga Dalmacije državni su inspektori otkrili 132 slučaja neprijavljenog iznajmljivanja apartmana. Neki su otkrili sami inspektori, na neke su im ukazale lokalne turističke zajednice, a do nekih su došli na osnovu anonimnih prijava građana. U velikoj većini najvjerojatnije onih koji na legalan način iznajmljuju apartmane. Privatni iznajmljivači, i legalni i nelegalni, često su meta kritika zbog previsokih cijena, neadekvatnih uvjeta smještaja, ali jako često i zbog zavisti susjeda koji imaju manje apartmana od njih ili ih uopće nemaju. S druge strane veliki turistički igrači najčešće su pošteđeni gnjeva javnosti, možda ponajviše jer su često daleko preskupi za većinu ljudi pa onda oni ni nemaju nikakav uvid u njihov rad. Pa ih shodno tome onda ne mogu ni gaditi.

Piše Damir Cupać

Na putu prema dolje

Pred SDP-om i Domovinskim pokretom unutarstranački su izbori koji će rezultirati najgorim mogućim raspletom i za jedne i za druge. S obzirom na kandidate koji se spominju da će ući u utrku za predsjednika SDP-a jasno je da tu stranku čeka u najmanju ruku stagnacija, a vrlo je vjerojatno s obzirom na imena koja su se pojavila u javnosti kad je riječ o prvom čovjeku te stranke da SDP u sljedeće četiri godine neće imati političku snagu da bi postao alternativa HDZ-u i Andreju Plenkoviću. Što nije nikako dobro. Što se tiče Domovinskog pokreta, on je krenuo putem koji je sam trasirao, a to je put u političku propast i gubitak političkog kapitala koji su stekli prije samo nekoliko mjeseci na parlamentarnim izborima.

Piše Damir Cupać

Teci, lijepa Uno!

Da bi lijepa Una lijepo tekla, neophodno je da ima isto tako lijepo vrelo koje pogoni vodu bez koje života nema. U enciklopedijskim natuknicama navodi se da se vrelo Une smjestilo na 395,8 metara nadmorske visine u ličkom dijelu Zadarske županije, ispod padina planina Ličke Plješivice i Stražbenice u blizini mjesta Donja Suvaja u Općini Gračac.

piše zlatko crnčec

Pšenica prejeftina, kruh preskup

U zadnjem je desetljeću cijena kruha porasla desetak puta, a otkupna cijena pšenice ostala više-manje ista. Tako da s jedne strane pekarska industrija i trgovina očito zarađuju jako dobro, dok su osnovni proizvođači ostali na suhom. Za mlade generacije i ostale koji smatraju da je kruh nešto što raste na grani ili pada s neba, proizvođači su oni koji sade pšenicu i druge žitarice od koji se na kraju kruh prvo proizvodi, a onda stiže u trgovine. Ovo je još jedan primjer brojnih paradoksa koji postoje u hrvatskom gospodarstvu. A posebno su vidljivi u segmentu poljoprivrede i prehrambene industrije. Paradoksa koje nužno početi što prije prvo analizirati, a potom i rješavati. Hrvatska treba imati modernu i sveobuhvatnu strategiju razvoja poljoprivrede.

Piše Milan Rakovac

Kuščići muojih wannabe memoara, odnosno - quel che ricordo (6. izdanje)

Je li dovoljno biti nasmiješeni erudit-poliglot balkanski, e da bi Europa odahnula i povjerovala kako smo se mi ovdje konačno posložili u duhu bon-tona, dobrih manira ukrašenih vječnim smiješkom? Europa (čitaj: EU) ohrabruje nove ljude Balkana i okolice, ali je ipak shvatila da ne može vjerovati iskrenosti i kompetenciji lokalnih lidera (ni slovenskih, ni hrvatskih ni srpskih ni svih ostalih), kao ni onih iz najbližega susjedstva (talijanskih, austrijskih, mađarskih) koji bi kanda imali biti u misijama dobre volje prilikom buduće ubrzane euro-pacifikacije Balkana.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Dobrodošla srpanjska "rupa"

Godinama slušamo i pričamo o tome kako bismo željeli da nam sezona traje što duže, ako je moguće tijekom cijele godine, odnosno da postanemo cjelogodišnja turistička destinacija. Uspijevamo privući sve više gostiju tijekom predsezone, ali i objasniti im da je Hrvatska jednako lijepa i ujesen, ne bi li ih zadržali što duže i nakon ljeta.

Piše Zlatko Crnčec

Predsjednički izbori su bespotrebni

Predsjednički izbori koji će se održati krajem godine nešto su čega se Hrvatska već odavno trebala riješiti. Ali kako za to nikad nije bilo političke volje, a nema je ni sada, niti će je očito biti ubuduće, tamo negdje u prosincu izaći ćemo na birališta kako bismo izabrali čovjeka koji onda sljedećih pet godina neće raditi gotovo pa apsolutno ništa. I to ne zato jer bi ta osoba, tko god on ili ona na kraju bio, bila lijena, neodgovorna ili indiferentna prema velikoj odgovornosti koju joj je narod povjerio.

Piše vanesa begić

Kruh preko pogače

Nekada ljudi ne cijene lijepe i pozitivne inicijative te bi kruha preko pogače. Ljetno kino Vodnjan se u organizaciji vodnjanskog Pučkog otvorenog učilišta održava tijekom srpnja i kolovoza u Bašti, a u slučaju lošeg vremena u zatvorenom prostoru. Prije nešto manje od dva tjedna trebao je biti prikazan film Paole Cortellesi »Uvijek postoji sutra«, ali iznenadno pogoršanje vremenskih (ne)prilika prekinulo je projekciju.

piše zlatko crnčec

SDP treba promijeniti sebe

Sljedeće četiri godine mogle bi biti odlučujuće za budućnost SDP-a. U travnju je stranka četvrti put zaredom izgubila parlamentarne izbore. To se nije dogodilo ni tijekom devedesetih, kada se stranka nakon pada komunističkog sustava borila za goli opstanak. Tada se izgubilo tri puta zaredom, ali se na kraju tog razdoblja SDP ipak uspio posložiti i potom trijumfalno pobijediti na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. Zajednička lista SDP-a i HSLS-a tada je osvojila čak 71 od 140 mandata u deset regularnih izbornih jedinica, što je još uvijek rekord na izborima održanim po aktualnom izbornom zakonu. Koji, to je još jedan SDP-ov paradoks, ova stranka uporno želi promijeniti iako je po njegovim pravilima dva puta uvjerljivo pobijedila.

piše dražen katalinić

Žaljenje zbog tragedije nije dovoljno

Zar je zaista troje ljudi moralo poginuti da u Jadroliniji i Ministarstvu mora i prometa konačno shvate kako njihova politika skupe nabave prastarih trajekata upitne tehničke ispravnosti ne daje rezultata? Zar su trojica pomoraca morala poginuti da resorni ministar Oleg Butković ozbiljno shvati pisma i primjedbe čak triju pomorskih sindikata koji su tražili da ih hitno primi baš na temu zastarjele Jadrolinijine flote? Sindikalisti su tada rekli da ih je ministar ignorirao i da se radije zabavljao sa svojom kravicom na Facebooku.

piše dražen katalinić

Problematična popularnost

Problem s Hrvatskom kao turističkom destinacijom je da smo previše popularni. Tako je prije nekoliko godina zaključio ugledni voditelj na CNN-u Richard Quest. Pa smo se na krilima popularnosti razmahali cijenama i tako si stvorili novi problem, a taj je da smo previše skupi, a zbog "previše popularnosti" ponašamo se kao da smo jedina destinacija na cijelom Mediteranu, kao da nemamo konkurenciju i da cijene možemo dizati kako nas volja. Jer smo previše popularni, a od te silne popularnosti kao turistička destinacija postajemo sve "udaljeniji" prosječnom Hrvatu zbog skupoće, a daleke destinacije poput Tunisa ili Cipra postaju nam sve bliže, jer su jeftinije.

Piše Milan Rakovac

Politika - bez političara!

Da, ponavljam, Vilenica je i politika, kao i Forum Tomizza – ali politika bez političara. To je posve u dosluhu sa još nejasno zamjetljivim obrisima nove politike, rekao bih – »ne-političke« politike, vanparlamentartne politike, ne-institucionalne politike; koja se sve više i snažnije osjeća diljem Europe.

piše tihana tomičić

TikTok: traži se zamjena za ZDS

Rasprava o tome je li na Thompsonovim koncertima bilo ustaških obilježja, a notorno je da ih je kao i uvijek bilo, na kraju je već pala u drugi plan. A u prvom planu su prepucavanja unutar vladajuće koalicije HDZ-a i DP-a o tome što učiniti s tim izgrednicima.

piše dražen katalinić

Zaredale loše vijesti

Otkako je Vlada otišla na godišnji odmor, k’o za inat zaredale loše vijesti, sve jedna gora od druge, a loš dojam ne mogu popraviti ni odličja naših sportaša s Olimpijskih igara. Najprije smo doznali da nam se u lipnju, nakon niza godina, ponovo otvorila rupa u broju dolazaka turista zbog čega nam je dio smještajnih kapaciteta zjapio prazan, onda su ugostitelji zavapili da u srpnju bilježe do 30 posto slabiji promet nego lani, a na otocima i do 50 posto, onda je došla statistika za srpanj koja je pokazala podbačaj od tri posto u dolascima, pa je stigao podatak da je Nijemaca ove godine 10 posto manje jer su im statističari izračunali da će im ljetovanje u Hrvatskoj biti 18 posto skuplje nego u domovini pa su na temelju svih tih pokazatelja turistički djelatnici zaključili da nam je sezona »u blagom padu.«

piše tihana tomičić

Ako su u DP-u nezadovoljni, trebaju otići iz Vlade

Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić Ćipe poručio je kako ta stranka neće podržati Dragana Primorca za predsjednika Republike, ukoliko HDZ za njegovu kandidaturu zatraži podršku SDSS-a.

piše tihana tomičić

Visoke cijene doći će nas glave

Izgleda da više nema razloga da lažemo samima sebi: turistička sezona ove godine nije baš onakva kakvu smo očekivali, a da je car gol, sad već potvrđuju i službeni podaci turističkih zajednica. Zasad se ne radi ni o kakvim radikalnim problemima, ali da se trend mijenja, to je svakog dana sve jasnije.

piše dražen katalinić

"Hrvat jest ratnik!"

Samo 84 sata trebalo je Hrvatskoj vojsci i policiji da riješe pet godina star problem okupiranih područja u Hrvatskoj, natjeraju vodstvo bosanskih Srba na mirovne pregovore, slome ideju velike Srbije, a od Hrvatske naprave regionalnu vojnu silu. Transkript razgovora između Slobodana Miloševića i vrhovne vojne komande otkrio je koliko su se u Beogradu tada bojali Hrvatske vojske - na Miloševićev prijedlog da Vojska Srbije zbog ofenzive na »krajinu« napadne Osijek, generali su mu poručili da radije pričeka jer su »Hrvati prejaki«. Zanimljivo je da smo bili prejaki još u prosincu 1991., kada je bilo više nego jasno da jugoarmija i beograski voždovi nisu uspjeli u naumu izbijanja na »zapadne granice Jugoslavije« i kada smo već počeli s protuofenzivnim akcijama, no savezno Predsjedništvo u Beogradu je to shvatilo i brže-bolje uputilo zahtjev UN-u za slanjem mirovnih snaga u Hrvatsku. Pa smo morali čekati četiri godine.

Piše Milan Rakovac

Kuščići muojih wannabe memoara, odnosno - quel che ricordo

Zajno protumačiti zvjezdicu (*). Za Glas nastavljam, u nastavcima, objavljivati svoje memoare, za ozbiljnu izdavačku kuću Hrvatsku sveučilišni nakladu. Pero’, chi sa se i sara scritti: work in never ending progress (regres), never ending story. Pak hi na peci-bokune objavljujem, malo u Glasu, malo za Book&Zvook... Intanto, scrivo la storia koja je SAD, a ne u vrime faraona, Perikla, Karla Velikog, K und K, Tita...

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Orbanove provokacije

Orbanova Mađarska trenutno je predsjedateljica Vijeća EU-a - poznato je da se radi o rotirajućoj funkciji, koja se u vrhu Europske unije mijenja svakih šest mjeseci. Hrvatska je to bila 2020. godine, kad je zbog pandemije mnogo planova nažalost moralo biti promijenjeno.

piše dražen katalinić

Janafov strateški značaj

Ne treba posebno isticati koliko je LNG terminal na Krku, kao dobavni pravac plina iz uvoza, od strateške važnosti za Hrvatsku jer je čini bitno manje ovisnom o uvozu ruskog plina, tim više što će uskoro profunkcionirati s udvostručenim kapacitetima.

PIŠE LIBERO KOKOTOVIĆ

Đanijeve štorije: Đani i Dante

Đani je običavao poslijepodne, čitajući knjigu utonuti u jednosatni lagani san. Ali ovoga puta mu se dogodilo da je u snu sanjao kako se probudio. Trgnulo ga je neko šuškanje i učinilo mu se da je u polumraku vidio neku sjenu koja je poprimila ljudski oblik. Kad mu se onako bunovan izoštrio vid jasno je ugledao mršavu osobu u dugoj halji kojoj su na blijedom licu sijale izrazito svijetle oči. Nešto mu je govorilo da bi to mogao biti glavom i bez brade Dante Alighieri.

piše tihana tomičić

Primorac u personaliziranoj kampanji

Od prve sekunde kad se počelo razgovarati o predsjedničkim izborima koji su na rasporedu krajem ove godine, ime dr. Dragana Primorca bilo je eteru. Naravno, javnost je smatrala da će HDZ iz šešira izvući nekog svog jakog čovjeka koji će igrati na sigurnu pobjedu protiv Zorana Milanovića, ali na kraju se pokazalo da neki vlastiti stranački kandidati baš i ne odgovaraju Andreju Plenkoviću (uz objašnjenje da su Ivan Anušić i Oleg Butković potrebni u svojim resorima), da je javnost loše reagirala na ideju o piscu Miri Gavranu koji nije zoon politicon, a da u anketi nema negativne percepcije Dragana Primorca.

piše tihana tomičić

Vlada će opstati, ali DP teško

Nova Vlada broji tek dva i pol mjeseca, a već joj se ljuljaju temelji. Preciznije, temelji jedne od dviju glavnih sastavnica Vlade - Domovinskog pokreta.

piše dražen katalinić

Turistički kalendar

Trebamo li se zabrinuti? To je prvo (i jedino) pitanje koje se nameće nakon što je Udruženje ugostitelja HGK s terena doznalo da su u srpnju, za ugostitelje najizdašnijem mjesecu, rastorani, kafići i pizzerije na Jadranu zabilježili osjetan pad prihoda, koji na pojedinim lokacijama ide i do 50 posto. I to u špici sezone! U Udruženju za turizam HGK priznaju da nam je trenutno potražnja niža od ponude, ali da ne treba strahovati jer raste interes turista za pred i posezonu. Isto smatraju i ugostitelji – čak kažu da je dobro što u špici sezone imaju blagi pad jer im to omogućuje da se odmore, s obzirom na navale turista iz prijašnjih godina zbog kojih su ugostitelji padali s nogu.

piše dražen katalinić

Ukiseljena optužnica

Optužnica u aferi Uljanik najprije se više od tri godine kiselila prije nego je sud odlučio sazvati prvo ročište. A onda su počela otpadati neka od imena okrivljenih pa su uslijedile »proceduralne pogreške« Državnog odvjetništva zbog čega se nekima nisu mogle potvrditi optužnice, a neki su se dosjetili da istodobno budu i okrivljenici i svjedoci, poput bivšeg direktora »3. maja« Domagoja Klarića, zbog čega ga je sud oslobodio optužbe za gospodarski kriminal te prema odluci suda Klarić nije umiješan u slučaj u kojem je riječko brodogradilište oštećeno za 95 milijuna kuna. Odlično mu je krenulo kada je odlučio iznijeti svoju obranu čime je poremetio tijek sudskog procesa, a tužiteljstvo zbog toga odlučilo odustati od njegova progona zbog nedostatka dokaza.

Piše Milan Rakovac

Jadranske ćakule - i barufe

Opažate li, ljudi muoji, da ultimamente (zadnjih par lit) Hrvatska, i Slovenija, i Italija, delaju fintu kako da susjedne države, narodi - ne postoje.

piše tihana tomičić

I dalje navijamo za intervencionizam

Samo posljednji paket mjera iz proljeća ove godine iznosio je oko 500 milijuna eura. To je bila peta po redu tranša subvencija kojima je država pomogla i građanima i tvrtkama u borbi s posljedicama energetske krize. Vlada je to i mogla jer je ne samo unutar NPOO-a, kao dijela Mehanizma za oporavak i otpornost, imala na raspolaganju milijarde eura za saniranje krize koja je uslijedila nakon pandemije i rata u Ukrajini. Europska unija se prvi put zadužila, a iznosi su premašili milijardu eura. Učinjen je presedan i EU je prvi put u povijesti podigo zajednički kredit kojim je financirao posljedice krize. U tim okolnostima novaca jednostavno nije nedostajalo, i države su mogle pomagati svojim građanima. Svima. Ključna riječ je - svima.

piše dražen katalinić

Usijane glave ohladit će vrijeme

Na provokacije iz Beograda, Podgorice i ostalih centara »srpskog sveta« Hrvatska više neće sjediti skrštenih ruku kao posljednjih osam godina, kada smo zbog koalicije sa SDSS-om i radi »mira u kući« slijegali ramenima na laži iz beogradske kuhinje. Svakakvih smo se gluposti imali prilike naslušati na festivalima netolerancije i mržnje u režiji Vučića i Dodika na koje zaista nema smisla reagirati, poput izjava da je u logoru Jasenovac ubijeno »700 hiljada Srba« (čudno kako još nisu zaokružili na »million«) i ostalih nebuloza iz domene znanstvene fantastike.

piše tihana tomičić

Poduka privatnom sektoru

Trebali bismo ozbiljno razgovarati i o plaćama ministara, izjavio je na samom početku ove godine tadašnji ministar uprave Ivan Malenica. U međuvremenu on je prešao natrag u Sabor, ali u tom trenutku nakon objave ovog headlinea Vladine sužbe su nazivale redakcije da se ne ide s takvim naslovima, jer ništa još nije odlučeno ni dogovoreno.

Piše Damir Cupać

Veličanstvenih 300

Premijer Andrej Plenković i svita mu ministarska zadnjih je dana baš ono razdragana dok obilazi Hrvatsku. Nekako im smiješak ne silazi s lica. Baš im je lijepo. A kome ne bi bilo lijepo da zna da će za nekoliko dana dobiti zeleno svjetlo za podizanje plaće za 60 posto. Upravo to bi se trebalo dogoditi na sljedećoj sjednici Vlade koju s nestrpljenjem očekuje veličanstvenih 300 dužnosnika koji su strpljivo čekali da dođu na red za povećanje plaća. Sada su to napokon dočekali, nakon što od 2014. godine žrtvuju svoje zdravlje za dobrobit nacije. Tajming za ovu odluku je najbolji mogući. U zadnjih godinu dana bilo bi političko samoubojstvo predlagati povećanje plaća dužnosnicima, uključujući premijera i njegovu ministarsku svitu, jer je trebalo samozatajno i skromno odraditi još jedne parlamentarne izbore. Nakon što su još jedni izbori uspješno odrađeni, političar kalibra Andreja Plenkovića zna da nepopularne odluke treba donositi u prvoj godini mandata. To se odradi, narod zaboravi.

piše damir cupać

Tempirana bomba eksplodirala u Daruvaru

Nema tog psihijatra koji će s preciznošću utvrditi što je dovelo do pomračenja uma umirovljenog vojnog policajca Krešimira Pahokija iz Donjeg Daruvara koji je počinio jedan od najstrašnijih zločina u novijoj hrvatskoj povijesti. On je ušetao u Dom za starije i nemoćne osobe i jednostavno počeo pucati. Budući da je riječ o čovjeku koji i te kako ima iskustva s oružjem, jer mu je oružje bilo sastavni dio posla, njegovi su meci posijali smrt i rezultirali smrću šest osoba, među kojima je i njegova majka koja je bila štićenica doma koji je umirovljeni vojni policajac pretvorio u kuću strave i užasa.

piše dražen katalinić

Porezni uskoci za porezne hajduke

Odavno su domišljati poduzetnici izmislili brojne načine kako da izbjegnu plaćanje poreza, a svi se svode na ustaljenu shemu: udruži se nekoliko ljudi, osnuju nekoliko fiktivnih tvrtki, isporučuju si međusobno fiktivne račune po kojima se vrše isplate, novac koji je sjeo na račun međusobno podijele, fiktivne tvrtke pogase, a državni proačun ostane uskraćen za uplaćeni porez.

Piše Milan rakovac

Baš kao Mate Balota nekada, ja se danas ćutim izagnancem u vlastitoj kulturi

Naslov posuđujem od nedostižnoga Frica, Miroslava Krleže, pribirući materijal, u glavi, papirima i file-ovima za moje memoare. Jer, uvijek kad izgleda kao da nema izlaza, uzimam u glavu, po sjećanju, tek jedan njegov stih, a stih je to bogečki horvatski milenijski, a Fric ga je samo upisao u naše sinapse. Ako je tamo dopro?

piše robert matteoni

EURO odjeci kao upozorenja

Prošlo je tjedan dana od zaključenja sedamnaestog prvenstva Europe u nogometu. Svatko od nas koji smo gledali kontinentalnu smotru u Njemačkoj, bilo na licu mjesta ili većinom pored tv ekrana, imamo svoje doživljaje viđenog. Komplicirano je u nogometnom analiziranju pronaći jedinstvo procjena i promišljanja.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Svi smo žrtve tehnologije

Vaša operacija je na trećem koraku, još samo u svojoj bankovnoj aplikaciji potvrdite da ste dobili push poruku za autentifikaciju operacije, i vaša dostava će biti odobrena i moći ćete je u "real timeu" pratiti na našoj aplikaciji - kaže pametni telefon. Ali ne, tehnološki kvar koji je pogodio sustave i tvrtke diljem svijeta jučer nije omogućio "operaciju". Tzv. plavi ekran smrti poplavio je i smartphone. Izgleda da ipak nije toliko pametan koliko bi želio biti. Naša ranjivost u odnosu na informacijske sustave svakim je danom sve veća.

piše zlatko crnčec

I nakon Ursule opet - Ursula

Nije baš do kraja jasno je li europskoj političkoj eliti uopće jasno što se to događa, što bi se reklo, na terenu. Kako zaista žive ljudi u realnom svijetu. U stvarnim uvjetima koje, iako to još uvijek nije do kraja osviješteno, u velikom dijelu kreiraju baš oni - i Europski parlament i Europska komisija. I u nacionalnim državama nažalost postoji ponekad mala ponekad velika udaljenost između onih koji zemlju vode i onih koji u njoj žive. Politička je elita već svugdje postala nešto kao svojevrsna kasta koja samu sebe regenerira.

Piše Tihana TOMIČIĆ

"Domovinci" zadovoljni - ali, dokad

Vlada je na jučerašnjoj sjednici izglasala novi sastav državnih tajnika u svih 18 resora, sukladno podjeli prema koalicijskom sporazumu HDZ-a s DP-om, odnosno HDZ-a s HSLS-om i HNS-om, te ostalima koji čine novu saborsku većinu. Učinjeno je to zadnji mogući dan, jer su jučer istekla točno 2 mjeseca otkako je formirana Vlada, a zakon izričito kaže da se to kadriranje mora dovršiti u točno zadanom roku.

Piše zlatko crnčec

Podravka postaje važan gospodarski igrač

Pomidor, grašak, cikla, u većoj mjeri paprika i krastavci. Povrće je to koje Podravka ne uvozi, već ga u potpunosti nabavlja u Hrvatskoj i koristi ga kao sirovinu za brojne proizvode koje onda prodaje u Hrvatskoj, ali ih izvozi i širom svijeta. Jedino se još mora uvoziti sušeno voće i povrće jer na području Hrvatske ne postoji adekvatna sušara.

Piše Damir Cupać

Nehumana Lijepa Naša

Jedini način za mjerenje humanosti nekog društva je odnos prema onima koji su najslabiji i kojima je pomoć najpotrebnija. Načelno bi se moglo reći da su građani Hrvatske humani ljudi zbog toga što se odazivaju na razne humanitarne akcije, jer su spremni pomoći kada se dogodi potres na Baniji. Isto tako bi se moglo reći da država, za razliku od njezinih građana, i te kako ima problem s humanošću. Država i njezine institucije nemaju inicijativu kada je riječ o humanosti, već najčešće reagiraju post festum.

piše dražen katalinić

Trumpa mučeništvo vodi u Bijelu kuću

Poznati su rezultati predsjedničkih izbora koji se tek trebaju dogoditi 5. studenog ove godine, ali ne u zemlji s autoritarnim režimom gdje se pobjednik izbora zna unaprijed (Putin, Vučić, Lukašenko,…), nego u Sjedinjenim Državama, idealu demokracije! Takav zaključak nameće se nakon neuspjelog atentata na republikanskog kandidata koji se natječe za ponovni izbor, Donalda Trumpa, a i povijest je već pokazala da takvim kandidatima strelovito raste prednost pred oponentima, kao u slučaju Ronalda Regana kojemu je metak 1981. "donio" naklonost birača. Da će Donald Trump ponovo biti američki predsjednik uvjereni su politički, ali i financijski analitičari koji skreću pozonost na činjenicu da su tržišta kapitala reagirala na evenetualni Trumpov reizbor rastom vrijednosti dolara. Toga su itekako svjesni i u Bidenovom stožeru i trenutno mogu samo slijegati ramenima gledajući kako je Trumpovo "mučeništvo" zabija posljednji čavao u lijes Bidenovom ponovnom izboru za predsjednika. Trumpovo krvavo uho, podignuta stisnuta šaka i uzvik "borba" gotovo istoga dana kad je pokušan atentat postale su relikvije njegovim pristašama na kojima će se sve do izbora temeljiti Trumpova kampanja. Ovo je borac kakvog Amerika treba, odmah je na društvenim mrežama objavio Trumpov sin Eric. Mnogi također smatraju da se pucnjava odlično uklapa u Trumpov narativ da zemlja ide u pogrešnom smjeru, što će samo potvrditi njegovu ideju da je nešto temeljno pogrešno u njihovoj zemlji.

Piše Milan Rakovac

Hoću ovdje Mirka Kovača reći i upisati u libar istarski - gdje mu je mjesto

U pogovoru o "SLIPARIJI" pisao je Kovač: jedan sloj ovoga romana mogao bi se nazvati traktatom o Jamurini. O jami zvanoj Jamurina. O jamama koje se slijevaju u Jamurinu. Kao što se Rakovčevi jezici slijevaju u jedan jezik. U ovom romanu Jamurina jest živo biće. Ona je ličnost, karakter. Posjeduje dvostrukost; muški i ženski rod. Ona se otvara i prima svoje žrtve. Ali Jamurina može biti i muško ime; to je onaj koji baca svoje žrtve u jamu. Ona ima svoju povijest i svoju mitologiju. Utkana je u biografije i poraženih i pobjednika. Jamurina je rana, stigma na tijelu povijesti. Ona je vječnost. U nju se ne može nekažnjeno.

piše tihana tomičić

Fortenova i Podravka su win-win za Hrvatsku

Jedno je bitno, a sve su ostalo nijanse: poljoprivredni dio poslovanja Fortenova grupe nije predan u ruke mađarskom kapitalu, nego ostaje u hrvatskim rukama, u Podravci. To je ukratko bit ove vijesti dana, koja kaže kako je potpisan ugovor o ekskluzivnom pregovaranju o prodaji Belja, PIK-a Vinkovci, Vupika, Energije Gradec, Belja Agro-Vet i Felixa.

piše Zlatko crnčec

Hrvatskom u Hrvatskoj ne ide dobro

Hrvatski jezik doživio je masakr na državnoj maturi. Svaki peti maturant pao je na eseju. Napisao ga je ispod praga prolaznosti. A najveći dio njih dobio je čistu nulu. Što znači da je predao ili prazan papir, ili nije imao dovoljan broj riječi. Ili je naprosto promašio temu.

piše tihana tomičić

Ideologiju van iz institucija

Sam ulazak Domovinskog pokreta u vlast rezultirao je novim društvenim podjelama. Srećom, nismo se vratili na ustaše i partizane, ali sad imamo nove podjele - oko rodnih i spolnih uloga. Čak je uskrsnula i Željka Markić, koja hoda po Saboru i u starom se nervoznom tonu svađa s pripadnicima ljevice koji, pak, prosvjeduju protiv njenih intervencija. Problem je upravo u tome što je DP stao iza Markićkinih inicijativa, pa tako i one najproblematičnije trenutno, a to je zaštita tzv. klečavaca. Pronašli su se prozvanima braniti ih, iako, ako ćemo biti realni - klečavcima nitko ne prijeti i nitko ih ne ugrožava. Okupljaju se kad god žele, i u svim gradovima u kojima žele, pa tako i u Zagrebu i Rijeci, a njihova je stvar što imaju potrebu klečati i moliti za suzbijanje ženskih i ljudskih prava samo jednom mjesečno. Očito, naporno bi im to bilo činiti svaki dan, a i tankoćutni su - smatraju se ugroženima od kontraprosvjednika koji redovito uz njih šutke stoje, najčešće samo sa svojim transparentima i porukama. Teško bi bilo reći da su bilo čime ugroženi jer krunicu na trgovima mole već mjesecima, ali ipak DP i Markić kažu da su »podložni dehumanizaciji koja se apsolutno može povezati sa svim metodama totalitarnoga postupanja prema jednoj skupini građana«. Gdje su neki dokazi koji bi to potkrijepili, primjerice podaci policije o remećenju javnog reda i mira, ili nedajbože, napada na njih - nema ih. Ako je podsmijeh prolaznika dehumanizacija, neka. Jer i tzv. klečavci vrlo posprdno govore o pravima žena. Da imaju veće poluge moći, ukidali bi ta prava, a prvo bi se na udaru našlo pravo na pobačaj, te onda redom i sva druga prava. Molitelji bi žene zatvorili u kuće i napravili od njih domaćice, u prijevodu sluškinje muškarcima, velikim katoličkim muževima.

Piše Zlatko Crnčec

Generalna proba s vjerojatnom reprizom

Iz ove tužne priče, s čini se ipak sretnim završetkom, o šest Nepalaca i Filipinaca, možemo ipak zaključiti da u ovom društvu ipak ima dovoljno pozitive i elementarne ljudskosti. Iako se to ponekad u svakodnevnoj jurnjavi u kojoj živimo ne vidi, u ovoj zemlji i dalje postoji osjećaj da se potrebitom treba pomoći. Posebno ako on u nevolju nije upao svojom greškom ili obiješću. A to svakako nije slučaj kada su u pitanju novi vozači Autotroleja iz Nepala i Filipina.

piše Damir Cupać

Ne srednjem vijeku

Strah i neznanje osnova su svih predrasuda. Pa tako i onih u vezi s Istanbulskom konvencijom i rodnom ideologijom. Tako je u svim društvima, pa i u našemu. Sreća je da za sada politika artukulira te teme na civiliziran način, koristeći formu okruglih stolova u nacionalnom parlamentu. Sve je bolje nego da o temeljnim ljudskim pravima odlučuje ulica. Jer, dođe li rasprava na hrvatske ulice, u prilično konzervativnom društvu u kojemu živimo, stvari sigurno ne bi bile ugodne. Za sada su na ulici samo klečavci, ali nije riječ o masovnoj pojavi i moglo bi se reći da je riječ o anakronizmu koji nikoga ne ugrožava. Ima ljudi koji svjesno žele živjeti po srednjovjekovnim načelima. U Hrvatskoj je dio društva koji je svjestan Ustava i tema koje se tiču ljudskih prava osjetljiv na takve inicijative. Pa protuklečavci odmah upozoravaju na neprihvatljivost njihovih inicijativa i šalju poruku da takvi stavovi u modernom društvu ne mogu i ne smiju proći. Većina građana ne razbija previše glavu aktualnim svjetonazorskim ratom jer su mišljenja da je riječ o bizarnim pojavama i da je hrvatsko društvo bremenito puno većim problemima. U načelu je tako, ali ne smije se zaboraviti da je stranka koja ima krajnje konzervativan program, a riječ je o Domovinskom pokretu, dio aktualne vlasti. Naime, Andrej Plenković je krenuo u treći mandat kao premijer uz podršku DP-a. Ne treba uopće sumnjati da je Plenkoviću većina onoga što kao svjetonazorske teme i dileme nameće DP odiozno, ali riječ je o koalicijskom partneru pa mu je najpametnije da on pusti DP-ovce da se samounište temama koje veći dio hrvatskog društva neće nikad prihvatiti s odobravanjem. Hrvatskim građanima u srednji se vijek ne vraća. Kad je riječ o politici, ima stranaka kojima su inicijative DP-a i Udruge U ime obitelji takve da ih treba u potpunosti ignorirati, ali ima i onih koje su mišljenja da ne treba okretati glavu od anakronizma koji je ušao i u Sabor. Naime, upravo DP i U ime obitelji organiziraju u nacionalnom parlamentu okrugli stol na kojemu će se raspravljati o izvješću o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini. U Udruzi U ime obitelji pojasnili su da je izvješće izrađeno na temelju višegodišnjeg praćenja kršenja prava na slobodu vjeroispovijesti katolika u Republici Hrvatskoj i da je nastanak izvješća potaknut javnim napadima i prosvjedima usmjerenima protiv muškaraca koji, okupljeni oko molitvenog i duhovnog pokreta Muževni budite, svake prve subote u mjesecu, počevši s listopadom 2022., mole krunicu na trgovima hrvatskih gradova. Dalje tvrde da su zabilježeni slučajevi da su im prekršena ljudska prava, i to pravo na slobodu vjeroispovijesti, pravo na slobodu javnog prakticiranja vjere, pravo na slobodu govora i pravo na slobodu okupljanja koja su zajamčena Općom deklaracijom o ljudskim pravima, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Ustavom Republike Hrvatske. To je idealan prostor za DP s obzirom na to da su ulaskom u koaliciju s HDZ-om kompromitirali sebe pred desnim biračkim tijelom koje im je dalo glas na parlamentarnim izborima. Pa treba skrenuti pozornost s te činjenice i u javni prostor pokušati ubaciti priču da su moliteljima krunice ugrožena ljudska prava. I pokušati zamaskirati da je ono za što oni krunicu mole u suprotnosti sa svim dokumentima na koje se pozivaju u Udruzi U ime obitelji. Ali bolje da se i o tome raspravlja, nego da DP-ovce javnost proziva da su se prodali za nekoliko ministarskih fotelja i za nešto više od desetak istaknutih funkcija po hrvatskim ministarstvima. Da je riječ o manipulaciji i da je tragikomično da oni koji su dio izvršne vlasti organiziraju takav okrugli stol, pokušat će pojasniti Možemo! na svom okruglom stolu »Antirodni pokreti i nasilje nad ženama«. U Možemo! ne dvoje da na anakronizme treba odmah odgovoriti jer ono što anakroni dio društva gura kao agendu uopće nije banalno i bezazleno. Predsjednik Kluba zastupnika Domovinskog pokreta Igor Peternel žali se da ga Možemo! trola. Što je i više nego smiješno. Jer, sada ispada da DP trola i suverenist Marijan Pavliček koji traži podršku za pokretanje inicijative deratifikacije Istanbulske konvencije. Pa Pavličeka i drugove mu stavlja u nezgodan položaj objašnjavanja zašto su ulaskom u Banske dvore odustali od predizbornog obećanja deratifikacije Istanbulske konvencije.

piše dražen katalinić

Zaboravljeni dragulji

Kada je bivša britanska premijerka Margaret Thatcher u rujnu 1998. posjetila Zagreb, od svih povijesnih i kulturnih znamenitosti kojima obiluje hrvatska metropola, na englesku je barunicu najjači dojam ostavila tržnica na Dolcu. Željezna lady tada se nije mogla načuditi da još uvijek u velikim europskim gradovima postoje tržnice sa svježim proizvodima seljaka iz okolice, a tržnicom smještenom u najstrožem centru Zagreba je bila toliko oduševljena da je po povratku u London gradskim tržnicama odlučila dodijeliti posebnu plaketu, kojom se i danas ponose u toj podružnici zagrebačkog Holdinga. Margaret Thatcher tada je apelirala na Zagreb i cijelu Hrvatsku da sačuvamo ove bisere, kako je nazvala hrvatske tržnice. Teško je ne primijetiti da je ono što uzimamo zdravo za gotovo, poput »pjace« u centru grada, za britansku aristokraciju očito dragulj, no pitanje je jesu li gradske tržnice i dalje dragulji i Hrvatima? I jesmo li poslušali dobronamjerni savjet barunice Thatcher o očuvanju naše kulturne i prehrambene tradicije? Ako je suditi po broju prekupaca, uvezene robe i one sumnjivog podrijetla koja nam se na tržnicama podvaljuje pod domaću, zaboravili smo da nas je Margaret Thatcher uopće posjetila, a kamoli nam dodijelila diplome zbog očuvanja gradskih tržnica. U 90-ima smo još beskritički prihvaćali sve što dolazi sa zapada kao bolje od našeg, pa tako i kupovinu povrća, sira i vrhnja u trgovačkim centrima, a ne na tržnicama. Jer je to »in«, a sve ovo naše je zastarjelo i ne valja. A britanski dvor bi dopustio ujedinjenje sjeverne Irske s Republikom Irskom samo da im u centru Londona ponovo zamirišu iz zemlje tek iščupani plodovi. Kako smo još od Valentićevog stabilizacijskog programa i fiksiranog tečaja prejake kune postali uvozno-trgovačka ekonomija, a zadnjih godina i servisno-uslužna, tako smo odlučili radije jeftino uvoziti nego skupo proizvoditi. Pa je janjetina s Novog Zelanda svojedobno bila jeftinija od paške, a lignje iz Patagonije od jadranskih. Rezultat je da domaćom proizvodnjom ne podmirujemo ni polovinu vlastitih potreba za povrćem, a dodatni problem je tehnološka zastarjelost koja utječe na prinose, primjerice, 2020. smo proizveli 250 tisuća tona povrća, a dvije godine kasnije 160 tisuća tona. Prema analizi Hrvatske udruge poslodavaca iz ožujka ove godine, glavnina domaće proizvodnje povrća odvija nam se na otvorenom, uz veliki utjecaj klimatskih rizika, a svega četvrtina u nekom obliku zaštićenih prostora gdje prevladavaju visoki i niski tuneli, ali bez mogućnosti dodatnog zagrijavanja. Na jedva 100 hekatara u cijeloj državi povrće uzgajamo u tehnološki visokoopremljenim objektima, takozvanim hidroponskim načinom.

PIŠE Milan RAKOVAC

Moji wannabe memoari - work in never ending progress: Mirko Kovač (2. dio)

(Nastavak iz prošlog broja) Zapisah u kratkoj priči naslovljenoj ntsantsantsa (onomatopeja brzog ritma turbofolka): Si mislim gledajuć glavurde u crnim očalima i crnoj bossvalentinoitd obleki; pas mater i cucku! Pa ovo je nova vrst živih bića, ikiš? DedekKajmbumščak, homo erectus, homo sapiens, homo faber pa Heuzingin homo ludens pa Krležin homo cilindriacus pa ibermenš germanicus (und croatus, naturlich) pa izgradit ćemo novoga čovjeka pa ovi homo ntsantsantsacus, marva&barabe&luftiguzi& pišmevritići analfabetski puni love: škart, šuft, šrot... I tak kruže, teške kurve. A ja na bicošu i bedinerica z četiri cucka i dva penzića čekamo jer bi šteli preč prek, bilo kam! Nemreš prejti! Al teške kurve nisu kurve, ono, callgirls, kalašture, kamenjarke, pasuljare, uličarke, stunde-dame, štajegrice, vlačuge, flojse, faćkalice, šmizle itd. Doduše. U merdžigenšeru i bendži i osmici ima i nji’ja. Al’ one nisu teške kurve, one su žene mudre kaj kretenima muškim naplaćuju masno. Svaka čast! Teške kurve su za volanom u pruskofratarskim frizurama sa masu keša u gelttašni.

piše Tihana TOMIČIĆ

U Britaniji na scenu vraćena riječ "radnik"

Ogromna promjena dogodila se na političkoj mapi Europe pobjedom laburista u Velikoj Britaniji - dok u većini zemalja Europske unije pobjede odnose konzervativci i desničari, u Britaniji (koja više nije članica EU-a) dogodio su suprotni trend. Ni najzagriženiji fanovi laburista vjerojatno nisu mogli pomisliti da će dobiti apsolutnu većinu u tako visokom postotku.

piše zlatko crnčec

Istanbulska ponovo među Hrvatima

Saborski zastupnik Hrvatskih suverenista pokušat će ishoditi da Sabor ujesen raspravlja o deratifikaciji takozvane Istanbulske konvencije. Naravno, od ove inicijative Marijana Pavličeka neće biti ništa. Ne postoji, naime, ni jedan jedini način da on uspije skupiti dovoljan broj potpisa koji bi onda prisilio vodstvo Sabora da njegov prijedlog stavi na dnevni red. Može računati samo na zastupnike Mosta i još kojeg neovisnog, što je daleko od potrebnog. Zastupnici Domovinskog pokreta sigurno se neće pridružiti iako su baš oni tijekom kampanje gotovo pa ultimativno tražili baš to - deratifikaciju Istanbulske konvencije. Međutim, nakon ulaska u vlast i ovaj je zahtjev, kao i niz drugih, žrtvovan za više dobro. Ne treba očekivati da će DP pretjerano politički stradati od ovakvog manevra. Birači kratko i slabo pamte. Za par dana gotovo nitko se neće ni sjećati ni da je DP odustao od svog predizbornog obećanja niti da je Pavliček išta predlagao. Hrvatski suverenisti su preslaba stranka da bi zbog ovog mogli preuzeti dio biračkog tijela DP-u. Most je puno jača stranka i njihovo podsjećanje na ovaj zaokret domovinaca moglo bi polučiti određeni, ali nikako neki prevelik uspjeh. Jer kao što rekosmo, biračko tijelo jako površno prati sve što se događa. Uostalom, DP će svoje povlačenje pokriti na način da odlučno krene u zaštitu takozvanih klečavaca koji imaju čudnu ideju da kroz molitvu vrate autoritet muškarca u obitelji. A liberalna ljevica i nevladine udruge još čudniji strah da bi ta molitva čak mogla biti i uspješna. Naravno, ova Pavličekova inicijativa ponovo će, barem privremeno, u prvi plan gurnuti ideološke i svjetonazorske prijepore. Mogli bi oni potrajati čak i neko dulje vrijeme s obzirom na to da su prošli i parlamentarni europski izbori, a skoro će biti gotovo i proljetno zasjedanje Sabora, pa bi rodna ideologija mogla poslužiti i politici i medijima i da popune prazninu nastalu prekidom sukoba oko klasičnih političkih tema.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Predsjednički izbori su počeli

Hoće li HDZ na izborima za predsjednika Republike proći kao reprezentacija Hrvatske na utakmicama za EURO, to svakako nećemo znati do kraja godine. Ali sve miriše na to da je sudac već fućnuo za početak utakmice.

Piše zlatko crnčec

Na Balkanu se stvara novi poredak

Samo je na prvi pogled nejasno zbog čega međunarodna zajednica tako olako prelazi preko onog što se događa u Crnoj Gori. Što je počelo puno prije ove Rezolucije o Jasenovcu koja je, iako naravno krajnje problematična, relativno nevažna u odnosu na puno važnijih stvari koje se polako valjaju u našem južnom susjedstvu.

Piše Damir Cupać

Operacija uspjela, pacijent mrtav

Jedan od najlakših resora u hrvatskoj vladi za biti mu na čelu je resor zdravstva. Riječ je o složenom sustavu za čije se funkcioniranje izdvajaju golema sredstva iz državnog budžeta, sredstva koja uplaćuju hrvatski građani jer plaćaju obavezno zdravstveno osiguranje. Hrvatski zdravstveni sustav je kao Moloh koji sve proždire i kojega se ne može dovoljno nahraniti.

piše Zlatko CRNČEC

Veliki hrvatski kapital

Iako kao da su nekako početkom lipnja turističke brojke bile malo posustale, vrlo su brzo uhvatile ritam i sada počinju i rasti. U odnosu na prošlu godinu broj dolazaka je veći za četiri, a noćenja za dva posto. U trenutku pred početak dva udarna ljetna turistička mjeseca, srpnja i kolovoza, kapaciteti su popunjeni, a prognoze su dobre i za posezonu. Što su sve dobre vijesti. Turistička sezona će i ove godine biti jako uspješna. Napunit će se i lokalni i državni proračun, a povećat će se i ionako visoka zaposlenost. Naravno, to je sezonsko povećanje vezano uz vrhunac turističke sezone, ali i ono će imati svoje pozitivne učinke.

piše Milan RAKOVAC

Moji wannabe memoari – work in never ending progress: Mirko Kovač (1. dio)

Prije jedanaest godina umro je Mirko Kovač, a vrijeme je sjetiti se velikih naših ljudi – jer onda možda ni mi ostali nismo baš gnomi?! O Mirku sam snimio dokumentrarac za HTV, kada je prebjegao iz Beograda u Rovinj. A prije dvadeset godina objavio sam svoj najbolji roman »Sliparija« (doduše, to milsim samo ja!), a Mirko je napisao za me opojni pogovor – kao i Jure Kaštelan predgovor. Ma koji sam je srećković! Imali smo godinama u Rovinju knjževne susrete njemu posvećene, svjedočio sam Kovača tada, činim to za Glas i sada.

piše Zlatko CRNČEC

SOA konačno normalno radi

Diskretno i daleko od očiju javnosti Zoran Milanović i Andrej Plenković postigli su dogovor o čelnom čovjeku najjače hrvatske tajne službe, Sigurnosno obavještajne agencije (SOA). Dosadašnji ravnatelj Daniel Markić ostat će tako još četiri godine na čelu SOA-e, a bit će konačno ustanovljena i funkcija njegovog zamjenika. To je otprilike kompromis koji su ovih dana postigli šefovi države i Vlade.

Piše Damir Cupać

Distanca od predsjednika s karakterom

Hrvatska je preživjela parlamentarne i europske izbore, a preživjet će i one predsjedničke. Građani su već pomalo umorni od superizborne godine što se najbolje vidjelo po mizernoj izbornoj participaciji na izborima za Europski parlament koja ukazuje i na veliki demokratski deficit kada je riječ o europskim institucijama.

Piše Zlatko Crnčec

SDP ne može bez Milanovića

SDP će, nema sumnje, podržati kandidaturu Zorana Milanovića za još jedan petogodišnji predsjednički mandat. To može doći u pitanje samo ako kojim čudom na izborima za predsjednika HDZ-a pobijedi Tonino Picula. Ali malo je vjerojatno da će se on uopće kandidirati, a kamoli pobijediti.

Piše Zlatko Crnčec

Hrvatska desnica odbija odrasti

Zagovaratelji ZDS-a govore o tome da je HOS bio regularna vojna postrojba tijekom Domovinskog rata. Nažalost, to je istina. Iako je bila riječ o stranačkoj vojsci Hrvatske stranke prava (HSP), ona je bila legalizirana, što zbog mira u kući u tim teškim vremenima, što zbog toga da se priznaju prava onih koji su ratovali u HOS-ovoj uniformi. Vodstvo te stranke znalo je što radi. Osnovali su oružane postrojbe s insignijama Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Nije to bilo slučajno. Daleko od toga. Jasno je bilo što znači ZDS i crna odora. Nije baš jasno zašto se to radilo. Ako je bilo kaosa na terenu ujesen 1991., a bilo ga je, pa je bila potrebna nekakva privatna vojna inicijativa, to se moglo napraviti i na drugi način. A napravilo se baš na ovakav. Općenito HSP se, blago rečeno, jako čudno ponašao te dramatične ratne jeseni. Kada je pao Vukovar, raspačavali su svoje stranačke novine u kojima su Franju Tuđmana otvoreno optuživali za veleizdaju i tražili njegovu smjenu. Isto su napravili i 1992. kada su odradili jedinu otvorenu i nedvosmislenu ustašku kampanju u kratkoj povijesti hrvatske demokracije. U njoj su, osim zahtjeva za Tuđmanovu smjenu, iznosili i bizarne i neizvedive zahtjeve da se otjera UNPROFOR i krene u vojno oslobađanje zemlje. Naravno, bila bi to potpuna ludost koja bi nas vjerojatno stajala samostalne države. Ali HSP je te izbore izgubio i stvari su otišle drugim, boljim smjerom.

Piše Damir Cupać

Nevjerni Tome

Kada bi statistika bila mjerilo svih stvari, kao što nije, Hrvatska bi bila jedna od najsretnijih i najprosperitetnijih zemalja na svijetu. Toliko smo prosperitetni, gledano statistički, da nam zavide i građani skandinavskih zemalja. Još malo pa bi se mogao očekivati migracijski val s hladnoga sjevera na mediteranski jug. I to s naglaskom na Hrvatsku koja prema mnogim statističkim pokazateljima koje često ističe i hrvatska vlada, naprosto briljira. Jedini je problem što je dobar dio hrvatskih građana slijep pored zdravih očiju pa ne vjeruje onome u što se kunu statističari i vladini propagandisti. Kao da su nevjerni Tome kojima je skepticizam jedina misao vodilja kroz život.

piše dražen katalinić

Od sezone će profitirati sezonci

Dok je vlada prisiljena odgađati nova zapošljavanja u državnoj službi, jer im sustav za prijavu još nije dovršen, ugostitelji ne smiju ni pomisliti na luksuz odgađanja zapošljavanja. Radnika je sve manje, bazen regije se odavno ispraznio, a Filipinci i Nepalci se u prosjeku zadrže mjesec dana i gledaju prvu priliku da isti posao rade u nekoj zapadnijoj članici Europske unije.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Ma ča’š da uon zna ča je i ča ni

I za to se će mu povidati, sicome l’Europa la xe moribonda y todos nos otros europeos tan bien. I sad ča, vero prontajmo čavle i batiće kad bude uona, naša nesuđena i jedina DOMOVINA, Europa, morta e sepolta, i mi drugi skupa š njuon - ter vero bašta da to ki bude živ da nan začavla kasu?!

piše zlatko crnčec

Lokalna Hrvatska je puna Dekanića

Nije baš jasno zbog čega Igor Dekanić i prije nije smijenjen. Ovo mu naime i nije prvi ovakav slučaj da je zaslužio naslovnice novina i prve minute na hrvatskim televizijama svojim prometnim »podvizima«. Ali sada se kumulativno toliko toga nakupilo u njegovom prometno-političkom dosjeu da više nije mogao izdržati pritisak. Pa je konačno podnio ostavku. Nije to za njega i neka prevelika šteta jer je izgubio tek nešto manje od godinu dana mandata župana Vukovarsko-srijemske županije. Jer gotovo sigurno ne bi bio kandidat HDZ-a na sljedećim lokalnim izborima koji će se održati u svibnju sljedeće godine. Stranka bi ga i tada poslala u penziju. Sada je to napravljeno samo desetak mjeseci ranije.

piše dražen katalinić

Statistički prosjek

Silovit rast plaća u Hrvatskoj, kojemu svjedočimo posljednjih mjeseci, a posebno od ožujka kada su Vladinom reformom koeficijenata plaće u javnom sektoru enormno skočile, nakratko je posustao. Naime, prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća za travanj iznosila je 1.323 eura te je u odnosu na onu za ožujak manja za tri eura. Što je razlog pada prosječne neto plaće na mjesečnoj razini, pokazat će analize, no Hrvatska udruga poslodavaca mjesecima upozorava da je rast plaća u javnom sektoru daleko iznad prosjeka Europske unije, iako su i članice HUP-a lani povećale plaće za 15 do 20 posto, dok je Vlada masu plaća u državnom proračunu u izbornoj godini povećala za rekordnih 30 posto. U HUP-u su tada komentirali da je velika razlika kad plaće povećava privatni sektor na temelju produktivnosti i rezultata, i kad to isto »bez posebnih kriterija radi velika država i šalje signale u pogledu kretanja troška rada u ostatku ekonomije«. Ukratko, privatni sektor očito ne može pratiti strelovito povećanje plaća u državnom sektoru, pa kada se zbroje plaće koje isplaćuje država i one nešto niže koje isplaćuju privatnici, dobivamo prosječnu plaću za travanj koja je manja od one za ožujak.

Piše Zlatko Crnčec

Kompliciran izbor čelnika EU-a

Kao što se i očekivalo iz prvog pokušaja nije postignut dogovor o najvažnijim europskim funkcijama. Šefovi država i vlada zemalja članica EU-a tijekom višesatnog sastanka u ponedjeljak uvečer u Bruxellessu nisu postignuli suglasje. Sljedeći će pokušaj biti za tjedan dana na ovaj put službenom sastanku Europskog vijeća. Favoriti za europske top pozicije se naravno naziru, ali još uvijek nitko od onih koji se spominju ne može biti potpuno siguran da će na kraju biti i izabran.

piše dražen katalinić

Fiskalna utopija

Počela je sezona, a s njom i očekivani rast potrošnje u ugostiteljstvu, s tim da je od ove godine uvedena novost, a to je mogućnost fiskalizacije napojnica, gotovinskih i onih koje se plaćaju kartično. A kako trenutno stvari stoje, izgleda da fiskalizacija napojnica malo »zapinje«. Iako je u zakonu, koji je stupio na snagu početkom godine, sve lijepo zamišljeno, u praksi se pokazalo teško provedivim. I ugostitelji i konobari se, naime, žale da im fiskalizacija manče uzima puno vremena jer ne mogu skupno fiskalizirati napojnice od nekoliko gostiju, nego za svaki račun posebno. A kad u špici navale gosti na terasu, konobari ih jedva stignu sve poslužiti na vrijeme, a kamoli još fiskalizirati manču, žale se ugostitelji. Rješenje je da zaposlimo osobu koja će samo sjediti kod blagajne i konobarima fiskalizirati napojnice, žale se ugostitelji sada već pomalo ironično.

piše ian tataj

Kulturna kontinuacija: Ishirci, srameži i regalije

Prošli tjedan, malo putujući u »daleke zemlje«, malo se pitajući, a malo odgovarajući na činjenicu da u Istri, ali niti u Hrvatskoj kao takvoj, mi ne poznajemo neke »ludosti« koje su bogataši imali na »Zapadu«, poput capriccia – zdanja i spomenika bez ikakve praktične namjene, koje su se podizale, mahom zbog potrebe da se vlasnik i njegovi gosti mogu njima diviti, građevine zbog građevina rekli bismo, nisam ni slutio da će to ponukati interes naših sugrađana.

PIŠE Zlatko Crnčec

Predsjednički izbori bez previše smisla

Tamo negdje u zimu prisustvovat ćemo još jednom suvišnom političkom spektaklu. Birat ćemo predsjednika Republike. Bit će to veliki šušur koji će trajati nekoliko mjeseci, u kojem kandidati, barem onih nekoliko najvažnijih, neće silaziti s ekrana i naslovnica. U kojem će se međusobno vrijeđati i napadati, sudjelovati u sučeljavanjima koje će nacija pratiti bez daha, a zatim izaći na izbore prvo u prvom, a onda i u drugom krugu. To finale bit će središnji politički događaj s ogromnom gledanošću na svim televizijama s nacionalnom koncesijom.

Piše Milan Rakovac

Čovjek je prolupao - čekajući rakete i viruse

U posljednje vrijeme, sve popularnija postaje terapija umjetnošću, pisao je ugledni Smithsonian. Pandemija Covid-a pa za njom "disperzivni" Treći svjetski rat (malo tu, malo tamo – važno je da se puca) rađaju emocije koje je teško definirati, a bavljenje umjetnošću tu može pomoći...

Piše Zlatko Crnčec

Počinje!

Malo je toga na svijetu tako lijepo kao kada se poklope početak ljeta i početak svjetskog ili europskog nogometnog prvenstva. Dodatak tom osjećaju sreće za one mlađe, osnovnoškolce i srednjoškolce, jest i u tome da školska godina samo što nije gotova. Pa će se iz školskih kluba samo prebaciti na praćenje utakmica. Još ako se tu skupljaju kakve sličice, sreći zaista nema kraja. Nacija ponovo polako ulazi u nogometni mod. Ili točnije, već je ušla. Mediji su odradili svoje, već su obradili prvenstvo iz svih mogućih kuteva, ali za one koji vole nogomet i razumiju njegovu čaroliju čak ni to nije bilo potrebno. Oni već odavno znaju da se prvenstvo približava, znaju i u kojoj smo grupi. I znaju da danas igramo sa Španjolskom. I da su, nažalost, Pedri i Rodri u sjajnoj formi. Za one koje ne zanima nogomet, ali ipak još uvijek nekim čudom i dalje čitaju ovaj uvodnik, radi se o dvojici koji spadaju u usku skupinu najboljih svjetskih veznih igrača. Ako kojim slučajem možda ne znate ni što je to točno vezni igrač, onda možda ovaj tekst zaista nije baš za vas. Ali opet, ako ne volite nogomet, možda je to samo zato jer mu niste dali dovoljno šanse. Možda je današnja utakmica Hrvatske sa Španjolskom dobra prilika da promijenite mišljenje. Probajte.

piše dražen katalinić

Dobar start za treći mandat

Nakon održanih parlamentarnih pa nakon toga i europskih izbora, te završenih koalicijskih pregovaranja i izoliranih incidenata pojedinih članova koalicijskog DP-a - poput vožnje u Ferrariju s osuđenim kriminalcima - Vlada konačno može neometano nastaviti sa svojim gospodarskim politikama. Narod bi rekao "u miru Gospodnjem". To se jasno dalo razaznati na jučerašnjoj Vladinoj sjednici na kojoj je premijer Plenković u puno komotnijoj i opuštenijoj atmosferi, bez nepotrebnih političkih osvrtanja, najavio primjerice da smo zasad jedina članica Europske unije kojoj je odobrena peta, dosad najizdašnija tranša sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost EU-a od čak 822 milijuna eura, a dobra je vijest da već najesen stiže još izdašnija, šesta tranša, s kojom ujedno počinje i snažnija dinamika uplate sredstava jer će svaka iduća tranša biti veća od one prije. I time je Hrvatska po apsorpciji europskih sredstava u jako dobroj situaciji, kaže premijer, u plusu smo 15 milijardi eura.

Piše Zlatko Crnčec

DP u dosad najvećem problemu

DP je jako dobro prošao na parlamentarnim izborima, ali je nakon niza loših poteza morao strahovati kakav će rezultat postići na europskim. Međutim, tu je prepreku ipak s lakoćom preskočio. I taman kada se činilo da će nakon toga u DP-u konačno biti sve u redu, dogodio se prvo Ferrari, a praktički isti dan ponovo i Milorad Pupovac. Ali ovaj put ne kao kamen spoticanja u odnosima HDZ-a i DP-a, nego kao novi povod za sukob unutar samih domovinaca. I to, čini se, dosad najozbiljniji.

piše dražen katalinić

Tragedija u svijetu otuđenosti

Život piše priče, one lijepe, ali i tužne. Kao da ih ionako nije previše, ali jučer se nažalost dogodila još jedna, podjednako osobna i obiteljska, tragedija. I to ne bilo gdje nego na Markovom trgu u Zagrebu, ispred Vlade i Sabora, gdje se čovjek polio benzinom i zapalio.

Piše Tihana TOMIČIĆ

SDP mora vratiti tempo

Onaj tko prvi donese odluku, taj diktira tempo svima. U politici je to posebno vidljivo, a svatko tko je ikad tvrdio da Andrej Plenković presporo donosi odluke, očito je bio u krivu. Najprije je brzopotezno na proljeće raspustio Sabor, odnosno proglasio izbore i doslovno idući dan objavio i kandidate i liste po jedinicama. Doduše, taj je plan potom pomrsio Zoran Milanović, ali HDZ je bio potpuno spreman.

Piše Zlatko Crnčec

Očekivani rezultati europskih izbora

Rezultati izbora za Europski parlament prilično su očekivani. Izlazne ankete koje su objavljene u 19 sati pokazale su da je HDZ osvojio šest mandata. Tijekom izborne kampanje čelnici stranke davali su do znanja da bi pet mandata bio jako dobar rezultat, ali da će svakako sve pokušati da bi dobili i šesti.

piše Milan RAKOVAC

Živ je mrež nas, uno di noi. Un de quei rarissimi nostri ča drže živo sve najbolje od nas

Pasa je 25. Forum Tomizza. Pasalo je dvajstipiet lit od Fulviove smrti. Ma Fulvio je živ mrež nas, uno di noi. Un de quei rarissimi nostri (indiferente se italiani, sloveni, croati – o quei de Nepal o Filpini) ča drže živo sve najbolje od nas ča je pasalo, od vrimena ptvanjega i doba prija prvanjega doba fin a tempi nostri – ljudje, ne glede na to gdo nam je capo-dei-capi.

Piše Dražen Katalinić

Banke konačno dobile konkurenciju

Iako su se banke prilikom izdavanja narodne obveznice i narodnih trezoraca ponašale kao da ih se to ne tiče, odaziv građana za kupnjom državnog duga bio je sjajan, a zajedno s nedavnim izdanjem tromjesečnih i jednogodišnjih trezoraca, građani su državi kroz četiri emisije državnih vrijednosnica posudili pristojan iznos od oko 4,1 milijardu eura, a u Ministarstvu financija ne skrivaju namjeru da se građanima plasira do 10 posto ukupnog javnog duga, s trenutnih 6 posto. Već smo pisali o tome da Hrvati vole posuđivati državi, što dokazuje i interes za kupnjom državnih papira koji nije jenjavao iz izdanja u izdanje, a tijekom kojih su građani sa svojih tekućih i žiro računa – ali i iz čarapa i madraca – bankarima pred nosom novac odnosili državi.

piše zlatko crnčec

Ipak treba izaći na EU izbore

Mogao bi ovo biti možda i najmanji odaziv otkad se u Hrvatskoj održavaju bilo kakvi izbori. Nedavno održani parlamentarni izbori bili su svojevrsni politički klimaks. Europski bi lako mogli biti ono suprotno - antiklimaks koji bi se odrazio na jako malom broju ljudi koji će se prekosutra odlučiti izaći na izbore. Puno razloga govori u prilog tome, iako bi naravno bilo puno bolje i smislenije da ove nedjelje bude što veći odaziv. Jer ono što se događa u Bruxellesu i Strasbourgu nije baš tako nebitno kako se mnogima na prvi pogled može učiniti. Ali nekako sve ide prema tome da ne bude tako.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Početak udara na Milanovića

Dio medija jučer je komentirao kako se novi državni odvjetnik Ivan Turudić »druži« s ljudima koje prate prijave za kriminal ili sumnjive radnje, pa se spominje Josipa Rimac, sada Pleslić, s kojom je razmjenjivao poruke »radosti«, »lipa« i slično. No, jučer je iz DORH-a službeno priopćeno kako je Turudić - na njihov zahtjev - na razgovor primio i Slavka Linića, Branka Šegona i Tihomira Kralja, a tema razgovora bilo je stanje kaznenih prijava koje su neki od njih podnijeli u razdoblju od 2011. do 2016. godine.

piše zlatko crnčec

Domovinski pokret nervozan prije euroizbora

Nekoliko dana pred europske izbore DP je ponovo zaoštrio igru na ideološkom frontu. Zahtijeva se zabrana jugoslavenske komunističke zastave zbog toga jer se pojavila na Paradi ponosa. Kritizira se ministrica kulture zbog njenih stajališta oko Jasenovca, a traži se i da se HDZ i DP koordiniraju u javnim nastupima kada su u pitanju svjetonazorske teme. Akteri ove nove ideološke ofenzive su saborski zastupnici Stipo Mlinarić Ćipe i Ivica Kukavica. HDZ smiruje strasti, ali HSLS se čak malo i ruga DP-ovcima. Dakle, još jedan problem u vladajućoj koaliciji.

pišr damir cupać

Pacifikacija Domovinskog pokreta

Nakon što je Domovinski pokret od žestoke oporbene stranke postao dio vladajuće koalicije, žrtvujući na oltar Andreja Plenkovića politički radikalizam kako bi on dobio treći mandat, sve ostalo ići će lakše. Bit će iz usta DP-ovaca retoričkih bravura kojima će objašnjavati promjenu stavova od kojih su obećali ne odstupiti, ali u konačnici ušli su u žrvanj sustava koji će ih pacificirati. I nema više natrag.

PIŠE LIBERO KOKOTOVIĆ

Đanijeve štorije: Bajić Vladimir - One Man Show

Bajić je bez sumnje oduvijek bio nadrealist, a da to ni sam nije znao. Ne vjerujem da je uopće ikad znao bilo što o nadrealizmu. Bajić je radio performanse kad još nitko nije čuo za njih pa ni on sam. A ono najvažnije: bio je Monty Pythonovac prije Monty Pythona.

piše dražen katalinić

Izbori spasili hrvatsku poljoprivredu

Bliži se rok do kad bismo trebali doznati tko bi mogao biti potencijalni kupac perjanica hrvatske poljoprivredne industrije - Vupika, PIK-a Vrbovec i Belja, tvrtki iz sastava nekadašnjeg Agrokora, a današnje Fortenove. Prema dosadašnjim najavama iz tog koncerna, odluka o potencijalnom kupcu trebala bi biti donesena do 15. lipnja, a u međuvremenu su odabrani "određeni ponuđači". Koji, ne zna se. Poznato je tek da je zainteresirana Podravka, koja nikada nije ni skrivala ambicije da kupi Fortenovinu diviziju poljoprivrede. Štoviše, predsjednica Uprave Martina Dalić prije nekoliko mjeseci se pohvalila da je trenutna vrijednost Podravke 1,2 milijarde eura zbog čega "Podaravka sada ima moć preuzimati druge".

Piše Milan Rakovac

Naš paštroć, miš-maš, galimatijaš, je u mojoj krvi

Osamdeset i četiri godine mahnito se češljam, ne svaki dan, ponekad, ali cijeloga života, aluminijskim češljem načinjenim od oplate Flying Fortress B-17 Boeing. U petoj godini života mati me znala počešljati njime i pamtim samo jezu od metalnih zubaca koji bi katkada zastrugali lubanju. Bojao sam se da će mi se zupci zabiti u glavu. Kada su mi ubili oca i djeda, netom ušavši u šestu godinu života, postao sam najstariji muškarac u obitelji. Je li mi zato mati gotovo svečano naredila da se od tada moram sam češljati. Nije me više boljelo, ali sam se bojao da hoće: mamilo me da aluminijske šiljke ubodem u glavu. Nisam to učinio, naravno, ali sam pokušavao. Pokušavam i danas. I baš zato se češljam njime, neki moj mistični izazov, sanjajući da sam Džani Ou i bombardiram Pulu i iskačem padobranom gledajući dolje maloga sebe kako zurim u sebe na nebu. To je da se sjetim straha? Da ga otjeram?

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Uljanikova proizvodnja nove ere

Bio je 16. svibanj prije okruglih 20 godina. Datum, odnosno godišnjica prošla je nezapaženo, ali su se neke stvari "poklopile" i vratile memorije. Poslijepodne na stadionu "Aldo Drosina". Bio je tada ruina, prepušten desetljeću (do čak punoljetnosti) propadanja jer se politika vladajuće istarske stranke mačevala s oponentima i na tom sportskom planu. No, ljudi vole nogomet u Puli, vole ga i u Istri, koliko god se provlači teza da nije tako jer kao, Istrijani su više za "udobniji život i hedonizam". Na tribinama stadiona sjatilo se preko 6 tisuća ljudi. Uvijek je tako bilo u tim nes(p)retnim kvalifikacijama za pulski nogomet. Od pamtivijeka stalno kvalifikacijske muke, višestruki porazi, ali i višestruki prolazi u viši rang. I velika radost navijača i pobornika domaćeg nam nogometa.

piše tihana tomičić

Samouprava i porezi - tražili ste, gledajte

Dosta bizarnu izjavu dao je predsjednik Republike Zoran Milanović jučer: ponekad pod krinkom na biciklu vozi gradom i gleda što se po Zagrebu događa u komunalnom smislu, a onda gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću šalje fotografije ili primjedbe gdje bi se nešto moglo unaprijediti. To nije zloupotreba utjecaja, kaže. I nije, jer je usput nahvalio gradsku vlast koja je trenutno pod velikim pritiskom jer ne uspijeva kontrolirati opskrbu kućanstava plinom na svom području. Nije to prva epizoda u kojoj je gradonačelnik Tomašević čudi, umjesto da kontrolira zbivanja u Gradu Zagrebu. No, Milanović ga hvali jer je promijenio odnos prema javnim financijama u gradskoj upravi, a to je važno, kaže. I to je potpuno točno - dok se ne dokaže drugačije.

Piše zlatko crnčec

Besmisleno nadmetanje oko državnih blagdana

Prijepor oko državnih blagdana započeo je 2002. Tada je ničim izazvan saborski zastupnik HSLS-a Ivo Škrabalo odlučio mijenjati stvari. Iako je znatno pridonio hrvatskoj kulturi na raznim čak i neočekivanim područjima, on će biti najviše upamćen kao čovjek koji je toliko zbunio Hrvate da ne znaju kada su im državni praznici.

Piše zlatko crnčec

DP se tek navikava na državnu razinu

DP je relativno mlada stranka. Istina, nastali su prije otprilike pet godina, što i nije baš tako kratko razdoblje. Ali jedna je stvar voditi Vukovar, a sasvim druga biti dio vladajuće većine na razini države. I imati tri člana Vlade. Koji su pod totalnom lupom javnosti zbog toga što su potpuno nova ministarska lica.

Piše Damir Cupać

O radosti, o lipoto

Od svih odluka premijera Andreja Plenkovića koje je donio u zadnjih osam godina imenovanje Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika možda je i najgora. Teško da je ijedno imenovanje izazvalo toliko nezadovoljstva kao što je to slučaj s Turudićem koji je preuzeo dužnost od svoje prethodnice Zlate Hrvoj-Šipek. Nezadovoljstvo je kulminiralo protuustavnim pokušajem predsjednika Zorana Milanovića da se predstavi kao mandatar SDP-ove koalicije na netom završenim parlamentarnim izborima, a što je spriječio Ustavni sud. Nakon izbora na kojima je relativnu pobjedu odnio HDZ, SDP je pokušavao sve kako bi oformio antihadezeovu većinu u nacionalnom parlamentu kojoj bi jedan od glavnih zadataka bio onemogućavanje novog glavnog državnog odvjetnika u preuzimanju dužnosti. Još dok je izborna kampanja bila u tijeku, Plenković je u jednom trenutku dao nagovijestiti da bi s naknadnom pameću, nakon svih tenzija koje je prouzročilo njegovo inzistiranje na Turudiću, možda neke stvari i promijenio. No, birači su odlučili kako su odlučili, Plenković je dobio povjerenje za treći mandat i sada imamo to što imamo. Radost i lipotu. Imamo glavnog državnog odvjetnika koji je opterećen profesionalnim i privatnim temama što čini dvojbenim njegov legitimitet za obavljanje tako važnog pravosudnog zadatka. Koliko god se Turudić bude trudio obavljati taj posao najbolje što znade, teško da će dobiti pohvalu dobrog dijela političkih aktera, ali i javnosti. Zato što je Turudićeva kandidatura kompromitirana i on nema ni jedan način na koji to može ispraviti i vratiti toliko potreban legitimitet.

piše tihana tomičić

Plan B, najbolji plan

Za nadati se je da je predsjednik Vlade Andrej Plenković u subotu za posjeta Varaždinu i Međimurju malo popričao sa županom Matijom Posavcem. Za nadati se je i da će ovih dana skoknuti i do Istre pa malo popričati i s ljudima iz IDS-a, pa i predsjednikom stranke Daliborom Pausom.

piše ian tataj

Kulturni oblivij: Gradovi ljubavi

U punom je zamahu srebrno-jubilarni, 25. Forum Tomizza, godišnje druženje akademika, književnika, sociologa, kulturologa, piskarala, i pokojeg lumpenproletera. Isto je toliko godina prošlo otkad je prifalio Fulvio Tomizza, prolifični pisac i novinar, rođen u Juricanima (Giurizzani di Materada), na Umaštini.

PIŠE ROBERT MATTEONI

Pothvat doći do stadiona i dvorane

Prošlog petka na stadionu Aldo Drosina odigrana je posljednja sezonska domaća utakmica Istre 1961. Radni dan, finiš sezone bez nekog natjecateljskog naboja, suparnik iz Varaždina slične misije, činilo se neće biti zanimljivo. Skupilo se oko 1100 ljudi i kad se ne očekuje, atmosfera na tribinama postala je euforično pozitivna. Navijanje, pjevanje i opća veselica na tribinama do kraja utakmice, a onda i desetak minuta nakon nje, djelovalo je kao je višestruko više publike.

piše dražen katalinić

Hrvati vole kad im država duguje

Hrvati vole kad im država duguje, a izgleda da ni domovina nema ništa protiv toga. Nakon što su se dosadašnja tri izdanja državnih vrijednosnih papira - obveznica i trezorskih zapisa namijenjenih građanima pokazala punim pogotkom, a 118 tisuća građana pokazalo povjerenje u državu, u nešto više od godinu dana Vlada kreće s još jednim izdanjem trezorskih zapisa za sektor građanstva i planira prikupiti čak 900 milijuna eura.

Piše zlatko crnčec

Nakon Rezolucije Balkan nije isti

Možda i najvažniji rezultat donošenja Rezolucije o Srebrenici je da su neke stvari u jugoistočnoj Europi koje su i dosad bile jasne sada postale još jasnije. Naravno, treba reći da je u ovoj stvari na prvom mjestu ipak sama činjenica da se donošenjem Rezolucije podsjetilo na ono što se dogodilo prije 29 godina u istočnoj Bosni kada je vojska bosanskih Srba u samo tjedan dana likvidirala između osam i deset tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka. Bio je to najveći masakr u Europi od Drugog svjetskog rata.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Milanović ne odustaje od DP-a

Hrvatska trenutno ne razmišlja o priznanju Palestine, izjavio je jučer premijer Andrej Plenković.

Piše zlatko crnčec

Ideje treba objasniti

Naravno, tek treba vidjeti kako će funkcionirati ova nova vladajuća koalicija. Njihova Vlada ne postoji ni tjedan dana. Iz ovog što se događalo u tom razdoblju ne mogu se izvlačiti bilo kakvi zaključci. Treba prvo vidjeti koliko će trajati ustrojavanje triju ministarstva koje je dobio DP.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Kurikularni srednji vijek

Nevjerojatno je da svaka vlast kada se dočepa Banskih dvora najviše voli prekapati po

piše dražen katalinić

Nova nada burze rada

Baš negdje u ovo vrijeme, kad počinju upisi u srednje škole, a i fakultete, sjetimo se koliko nam obrazovni sustav i akademska zajednica općenito nisu povezani s tržištem rada, odnosno ekonomijom.

piše siniša pavić

Kakva "varka" malog Marka

Svaki novi saziv Hrvatskog sabora, svaka ta svečana sjednica kad se izbrani prvi put vide i prvi put sjedaju u saborske klupe poput prvašića, zgodan je povod da se čovjek podsjeti jednog starog saziva i novinarskog zadatka koji je dopao tada mladog saborskog izvjestitelja. Sve što je trebalo učiniti za potrebe novina o čije redakcijske prozore udara more, jest naći zastupnike što s prozora svojih kancelarija gledaju more pa ih pitati kako se osjećaju na taj veliki dan. I dok su se stari vuci spremno odazvali pozivu već naučeni da iz rukava istresu koju uobičajenu rečenicu lišenu sadržaja, jedan tadašnji zastupnik kojem je to bio prvi i jedini put da je sjeo u zastupničke klupe, mrtav ozbiljan je novinaru kazao: "Ne danas. Nije još vrijeme."

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Arome domaćih lazanja

Početkom 1990-ih godina nogometaši Zagreba su pripreme za povratak u prvu jugo ligu odrađivali u Puli. Tako sam imao priliku za više razgovora s velikanom Dražanom Jerkovićem. Tada direktor Zagreba, nekad plavi devet i jedan od najboljih centarfora u povijesti domaćeg nogometa, pitao je preporuku za neki dobar "restorančić". Jerković, pravi gurman, je želio nešto izvorno, domaće, gastronomsko i u ambijentu jer je "zasićen uobičajenim ponudama". Sjetih se odmah jedne konobe, tada posebnije, osam kilometara od Pule. Ambijent tipično istrijanski, kamen i rustika, veliko ognjišće i ugodni domaćini. Nisam bio siguran hoće li mu se dopasti, a znao sam da će me zafrkavati ako bude lošije od očekivanja. Bio je takav tip, dobroćudno gunđalo. Karakterno čvrst kao stijena, nije se libio vlastodršcima u bivšoj državi, ali i samostalnoj Hrvatskoj, javno izreći kritičke teze. Zato ga politika nikad nije voljela, kao ni vladari HR nogometa, vjerodostojnošću kod ljudi, njegove su izjave bile muke za njih.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Uz DP, Plenkoviću treba i centar

Kao i obično, rasprava o novoj Vladi traje satima, do kasno u noć, kako glasi fraza. No, izvjesno je da Andrej Plenković ima dovoljnu podršku za svoju treću vladu.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Na Marku svijet ostaje

Izborna krv, izborni znoj i izborne suze rezultirale su jučer konstituiranjem novog saziva Sabora, i očekuje se da će već danas premijer Andrej Plenković predstaviti novu vladu.

Piše Zlatko Crnčec

Hrvatska ekonomija mora i dalje rasti

Europska komisija objavila je da hrvatsko gospodarstvo ove godine neće rasti 2,6, nego 3,3 posto. To znači da bi Hrvatska na kraju ove godine trebala zabilježiti drugi najveći gospodarski rast od svih članica EU-a. Bolja od nas trebala bi biti samo Malta, čija će ekonomija tijekom ove godine narasti na gotovo kineskih 4,6 posto. Ove je procjene ekipa Ursule von der Leyen navela u svojoj proljetnoj ekonomskoj prognozi. Bruxelles smatra da ćemo i u 2025. rasti više nego što smo očekivali – 2,9, a ne 2,8 posto. Tu je skok nešto manji zbog toga jer se predviđa da će te godine plaće u privatnom i državnom sektoru rasti sporije nego ove. U ovom trenutku u Hrvatskoj radi čak oko 1,6 milijuna ljudi, što je rekordna brojka. S druge pak strane broj nezaposlenih je spao na samo oko 100.000, što je također rekord. Ako se ovaj drugi rezultat može tumačiti i time što je u zadnjih desetak godina puno ljudi otišlo u inozemstvo koristiti otvoreno tržište rada EU-a, brojka da sada imamo više zaposlenih no ikad govori o tome da se stanje domaćega gospodarstva znatno popravilo. Vlada je svojim mjerama tijekom korone i nakon početka rata u Ukrajini osigurala bitan poguranac cijelom gospodarstvu koje ne samo da je ostalo na nogama, nego i dalje raste.

Piše zlatko crnčec

Dobro je da su pregovori o vladi bili kratki

Iako je to malo tko očekivao, Hrvatska će novu vladu dobiti za manje od mjesec dana od parlamentarnih izbora. Tek je to nešto duže razdoblje od onog rekordno kratkog koje je bilo potrebno prije četiri godine, kada se već izborne večeri znalo tko je pobijedio, a vlada bila sastavljena 17 dana nakon toga.

Piše Damir Cupać

Makroekonomski optimizam

Dok hrvatski građani čekaju konstituiranje Hrvatskog sabora i objavu mandatara Andreja Plenkovića koliko će njegova treća vlada imati resora i tko će biti ministri, život se nastavlja. Politička bitka je vjerojatno završena, barem ona parlamentarna, očekuju nas europski izbori i na kraju godine predsjednički izbori, kada će se okončati superizborna 2024. godina. Kada su politički procesi u pitanju, puno je emocija i strasti, ali valja ocijeniti da je Hrvatska s vrlo dobrim prošla još jedan demokratski ispit. Na kraju su sve stranke prihvatile rezultate parlamentarnih izbora takve kakvi jesu, nekome je pravo, nekome je krivo, ali činjenica je da nitko od političkih aktera nije osporio izborni proces. Ono što sada očekuje novu vladu je borba za bolji standard građana i zaustavljanje negativnih demografskih trendova.

piše dražen katalinić

Proud to be Croat!

Šteta. Nikad nismo bili bliže osvajanju Eurosonga pa je gubitak pobjede tim bolniji. Ali nema veze. Baby Lasagna je moralni pobjednik natjecanja za najljepšu pjesmu Europe (i Australije), dobio je ogromnu podršku gledatelja, za razliku od sitnih duša stručnih žirija koji su na hrvatskog predstavnika zažmirili na oba oka, osim Srbije i Cipra koji su nam jedini dali maksimalnih 12 bodova.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Učili smo sebe same i sve ostale – slobodi!

Fulvio Tomizza je umro 21. svibnja 1999. godine. Na pogrebu, nad njegovim grobom, dogovorili smo sa gradonačelnikom Umaga Kraljevićem da osnivamo ODMAH spomen-dane pod naslovom »Tomizza i mi, Tomizza e noi, Tomizza in mi«. I već 2000. održali smo prve tomizzijanske susrete i pravi prekogranični interkulturalni pokret. Stvar smo, pod pouzdanim pokroviteljstvom, materijalnim i moralnim, grada Umaga, utemeljili: Nelida Milani, Ciril Zlobec, Ulderico Bernardi i pisac ovih redaka...

Piše Robert Matteoni

MetroPula: Marčana, mali i veliki nogometni smisao

Bila je 1991. godina kada sam posljednji put bio na tom Campu. Do tada sam desetak godina dolazio kao igrač Istre, Uljanika i Banjola, odnosno kao tajnik NSŽI i Pula te potom profesionalni novinar.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Nastavak hard core kohabitacije

Događaj koji smo s nestrpljenjem očekivali mjesecima, doživjeli smo jučer; napokon su se lice u lice susreli predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. Najprije su pomalo u nelagodi gledali svaki na svoju stranu, a onda je krenuo famozni Milanovićev humor, pa se i krenulo u razgovore.

Piše Zlatko Crnčec

Enigma Milanović i dalje postoji

Nakon završetka parlamentarnih izbora završio je i angažman Zorana Milanovića. Iako nije želio odgovoriti na izravno pitanje novinara, Milanović sigurno na vidiku ima sljedeći cilj - ponovni izbor za predsjednika Republike.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Triput je triput

Andrej Plenković nije imao drugog izbora, a nije ga imala ni Hrvatska, osim da se ide na nove izbore, a u ovom trenutku za zemlju je najbolje da ih se izbjegne - izjavio je čelnik SDSS-a Milorad Pupovac jučer, objašnjavajući zašto SDSS ne podržava novu vladu HDZ-a i DP-a, ali podržava Andreja Plenkovića da je sastavi.

Piše Tihana Tomičić

Plenković proglasio DP pobjednikom izbora

Nakon jučerašnjeg dana, u kojem su praktički finalizirani pregovori o formiranju vlade HDZ-a i Domovinskog pokreta, jedno je jasno - Hrvatska skreće udesno. Iako su izborni rezultati, gledajući ih njihovom logikom, doista jasni i kažu kako su »prirodni partneri« HDZ i DP matematički dobili toliko mandata da su upućeni na suradnju jednih s drugima, politika ipak nije samo matematika.

Piše Damir Cupać

Grbinovo slavljenje poraza

Kakav je predsjednik SDP-a Peđa Grbin pravnik, ne znamo. Ali da je loš matematičar, pokazao je malo iza ponoći, 18. travnja 2024. godine. Predsjednik SDP-a pred upaljenim kamerama hinio je da je pobjednik netom održanih parlamentarnih izbora, iako je svima koji su prošli prvi razred osnovne škole bilo jasno da to nije točno.

piše dražen katalinić

EU ispravlja nepravdu prema radnicima

Europska unija ne samo da želi biti prvi klimatski neutralni kontinent, nego je još jednom svojom odlukom pokazala da želi biti lider u zaštiti socijalnih i radničkih prava svojih građana te da i dalje ima namjeru prednjačiti pred drugim zemljama, uključujući i one iz zapadne hemisfere, u postavljanju visokih standarda socijalne države.

piše robert matteoni

Ponos Pule, naš Čapo, koji je rušio svjetske face

Kako se i najavilo prije nekoliko tjedana i na ovom mjestu, u povodu Dana Grada Pule više je sportskih imena nagrađeno za svoj doprinos zajednici i sportu. Slavko Jereb, Alen Melon, Mateo Matteoni i Adriano Belli dobili su priznanja za sportske uspjehe. Silvana Rožanković je dobila posebno priznanje za dugogodišnji (životni) rad na pulskom stadionu i drugim objektima.

Piše Milan rakovac

Evelina Rudan vero puni našu "škrinju proti pozabljenja", u najboljem duhu

Evelinu poznan još iz doba prvih čakavčići, dječjeg pjesničkog trajnog pokreta – najvažnijeg djela Zvaneta Črnje. U pieten razredu osnovne škole napisala je nego štanju pismu, ta mala glagoljašica:

piše ian tataj

Kulturna centralizacija: Gdje je nestao Grožnjan?

Negdje povrh Mirne, na samo dvadesetak minuta (vožnje) od Umaga, leži piktoreskni srednjovjekovni gradić Grožnjan. Osim što ima odlike očuvanog, i do danas, restauriranog gradića kakvih se vidi od Iberije do Grčke diljem Mediterana, Grožnjan ipak danas ima poseban značaj. On je grad umjetnosti i glazbe – poznat je i ovjekovječen kao "Grad umjetnika".

Piše Zlatko Crnčec

Napravljen korak prema novoj Vladi

Već su se pojavili prigovori da bi HDZ mogao formirati Vladu s krajnje desnom strankom. DP je stranka nastala kao rezultat dogovora nezadovoljnih HDZ-ovaca iz Istočne Slavonije s jedne i nekih poduzetnika iz tog dijela Hrvatske s druge strane. DP nema iza sebe popudbinu kakvu je nekada sa sobom nosio HSP koji je početkom devedesetih vodio izborne kampanje na otvoreno ustaškim pozicijama. DP nije takva stranka. Nije, istina, baš ni do kraja politički korektna, ali HSP iz devedesetih definitivno nije.

Piše Dražen Katalinić

Turizam je opet u modi

Hrvatska ulazi u još jednu rekordnu turustičku sezonu, a zaposleni u turizmu i ugostiteljstvu u sezonu ulaze s rekordnim godišnjim povećanjem minimalne plaće koje će iznositi prosječno 17 posto. Rezultat je to odluke Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike o proširenju kolektivnog ugovora u ugostiteljstvu na sve poduzetnike u tom sektoru, a ne samo na članove Hrvatske udruge poslodavaca, pa se povećanje minimalca odnosi i na sve zaposlene u turističko-ugostiteljskoj djelatnosti, i to retroaktivno od prvog svibnja.

piše tihana tomičić

Kad sindikate zamijene - bajkeri

Prvomajska anketa na nacionalnom javnom radiju u Splitu: koliko bi trebala iznositi najmanja plaća, onako da se može preživjeti i platiti režije, pita novinarka, a odgovor svih građana isti: "najmanje iljadu i po do dvije iljade eura, nema ništa ispod toga, sve ispod je bijeda uz ovu inflaciju."

Piše Damir Cupać

Dobro nam je, neka nam je

Ako je suditi po prosvjednom potencijalu građana Hrvatske iz fotelje ili s kauča, jao si ga hrvatskoj vlasti. Nema te teme koja ne izaziva gnjev napaćenog hrvatskog naroda koji je prema upisima na društvenim mrežema, ili prema razgovorima za kavanskim stolovima, takav da je samo pitanje trenutka da će se bijes provaliti na hrvatske ulice. Na kojima će osvanuti barikade kako bi se vlasti poslala poruka da je dosta i da više ne može. Dosta je čekanja milostinje od privatnih poslodavaca, dosta je čekanja milostinje od hrvatske vlade. Pa je dosta divljanja cijena koje onemogućavaju normalan život. Dosta je društva u kojemu mlad čovjek ne može platiti podstanarstvo, a o vlastitom krovu nad glavom može samo sanjati. Dosta je tužnih scena s hrvatskih autobusnih i željezničkih kolodvora s kojih roditelji ispraćaju djecu koja odlaze u ekonomsku emigraciju. Iz koje se nikada neće vratiti. Ne mogu se više izdržati društveni uvjeti u kojima je čovjek koji živi od rada zadnja rupa na svirali.

Piše Zlatko Crnčec

Veliki problemi manjih stranaka

Zaista su nepredvidive te desne oporbene stranke. Nakon samo nešto više od desetak dana od izbora, nijedna od njih nema onoliko zastupnika koliko su joj građani dali u srijedu 17. travnja. Ovog vikenda na red su došli Hrvatski suverenisti. U Sabor su ušli s dva zastupnika, sada imaju samo jednog. Prije njih, prošlog ponedjeljka stradao je Most. Nakon svađe oko slaganja izbornih lista za Europski parlament iz Mosta su izašli Marija Selak Raspudić i njezin suprug Nino. Čak je i DP, najjača oporbena desna stranka, pretrpio izvjesne gubitke jer ih je već prvog dana nakon izbora napustio Mislav Kolakušić. DP ima olakotnu okolnost u tome da Kolakušić nije član stranke, već lider novoosnovane stranke Pravo i pravda, političkog projekta na brzinu osnovanog samo koji tjedan prije izlaska na birališta. Usto, DP smatra da nikakve štete ni nema jer Kolakušić, istina, jest odmah napustio koaliciju, ali su glasovi njegovih birača pomogli stranci Ivana Penave da osvoji drugi mandat u desetoj jedinici. Pa i da su išli sami na izbore, opet bi osvojili tih 13 mandata s kojima sada ulaze u pregovore oko sastavljanja nove Vlade. A da im je malo nedostajalo da im Pravo i pravda omogući osvajanje dodatnih mandata u još nekim izbornim jedinicama.

piše milan rakovac

Nachagram - postagram, po(slije Zag)reb

Dok uzdišemo poslije izbornog kaosa vu sumornome BelomZagrepGradu, zapisujem ponešto.

PIŠE ROBERT MATTEONI

Ubrzavanje je najveći teret razvojnih procesa

Krenimo od djevojaka. Mia Gavrić, Nika Radolović, Ivona Oto, Štefani Tomić, Lana Lovrić, Jana Vujičić. Dečki, Dukan Ahmeti, Raul Kumar, Mate Peteh, Teo Žiković, Nik Škafar Žužić, Diego Šaina, Luka Tomić, Matija Kablar, Leon Liović, Marko Juršić, Petar Nemet. Mladi seniori Mateo Lisica, Moris Valinčić, Antonio Maurić, Lorenzo Travaglia. Uz njih momci iz inozemstva, Iurie Iovu, Ville Koski, Salim Fago Lawal, Sebastian Nebyla, Darwin Matheus.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Gaslighting

Zanimljiva je ta nova pozicija Andreja Plenkovića, još uvijek predsjednika Vlade. Okrenuo je tezu, i SDP i oporbu proglasio »korumpiranom«, koristi njihovu retoriku i rječnik. To je očito neka strategija za situaciju da dođe do novih izbora.

Piše Zlatko Crnčec

Veliki razlog za slavlje

Prvih šest Rafalea stiglo je u Hrvatsku. Veliki je to razlog to za slavlje. Definitivno jest. Naravno, treba ovdje jako paziti da se ne upadne u neku patetiku, ali opet treba i reći da jučerašnji dan zaista jest svojevrsna razdjelnica. Barem za hrvatske Oružane snage, a moguće i šire. Od jučer je HV, bez obzira na sve probleme s kojima se suočava o svom opremanju, postaje respektabilna vojna sila kada su u pitanju manje i srednje države. Posebno one koje se nalaze u području jugoistočne Europe, ali možda i na nekim drugim stranama. A treba reći i ako treba ponavljati – nabava borbenih zrakoplova nije i neće biti nikakav zalog za rat, nego baš suprotno za mir i sigurnost. Zalog da rata u kojem bi sudjelovala Hrvatska nikad ne bude. To je, uostalom. i najvažniji smisao cijelog ovog projekta kojeg je aktualna Vlada uspjela uspješno privesti kraju. Osim same Vlade, premijera i dva ministra obrane koji su odradili cijelu operaciju, veliki doprinos njenom uspjehu dali su i brojni javnosti nepoznati pripadnici Oružanih snaga, od tehničara, stručnjaka za aeronautiku pa dio samih pilota koji su uspješno okončali zahtjevnu obuku u Francuskoj. I jučer doletjeli iz Bordeauxa do Zagreba. Kao što je rekao premijer Plenković - ovo je bio veliki povijesni dan za Hrvatsku.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Ne zna se cijena liberalnog krila DP-a

Kaže jučer predsjednik Centra Ivica Puljak kako je antihadezeovska koalicija, koja želi iz Sabora voditi državu (bez formiranja vlade zasad), dosad uspjela prikupiti 57 ruku. Treba im, naravno, 76. Dakle, nedostaje im samo 18 - da ih podrži i cijeli Domovinski pokret, to zasad ne bi bilo dovoljno, i dalje bi falilo najmanje pet ruku.

Piše zlatko crnčec

Oporba zbunila političku javnost

Oporba je jučer zaista zbunila javnost. Prvo je SDP samo pet dana nakon izbora odustao od Zorana Milanovića kao premijera. Cijela se Hrvatska već mjesec dana trese od predsjednikove intervencije u parlamentarne izbore. Da bi sada SDP od toga onako tek usput odustao u ne do kraja jasnoj izjavi usred presice o nečem desetom.

Piše Damir Cupać

Koalicija HDZ-a s HDZ-om iz 1990-ih

Koliko god to izgledalo drugačije s obzirom na buku u javnom prostoru i šum u komunikacijskim kanalima, u Hrvatskoj nije na djelu izvanredno stanje. Dapače. Kada se stvari ogole do kraja, može se reći da su hrvatski građani izašli na izbore, izborna participacija je bila iznad svih očekivanja, a rezultat izbora je takav da su desni centar i desnica odnijeli pobjedu nad lijevim centrom, ljevicom i centrom.

piše dražen katalinić

Desna vlada hrvatska realnost

HDZ i Domovinski pokret kreću u pregovore za sastavljanje nove saborske većine koja će iznjedriti vladu. HDZ prvi počinje s pregovorima jer je relativni pobjednik netom održanih izbora i jer sa 61 mandatom ima i najveći potencijal da prvi prikupi potrebnih 76 ruku. I, budimo realni, jer lijeva koalicija ima vrlo male šanse da prikupi dovoljnu većinu za vladu.

PIŠE IAN TATAJ

Kulturna kulminacija: Opera u jednom dahu

Uzanimljivom spletu okolnosti, ove su se godine poklopile tri veće obljetnice ustanova glazbenog obrazovanja, čije su manifestacije najvidljivije upravo ovog tjedna - Glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova u Puli, osnovana je početkom 1949. godine, te tako slavi svojih 75 godina djelovanja. Godine 1974., pak, osnovna glazbena škola osnovana je u Poreču pri Narodnom sveučilištu Poreč. Kao podružnica pri Pučkom otvorenom učilištu Poreč Osnovna glazbena škola »Slavko Zlatić« djelovala je od 1998. do 31. kolovoza 2014. godine. Odlukom Grada Poreča i Rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja od 1. rujna 2014. godine započinje s radom kao samostalna, novoosnovana Umjetnička škola Poreč.

PIŠE ROBErT Matteoni

Počasni građanin Pule Radovan Kirin - zasluženo

Odluka je napisana, a prakticirat će se za Dan Grada Pule, 5. svibnja. Ona ukazuje...

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Uvlačenje Orbana je skandalozno

Nakon odluke Ustavnog suda da predsjednik Zoran Milanović ne može biti ni mandatar, a ni premijer, koja jest skandalozna po tome što je svakako bez presedana u hrvatskoj političkoj praksi, mnogi su se analitičari složili u dvije stvari: prvo, ovo će sigurno utjecati na daljnje postizborno pregovaranje jer bi mnogi mogli odustati od podrške Milanoviću i SDP-u. I drugo, ovakvim političkim svrstavanjem Ustavni sud je, kako kažu, "oživio mrtvaca" jer je Milanović zajedno sa SDP-om već izgubio ove izbore, a sada je ponovo u fokusu javnosti.

Piše zlatko crnčec

Pregovori će biti dugotrajni

I HDZ i oporba će u sljedećim danim i tjednima nastojati kroz pregovore i konzultacije doći do magične brojke od 76 mandata koja im jamči sastavljanje vladajuće većine. HDZ će to pokušati kroz pregovore o suradnji s DP-om, a da pritom pokušaju sačuvati podršku svih osam zastupnika manjina. SDP bi mogao pokušati sastaviti nekakvu većinu od zastupnika koji nisu u HDZ-u, a po mogućnosti ni u DP-u. A takvih je baš 76. Ali ta se brojka dobiva mehaničkim zbrajanjem svih onih koji su protiv HDZ-a i DP-a.

Piše Tihana Tomičić

Plenković želi vladu čistoga centra

Ništa kontra anketa - to bi mogao biti zaključak sinoćnje izborne noći u kojoj je HDZ ostao relativni pobjednik izbora, a kako večer odmiče (ovaj se tekst piše oko 23 sata), tako njihovi rezultati još i rastu. Upravo su to ankete i predviđale, kad su HDZ-u davale minimalno 60 mjesta bez dijaspore, a SDP-u manje od 45 mandata.

Piše Zlatko Crnčec

Ulaganja građana ulijevaju optimizam

Hrvati se istovremeno pojačano zadužuju, a s druge strane sve više ulažu neke vrijednosne papire. Građani su sve više osjetljivi na razinu kamatnih stopa u bankama, koje su na oročenu štednju oko 2 posto te traže bolje prilike i alternativni oblik štednje i ulaganja koje im je zadnjih godina uz nešto višu stopu prinosa ponudila država kroz trezorske zapise i obveznice. Građani su prema tim oblicima ulaganja prije svega usmjerili depozite koje su držali na tekućim i žiro računima. Piše to u izvješću HNB-a. Dosad su Hrvati koji su imali ozbiljan višak novca, takvih nije bilo puno, ponajviše ulagali u nekretnine. Svih ovih godina otkako je u zemlju uvedena domaća verzija tržišnog gospodarstva, nekretninsko ulaganje činilo se kao daleko najbolji način štednje. Čak i u vrijeme dok su kamate na depozite bile razmjerno visoke. Čak ni oni najbolji majstori pretvorbe i privatizacije nisu se baš usuđivali uplovljavati u vode iole složenijih financijskih ulaganja kao što su dionice. Hrvatsko je tržište vrijednosnih papira bilo divlje i neregulirano. Bilo je puno sigurnije uložiti u nekretninu. Išlo se po modelu - možda se zaista više može zaraditi na dionicama, posebno u slučaju posjedovanja kakvih povjerljivih informacija, ali opet - stan je stan. Ni zgrada ni stan ni zemljište ne mogu bankrotirati. Uvijek će nešto vrijediti. A najčešće su, takva je bila domaća praksa, svakim danom vrijedili sve više. I takva je praksa bila svih ovih godina, da ne kažemo desetljeća.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Zaigrala mečka štrajka i ispred Korza 16

Pravo na štrajk jedno je od osnovnih radnih i ljudskih prava, ali je u Hrvatskoj vrlo rijetko konzumirano. Rijetki su slučajevi da radnici štrajkaju, a još su rjeđi kada je riječ o radnicima komunalnih poduzeća za koje se misli da imaju siguran i dobro plaćen posao. A najrjeđi su u Rijeci u kojoj je na vlasti stranka kojoj bi radnička prava trebala biti imperativ svih imperativa. No, vremena se mijenjaju pa je tako mečka štrajka zaigrala i na Korzu 16. Zaslužni za to su radnici Autotroleja koji već godinama kubure s nedostatnim brojem vozača koji upozoravaju da je stanje neodrživo i da je kap prelila čašu. Stanje u riječkim komunalnim društvima daleko je od dobroga. Vremena su se promijenila, posao radnika u komunalnom poduzeću i dalje je relativno siguran, ali je daleko od toga da je dobro plaćen. Ima već dvije godine kako su socijalne tenzije u riječkim gradskim tvrtkama i ustanovama takve da je bilo pitanje dana kada će radnici izaći na ulice. Najprije su krenuli radnici Čistoće, ali je socijalnim dijalogom između gradske vlasti i radnika ipak postignut dogovor. Bilo je problema i sa zaposlenima u gradskim vrtićima i osnovnim školama, vatrogascima, ali su kolektivni ugovori na kraju potpisani. Kada je krenula pobuna iz Autotroleja, riječka gradska vlast bila je uvjerena da će pronaći zajednički jezik. Jer ni jednoj vlasti ni u jednom trenutku ne odgovara štrajk. Ali gorega trenutka nego što je bio jučer teško je i zamisliti.

Piše Dražen Katalinić

Pravedna plaća za javni sektor

Zaposleni u javnim i državnoj službi, njih 244 tisuće, nakon niza godina ovih su dana dobili plaću kakvu zaslužuju, a nakon što im godinama plaća uopće nije rasla. Povijesno povećanje plaća u državnom sektoru rezultat je povijesne reforme, odnosno znatnog povećanja koeficijenata za sva radna mjesta, uključujući i pripadnike Hrvatse vojske kojima plaća ne da nije rasla, nego se u mandatima nekih drugih vlada čak i smanjivala, a sada je prosječno povećana za 38 posto.

Piše Milan Rakovac

U tijeku je velika depopulacija Južne Slavije

Ma ča jopet uon, će reći to ki, dela belaj, bi reka naš Bosanac? Ma xe vero anche che el primo galo che canta finira’ in brodo! Ali, nije posrijedi autorska presumpcija, nego gola EU statisitčka procjena: svi južnoslavenski narodi populacijski nazaduju, 20-30 posto, gledajući po prognozama do 2070. godine. Samo Slovenci napreduju. Tada će Slovenaca biti oko dva milijuna, a Hrvata jedva malo više od dva milijuna (od skoro pet milijuna koliko ih je bilo 1991.).

piše ian tataj

Kulturna simbioza: (D)novinari i (ne)urednici

Da je veza između novina i društva gotovo pa neraskidiva, govori činjenica, in primis, da je sama temeljna definicija i etimologija riječi iz koje sve to nastaje, »novost«. Da čovjek ne treba vijesti i novosti, govori možda činjenica da, kada se sretnemo s nekim, većinom ćemo ih pitati »što ima novoga«, a ne »što već znamo?«

PIŠE ROBERT MATTEONI

Pravo na sebe i svoje

Već duže vrijeme Šajete Boysi, navijači Jadrana, u sinergiji su s navijačima Istre 1961. Demoni dolaze podržati Jadran, a porečki kolege po navijačkoj strasti uzvraćaju na utakmicama »zeleno-žutih«. Navijačka supkultura nije samo stvar nogometa, nego i određeni marker društvenih ponašanja, obzirom da je zanimanje za taj sport najmasovnije. Tako ćemo iz ne tako davnih arhiva izvući i priču o tome kako su porečki navijači stigli u Pulu pomoći kolegama u hvalevrijednoj akciji. Prije točno 4 godine, kada je još harala pandemija, Demoni i Šajete su zasukali rukave i dali veliki (i fizički) doprinos preseljenju inventara iz stare u novu modernu zgradu Opće bolnice Pula. Djelatnici OB-a istakli su koliko im je ta pomoć bila značajna da se što prije realizira slojevito i delikatno preseljenje, tim prije što su navijači nosili (i u prethodnim akcijama) teški inventar.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Tko o čemu, Milanović o DORH-u

Tko o čemu - Milanović o Turudiću. Ovoga puta uznemirio ga je stav premijera Andreja Plenkovića o tome da bi, kako je rekao u jednom intervjuu, možda ipak bolje razmotrio izbor Turudića za šefa DORH-a »da je prije odluke u Hrvatskom saboru imao sve dokaze i informacije« o njemu.

piše zlatko crnčec

Neodlučni odlučuju o ishodu izbora

Istraživanja javnog mnijenja uoči izbora, istina, često i griješe, ali kakva god bila ipak ukazuju na neke trendove. Rijetko se događa da baš totalno promaše. Iako, istina, zna se i to dogoditi.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Milanović želi "svoju vladu"

Baš kad smo pomislili da bi izborna kampanja čak i u posljednjem tjednu izbora mogla postati dosadna, predsjednik Zoran Milanović pobrinuo se da ipak tako ne bude. Ovdje ne govorimo o njegovom oštrom sukobu s Olegom Butkovićem - jer taj sukob niti je dosadan, niti je nevažan, a niti će stati do 17. travnja - nego o najavi kako će izgledati njegova vlada, ako je bude formirao.

Piše zlatko crnčec

Politička nekorektnost ima svoje granice

Izborna se kampanja približava samom kraju. A to znači da ćemo u sljedećih sedam dana biti svjedoci zaista svega i svačega. Za posljednji play of the day zaslužan je aktualni predsjednik Republike koji je aktualnom ministru gospodarstva zaprijetio da će nakon zatvaranja birališta završiti ni manje ni više u zatvoru.

Piše Damir Cupač

Obračun kod O.K. korala

Kad već tehnički premijer Andrej Plenković nije htio izaći na crtu predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću, nesuđenom kandidatu na listi SDP-ove koalicije u 1. izbornoj jedinici i wanna be premijeru treće republike, odlučio je to učiniti ministar Oleg Butković. Istog trena kada su stali jedan nasuprot drugom krenuo je obračun kod O.K. korala. Pištolji su izvučeni i dvoboj je iz dana u dan sve spektakularniji.

piše dražen katalinić

Za blagostanje se treba izboriti

Bivši ministar financija Zdravko Marić na jednoj je poslovnoj konferenciji u studenom prošle godine podsjetio da nam je na početku mandata premijera Tihomira Oreškovića prijetio pad kreditnog rejtinga stepenicu ispod »junka« (smeća), odnosno da nam je kreditni rejting bio toliko nizak da se nalazio na razini za koju nema naziva »jer nitko tamo nikad nije bio«. Na istoj je konferenciji također bivša ministrica financija Martina Dalić podsjetila pak kako smo propustili prvi val stranih investicija te kako je Hrvatska u to vrijeme bila sama, a danas uživa »blagodati i osigurače članstva u EU-u i eurozoni«.

PIŠE ROBERT MATTEONI

Dani nogometa Bubić... I laureati

Kad god je pričao o uživanju u nogometu, spominjao bi utakmice omladinskih kategorija. Bio je odličan igrač koji je svojevremeno zaslužio poziv (1977.) Rijeke u prvu jugoslavensku ligu. Vratio se brzo kući jer je shvatio da daleko od Pule ne može uživati ni u svakodnevici života, a pogotovo ne nogometno. Kratke faze igranja u juniorskoj kategoriji tumačio bi kao najbolju razbibrigu karijere. Druga vremena.

piše tihana tomičić

Neinventivna kampanja

Neki analitičari kažu da je ovo najdosadnija kampanja ikad. Zoran Milanović kaže: ili mi, ili oni.

piše zlatko crnčec

Hrvatska će opet proizvoditi lijekove

Usred izborne kampanje pojavila se jedna izuzetno dobra vijest. Gradnja pogona za proizvodnju zmijskog antitoksina u Imunološkom zavodu (IMZ) trebala bi početi u listopadu ove godine. Konačno je iz trećeg pokušaja izabran najpovoljniji ponuđač za izgradnju pogona IMZ-a u poslovnoj zoni u Rugvici pored Zagreba. Riječ je o izgradnji prve od tri planirane nove tvornice IMZ-a koji se, eto, kao ptica feniks podiže iz stečajnog pepela.

piše tihana tomičić

I HBK u izbornom procesu

Onaj čije se ime ne smije spominjati - tako u SDP-u zovu predsjednika Zorana Milanovića u ovoj kampanji u kojoj je Ustavni sud i njemu i SDP-u zabranio izravno sudjelovanje na listi i u promidžbi. Iako se Milanović de facto počeo reklamirati za premijera svojim jumbo plakatima, na njima ne piše ni riječ premijer ni naziv stranke SDP, pa se svi u državi pravimo ludima. Zasad.

Piše zlatko crnčec

Sučeljavanje je, uostalom, bez veze

Sučeljavanja aspiranata za poziciju premijera ovog puta ipak neće biti. Zoran Milanović nije ni kandidat na ovim izborima pa je besmisleno da se na njima predstavlja kao budući premijer. Posebno jer je po Ustavu baš on taj koji bi budućem premijeru trebao dati mandat. Ostali aspiranti, osim aktualnog premijera, ipak dolaze iz stranaka koje imaju manje od deset posto podrške birača. Pa bi sučeljavanje s njima ipak bilo i bespredmetno. Tako da će javnost biti zakinuta za dvoboj Milanović - Plenković čiji bi ishod možda mogao i izravno utjecati na to tko bi od njih dvojice mogao dobiti najvažniji posao u Banskim dvorima. Ovo jest stanovito razočaranje za birače.

Piše Damir Cupać

Pukovnik ili pokojnik

Ovi uskrsni praznici dobro su došli hrvatskim građanima kako bi predahnuli od visokog političkog presinga koji je započeo najavom kandidature predsjednika Zorana Milanovića na parlamentarnim izborima na listi SDP-a u 1. izbornoj jedinici. Uslijedili su strah i zebnja sve do očitovanja Ustavnog suda koji je potvrdio da Milanović mora dati ostavku ako se misli kandidirati na parlamentarnim izborima. Dok su ustavni stručnjaci tumačili da je Milanović u krivu, gotovo nitko nije shvatio da se SDP-ova koalicija najavljena na zagrebačkom prosvjedu uoči raspuštanja Sabora raspala. Na proste faktore. I da su sa SDP-om ostali isluženi politički kadrovi poput notornoga Radimira Čačića koji SDP-u nosi malo, a zbog kojega bi SDP mogao izgubiti puno.

piše robert matteoni

MetroPula: Nagrade su im prisjećanja i emocije sugrađana

Prije 20-ak godina u ovom listu pokrenuli smo rubriku Šetnja po sedam pulskih brežuljaka. U eri eskalacije medijske agresivnosti, gdje je poželjnija negativna vijest, pobornici takvog pristupa forsirali su dramatiziranja. To će, govorili su, prodavati novine. Kao da je samo to samo uloga medija, prodati, a ne omogućiti informacije i sadržaje sa kojima će čitatelj donositi svoje sudove.

piše ian tataj

Kulturna restauracija: Vjera u umjetnost

Dok mnogi čekaju nedjeljno uskrsnje papinsko obraćanje "Urbi et orbi" kršćanskom svijetu, razmotrimo na tren odnos kulture i vjere. Htjeli ili ne htjeli, poštivali ili ne poštivali, vjerovali ili ne, velikim je dijelom naše civilizacije; naše same kulturne baštine, Kršćanstvo, ilitiga naprosto duhovnost. Raniji umjetnici, činitelji i predstavnici mnogih kulturnih branši, de fakto, ako ne de jure, morali su ispoljavati u svojem opusu barem semblancu, privid iskrene vjere, ako nije bilo dovoljno da svojim djelima javnost pozivaju na nju. Svi su oni bili na platnoj listi, a najbogatije institucije i mecene, bili su, ako ne Crkva, oni koji su ju promicali.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Liste - najzanimljivija literatura

Dok svi mi budemo uživali u prazničnom uskrsnom miru, DIP će 24 sata dnevno ovih praznika raditi na provjeri izbornih lista. Naime, kandidacijski postupak je završen i krećemo prema izborima 17. travnja. Bum, pištolj je opalio za početak kampanje!

Piše Tihana TOMIČIĆ

Napokon programi!

Nakon šokova s kandidaturom Zorana Milanovića, nakon skoro dva tjedna napokon smo u ovoj pretkampanji došli i do - programa. Zadnjih 14 dana uglavnom smo slušali prepucavanja i uvrede, ali danas s predajom kandidacijskih lista i s početkom službene izborne kampanje, konačno na red dolaze i programi.

Piše zlatko crnčec

Ustavni sud reformirati, a ne ukinuti

Ustavno sudovanje je političko sudovanje. Ovu izreku može se čuti na samom početku prvog predavanja kolegija Ustavno pravo. A trebali bi je se prisjetiti svi nakon inicijative Zorana Milanovića da bi Ustavni sud praktički trebalo ukinuti. Hrvatska ima skoro 35 godina iskustvo ustavnog sudovanja u demokratskom poretku. Uglavnom, može se reći da ono ni na koji način ne odskače u smislu kvalitete od onog koje upražnjavaju redovni sudovi. Bili oni kazneni ili građanski. Ustavno sudovanje nije ni bolje ni lošije od politike, koja uostalom izravno odlučuje o sastavu Ustavnog suda.

Piše zlatko crnčec

SDP podmeće sam sebi

Ovo što je jučer napravio Tonino Picula nije prvi slučaj da viđeniji članovi SDP-a javno istupaju dezavuirajući stranačko vodstvo. I to u krajnje delikatnom razdoblju uoči parlamentarnih izbora. Prvo je iskočio splitski SDP čiji je čelnik javno govorio da se i on i njegova organizacija protive suradnji s Ivicom Puljkom. Nije prvi puta da je taj čelnik javno ponizio vodstvo stranke. Prije ovog prijepora oko Puljka, on je javno ponizio Peđu Grbina tražeći njegovu odgovornost nakon što je Možemo! konačno odbilo ponudu SDP-a za predizbornu koaliciju. Napasti tako javno šefa stranke u izbornoj godini može samo netko kome do nje nije ni najmanje stalo. A budući da nikakve sankcije nije bilo, Matijević se još gore ponio u još delikatnijem trenutku, samo koji tjedan pred izbore. Nikome sigurno nije lako u koaliciji s Ivicom Puljkom, njegovim zanimljivim zamjenicima i članovima najuže obitelji, ali čovjek, kakav god bio, ipak nosi neke glasove. I to pred možda najneizvjesnije izbore u povijesti u kojima će svaki glas biti bitan.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Bol bolujemo

Nije čovjek stroj pa da može raditi bez prestanka 24 sata dnevno, pa tako 365 dana sve do penzije. Ako ima sreće pa da je dočeka. Jedna od tekovina je pravo radnika na bolovanje. Danas se u razvijenom svijetu bolovanje uzima kao nešto što je oduvijek postojalo. No, nije bilo tako pa se na pravo na plaćeno bolovanje valjalo izboriti, kao i za pravo na odmor i satnicu koja nije ropska.

piše dražen katalinić

Sučeljavanje umjesto urlanja

Sukob između dva brda – Pantovčaka i Gornjeg grada – početkom izborne kampanje dobio je novu dimenziju, ali stare prozivke. Nije to više samo »tvrda kohabitacija« između premijera i predsjednika, sada je to već postalo ozbiljno jer se radi o borbi za ponovno osvajanje vlasti.

piše robert matteoni

MetroPula: Crni bik s Velog Vrha

Došao je točno u minutu. Čvrst stisak ruke, prodoran pogled, foto albumi u borši i spreman za izlet u prošlost. Šaka odaje sport kojim se bavio. Kaže da je taj "otok" valjda jedina posljedica 45 godina nakon karijere.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Kome trebaju neredi i nemiri

Kad je prije sedam dana Zoran Milanović objavio kandidaturu za premijera, svi smo znali da će doći do novog miješanja karata. HDZ više ne može biti siguran u izvjesnu pobjedu, a na ljevici je isprva zavladalo oduševljenje, čak ekstaza. I birači su reagirali, po prvim anketama SDP je znatno skočio. Neki su izračunali da Milanović donosi u prosjeku 10 posto glasova više SDP-u nego kad ga nema u igri.

Piše Zlatko Crnčec

Podrška BiH, zalog za poboljšanje odnosa

Hrvatska je jučer na Europskom vijeću još jednom snažno podržala da EU donese odluku o otvaranju pristupnih pregovora s BiH. Ostaje za vidjeti koliko će to biti primijećeno, a onda i cijenjeno u Sarajevu. Koje je dosta sumnjičavo prema Hrvatskoj, među ostalim i zbog toga jer njen predsjednik Republike otvoreno zagovara strateško partnerstvo Hrvata i Srba u BiH. Iako bi bilo puno logičnije da u BiH postoji strateško savezništvo Hrvata i Bošnjaka. Ali za to postoji puno u ovom trenutku potpuno nepremostivih prepreka za koje su odgovorne obje strane, moguće u ovom trenutku čak više i bošnjačka čiji je udjel u stanovništvo tri puta veći. Bošnjačka politička elita želi stvaranje takozvane građanske države sa središtem u Sarajevu bez ikakvog razumijevanja za činjenicu da je praktički pola građana BiH protiv toga. A do tog rješenja želi doći pukom snagom brojki - po zadnjem popisu Bošnjaka je nešto više od 50 posto - i osloncem na zapadne zemlje koje forsiraju takvo rješenje iz nekih svojih interesa. Iz Sarajeva nema ni najmanjeg pokušaja da se s hrvatskom stranom u BiH pronađe nekakav kompromis koji bi otvorio prostor za dijalog i za daljnje poboljšanje odnosa. Posebno se to vidi po krajnje uvredljivom načinu na koji službeno Sarajevo odbija ukidanje za BiH Hrvate krajnje ponižavajuće situacije da njihovog predstavnika u Predsjedništvo BiH biraju Bošnjaci. Pa na kraju Bošnjaci imaju dva člana tog tijela, Srbi jednog, a Hrvati nijednog.

piše tihana tomičić

Milanovićevi (pravi) partneri

Kad je prošlog petka predsjednik Zoran Milanović iz neba pa u rebra krenuo u svoju kandidaturu za premijera uz podršku SDP-a, svi smo pali, kako bi on to zacijelo lijepo rekao - na guzicu. Onesvijestili smo se, patosirali, a kad smo se pribrali od prvog šoka, neovisno o tome što mislimo o upozorenju Ustavnog suda, nismo mogli da se ne zapitamo - što će se u Hrvatskoj promijeniti kad Milanović doista postane premijer i kad se riješimo zločestog korumpiranog HDZ-a.

piše dražen katalinić

Sumanuti juriš presudio koaliciji

Nije ni počelo, a skoro već završilo. Ili bolje rečeno, počelo je dosta pompozno sa stisnutim »pesnicama« i prosvjedom na Markovu trgu, uz dodatni spektakl za koji se pobrinuo predsjednik Milanović nasrtajem na Ustav, da bi se jučer sve raspalo. Lijevu žuto-crvenu koaliciju na čelu sa SDP-om u jednome danu napustili su IDS i Fokus. Jedni kažu da je za njih koalicija sa SDP-om »završena priča« zbog SDP-ovog prihvaćanja Milanovićeve kandidature za premijera, drugi zato što je SDP donio izborni program bez da ih je išta pitao. Pa su te dvije stranke u praksi provele slogan izvikivan na Markovu trgu – dosta je!

Piše Damir Cupać

Ustava rijekama pravde

Svakome onome tko nije član ili simpatizer SDP-a bilo je jasno da odluka Ustavnog suda o izravnom uključivanju predsjednika Zorana Milanovića u izbornu utakmicu na listi SDP-a ne može biti drukčija nego onakva kakvu je pročitao predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović. Kada su se predsjednik SDP-a Peđa Grbin i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović prije nekoliko dana odmetnuli u ilegalu i mimo ustavnih normi, prva reakcija svijeta koji nije ostrašćen i nije spreman zažmiriti na oba oka samo zato što je krenula misija protiv korumpiranog HDZ-a, bila je ponovno čitanje svega onoga što je Milanović naveo. I nakon nekoliko iščitavanja Milanovićevog proglasa nikako se nije mogla naći rečenica da zbog svega što se događa on nema druge nego podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Republike Hrvatske, ponijeti crvenu zastavu i krenuti na barikade. Predsjednik je, naime, odlučio krenuti u izbornu utakmicu na način da zadrži pričuvni položaj na Pantovčaku sve dok ne vidi konačan ishod izbora koji će se održati za manje od mjesec dana. On je najavio da rijeke pravde dolaze, citirajući stihove Jure Stublića, i bio je zadovoljan sobom. I pritom je mislio da krajnji cilj rušenja HDZ-a opravdava svako sredstvo.

Piše Zlatko Crnčec

Milanović galvanizirao HDZ

HDZ je na svom jučerašnjem izvještajnom saboru iznio najvažnije detalje svog izbornog programa, ali i pokazao javnosti, svojim biračima i članstvu da s puno optimizma ulazi u izbornu kampanju. Samo dva dana nakon što je predsjednik Republike objavio da praktički istovremeno želi biti i premijer, prašina izazvana ovim događajem ipak se slegla. I HDZ na izbore ide više-manje na način koji je predvidio i prije performansa Zorana Milanovića. Čini se da nikakvih radikalnih promjena neće biti. Barem nikakve jučer nisu najavljene s pozornice Koncertne dvorane »Vatroslav Lisinski«. HDZ na izbore ide s taktikom i strategijom kao da onoga što se dogodilo prošlog petka nije ni bilo. Naglasak je na onome što se napravilo u zadnja dva mandata. I što se namjerava u sljedećem. Plenković je Milanovića izrijekom spomenuo tek nekoliko puta.

Piše Ian Tataj

Kulturna saga: Dvaput je dvaput

Nekome je život kao sapunica sa, nadamo se, barem sedamdesetak sezona; nekome je više kao sitcom, humoristična serija raznih tematika; nekome je serijal ratnih i triler filmova, nekome je više kao nekakav ciklus europskog noir ili eksperimentalnog niskobudžetnog filma. Svatko ima svoj različit put, a netko se, makar u nekoliko navrata može nasmijati kada gleda unazad koje je sve sezone, epizode i nastavke u svojoj priči imao. Ako pak pogledamo u dnevne kronike našeg đornala i onih koji su nas prethodili, vidimo da ponekad neke priče ili nikad da završe, ili imaju samo pojedan nastavak.

Piše Robert Matteoni

Sport u kampanji, sport iz kampanje

Prošlog sam utorka iskoristio lijepo sunčano vrijeme i poslijepodne prošetao do i Lungomareom. Otkako je 1990-tih gradska uprava Igora Štokovića inicirala uređenje i to pod uobičajenim negativnim javnim kritiziranjima-opstrukcijama, dojam je da se na tom »drugom i drugačijem Korzu« malo toga promijenilo. Ne znam zašto, ali od 1980-tih na ovamo, u različitim fazama društvenih, političkih, ekonomskih i inih stvarnosti, uvijek se u Puli osjećala neka tenzija oko više-manje svega što se gradi, mijenja. I kao druga strana zvona, odjekivala bi negativna jeka onih koji gunđaju što se ništa ne gradi i ne mijenja.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Od danas, Hrvatska je banana država

Jučer oko 16 sati svi su tekstovi već bili napisani - izbori su 17. travnja, odlično, bit će bolji odaziv, predsjednik Zoran Milanović je odlučio skratiti kampanju, sve odlično.

Piše zlatko crnčec

Vladine mjere i dalje potrebne

Vlada je jučer usvojila šesti paket mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena, ukupne vrijednosti 503 milijuna eura, kojim osigurava nastavak stabilnosti cijena struje i plina, a nastavlja se i s pomoći umirovljenicima, braniteljima te socijalno ugroženim građanima.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Pravosuđe - biti ili ne biti

Pravosuđe je više nego ikad top tema ovih izbora. Ne samo slučaj Turudić, nego i sukob nadležnosti između EPPO-a i domaćeg DORH-a - ultimativne su teme ove pretkampanje. To je naravno loše, jer bi pravosuđe trebalo biti potpuno neovisno i kao zasebna grana vlasti izvan ovih političkih sukoba. Ali to je i dobro, jer će biračima pomoći da precizno razluče koga vide kao borca za zakonitost i procedure, a koga ne.

Piše zlatko crnčec

HSS-ovci se ugrađuju i lijevo i desno

Široj javnosti malo poznat Željko Lenart izazvao je jučer pravu lančanu reakciju u Saboru. Potpuno nesrazmjerno njegovom političkom rejtingu, njegovo napuštanje posrnulog i jedva živog HSS-a pretvorilo se u politički cirkus o kojem su se morale izjasniti čak i one, za razliku od HSS-a ipak relevantne političke stranke. Jer izbori su iza ugla i ništa se ne smije prepustiti slučaju.

Piše Damir Cupač

Gladna državna usta

Od kada je svijeta i vijeka, točnije od kada je države, ima i poreza. Jer netko mora hraniti sve ono što država jest. A namnožilo se gladnih usta. I ne samo da su se namnožili, već su postali obijesni pa je poreza, poreznih davanja i raznoraznih nameta sve više. Nevjerojatna je količina maštovitosti koju ima država kako bi zagrabila građanima u džep i tako prehranila sve ono što je na državnoj plaći. Da, sve to plaćaju građani i gospodarski subjekti. I nije im lako, budući da bi od cjelovitog spiska na kojemu bi bili svi harači i desetine koje im se otimaju vjerojatno poludjeli. Država je pametna. Ne uzima odjednom i velike iznose. Država se razvijala stoljećima i naučila je lekciju. Porezna davanja su se usitnila po iznosu, ali su se namnožila po količini. Pa ispada da građani to ne osjete, lipa, pardon, cent tamo, cent ‘vamo, kako na bruto iznosu plaće, tako i na računima za komunalne usluge, električnu energiju i slično. Ljudi su dovedeni u situaciju da pojma nemaju ni koliko plaćaju, ni za što plaćaju.

Piše Dražen Katalinić

Obračun države s nemarnim roditeljima

Država se odlučila obračunati s još jednom vrstom izbjegavatelja poreznih obveza, a u ovom slučaju i društveno-obiteljskih normi, a to su neodgovorni roditelji koji koriste sve moguće zakonske »rupe« i manjkavosti sustava ne bi li izbjegli plaćanje alimentacije. Zapošljavaju se na crno, mijenjaju adrese, odlaze raditi u inozemstvo gde izbjegavaju prijavu boravišta, prikazuju da su zaposleni na minimalac… Sve samo da vlastitiom djetetu ne plate dio uzdržavanja. Država stoga novim zakonskim prijedlogom isplatu alimentacije za svu djecu kojima roditelji to izbjegavaju u potpunosti preuzima na sebe. No, kako porezni obveznici ne bi plaćali dugove neodgovornih roditelja, država će takvima puhati za vratom pa će ih najprije ovršiti, a ukoliko na računu nemaju dovoljan iznos, poslat će ih na rad za opće dobro. Da država zaista misli ozbiljno, pokazuju i sredstva za isplatu alimentacije iz državnog proračuna koja su za iduću godinu gotovo udvostručena.

piše milan rakovac

Što bi rekao danas, dobri čovjek Fulvio Tomizza

Saša Ćirić, regularni Tomizzijanac, sažeo je lani na Forumu svekoliko stanje u nama i oko nas – i nad nama:

Piše Robert Matteoni

Silvana, 70 godina žena na stadionu

Dan žena. Toga datuma 1947. godine jedna je djevojka iz Rebići, kraj Hrboki, izrekla DA svome dečku, koji je kao izbjeglica rođen u Pothendorfu (Austrija), a porijeklom je iz Fažane. Prije 77 godina Eufemija Dobran postala je supruga Marija Sorbole. Svi koji su od 1953. godine kročili na Gradski stadion u Premanturskoj (danas Marsovo Polje) ulici, upoznali su skladan bračni par.

piše tihana tomičić

Izbori ante portas

Predsjednik Vlade Andrej Plenković želi nam mirno ljeto. Zato je odlučio da se Sabor raspusti i prije nego se očekivalo, već idućeg tjedna, a onda imamo još najviše 60 dana da se izbori održe.

piše zlatko crnčec

HDZ i pučani pred velikim izazovom

Premijer Andrej Plenković jučer je u Bukureštu najavio svojim europskim saveznicima pučanima da će se on i sljedeće godine pojaviti na njihovom kongresu kao premijer Hrvatske.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Za Grbina će najvažnija biti - percepcija

U politici, percepcija je sve. Cijeli svoj mandat na čelu SDP-a Peđa Grbin temelji na ideji da SDP ostaje najveća i najjača stranka oporbe, i da je samim time on taj koji je logičan kandidat oporbe za premijera, i ako mu bog da, nasljednik Andreja Plenkovića na čelu Vlade.

piše zlatko crnčec

SDP pred velikim izazovom

SDP je jučer okupio vrlo raznoliku koaliciju. U njoj je na primjer Radimir Čačić, čovjek biznisa i pragmatičnih rješenja, koji nikada nije imao previše razumijevanja za razne "kerefeke" kao što su to zaštita prirode, samoupravljanje ili apstrakcije kojima se današnja ljevica tako jako voli baviti.

Piše Damir Cupać

Dosta je! Ili nije

Eto, i ta je enigma riješena. Nakon više od pola godine spekuliranja kada bi premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković mogao obznaniti kada će okončati svoj drugi mandat, odlučeno je da će se novi parlamentarni izbori održati prije onih europskih. A europski izbori održat će se u Hrvatskoj 9. lipnja ove godine. Znači, građani Hrvatske na proljeće će krenuti na birališta kako bi izabrali novi saziv Sabora i novu Vladu. Plenković je mjesecima mudro šutio i pržio oporbu na tihoj vatri, odbijajući decidirano odgovoriti kada će se raspustiti državni parlament kako bi se moglo krenuti na nove parlamentarne izbore. Samozadovoljno je na pitanja odgovarao da ne vidi razloga ni za kakvu žurbu i da će oni biti u ustavnim okvirima.

piše dražen katalinić

I digitalnom mančom do uređene destinacije

Sve je spremno, ili bi sve već trebalo biti spremno za uspješan početak nove, nadamo se još jedne rekordne sezone, koja je doslovce iza ugla jer su nam uskrsni blagdani ove godine već u ožujku, kad očekujemo i prve goste. No, izgleda da su s pripremama malo zakasnili ugostitelji, iako uopće ne sumnjamo da će i oni biti na razini zadatka i to još u popularnoj destinaciji kao što je Hrvatska. Naime, iako su početkom godine stupile na snagu izmjene zakona kojima je omogućeno ostavljanje napojnice konobarima i prilikom bezgotovinskog, odnosno kartičnog plaćanja, čini se da većina ugostitelja još nije uradila potreban korak za fiskalizaciju napojnice, a to je nadogradnja softvera na POS uređajima. Nemojmo odmah misliti da su ugostitelji lijeni ili da žele konobarima uzeti »manču« – ceh ugostitelja je bio među prvima koji je tražio fiskalizaciju napojnica, a konobari nemaju ništa protiv – problem je još uvijek u nizu nedoumica koje Hrvatska gospodarska komora dobiva s terena, zbog čega su u suradnji s Ministarstvom turizma i sporta pokrenuli niz edukacija, a jedna je već održana u Osijeku.

piše ian tataj

Kulturna trafika: Istra u bijeli svijet - bijeli svijet u Istru

Lijepo je ponekad biti u pravu. U prošlosubotnjoj kolumni, nazvanoj, možda malo previše kulturpesimistično "Kulturna globalizacija: Tko bira one koji biraju?", iznio sam jednu aktivnu kritiku promjene sustava oko izbora kandidata koji će s Dore otići u daleku Švedsku, i dokle sve to zapravo može voditi. Ono gdje sam bio u pravu je da je pobjednik Dore upravo naš Umagež Marko Purišić, Baby Lasagna. U redu, možda jest bilo očito svima; možda je bio jedini koji je došao sa uistinu pamtljivom i upečatljivom pjesmom, možda je on bio jedini koji nije puno kreštao u izvedbi, ili štogod još; no činjenice su nepobitne. Pjesma koja pjeva o odlasku od kuće u "bijeli svijet", uistinu ondje ide, a tko se predstavlja u Malmo Areni u istoimenom gradu od 7. svibnja nadalje, nego Istrijan, odnosno "istarski proizvod".

piše robert matteoni

MetroPula: Interpretiranje umjesto primjena propisa je problem HNL-a

Svjedoci smo nove afere u domaćem nogometu, a koja je rezultirala ostavkom šefa sudačke komisije HNS-a Brunom Marićem. Vjerojatno svi znaju o čemu se radi. Načelno je u pitanju objava audio snimaka VAR-a. One otkrivaju prilično folklorno korištenje i tog alata (Video Asistant Referee), koje je trebalo biti olakšanje za donošenje pravednijih sudačkih odluka. U pet godina promocije VAR-a bilo je početne afirmacije njegove korisnosti, ali već koju godinu u raznim europskim ligama raste konfuzija u njegovoj primjeni. No, u Hrvatskoj, sukladno neviđenoj kreativnosti u izigravanju propisa, stvari su u kršenju protokola korištenja VAR-a otišle na višu razinu. Na stranu načelni uzrok koji je doveo do odlaska šefa SK, realnije je kako se stvorila kritična masa nezadovoljstva suđenjem i bilo je samo pitanje trenutka kako će Bruno Marić abdicirati.

Piše Zlatko Crnčec

Oporba daleko od pobjede

U sljedeća dva tjedna oporba će se pokušati dogovoriti kako će na kraju izaći na izbore. Naravno, najlogičnijim se, gledajući ovako sa strane, čini ideja da bi SDP i Možemo! trebali izaći zajedno u svih deset izbornih jedinica, pojačani u osmoj s IDS-om i desetoj s bračnim parom Puljak. A da sve ostale stranke i strančice i njima pridružene ugledne i »ugledne« pojedince i pojedinke u političkom smislu puste niz vodu. I nazovu takvu svoju koaliciju »Dosta je« ili nekako slično.

Piše Zlatko Crnčec

Milanović upleo SOA-u u sukob s Vladom

Iako se još jučer ujutro činilo da su se Vlada i predsjednik dogovorili o prvim ljudima Hrvatske vojske i SOA-e, u rano popodne ispalo je da to baš i nije tako. Zoran Milanović oglasio se priopćenjem u kojem navodi da nikakav dogovor nije postignut oko toga tko će dobiti novi mandat na čelu glavne hrvatske obavještajno sigurnosne agencije.

piše tihana tomičić

Plenković može osujetiti prosvjede

Lijeva oporba organizira velike prosvjede s porukom »Dosta je!« i zahtjevom da se odmah raspišu novi izbori, nakon slučaja Turudić i novih afera vezanih uz trošenje EU novca za obnovu. Prosvjedi su najavljeni u svim velikim gradovim za 23. ožujka.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Tko je tu slijep

U Europskoj uniji su uvjereni: Donald Trump pobijedit će na izborima u Americi 7. studenoga. Posljedica će biti izlazak SAD-a iz NATO-a, podrška Trumpa Rusiji i Vladimiru Putinu te ostanak Europske unije na vjetrometini protiv dva udružena diktatora.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Ukleta željeznica u Hrvata

Rijeka je tužan grad kada je riječ o alternativnim vrstama javnog prijevoza. Osim automobilima i autobusima javnog gradskog prijevoza, teško se može putovati gradom. Uvijek ima optimista koji koriste bicikle ili romobile, ali problem Rijeke je njezina stiješnjenost zbog čega je prometovanje na dva kotača pravi izazov i iziskuje čelične živce i onih koji su na četiri kotača i ovih koji voze na dva.

Piše Ian Tataj

Kulturna globalizacija: Tko bira one koji biraju?

Osim što je ove godine na tradicionalnoj manifestaciji za izbor hrvatskog predstavnika, odnosno predstavnice na Eurosongu bila nekolicina autora iz Istre, ili koji se barem vole definirati istrijanima - što je pozitivno, ove su nam godine stigle neke bitne promjene, neke od kojih zvuče kao ona proverbijalna izjava iz "Zvjezdanih staza": "I am altering the deal!".

piše dražen katalinić

Zasučimo rukave

Uoči objave podataka o kretanju BDP-a u zadnjem kvartalu prošle godine kao i za cijelu 2023., koje će sutra obznaniti Državni zavod za statistiku, ovoga puta ne treba posebno strepiti, kao što smo znali u nesigurnim vremenima, jer se ne očekuju nikakva neugodna iznenađenja. Objava DZS-a o BDP-u čak i neće biti glavna vijest dana, kao što je također nekada bio slučaj. Jer velikih iznenađenja nema: cijelu prošlu godinu gospodarstvo nam je raslo stopama daleko većim od prosjeka Europske unije, a o eurozoni da i ne govorimo, pri čemu se čak ni povećane kamatne stope koje je Europska centralna banka uvela zbog obuzdavanja inflacije nisu prelile na Hrvatsku, pa se danas Hrvati zadužuju jeftinije od Nijemaca i gotovo dvostruko jeftinije od Mađara. Istinabog, imamo neumoljivu inflaciju koja je zagrizla razinu nešto veću od 4 posto i ne da se spustiti, što nas svrstava u sam vrh zemalja eurozone po stopi inflacije, uz Estoniju i Slovačku. A inflaciju pak potiče rast plaća, najprije u privatnom, a sada zbog uredbe o novim koeficijentima i u javnom sektoru; s druge strane, Europska nas je komisija obasula novcem kroz Nacionalni plan oporavka i obnove (NPOO), a istodobno smo se konačno odlučili malo više potruditi u povlačenju sredstava koja nas ionako čekaju u EU-fondovima, a rezultat svega je da možda imamo malo (pre)više novca u optjecaju, što je također poguralo inflaciju naviše.

piše robert matteoni

MetroPola: Dočekati doček, rijetkost, ali nezaboravno

U okvirno 12.500 radnih dana čovjek doživi doista svega i svačega. Pogotovo na ovim prostorima, uz mijene države, društvenog uređenja, ekonomskih zbilja, upravljača i vladara te inih faktora. Bilo je posebnih trenutaka, ali jedan u kontekstu ove teme, ostao mi je nekako posebno u sjećanju. Nije lako pronaći situaciju u kojoj se istovremeno trpko nasmijete i kuha vam ogorčenje. U pitanju je detalj. Jedan nadobudni urednik u matičnoj kući nazvao me da mi kaže kako mu je pretjerana količina teksta i fotografija koje sam mu poslao nakon jednog dočeka sportaša u Puli. Preciznije, bio je to dan kada se u centru grada, s bazom na trgu mercata, dočekalo nogometaše Istre po povratku iz Belišća. Velika masa ljudi željela je pozdraviti momčad koju je vodio Dragan Simeunović uz asistenciju Franca Rosignolija. Bio je to jedan krasan doživljaj za Puležan(k)e i navijače. Prije svega, zato jer su često iz drugih sredina mlade hrvatske lige, kad god bi željeli pljuckati po Puli i Istri, sprdali ovdašnju javnost kako im je to poklonio Franjo Tuđman. Istina je da je od prvog hrvatskog predsjednika potekla ideja da osnivanje Prve Hnl 1991. godine bude odraz nogometa cijele Hrvatske. I dok se Istru i Pulu cinično podsjećalo na "poklon uvrštenje", istu takvu priču iz Varaždina gotovo pa isti ljudi tretirali su primjerom uspješnosti. Vjerojatno je u tome svemu bilo i odjeka politički intonirane mantre o malim i velikim Hrvatima, što se tada u pejorativnom smislu predbacivalo ovdašnjem življu.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Riječka "Farsa" - Došal je v Riku voz kapuza

Šperan da mi niećete zamiriti, Fjumani, ča se pačan u fjumanske štuorije. Altretanto, šperan da mi pak muoji Jistrijanci niete da zamiriti ča se pačan u fjumanska puosla kantajući »došal je u Riku voz kapuza, voz kapuza, voz kapuza. Joj joj joj kapuz i fažol, slana ripa i polenta to je sve dobro«… Ma ja kako fetivi jistrijanski kolonijalist, imperijalist/iredentist van povidan, i jienima i drugima: Istra je Rika i Rika je Istra, und schluss.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Nestvarna politika oporbe

Plaća predavača na fakultetu bit će oko 700 eura veća nego dosad, medicinske sestre oko 400 eura, svakog nastavnika najmanje 490 eura, a netko tko se kao pripravnik s VSS-om prvi put u životu zaposli u bilo kojoj javnoj službi, neovisno o struci i profesiji o kojoj se radi, imat će plaću od najmanje 1.266 eura. Pritom se to sve zajedno odnosi na 244.000 ljudi u državi, a za očekivati je da će nakon javnih i državnih službi isti proces sindikalnih pregovora i povećanja plaća biti pokrenut i u drugim dijelovima javnog sustava u širem smislu riječi, dakle i javnim poduzećima koja također zapošljavaju ogroman broj ljudi.

piše zlatko crnčec

Pobijedit će tko manje griješi

Do pet ujutro trajala je saborska rasprava o oporbenom zahtjevu za raspuštanje Sabora i raspisivanje parlamentarnih izbora. Iako na prvi pogled to možda izgleda dramatično, ništa takvog se nije dogodilo u saborskim klupama.

Piše zlatko crnčec

Novo je uvijek bolje

Vlada, Zagreb i Kaptol jučer su potpisivanjem sporazuma napravili prvi, ali možda i najvažniji korak prema tome da se konačno krene s izgradnjom nacionalnog stadiona u Zagrebu. Bit će to jedan od najkompliciranijih političko-poduzetničkih poduhvata dosad viđenih u Hrvatskoj. I to ne samo zato jer je za njegovu realizaciju potrebna međuigra navedenih triju moćnih i utjecajnih igrača, već i zbog toga jer će se cijeli proces odigravati pod jarkim svjetlima reflektora javnosti.

Piše zlatko crnčec

Do posla i neformalnim znanjem

Uskoro će u Hrvatskoj biti moguće da se osim svjedodžbe ili diplome, kod budućeg zapošljavanja vrednuju i neformalno stečena znanja. Riječ je o tome da bi se ubuduće u funkciju stjecanja radne kvalifikacije moglo staviti i neformalno i informalno obrazovanje, stečeno radom, volontiranjem, polaženjem tečajeva ili seminara. Bit će to moguće nakon što na snagu stupi Pravilnik o načinu prijave i provođenju vrednovanja prethodnoga učenja, koji je Ministarstvo znanosti i obrazovanja ovih dana uputilo u e-savjetovanje. On će propisati postupak kojim će se odrediti kako će se ubuduće moći legalizirati znanja i vještine koja danas nisu upisana u radnu knjižicu pa se stoga ne mogu ni uzimati u obzir prilikom zapošljavanja.

Piše Damir Cupać

Prokletstvo "malog" sporta

Hrvatska je mala zemlja i zato je svaki uspjeh njezinih ljudi na svjetskoj razini ravan čudu. Ljudima koji na njoj ostave trag u bilo kojem području, kulturnom, znanstvenom, gospodarskom ili sportskom, valja se pokloniti do poda. Ponajprije zbog toga što su uvjeti za put do uspjeha uglavnom loši. Pa se onda uspjeh može pripisati samo rijetkom talentu i čeličnoj volji da se taj talent razvija kako bi postao svjetska kvaliteta. Trebalo bi biti samorazumljivo da bi se svi trebali veseliti velikim uspjesima. Ali kako je to inače u životu jer je on nepravedan, veselje zavisi od medijske prezentacije nečijeg uspjeha. Za to su najboji primjer vrhunski sportski rezultati, a zadnji dokaz je svjetsko zlato hrvatskih vaterpolista. Koje je osvojeno netom nakon europskog srebra na domaćem terenu. Prokletstvo malih i velikih sportova pokazalo se još jednom. A ne bi trebalo biti tako. Može biti da ima onih koji od silne kakofonije u hrvatskom medijskom prostoru nisu ni primijetili da je hrvatski sport bogatiji za još jednu svjetsku zlatnu medalju. Za njih valja ponoviti da je Hrvatska treći put u povijesti osvojila svjetsko prvenstvo u vaterpolu.

piše dražen katalinić

Grijesi iz mladosti i greške zrelog doba

Bivši IDS-ovac i nekadašnji »pučki tribun« iz Buzeta Damir Kajin u razgovoru za naš list ispravno je primijetio da se unatoč silnoj prašini koja se podigla oko imenovanja Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika na nacionalnoj razini, u cijeloj Istri i dalje povlače paralele Turudić - Grbin. Prvoga se, kaže, povezuje s dvojcem Mamić-Rimac, a drugome se ne zaboravlja da je od 2010. do 2014. godine bio prokurist Jakupi klana. Točnije, tvrtke Victoria Delfin u vlasništvu braće Jakupi, koja su pak povezana s klanom Osmani iz Hamburga, odnosno albanskom mafijom, o čijim je vezama s obitelji Jakupi svojedobno pisao njemački tisak. Iz domaćih se medija moglo doznati da je jedan od braće osnivača tvrtke morao preuzeti poslovanje od drugog brata koji je bio na odsluženju zatvorske kazne u Puli zbog naručivanja ubojstva iz 2006. godine. Informaciju da je bio prokurist u tvrtki koju se povezuje s mafijom Grbin je, podsjetimo, zatajio Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa, iako ju je bio dužan prijaviti. A kako je u to vrijeme bio pulski gradski vijećnik i saborski zastupnik, znači da je bio u sukobu interesa. Inače, Victoria Delfin prema sudskom registru osnovana je 2010. u Puli, a u opisu djelatnosti nema čega nema - turizma, ugostiteljstva, građevine, cateringa, javnog prijevoza (!). Tvrtke su im registrirane u gotovo svim europskim prijestolnicama, a jedna takva iz Beča stoji iza gradnje Shopping Malla Pula, najvećeg prodajnog centra od Rijeke do Kopra, a kao investitor se spominje tvrtka CCS ulaganja iz Zagreba, na čijem je čelu poduzetnik Predrag Đorđević, koji je u predstečajnoj nagodbi uspio kupiti i čuvenu Puljanku. I dok su se svi ti poslovi odvijali, Grbin je bio prokurist u tvrtki Victoria Delfin. Javnost je ove informacije doznala zahvaljujući blogeru Marku Rakaru koji je uoči parlamentarnih izbora 2015. sastavio Tablicu poslovne povezanosti svih kandidata za Hrvatski sabor. I unatoč tome, Grbinovom poslovnom karijerom nije se bavila nijedna državna institucija, a ni Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa nije uzelo za shodno o tome raspravljati.

piše tihana tomičić

Godina rasvjetljavanja

Tema Turudić postala je razdjelnica u Hrvatskoj, opet smo se podijelili, nema onoga tko o tome nema stav. Ili si za, ili si protiv. Predsjednik Zoran Milanović nikad neće prestati inzistirati, za njega je stav vladajućih oko suca Ivana Turudića sluđivanje, "gaslighting". To je ono kad te netko naočigled pravi ludim, ako je bijelo, a kaže da crno, ako pada kiša, a kaže da je sunce. Ali možda Hrvatskoj zapravo treba prosvjetljavanje, "enlightenment".

Piše Zlatko Crnčec

Strategija za demografski rast

Hrvatska će u sljedećih deset godina za demografsku revitalizaciju potrošiti čak 9,6 milijardi eura. Mjere koje se namjeravaju uvesti predviđaju da će majke za rođenje svakog djeteta biti nagrađene dodatnim godinama staža, nastavit će se subvencionirati stambeni krediti za mlade obitelji, graditi dodatni dječji vrtići, povećati dječji doplatak, a pojačat će se porezne olakšice za obitelji s djecom. Ove su mjere predviđene u demografskoj strategiji koju je jučer usvojila Vlada.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Oporba samu sebe sabotira

Sada je sigurno: predizborna kampanja je počela. Čak i ako izbori budu tek u rujnu, neformalna kampanja je već u toku. HDZ je počeo snimati propagandne spotove, lijeva opozicija poziva na prosvjede.

piše zlatko crnčec

Vojni rok nije loša ideja

Neke elementarne logike za uvođenje vojnog roka ima. Ona se može pronaći u tome da bi se neka od svjetskih ratnih kriza mogla preliti i na ovo naše područje. Ne bi bilo prvi put da se preko Balkana prelamaju odnosi svjetskih sila. Uostalom, povod za prvi svjetski rat dogodio se u Sarajevu.

Piše Damir Cupać

Brodogradnja je identitet

Otkada je Hrvatske, otada je i muke po hrvatskoj brodogradnji. Mijenjale su se vlade, ali lijek za ozdravljenje hrvatskih škverova nijedna nije uspjela pronaći. Rezultat svega je porazan - hrvatska brodogradnja je na umoru. Što nikako nije dobro s obzirom na to da je riječ o tradiciji, i to proizvodnoj tradiciji koju treba čuvati i sačuvati. Malo toga je ostalo kada je riječ o proizvodnim djelatnostima, a među tim malo je i brodogradnja čija je sudbina krajnje neizvjesna. Kada je riječ o sjevernojadranskim škverovima, Uljanik je na izdisaju, a bio je ponos Istre i Hrvatske. U vijestima se Uljanik ne spominje po dobru i umjesto da u medijima čitamo o isporuci nekog broda, čitamo o izjavama aktera i svjedoka na riječkom sudu. Što se tiče »3. maja«, činilo se da je ovaj riječki ponos izbjegao najgore jer je i njemu prijetila sudbina Uljanika nakon što je pulska tvrtka preuzela riječku kako bi je spasila. Malo je nedostajalo da potonu obje. Trenutno se relativno dobro drži jedino remontno brodogradilište »Viktor Lenac« u Martinšćici. Barem kada je riječ o poslovnoj bilanci. Ni tamo nisu cvjetale ruže pa se protiv najcrnjeg scenarija i sredinom 2000-ih borila vlada i tadašnji premijer Ivo Sanader. Danas kada se spomene Sanader, asocijacije su isključivo negativne i svi njegovo ime vežu uz Remetinec i brojne sudske procese protiv bivšeg premijera nakon što je on naprasno dao ostavku, zahvalio na suradnji i rekao doviđenja. No, činjenica je da se upravo Sanader svim silama trudio da »Viktor Lenac« ne potone u stečajnom postupku. Poručivao je 2007. godine Sanader da vlada i on osobno jamče da nitko od radnika neće završiti na ulici i da će »Viktor Lenac« i dalje proizvoditi jer je riječ o velikom hrvatskom brodogradilištu s te 2007. godine više od 110 godina tradicije koje je promicalo hrvatsku brodogradnju u svijetu. Sanader nije dvojio da je »Viktor Lenac« hrvatski brend u svijetu koji zaslužuje biti spašen. I bilo je tako. Rezultat je taj da »Viktor Lenac« radi, sklapa poslove i bilježi pozitivne poslovne rezultate.

piše dražen katalinić

Maštoviti zakonodavac

Na pomisao uvođenja novog poreza svakom se normalnom čovjeku diže kosa na glavi. Na sreću, ne uvodi nam se novi porez, a i ministar financija Marko Primorac nedavno je kategorički poručio da ove godine uvođenja novih poreza biti neće.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Gdje započinje tuđinstvo

Na van za danas kako jieni druge zuovemo, mi, gente di frontiera. Grdo, ši, ma forši smo se finalmiente navadili na zlo, pak se vidi kako da ćemo se levati proti duobren? A? Ča? A ma - a bo:

piše zlatko crnčec

Još jedan ustavnopravni debakl

Glavni državni odvjetnik ne mora prolaziti sigurnosnu provjeru prije stupanja na dužnost ako na nju dolazi izvan sustava DORH-a. Za razliku od njega njegov zamjenik, koji mu je podređen u strogo hijerarhijskom DORH-ovom sustavu, mora. Još je ovo jedna bizarnost hrvatskog ustavno pravnog sustava za koju ne bi ni doznali da nije ove najnovije svađe predsjednika Republike i Vlade.

Piše zlatko crnčec

Visoko školstvo mora poraditi na sebi

Policijska istraga na Ekonomskom fakultetu u Rijeci svakako je neugodna ne samo za one koji su njome obuhvaćeni već i za instituciju kao takvu. Ali ta neugoda sigurno ide i dalje i šire.

Piše zlatko crnčec

DORH odlučuje o izborima

Nije baš jasno zbog čega je HDZ izabrao baš Ivana Turudića. Moralo se znati što će uslijediti. I u medijskom i u političkom smislu. Naime, cijela mudrost današnjeg HDZ-a bila je u tome da se ne izazivaju tvrdi i žestoki društveni sukobi. Posebno ne oko povijesnih i svjetonazorskih tema. Ako je oko toga i bilo sukoba, oni gotovo nikad nisu bili između HDZ-a i onih stranaka koje sebe smatraju ljevicom. Toga se nismo nagledali. Osim možda nedavno, kada se u Saboru raspravljalo o Zakonu o zaštiti hrvatskog jezika. Međutim, kako sam zakon uopće nije restriktivan i ne predviđa bilo kakve sankcije za bilo koga, cijela je ta rasprava bila mlaka vodica. Tek toliko da se jasnije postave linije u raspravi koja u Hrvatskoj, može se slobodno reći nažalost, malo koga uopće i zanima. Nije se čak previše ni iskoristila prilika da se javnost podsjeti da je oporbena zastupnica koja ima ambicije biti premijerka Hrvatske prije samo nekoliko godina potpisala Deklaraciju kojom se negira samobitnost hrvatskog jezika. S gledišta političke taktike, što se tiče HDZ-a bio je to dobar potez. Što je manje svjetonazorskih ratova, to su izborni izgledi ove stranke bolji. HDZ je 2015. u Hrvatskoj odigrao samo neriješeno sa SDP-om, iako je dobio više glasova nego 2016. i 2020. kada je, posebno prije četiri godine, u izbornom smislu pomeo pod SDP-om. Naprosto, lijevi su birači 2015. izašli na izbore jer su se osjećali ugroženi retorikom tadašnjeg HDZ-a. Prilikom dva sljedeća izlaska na birališta puno ih je ostalo kod kuće jer se nisu osjećali ugroženim od europarlamentarca Plenkovića.

Piše Damir Cupać

Predatorskom kapitalizmu usprkos

Otkada je stupio na snagu novi Zakon o trgovini kojim je određeno da trgovci mogu raditi 16 nedjelja u godini nije zabilježen nijedan prosvjed nezadovoljnih radnika koji bi se suprotstavili tom nelogičnom potezu hrvatske vlade kojim se ograničavaju tržišne slobode i dovode u pitanja njihova radna mjesta. Nije zabilježena nijedna peticija nekog žutog sindikata kojim bi se tražilo poništenje zakona koji miriše na neka mračna vremena, prije 1990. godine kada je sve bilo društveno. A nije zato jer su radnici na koje se taj zakon odnosi napokon dobili pravo na odmor, temeljno ljudsko pravo za koje se civilizirani svijet borio prije više od sto godina. Zato odluku Ustavnog suda koji je odbio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom izmjena Zakona o trgovini valja pozdraviti. Jer je Ustavni sud ovaj put stavio čovjeka i radnika ispred profita. Napokon! Ako se pogleda u recentnu prošlost, vidjet će da se većini ljudi nakon što je Zakon o trgovini stupio na snagu nije gotovo ništa promijenilo. Trebalo se samo malo odreći vlastite komocije i to je sva žrtva koju je trebalo podnijeti da bi radnici iz trgovina dobili mogućnost da nedjeljom budu sa svojim obiteljima.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Kampanja će biti prljava

Nakon skoro tjedan dana dalekometnog granatiranja kontroverznog suca Ivana Turudića sa svih strana fronta, ostaje pitanje - koliko će političke štete zbog izbora novog državnog odvjetnika imati sam premijer Andrej Plenković uoči izbora. Može se postaviti pitanje što mu je sve to trebalo. Ali neki odgovori stižu ponekad dosta kasno, pa ćemo za konačne zaključke morati pričekati možda i koji mjesec ili godinu. Kao što smo primjerice tek sada saznali da su službe znale za druženja Turudića i Zdravka Mamića još 2014. godine, a nitko nije reagirao.

piše dražen katalinić

Čega se Milanović boji

Turudić ne odustaje, Vladi se žuri, oporba se hrani curenjem prepiske u medije, a Milanoviću se spočitava da se nečega boji i sve češćim istupima protiv imenovanja Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika taj dojam straha još se više pojačava. Tako je trenutno posložena scena uoči zauzimanja startnih pozicija u srijedu, za kada je najavljeno izglasavanje Turudićevog imenovanja u Saboru. Oporba se pri tom malo i zaletjela pa je Peđa Grbin poručio da Turudić više ne smije biti u pravosuđu uopće, a kamoli glavni državni tužitelj (treba iskoristiti svaku priliku za biti u medijima, posebno u izbornoj godini).

piše tihana tomičić

NASA na kraju grada

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković položio je na riječkom Sušaku temeljni kamen za građu nove bolnice, čime su službeno počeli radovi na bolničkom objektu u kojem će biti smještene klinike za pedijatriju te ginekologiju i porodništvo, uz pripadajuće laboratorije za potrebe cijeloga KBC-a Rijeka. Temeljni kamen u obliku kapsule premijer Plenković spustio je u jamu sustavom cijevi s platforme na kojoj je održana prigodna svečanost. »Meni je drago da smo kao Vlada pokazali odlučnost i odvažnost da se nastavi realizacija ovog velikog projekta«, rekao je premijer.

piše zlatko crnčec

Hrvati polako idu prema izumiranju

U Hrvatskoj je prošle godine rođeno najmanje djece otkad postoje statistička mjerenja. U 2023. rođeno ih je 32.047 ili gotovo dvije tisuće manje nego 2022. godine.

piše tihana tomičić

DORH i sudovi dobivaju veću odgovornost

Imaju li građani manje povjerenja u politiku ili u novinare? Ili smo jednako omraženi?

Piše zlatko crnčec

Traje bitka za političke bodove

Već skoro tjedan dana Vlada je pod medijskom i oporbenom paljbom vezano za moguće prosvjede nekih državnih i javnih službi. Usto, u igri je i nekoliko čisto političkih priča, od kojih se u ovom trenutku najvažnijom čini imenovanje novog glavnog državnog odvjetnika. Priča s koeficijentima i mogućim širenjem prosvjeda zaposlenih u državi čini se puno problematičnijom za Vladu od one oko Ivana Turudića.

Piše Damir Cupać

Vlast ispred časti

Da je Hrvatska normalna demokratska zemlja, onda izbor glavnog državnog odvjetnika ne bi bio pretvoren u cirkus koji traje i čija će se završna točka održati u nacionalnom parlamentu. Nije teško pretpostaviti o kakvom će spektaklu biti riječ s obzirom na to da svjedočimo spektaklu iz dana u dan, od trenutka kada su objavljena imena onih koji su se kandidirali za ovaj prevažan posao. Ne treba nimalo dvojiti da je premijer Andrej Plenković itekako dobro znao što će se dogoditi i kakve će reakcije biti u stručnoj i široj javnosti kada je obznanjeno svekolikom puku da će on potpisati da se Saboru na glasanje proslijedi Vladin prijedlog da na čelu DORH-a bude Ivan Turudić. On je, zajedno s HDZ-ovim centrima moći, dok su se oporbene političke zvijezde nadmetale za pažnju medija na Saborskom odboru za pravosuđe, odluku već donio i nije nimalo mario za to što će njegova odluka razbjesniti dobar dio javnosti. Dapače, čini se da Plenković potajno uživa u nelagodi i bijesu većeg dijela hrvatske oporbe koja bi najradije iz kože iskočila kada je saznala za Vladin prijedlog.

piše dražen katalinić

Hrvatska postaje lider u održivom turizmu

Kad je poznati CNN-ov novinar i voditelj Richard Quest prije godinu dana u Davosu intervjuirao premijera Andreja Plenkovića, tada je njemu i hrvatskoj javnosti otkrio jedan veliki problem kojeg nismo ni svjesni, a taj je da je Hrvatska turistima previše - popularna! Novinar Quest je i sam posjetio Hrvatsku, i to nekoliko puta, gdje je također intervjuirao hrvatskog premijera, a sve kako bi se i sam uvjerio u »problem« hrvatske prevelike popularnosti. Izvrsnost hrvatske destinacije konačno je i okrunjena, i to proteklog vikenda u srcu Sjedinjenih Država, u New Yorku, na turističkom sajmu gdje je Hrvatskoj turističkoj zajednici uručeno posebno priznanje za najbolji i najkreativniji pristup u predstavljanju turističkim agentima. Jer ako je i jedna zemlja zaslužila priznanje za kreativnost u turizmu, onda je to svakako Lijepa naša, koja je najprije stranim turistima 90-ih morala objašnjavati da nismo južni Libanon i da je rat završen i da je Kosovo daleko od Dubrovnika, iako na zemljovidu CNN-a izgleda blizu, i da više nismo zemlja državnog socijalizma gdje se turiste smješta u radnička odmarališta u kojima ih poslužuju djelatnice iz magazina narodne prehrane u »borosanama«.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Manipulirati manipulatore - Nadzirati nadziratelje

Istrijanski dotepenec, dojdek, prišlek, klatež ča je doša u BeliZagrepgrat, pensan ništo ma ča smo munjeni svi skupa, »ma cosa siamo diventati tutti matti«, su kantali Kvartet Cetra: »jerbo, dok nas baš fest fuka najprije Covid, pa ratovi oko nas (za sad) ja vam velim po pravici: jerbo mi prijatel, uvaženi hrvatski akademik, a neki tam luftiguz, sve lepo objasni: pogleč, neko si je negde to čist namerno zmilsil, ja ti velim: jerbo Sv. Korona je zaštitnica od epidemije, i sad nek mi neko veli da ovaj virus slučajno ima nekakvu krunu!« Ja vam velim, moramo denuncirati denuncijante, nadzirati nadziratelje, rekao bi Duerenmatt. Plus manipuliratti manipulatore.

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Naše malo misto, nogomet i pjesma

Posljednjih godina, prije nego je iznenada preminuo, Branko Bubić Buba često mi je pričao o Ližnjanu. Tamo su mu korijeni, imao je neka svoja imanja i kad je već životni dril uzimao danak energiji, znao bi s posebnim guštom kazati…

Piše Tihana Tomičić

Zeleni protiv zelenih

Kad je 2021. izabran za gradonačelnika Zagreba, Tomislav Tomašević imao je samo dva zadatka: očistiti Zagreb od naslijeđa Milana Bandića i riješiti problem zbrinjavanja otpada. Ovo prvo riješilo se samo, smrću Bandića nestao je i krug »njegovih ljudi«. Ovo drugo, jedino bitno preostalo što ima za riješiti do kraja mandata 2025. godine, moglo bi ga, politički govoreći, stajati glave. Zelena politika mogla bi biti razlog zašto bi »zeleni« Tomašević mogao izgubiti lokalne izbore.

Piše Zlatko Crnčec

Sada povećati i plaće u privatnom sektoru

Uredba o koeficijentima za obračun plaća u državnim i javnim službama donosi povećanje gotovo svim zaposlenicima u prosjeku za 13,5 posto i jednake plaće za poslove iste složenosti. Za ovo povećanje plaća predviđeno je izdvojiti 880 milijuna eura, a kumulativan učinak zajedno s prošlogodišnjim povećanjima iznosi ukupno 1,5 milijardi eura. Sindikati imaju 15 dana za očitovanje. Radi se o najvećoj reformi u sustavu u posljednjih 30 godina koja obuhvaća 244.000 zaposlenih u državnim i javnim službama. Dakle, obavljen je velik i složen posao. Plaće u državnom sektoru su za znatan broj zaposlenika bile izuzetno male i zaista je bio red da se one povećaju. Vlada je ispunila obećanje o poboljšanju standarda državnih zaposlenika. I da se za isti posao dobiva jednaka plaća.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Severina kao simbol jedne borbe

Prije samo nekoliko dana Vlada je donijela izmjene Kaznenog zakona kojima je znatno pooštrila mjere prema svim vrstama obiteljskih nasilnika. Femicid se sada tretira kao zasebno kazneno djelo, s također povećanim kaznama. Bit je ovih političkih odluka da su one donesene u suradnji s nepolitičkim i nestranačkim udrugama koje se bave problemima žrtava nasilja, odnosno obiteljskim nasiljem i radom socijalnog sustava u tom segmentu. Nakon niza incidenata te su se udruge zadnjih godina snažno povezale i izvršile pritisak na Vladu da se nasilnici kazne, a da se uloga žene, majke, u obitelji zaštiti. Ova Vlada objeručke je pristala na to. Svi su svjesni, naime, da zakoni mogu biti i najbolji na svijetu, ali ako je praksa loša, ništa od toga. Zato Vrhovni sud ima sada zadatak da kontrolira da sudska praksa u tom smislu bude ujednačena.

Piše zlatko crnčec

Hrvatska mora pažljivo postupati u BiH

Svojim odlaskom u Sarajevo zajedno s predsjednicom Europske komisije i nizozemskim premijerom Andrej Plenković napravio je svoj dosad najvažniji potez kada su u pitanju odnosi u jugoistočnoj Europi, posebno u BiH. Tako treba i nastaviti. Međutim, u svemu tome Hrvatska treba biti jako oprezna. Naime, bilo kakva suradnja sa srpskom stranom u BiH, ako je već ponekad nažalost ima, mora biti taktičke, a nikako, ni pod koju cijenu, strateške naravi. Jedno je odigrati politički dupli pas s Banjom Lukom oko nekih dnevnih političkih cjenkanja i dogovora oko nekog zakona ili rješenja. Politika je takva. Ne može se uvijek birati onoga s kim se moraš dogovoriti oko neke dnevne i privremene situacije. Međutim, bilo kakav strateški oslonac na Milorada Dodika i Republiku Srpsku bio bi poguban ne samo za Hrvate u BiH nego i za samu Republiku Hrvatsku. Dovoljno je samo pogledati politički ishod rata s početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Iz njega su i Srbi i Hrvati izašli osramoćeni. Istina, Srbi puno više. Njihovi vodeći političari i časnici osuđeni na Haškom sudu. Ali kada se na kraju podvukla crta, Srbi su dobili 49 posto BiH, odnosno Republiku Srpsku, a Hrvati nisu dobili praktički ništa. Osim tužne činjenice da nas sada nakon Srba mrzi još jedan narod na Balkanu, Bošnjaci, s kojima Hrvati do proljeća 1993. nikad nisu imali nikakvih problema. Glagol mrziti možda jest prejak, posebno kada se koristi kao opis nekog kolektivnog osjećaja, ali odnose Hrvata i Bošnjaka taj je rat gotovo nepovratno narušio.

Piše Damir Cupač

Kuka i motika

Bogami, nije lako premijeru Andreju Plenkoviću ni njegovim resornim ministrima. Obruč socijalnog nezadovoljstva javnog sektora steže se oko Banskih dvora u superizbornoj godini. Reklo bi se da se diže kuka i motika. Osjeća se naelektrizirana atmosfera po ulicama glavnoga grada, samo što se ne krenu dizati barikade. Još samo nedostaje da se izvadi crvena zastava sa srpom i čekićem.

piše dražen katalinić

Suci ne žele čekati objavu koeficijenata

U izbornoj smo godini i tko god može iskorištava priliku da od aktualne vlade iskamči maksimalno, a da pri tom ne prijeđe granicu ili svojim zahtjevima izazove nezadovoljstvo onih drugih koji također koriste blagodati izborne godine. A ako se kojim slučajem vladajući na njihove zahtjeve ogluše ili im ponude manje od onoga što su tražili, onda se prijeti štrajkom.

Piše Milan Rakovac

"Naši buorci, uoni i mlaji antifašisti u četrtak osamnajstega gredu svi na Križnjka"

Su mi telefonali naši buorci (pur hi je još živih), da uoni i mlaji antifašisti (pur nas je već nego njih) u četrtak osamnajstega gredu svi na Križnjka di su bili našli oca mi Jovakina mrtvega: I tako svako lito...

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Belli, oldschool Puležani, nogometnih 60

Kad to izreknete djeluje vam predugo. A ono, kažu svi, 60 godina prođe u tren oka. On ima danas 75 godina, vitalan i čio, i ne opterećuje se. Njegovih 60 u ovoj priči označava koliko je prošlo godina od ulaska u Istru. Kako kaže, staru Istru. Gledajući ga i slušajući teško je povjerovati da je na pragu 76. godine. Obzirom da se znamo preko 40 godina, izgleda mi standardno. Nasmiješen brk, temperamentan u razgovoru, pozitivno nastrojen i uvijek priča o nogometu i Puli.

Piše Zlatko Crnčec

Stanogradnja ne smije ostati na milost tržištu

Cijene stanova rastu sa svakim novim danom. Radi li se ovdje o balonu koji bi mogao prsnuti kao mjehur od sapunice ili o trajnom trendu, nije do kraja jasno ni onima koji se profesionalno bave ovom problematikom. Postoje pokazatelji i za jedno i za drugo.

piše tihana tomičić

Plenković koji ostaje

Činjenica da hrvatski premijer, a ni njegovi ministri, nikako ne želi izaći u javnost s odlukom o datumu izbora, mnogima je signal da Andrej Plenković možda ima europske ambicije. Oporba već tjednima tvrdi kako je upravo to dokaz da Plenković uopće ne želi ostati u Hrvatskoj, nego da ga je Bruxelles uvijek jedini zanimao, i da tamo želi nastaviti karijeru.

piše tihana tomičić

Kalabrić kao kompromis

Slaganje s tezama zastupnika Mosta, naročito Nikolom Grmojom, u slučaju potpisnika/ce ovih redova nije baš često. Ali treba potpisati ono što je jučer izgovorio o tome tko je glavni favorit za mjesto novog glavnog državnog odvjetnika - to je nakon jučerašnjeg saslušanja u Saboru svakako aktualni zamjenik aktualne državne odvjetnice Emilijo Kalabrić.

Piše Zlatko Crnčec

Javnost neće podržati štrajk sudaca

Čak i da ponovo dođe do bijelog štrajka sudaca, ovog puta Vlada ima veliki politički prostor da amortizira eventualne negativne učinke. Suci, naime, nisu klasa ljudi koji bi mogli izazvati simpatije u širim krugovima stanovništva. Birači na njih gledaju kao klasu elitista koji imaju velike plaće i odlučuju o sudbinama ljudi i tvrtki. Nije to, naravno, baš do kraja točno, ali takav je dojam koji postoji u javnosti. Suci će teško uvjeriti ljude da im daju moralnu podršku u njihovim nastojanjima da si podebljaju plaće. Druga su priča bili sudski službenici i namještenici koji su prošle godine izazvali opće simpatije kada se saznalo da su njihove plaće opako blizu minimalca. Taj je štrajk imao podršku šire javnosti jer se većina ljudi mogla poistovijetiti s njima. Pa je tako ljutnja zbog nemogućnosti rada pravosudnih institucija išla puno više prema Vladi nego prema zaposlenicima koji su se borili za povećanje svojih loših plaća. Na val tog gnjeva građana koji nisu mogli obavljati pravne poslove uključila se i oporba koja je, sasvim legitimno, prikupila nešto političkih bodova optužujući Vladu za bešćutnost i nesposobnost. Na kraju je ipak bilo postignuto kompromisno rješenje pa je štrajk bio priveden kraju.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Papir, muha, perolaka, laka...

Aktualno prijepodne u Saboru ili aktualni sati u lokalnim i regionalnim parlamentima izvstan su institut koji omogućava, prije svega oporbenim, predstavnicima građana da prorešetaju izvršnu vlast, premijera, župana, gradonačelnika, načelnika, i da skrenu pozornost na najvažnije teme koje se tiču građana. I devijantnih političkih procesa i odluka, a kojih ne nedostaje ni na lokalnoj ni na državnoj razini. Moglo bi se reći da su ti parlamentarni instituti prilika oporbi za zakucavanje i skretanje pozornosti na potrebu da se politički smjer mijenja. No, to nije nimalo lak ni lagodan posao. Jer, da bi se postigao začudni efekt i potuklo do nogu političkog protivnika potrebno je veliko znanje i retorička sposobnost. Nešto od toga stječe se rođenjem, a nešto se da i naučiti.

piše dražen katalinić

Milanović zaboravio na vlastiti otirač

Je li ovoga puta predsjednik Milanović pretjerao? To je pitanje svakom pristojnom i zdravorazumskom građaninu Hrvatske palo na pamet nakon što je Milanović, ničim izazvan, odlučio obavijestiti hrvatsku javnost o seksualnoj orijentaciji novog ministra gospodarstva Damira Habijana. Što je Uredu predsjednika, izgleda, jako važna informacija ako se radi o ministru gospodarstva; u najmanju ruku u rangu pripadnosti masonima ako se radi o obnašanju dužnosti glavnog tužitelja. Jer, ako nam je ministar gospodarstva LGBT osoba, to bi moglo imati velikog utjecaja na gospodarstvo, inflaciju, fiskalni deficit, deficit tekućeg računa platne bilance, strana ulaganja, rast plaća i mirovina, izgradnju drugog krčkog mosta, iduće izdanje trezorskih zapisa i vanjskotrgovinski suficit s Bosnom i Hercegovinom. Pa je dobro da Ured predsjednika o tome na vrijeme obavijesti javnost.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Brseč u kojem bih rado živio

»Iako je malen, Brseč ima dosta zapanjujuće zavojiith ulica, sićušan zvonik, urednu crkvicu - u kojoj je u svakom kutu stajao dječji lijes okružen zapaljenim svijećama kad smo bili tamo - i brojne ljubazne i lijepe mještanke... Mošćenice su bile i ostale rimske; crno odjevene Hrvatice koje peru svoje rublje u zajedničkoj praonici kao da svojom crninom predstavljju tišinu, a svojim godinama tradiciju iz davnina, pisao je Aldiss 1964. godine

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Kaiser, hrvatski treneri i život običnog cara

Generacijama iz druge polovice prošlog stoljeća, od 1960-ih pa dalje, bio je ime-pozicija. Znate već onu naviku koja će najviše ukazivati na vrijednost nekog sportaša, u ovom slučaju nogometaša. Daješ golove kao Pele. Ili igraš elegantno kao Beckenbauer. Dakle, Franz Beckenbauer, Kaiser (Car) napustio je ovozemaljski svijet u Salzburgu, prošle nedjelje, 7. siječnja. Dogodilo se to samo dva dana poslije odlaska brazilske legende, Maria Zagala (92) s kojim je Franz Beckenbauer dijelio raritetni doseg. Bili su prvaci svijeta kao igrači, a potom kao izbornici. Jedini čovjek koji se još time može pohvaliti je izbornik Francuske, Didier Deschamps.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

DORH kao političko igralište

Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek jednom se požalila novinarima: »Neki put se osobno osjećam, a i većina kolega, na način da se neprekidno dajete, dajete i dajete. Trošite energiju, ali nedostaje punjač. Za sve što se napravilo dobro, nikad ne dobijemo povratnu informaciju da je DORH to dobro odradio«, kazala je, i najavila da se više neće kandidirati za tu funkciju. Bilo je to nedavno, krajem rujna prošle godine, i tada je krenula procedura za izbor novog šefa DORH-a koji ovih dana puni medijske stupce.

Piše Zlatko Crnčec

Obiteljsko nasilje nije samo problem politike

Vlada je u Sabor uputila izmjene triju zakona kojima se uvodi niz mjera usmjerenih na daljnje suzbijanje nasilja nad ženama, djecom i općenito nasilja u obitelji. Radi se čak o trećem, dosad najopsežnijem krugu izmjena u mandatu ove Vlade.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Totalni rat Domovinskog pokreta i Mosta

Zanimljive stvari događaju se na desnom polu političke scene u osvit izbora: krenuo je totalni rat Domovinskog pokreta i Mosta, a čini se da bi kolateralno pobjednik mogao biti - HDZ.

piše dražen katalinić

Pune k’o brod, a još bi se omrsile

Nismo trebali dugo čekati na novogodišnju »čestitku« hrvatskih banaka. I došla nam je: od prvog veljače Erste banka (što na njemačkom znači prva) odlučila je podići naknade svojih usluga za koje nismo ni znali da postoje, a kamoli da koštaju. Jer naivno mislimo da banke zarađuju samo od kamata. I zarađuju, do kraja lanjskog rujna od kamata su uprihodile 1,1 milijardu eura, čak 64 posto više nego u isto vrijeme lani, i to ne toliko od nas dužnika, nego od HNB-a koji im plaća držanje viška novca na njihovom računu, a ulaskom u eurozonu oslobođena im je i granična pričuva pa su banke pune k’o brod, što uopće ne skrivaju, kao ni guverner Boris Vujčić koji je rekao da su dobiti banaka u prošloj godini rekordne. Budući da samo od HNB-a dobivaju 4 posto za deponiranje novca kod guvernera, ne treba ni čuditi što su jedva, i to na zamolbu Vlade, podigle kamate na štednju – što bankama predstavlja trošak, ali još uvijek daleko manji od onoga što im plaća HNB. Činjenica je da im je država otela dio štediša izdavši najprije narodnu obveznicu, pa onda i narodni trezorac, no banke to i nije previše uznemirilo jer im je dobit rekordna i doslovce ne znaju gdje bi s parama. Pogotovo što su im nekamatni prihodi (čitaj: izmišljene naknade) i provizije drugi, vrlo izdašan izvor prihoda.

Piše Damir Cupač

Mesijanski kompleks

Ima ljudi kojima je u opisu posla borba protiv svih društvenih devijacija i anomalija, a politički kriminal i korupcija su najopasnije bolesti koje nagrizaju samu bit društvene zajednice. U svakoj zemlji oni koji se bave politikom trebali bi biti spremni isukati mač protiv korupcije i kriminala. Naročito oporbeni zastupnici.

piše tihana tomičić

SDP bez kandidata za premijera

Iako je prema Crobarometru uoči Božića šef SDP-a Peđa Grbin prvi put nakon dugo vremena bio izjednačen s Andrejom Plenkovićem, ipak i dalje on u izbornu godinu ulazi s relativno slabim šansama za izbornu pobjedu. Ova anketa, objavljena 22. prosinca, ne odgovara doduše koga građani vide kao premijera, nego govori samo o pozitivnom dojmu, kojega Grbin i Plenković imaju jednako - 30 posto o njima misli pozitivno, no ipak je bolji rezultat nego Grbin inače ima.

Piše Milan rakovac

Čovjek je prolupao

U posljednje vrijeme, sve popularnija postaje terapija umjetnošću, pisao je ugledni Smithsonian. Pandemija COVID-19 pa za njom »disperzivni« Treći svjetski rat (malo tu, malo tamo – važno je da se puca) rađaju emocije koje je teško definirati, a bavljenje umjetnošću tu može pomoći...

Piše Damir Cupać

Porezna reforma ili predizborni trik

Hrvatski potrošači već su izrazili negodovanje zbog toga što se od početka ove godine cijene proizvoda i usluga ne iskazuju dvojno, i u eurima i u kunama, a može biti da je zbog toga nezadovoljna i hrvatska vlada.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Sindikati će plaće dignuti i ministrima

Premijer Andrej Plenković jednom je izjavio »mogu što hoću«, što mu je oporba jako zamjerila, i to je jedan od glavnih argumenata za predstojeću kampanju, u kojoj će opozicija nastavljati ponavljati da je nakon puna dva mandata i osam godina na vlasti postao bahat i samovoljan. No, u jednome je Plenković u pravu - on bira kad će se održati sljedeći izbori, jer barata većinom u Saboru i odlukom kad će parlament biti raspušten.

piše dražen katalinić

Mostogradnja nam baš ide od ruke

Nakon izgradnje autocesta, slijedi ulaganje u željeznicu, već godinama govore upućeni i odgovorni. Tako je gradnja tzv. nizinske pruge kroz Gorski kotar trebala biti najveći projekt Vlade Ive Sanadera, koji je, podsjetimo, s vlasti naglo pobjegao prvog srpnja 2009. godine. Pa nizinsku prugu nikako da dočekamo. Onda su nas uvjeravali da su godine koje su uslijedile trebale biti »desetljeće željeznice«, a prošlo je više od tog perioda, a vlakovi se i dalje jedva vuku po hrvatskim prugama. Kad smo već ovako zajedljivi, citirajmo i nekadašnjeg ministra prometa Božidara Kalmetu koji je otvarajući radove na uređenju druge cijevi tunela Sveti Rok (one koju su prefarbali nekoliko puta i maznuli pare) najavio »infrastrukturni preporod Dalmacije«. A zastarjela infrastruktura već godinama puca pod pritiskom turista. No, sada je najavljen još jedan projekt u željezničkom i prometnom razvoju Hrvatske, ali ćemo i na njega čekati barem pola desetljeća – gradnja potpuno novog mosta za otok Krk, koji će za razliku od postojećeg biti i cestovni i željeznički, a zajedno s pristupnim cestama trebao bi sezati do lučkog terminala u Omišlju, koji se također tek treba graditi.

Piše Damir Cupać

Ne dao Bog većeg zla

Možemo se mi ne baviti politikom i odmahivati rukom na sve političko. Ali upravo će politika, i to njezin najvažniji dio, a to su izbori, obilježiti 2024. godinu koja je ušla u naše živote. Za sve politički demotivirane ljude važno je ponoviti da oni s gnušanjem mogu gledati na političke procese, ali izvjesno je da će se unatoč tome politika i te kako baviti njihovim životima. Građani Hrvatske imat će tri puta priliku tijekom ove godine reći što misle o političkim strankama i njihovim liderima. Za početak je važno naglasiti da bi bilo dobro iskoristiti biračko pravo na svim tim izborima, a riječ je o parlamentarnim, europskim i predsjedničkim izborima. Valja se pripremiti na činjenicu da će političke stranke i politički akteri postati izuzetno aktivni, valja se pripremiti na silnu dramatiku, a u konačnici i na zasićenje, ali to je u demokratskim društvima uobičajeno jer je političko tržište - tržište kao i svako drugo i svatko će se pokušati nametnuti biračima kako najbolje zna i umije. Vrlo često to bude iritantno, ali drugačije ne može.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Obnova postala izborna ne-tema

Godina 2020. bila je teška godina. Sve je počelo s koronom, zatvorili smo se u kuće, nosili dvije maske jednu preko druge, bojali se za živote. Bilo je hladno, sivo i neizvjesno. Samo mjesec dana kasnije u Zagrebu se dogodio i potres. Panika, nespavanje, one iste kuće u kojima smo bili zatvoreni, sad su i same postale opasnost. Nakon nekoliko mjeseci prvi petrinjski potres, a onda onaj najgori, razorni 29. prosinca 2020. Cijela jedna regija je bila gotovo sravnjena sa zemljom. Ljudi u strahu, na hladnoći, bez sigurne budućnosti. Apokalipsa u dolasku.

Piše Damir Cupać

HDZ-ova špina odvrnuta

Premijer Andrej Plenković ostavlja utisak da je smiren kada je riječ o godini na izmaku i optimističan kada je riječ o superizbornoj 2024. godini. Ako ni zbog čega drugoga, a onda zato što on zna kada će se održati parlamentarni izbori dok sve ostale političke stranke ne mogu isplanirati trenažni politički proces s obzirom na to da samo znaju da su izbori dogodine, a kada točno, za tu informaciju morat će pričekati. Budući da je tajming u politici itekako bitan, Plenković zna da je u prednosti. Kao što je u prednosti jer su u njegovim rukama ključevi državne kase koja je puna jer se proračun, za razliku od džepova hrvatskih građana, puni izuzetno dobro. Pa premijer koristi svaku priliku kako bi rekapitulirao sve ono što je Vlada napravila dobro u 2023. godini i najavljuje što će sve hrvatsko gospodarstvo i građani dobiti na dar u 2024. godini. Naravno da to nije zbog toga što je riječ o superizbornoj godini zbog koje je iskreiran proračunski deficit, već je to zato što imamo Vladu i njezinog prvog čovjeka koji zna što je tema, a što nije i koji bez imalo politiziranja želi pomoći najugroženijim skupinama hrvatskih građana. Recimo umirovljenicima.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Važna odluka Ustavnog suda

Hvala Bogu pa se hrvatsko društvo ipak mijenja i ide naprijed. Ustavni sud jučer je objavio da je odbio zahtjeve podnositelja koji su osporavali ustavnost Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, a svi dobro znamo da se radi o udruzi U ime obitelji i Željki Markić, osobi koja je u neka mračnija vremena prije točno deset godina radila na tome da se društvo podijeli, s ciljem da na svaki način zaostaje za Europom i općenito modernitetom kakav se danas očekuje.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Hrvatski turizam u trendu

Hrvatska je uvijek bila zemlja masovnog turizma. Od izgradnje megahotela krajem socijalističkog razdoblja, sve dok turisti nisu počeli tražiti autentičnost, manje OPG-ove ili luksuzne hotele izolirane od gužve, temeljili smo se na masovnosti. I platežna moć gostiju bila je najčešće prosječna, no nakon faze pandemije promijenili su se i zahtjevi tržišta, i odgovori samog turističkog sektora. Danas smo zemlja koja ima sadržaje i za sve zahtjevnije goste.

PIŠE josip grbac

Božićni humanizam i hrvatska stvarnost

Svijet može izaći iz indiferentizma i relativizma samo ako prihvati neki drugi plan, drugačiji od svih onih koje smo do sada tijekom povijesti slijedili. To je plan ozdravljenja svijeta koji će sve ono što se događalo oko Betlehema shvatiti kao putokaz nadvladavanja krize. Ne treba posebno nabrajati vrijednosti koje su odjednom izbile u prvi plan čim je sam Bog sišao na zemlju. Božić je svojevrsni »politički« izazov, on izaziva svakoga tko je odgovoran za opće dobro, za ozdravljenje hrvatskog društva i svijeta općenito. Bojim se da mnogi odgovorni u Hrvatskoj i u svijetu nisu tako shvatili Božić i njegove izazove. Postavlja se logično pitanje: do kada će dobrota, humanizam, solidarnost, ljubav biti samo individualne vrijednosti, potpuno ovisne o volji pojedinaca, i kada će one postati utjelovljene u strukturama društva i ljudima koji su odgovorni za boljitak Hrvatske i svijeta?

Piše Milan Rakovac

Krvave ruže Rapalla

Ta "neuzvraćena ljubav" matične nacije, tako drastično iskazana u povijesno bitnoj Riječkoj rezoluciji, van svake sumnje je porazno djelovala na kolektivne mentalne procese istarskog narodnjaštva onog doba, a sama srž Rezolucije neizravno će utjecati na sudbinu 650.000 ovdašnjih Slovenaca i Hrvata (djelovanje Jugoslavenskog odbora, tajni Londonski sporazum iz 1915, djelovanje Narodnog vijeća u Zagrebu, Rijeci i Puli 1918, pregovori 1919. u Genevi o stvaranju Jugoslavije, mirovna konferencija u Parizu - te "kruna" jadranskih političkih procesa: Talijansko-jugoslavenski sporazum u Rapallu 1920. godine...

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Super lige zabluda i lokalne priče

Kao što mnogi znaju, u četvrtak je jedna odluka Suda pravde Europske unije, izazvala veliki medijski potres. Više nego što je objektivno treslo nogomet, o kojem su mediji tako izvještavali temeljem te sudske odluke. Količina netočnosti, krivih zaključaka i uopće stvaranja pogrešnih slika onog što se događa u europskom nogometnom poretku velikim je djelom posljedica površnosti današnjih medija. Priča nije što se točno dogodilo, priča je skup predviđanja koja nemaju logike u realnosti. To je, naravno, eksplozivnog odjeka u trenutku kada se koncentriraju sve te revolucionarne »najave« i tretiraju kao da su se već dogodile. Mediji, zbog portal dinamika, društvenih mreža i te isprazne priče o klikovima, nužno trebaju stalne trešnje oko nečega da bi privlačili pažnju. To što je pregršt zabluda u pitanju, kao da nije bitno. Dok se to otkrije, zablude, biti će novih tema koje su »zvučne« pa će one lako pokriti poraznu spoznaju (i) za medije i generatore tih zabluda, kako ljude navode na krive putove. Jedan urednik u mojoj profesionalnoj zbilji imao je odgovor na moju primjedbu zašto objavljujemo nešto što je jasno da nema osnove u realnosti. »Nije istina, ali mora se priznati da dobro zvuči, ljude će to privući«. Da ne povjerujete kako netko u ozbiljnom mediju može imati takav stav. Nažalost, dojam je da se ta vrsta tumača virtualnih istina samo širi.

piše tihana tomičić

Demografija jednako zapošljavanje

Hrvatski makroekonomski podaci nisu loši. BDP raste, javni dug pada, inflacija je pod kontrolom, a nezaposlenost nikad nije bila manja. U Vladi vole reći kako je prije sedam godina od početnih 6 zaposlenih na jednog nezaposlenog, sada zaposlenih 16 na jednog nezaposlenog.

Piše Zlatko Crnčec

Umirovljenima svaki euro dobrodošao

Težak položaj umirovljenika i stanje u mirovinskom sustavu posljedice su ekonomske politike koja se u Hrvatskoj vodila tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Problem visoke nezaposlenosti rješavao se prijevremenim tjeranjem ljudi u mirovinu. Pa su tako u mirovini završavali ljudi u ranim pedesetima koji su svakako još imali i snage i zdravlja ostati na tržištu rada. Naravno, za to teško stanje u mirovinskom sustavu i povećanu nezaposlenost bilo je i puno objektivnih razloga. Prvi i najvažniji svakako je bio rat koji je obilježio prvu polovinu devedesetih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj. To se, naravno, najviše osjetilo u područjima koja su bila najviše pogođena ratom kao što je to istočna Slavonija, ali i brojna druga. Drugi razlog znatnog povećanja nezaposlenosti bila je i činjenica da veliki broj tvrtki nije mogao izdržati i opstati u novim uvjetima kada su se na tržištu morali boriti sa stranom konkurencijom. To su objektivni uvjeti.

piše tihana tomičić

Ministar je mrtav, živio ministar!

I tako, Hrvatska je dobila trećeg ministra gospodarstva u ovom mandatu Andreja Plenkovića, i u Vladu ulazi ukupno 31. novi ministar u sedam godina, koliko je Plenković na čelu izvršne vlasti. To nije potkrijepa tezi da je onih prethodnih 30 otišlo zbog korupcije, jer premijer tvrdi da nije, i da su samo dva otišla pod sumnjama za radnje za vrijeme njihova mandata, ali je matematika neumoljiva. On je već dugo na vlasti, u međuvremenu se dogodio niz afera, i dosta je ministara otišlo pod pritiskom. A istina je, neki su otišli i svojevoljno.

Piše zlatko crnčec

Novi vlasnik, nova neizvjesnost

Ovaj tjedan Fortenova, nekadašnji Agrokor, dobiva novog većinskog vlasnika. Nitko ne može dati konačan i točan odgovor je li ovo kraj slučaja Agrokor ili barem početak kraja. U smislu kraja posrtanja i glavinjanja ove tvrtke. Kraja neizvjesnosti za sudbinu desetaka tisuća radnika, tisuća hektara plodne slavonske zemlje i perjanica hrvatske prehrambene industrije. Završetak agonije donedavno najveće domaće privatne tvrtke i početak njezinog novog poslovnog uzleta. Ili je ovo možda početak nečega drugoga, nečega što nitko - ne samo građani, politika i poslovna zajednica - nego čak ni glavni igrači koji igraju ovu grubu i nemilosrdnu igru ne može do kraja predvidjeti. Barem ne s bilo kakvom iole razumnom sigurnošću.

Piše Damir Cupać

Dvanaestorica veličanstvenih

Krajem lipnja 2013. godine trebala je biti okončana agonija riječkog »3. maja« koji je godinama bio opterećen lošim poslovanjem i katastrofalnim upravama koje su gomilale gubitke u poslovanju. Mogli su direktori rasparčavati ono što su generacije stvarale jer u načelu nisu snosili nikakvu odgovornost - kako bi ih politika donijela, tako bi ih i odnijela. I nikome ništa. A riječki škver je tonuo sve dublje. U Rijeci je »3. maj« prvorazredno gospodarsko, političko i simboličko pitanje i te, 2013. godine, kada je na vlasti bila SDP-ova koalicija, trebalo je pronaći model kojim bi se spasio škver. I onda je krajem lipnja 2013. godine val optimizma zapljusnuo riječki navoz. Zvučalo je predobro da bi bili istinito s obzirom na to da je perspektivni i u svakom pogledu hvaljeni pulski škver odlučio dati ruku. Na način da za jednu kunu kupi riječki škver i da onda svojim znanjem pomogne kako bi riječki navoz postao perspektivan zahvaljujući znanju pulskih menadžera za koje se tvrdilo da znaju kako u vrlo nepovoljnim okolnostima učiniti proizvodnju broda profitabilnom.

Piše Dražen Katalinić

Natjecanje gradonačelnika u licitiranju poreznim stopama

Od Nove godine očekuje nas čitav niz zakonskih izmjena, no najdraže su nam one koje se tiču naših novčanika. Odlukom Vlade poslodavci će nam tako moći isplatiti do čak 900 eura mjesečno neoporezivih primitaka, a neki od njih čak ne podliježu ni ovrhama; umirovljenici će također dobiti nešto veće mirovine, dok će gotovo svi zaposleni osjetiti ukidanje prireza u svojim gradovima i općinama jer će zbog te Vladine odluke ostati bez dijela prihoda u gradskim blagajnama, što će se nekako morati nadomjestiti.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Bog visoko, a car daleko

Slovenci i Hrvati imaju 1918. u Julijskoj krajini 581 osnovnu školu i 1.350 učitelja; zatim 10 srednjih škola u Gorici, Idriji, Trstu, Pazinu, Voloskom, Kastvu; tri hrvatske i četiri slovenske tiskare; tri hrvatska i jedan slovenski dnevnik, te još 24 tjednika, revije i časopisa; zatim 414 zadruga s više od 100.000 članova; oko 500 kulturnih i sportskih društava...

PIŠE ROBErT Matteoni

MetroPola: Svijet virtualnosti i realnosti života

Na Božić će se navršiti 35 godina od jednog jako mi dragog događanja. Te 1988. godine dobio sam termin za intervju sa Silvijom Berlusconijem, tada hit poduzetnikom Italije, a pogotovo popularnom u milijunskoj masi navijača AC Milana. Razgovor se odvijao u njegovoj vili San Martino, u Arcoreu, blizu Monze (40 kilometara od Milana). Povijesno vrijedna građevina iznutra je djelovala monumentalno. Mnoštvo starine i nadopuna modernim elementima. Mnoštvo super vrijednih umjetničkih djela, od Tiziana preko Rembrandt, Rubensa do Picassa. Osjećaj da ste u domu jednog milijardera koji se pripremao osvojiti nogometni svijet, a koji je već bio dominantan lik talijanske poduzetničke, medijske i ine glamur scene, nudio je dvojbu kako se taj čovjek zapravo ponaša. Nije da imaš prilike upoznati svaki dan te likove koji kroje svijet, a imaju novca da ne znaju koliko, gdje god i što će s njima. Bilo ih je više u karijeri novinara ispred mikrofona, ali Berlusconi je ostavio posebne impresije. Prije svega zato što je bio vrlo srdačan, neposredan u razgovoru kao da se znamo od malih nogu, a onda i vrlo temeljit u objašnjenju svojih uspjeha, načina kako će funkcionirati mediji u budućnosti, i kako će nogomet potpuno promijeniti strukturu djelovanja. Tada je djelovalo utopistički, a već više godina unazad, a pogotovo danas kada se priprema nova reforma Lige prvaka, četvrta po redu unutar trideset godina, njegove su vizije bile i te kako realistične. Život je to legitimirao.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Habijan ulazi u opustošeno ministarstvo

U danima u kojima se vijesti (a i ministri) smjenjuju kao na traci, najnovija vijest da je premijer odabrao novog kandidata za mjesto ministra gospodarstva već je prekrila prethodne vijesti o aferi Mreža. Varaždinski zastupnik, relativno mladi Damir Habijan, rođen 1982. godine, trebao bi pokrpati Filipovićeve rupe u Ministarstvu gospodarstva koje je ostalo ispražnjeno i opustošeno aferama i sukobima s državnim tvrtkama u svom vlasništvu.

Piše zlatko crnčec

Hrvatska na prekretnici, demokracija ili oligarhija

Hrvatska se nalazi na prekretnici. Hoće li se u zemlji sačuvati ipak kakva takva, ali opet demokracija ili će big business potpuno ovladati i politikom i medijima. To se nekako nameće kao glavni zaključak svih događaja od zadnjih nekoliko dana u jednoj moguće i najbizarnijoj gospodarsko-korupcijskoj aferi dosad. Aferi Mreža.

Piše zlatko crnčec

Filipović već otišao, najčudnija afera traje

Premijer Andrej Plenković promptno je razriješio ministra gospodarstva. Dva su razloga, oba vezana za njegovog posebnog savjetnika Juricu Lovrinčevića. Prvi je vezan za savjetnikove poslove s nekim medijima, a drugi da je baš on bio izvor oporbenim strankama, odnosno Mostu, za informacije koje su onda bile temelj oporbenih napada na Vladu. Ova, jedna od dosad najčudnijih afera i dalje traje, ali ni Filipović ni Lovrinčević više u njoj neće biti aktivni sudionici.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Molim tajnicu da pripremi razrješenje

Za ime gospođe Ivone Ferenčić vjerojatno u Hrvatskoj malo tko zna. Ipak, upravo ona ima veoma mnogo posla zadnjih dana, jer nakon što je zbog prometne nesreće prije samo mjesec dana bio hitno razriješen ministar obrane Mario Banožić, sad je opet po kratkom postupku razriješen i ministar gospodarstva Davor Filipović. A gospođa Ferenčić je glavna tajnica Vlade, i to je osoba koja priprema rješenje za razrješenje. Prvo ministra obrane, a sad i ministra gospodarstva, i njegovog savjetnika Jurice Lovrinčevića također.

Piše Damir Cupać

Željeznički čemer i jad

Kada se dogodi bilo kakva nesreća u prometu, najbitnije je da nema ljudskih žrtava. Tako će biti i s jučerašnjom nesrećom, kada se u jutarnjim satima teretni vlak pun kukuruza zabio u pružno vozilo za održavanje pruge između Škrljeva i Meje.

piše dražen katalinić

Uspjeh tihe demokracije

Nakon što je prva skupina od 20-ak pripadnika navijača Dinama, Bad Blue Boysa, puštena iz grčkih zatvora, pokazalo se da je grčko pravosuđe punom parom odlučilo raditi i tijekom nedjelje, što je, kako je naglasio i premijer Andrej Plenković, za tijela gonjenja Helenske Republike potpuno neuobičajeno.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Priča o dva libra ča hi malo štijemo, a u njima piše sve ča smo…

I opet Sirovich (na lakonski sud »Gospodina Prvog« o njegovu, Liviovu, ocu Bokelju; »Ah, quindi slavo!« - ah, dakle Slaven): »Za mnoge Talijane u Trstu ‘Slaven’ je čak gori nego ‘Židov’. Lice mog ispitivača, koje skoro da se širi u saznanju da je još jednom dosegao istinu, izražava apsolutni mir sa samim sobom. Ama kako? - razmišljam - zar nije ta ‘italianissima Dalmazia’ jedan od njihovih barjaka?«.

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Sportske emocije za ljude i grad, a ne za glas

U pedesetak godina odlaska na sportske priredbe bilo je mnoštvo verzija doživljaja (i) atmosfere. Kad igra klub za koji vam više titraju emocije, logično je da umnogome dinamiku diktira rezultat. Kad igra reprezentacija, doživljaji su u pravilu stalne emotivne dinamike jer su utakmice rjeđe, druge razine, pogotovo na velikim turnirima. Na stranu tzv. VIP navijači, koji su trendovski viđeniji upravo na tim najjačim turnirima, pravu atmosferu gdje pršti dobra energija priredit će, ajmo je nazvati, masa.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Veza babe Vange i BBB-a

Dobre predbožićne vijesti objavio je jučer premijer Andrej Plenković za hrvatske navijače u Grčkoj koji već puna četiri mjeseca »trunu« u grčkim zatvorima - sud u Ateni do sada je prihvatio 40-ak zahtjeva BBB-a za ukidanje istražnog zatvora u kojem su završili nakon kolovoških nereda u kojima je smrtno stradao jedan navijač AEK-a. Naravno, potvrdio je to i njihov odvjetnik u Grčkoj, a očekuje se da u Hrvatsku stignu početkom idućeg tjedna. Za njima će valjda slijediti i ostali, svih njih stotinjak.

Piše Zlatko Crnčec

Stadion da, ali da sve bude čisto

Vlada je nakon višemjesečnih pregovora postigla Sporazum s Katoličkom crkvom oko zemljišta na kojem se nalazi veliki dio kompleksa maksimirskog nogometnog stadiona. Ovaj je sporazum podržao i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. Kaptol će zauzvrat dobiti deset lokacija u Zagrebu na kojima će izgraditi crkve. Uskoro će biti raspisan natječaj za projekt izgradnje novog stadiona. Ova je Vlada dakle uspjela u nečemu u čemu njezini prethodnici nisu. Konačno je uklonjena glavna prepreka za rješenje maksimirske agonije. Zagrebu definitivno treba novi stadion. I to ne samo za nogomet. Jer na njemu će reprezentacija odigrati možda desetak utakmica godišnje. Ne više. Bez obzira na sve njezine uspjehe to ne bi bio dovoljan motiv da se i država i grad upregnu u izgradnju novog objekta. Što se tiče Dinama, po onome kako njemu trenutno ide, a i kako će mu ići sljedećih čini se jako puno godina, tu nekih prevelikih europskih utakmica baš i neće biti. Za desetak dana Dinamo igra odlučujuću utakmicu s Ballkanijem za svoje europsko proljeće. Ballkani je za one koji to nekim čudom možda i ne znaju prvak Kosova, nogometne velesile. I da, Dinamo je prvu utakmicu izgubio. Međutim, Stadion može biti mjesto na kojem će se održavati koncerti velikih svjetskih bendova i razne druge manifestacije koje se događaju u svakom velikom gradu. Tako da definitivno postoji rezon da se gradi stadion.

piše tihana tomičić

Moćni Bradley jača Hrvatsku

Riječka luka bila je jučer "centar svijeta" - prva 22 od ukupno 89 američkih oklopnih vozila Bradley stiglo je u Hrvatsku. Najprije idu na remont u "Đuru Đakovića" u Slavonski Brod, a onda od ljeta iduće godine i u primjenu. Uz to, u završnoj fazi je i ugovor o kupnji još osam transportnih helikoptera, koji bi se Hrvatskoj isporučivali u razdoblju od 2026. do 2030. godine.

Piše Damir Cupać

Kantrida 3.0.

Stadion na Kantridi jedan je od zaštitnih znakova Rijeke. Tu nema nikakve dvojbe. Kao što nema ni dvojbe da su mnogi zaplakali kada je postalo jasno da od obećane obnove Kantride, kada je završena izgradnja kampa na Rujevici, u dogledno vrijeme neće biti ništa. Riječ je o već sada starijim generacijama građana Rijeke koji su gledali na jedinstvenoj Kantridi mnoge europske utakmice, koji su dobar dio života ostavili na nekoj od tribina. Godinama je predsjednik Rijeke Damir Mišković obećavao da će pronaći investitore koji će realizirati taj projekt. Nakon svakog obećanja rađala se nada u povratak, a onda je nastupalo još veće razočaranje jer se obećanja nisu ispunila. Kada je stigla najava o prezentaciji novog rješenja, opet je proradila mašta, probudila se nada da bi ovaj put to stvarno moglo biti to. Zato ne treba čuditi veliko zanimanje medija koje je iznenadilo čak i potpredsjednika Vlade Olega Butkovića koji se našalio da toliko novinara nije vidio ni kada je Ivo Sanader davao ostavku. Upravo takvo veliko zanimanje najbolji je dokaz želje građana da se riječki nogomet vrati kući. Teško je kada prorade emocije ostati racionalan i u takvoj atmosferi nije oportuno biti realan i sagledati sve aspekte onoga što se nudi u Miškovićevoj verziji Kantride 3.0. Ali netko i to treba.

Piše Zlatko Crnčec

Težak politički udarac za Možemo!

Drugi odron na planini smeća u zagrebačkom naselju Jakuševec u samo tri tjedna, najveći je politički udarac Tomislavu Tomaševiću otkad je preuzeo vođenje Zagreba u svibnju 2021. godine. Situacija je za njega tim neugodnija jer su prilikom odrona ozlijeđena tri radnika Zagrebačkog holdinga, od kojih jedan teže pa je završio i na operaciji. Usto, ekologija, zaštita okoliša i rješavanje problema sa zagrebačkim odlagalištem smeća stvari su na kojima je on započeo svoju aktivističku karijeru iz koje je poslije prešao u aktivnu politiku. Tako da je ova nesreća koja se dogodila jučer ujutro na simbolički način pokazala koliko uspješno Tomašević i njegova ekipa vode glavni grad Hrvatske. Naravno, bolje od njegovog prethodnika jer sada barem nema otvorenog kriminala.

piše tihana tomičić

Barbarić sam pao, sam se ubio

Nedjelja, prokleta nedjelja, to će vjerojatno biti pjesma koju će do kraja života pamtiti smijenjeni šef HEP-a Frane Barbarić. Naizgled ničim izazvan, jednog nedjeljnog adventskog jutra nakon mise premijer Andrej Plenković objavio je da šef HEP-a ipak mora otići.

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Route sixty two, Istra Pula 62

Bila je srijeda, 20. srpanj 1962. godine. Nakon tri godine Uljanikovih neuspjelih kvalifikacija za drugu ligu, tog je dana u Zadru borbu za povijesni iskorak pulskog nogometa igrala škvadra pod imenom Istra. Spoj Pule i Uljanika, simbolika gradske povijesti po mnogim linijama, od kolovoza 1961. okupio je najbolje igrače, struku i ogromnu želju da Pula i Istra postanu dio mape i rute druge savezne lige. Te srijede nešto veći u redu junaka bio je jedan gospodin iz Banjola. Nakon centaršuta Ibriksa i finte Stojanovića, tada 26-godišnji Premate pogodio je mrežu Zadrana. Sve ostalo je povijest. Prvi ulaz u drugu ligu, doček od Barbana do Pule, slavlje na Punti i nošenje igrača na ramenima do Korza, opća veselica građana, uz limenu glazbu, pjesme i osjećaje velikog zajedništva. Pričali su mi svjedoci toga dana i vremena, da je to bio jedan od emotivno najposebnijih dana u gradu. Pričao mi je to, vrlo često i on, Elio Premate. I možda jedan detalj dovoljno govori o njegovom karakteru. Najmanje je spominjao gol. Tek smo nedavno, u jednom od razgovora koje smo morali voditi telefonom, jer Elio već duže nije išao na stadion zbog zdravstvenih razloga, detaljnije tretirali taj trenutak.

Piše Milan rakovac

Priča o dva libra ča hi malo štijemo, a u njima piše sve ča smo…

Sve dublje TONEM U ISTRU, u njenu nikada istinski prikazanu »zgodovinu« (fina slovenska riječ za povijest - DOGODOVŠTINA, možda se može reći na hrvatskome?). I pak klatin ka’I Cigan po antikvarijati i najden naše libre – ča hi malo štijemo, a u njima piše sve ča smo…

Piše Tihana TOMIČIĆ

Beroševa reforma

Ako je i predizborno, neka je. To bi mogao biti komentar na inicijativu ministra zdravstva Vilija Beroša da drastično skrati liste čekanja u zdravstvu. On je naime ravnateljima bolnica poslao naputak u kojem traži da zabrane rad u privatnim ustanovama svim svojim liječnicima na čijim su odjelima liste čekanja predugačke.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Sretna nova Fortenovi!

Pa, sretna nova 2024. godina Fortenova grupi! Mega-izborna godina tako će ostati upamćena, osim po trima izborima, i po najvećoj transakciji u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj, jer će tijekom 2024. godine tvrtka u vlasništu Pavla Vujnovca postati većinski vlasnik ove grupacije, bivšeg Agrokora.

piše zlatko crnčec

U politici je sve (ne)prirodno

Eventualna postizborna koalicija SDP-a i Mosta bila bi veliki eksperiment hrvatske politike. Dosad nije bilo ničega takvog u praksi, barem ne na državnoj razini. Na lokalnoj jest, ali prilično davno. I, zanimljivo, i u tom je eksperimentu sudjelovao SDP. Bilo je to nakon lokalnih izbora 2005. u Velikoj Gorici. Nije to baš bilo tako beznačajno jer je Velika Gorica, što se manje zna, po broju stanovnika šesti grad u Hrvatskoj. Dakle, SDP je dobio najveći broj glasova, ali mu je trebao koalicijski partner da bi imao većinu u Gradskom vijeću. I tu se ukazao HSP koji je tada vodio Anto Đapić, a koji se tada pokušao transformirati u stranku prihvatljivu main stream opcijama.

piše zlatko crnčec

BDP raste, ali i izazovi

Dobre vijesti iz Državnog zavoda za statistiku. Gospodarstvo u trećem kvartalu ostvarilo je realan rast od 2,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Najviše su tome pridonijeli potrošnja i investicije. BDP raste već 11. tromjesječje za redom, usto, hrvatski rast brži je i od prosjeka EU-a. Eurostat je objavio da je u proteklom tromjesečju gospodarstvo EU-a, prema sezonski prilagođenim podacima, stagniralo u odnosu na prethodni kvartal, dok je na godišnjoj razini poraslo za 0,1 posto. U usporedbi s trenutnim podacima za 23 države članice EU-a, Hrvatska u trećem kvartalu ove godine bilježi najveću stopu rasta u EU-u.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Dramatizacija 12. izborne jedinice

Hrvatski izborni sustav je takav da je teško očekivati da će ijedena stranka osvojiti većinu saborskih mandata i onda formirati vladu. Iskustvo u zadnjih nekoliko izbornih ciklusa je pokazalo da je svaki mandat bitan i da relativni izborni pobjednik da bi došao do predsjednika po zeleno svjetlo za sastavljanje vlade bez koalicijskih partnera ne bi mogao dokazati da ima većinu. Hrvatska je podijeljena u deset izbornih jedinica u kojima se bira po 14 saborskih zastupnika. Tome treba dodati tri saborska mandata u 11. izbornoj jedinici koje biraju u dijaspori, ali i 12. izbornu jedinicu u kojoj biraju pripadnici nacionalnih manjina i za koju je rezervirano osam saborskih mandata. Znači, riječ je o političkom bazenu u koji mora zagrabiti izborni pobjednik ako želi imati stabilnu većinu u parlamentu.

PIŠE ROBERTO CAR

Ostaje za pamćenje rekord stadiona i sportsko navijanje

Ova će utakmica ući u povijest pulskog nogometa. Dolazak zahuktalog lidera Hajduka koji se poklopio s dvjema uzastopnim pobjedama Istre 1961 privukao je na tribine »Drosine« rekordnih 8.606 gledatelja. Nikad toliko gledatelja nije stiglo na jednu utakmicu pulskog kluba otkako je renoviran stadion, odnosno ovaj susret po broju gledatelja i ukupnoj atmosferi može stati uz bok onom između reprezentacija Hrvatske i Češke na otvaranju stadiona.

Piše Tihana Tomičić

Ništa bez europskog "policajca"

Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić do kraja godine rješava više od 30 godina dugu dramu koju proživljavaju vlasnici stanova koji su u komunizmu bili nacionalizirani i zaštićeni najmoprimci koji su u tim stanovima dobili stanarsko pravo. Sve ove godine obje su skupine uskraćene u svojim pravima - vlasnici ne mogu slobodno uživati svoje vlasništvo, a najmoprimci ne mogu otkupiti stanove kao što su to mogli nositelji stanarskog prava u društvenim stanovima.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Uskočki rat: Sve naše dižgracije

Ladri Kraljievci!/Tati Benečani!/Suoga nimate!/Tujega pijani! Gre kunfin kroz srce Istre,/piljuh črni i žuti,/i lav Svietega Marka, čovik ni čovik, čovik je blago./Ni za tovara siedlo,/Ni za Ćića barka. Ala Gorinjci, ala Dolinjci!/Ala Šavrini, Bezaki, Kastavci, Boduli, Vlahi, Ćići!/Ala veli i mići!/Ala Kraljievci! Ala Benečani!... Jopet će te tukati/arme vrći u šake/pak puoj suoga ubiti, brižnjaka kako si i ti,/i za šinjuorsku rit/kopati.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Stvaranje memorija i tradicije - puna Drosina (Pula) respekta

Bilo je predvečerje 9. veljače 2011. godine. U Puli poseban dan, ne samo za nogometne ljubitelje, nego za Puležanke i Puležane uopće. Jedan razlog je nastup reprezentacije Hrvatske, pod vodstvom Slavena Bilića, protiv Češke predvođene ponajboljim vratarom svijeta Peterom Cechom. Drugi, i po mnogočemu jači razlog posebnosti te srijede, bilo je otvorenje rekonstruiranog stadiona Aldo Drosina! Prvi nogometni događaj na stadionu engleskog tipa (bez staze) bio je i prvi s natpisom »rasprodano«. Organizacija je pustila u prodaju 9.056 ulaznica, a još par stotina bilo je VIP gostiju u loži te novinara, snimatelja, fotoreportera. Prodaja je zaključena odmah prvog dana jer je interes za utakmicu bio je velik. Kao i za doživljaj obnovljenog stadiona. Dva su bila najveća rizika koji su mučili organizaciju otvorenja Drosine. Prvi je teren. Gotovo nitko iz nogometa, a i šire, nije mogao vjerovati da je Pula izgradila stadion, a da je ostavila travnjak i drenažnu strukturu starosti 18 godina. Po njoj su gazili kamioni, dizalice, mnoštvo ljudi za vrijeme dogradnje, a onda je samo ostavljena ploha. Da nije bilo Slavena Bilića, tadašnjeg izbornika, ta se utakmica nikad ne bi odigrala u Puli. HNS je izričito bio protiv, kao i obično negativan kad je nešto Puli potrebno ili manjkavo, no izbornik je preuzeo odgovornost na sebe. U povjerenju mi je govorio tih dana, s dozom zebnje, kako se samo nada da mu se neće obiti o glavu i da nitko od igrača neće stradati na gnjecavom terenu. Neki bi jedva bili dočekali takav epilog.

piše tihana tomičić

Normalizacija nenormalnoga

Mediji se ne mogu nadiviti kako je odlična suradnja novog ministra obrane Ivana Anušića s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem. Naslovi kažu: rukovali su se, razgovarali su, sjedili su jedan do drugoga, podijelili su i nekoliko rečenica.

Piše Zlatko Crnčec

Opet Hrvati brinu tuđe, a ne svoje brige

Glasovanje u Europskom parlamentu o preliminarnoj inicijativi da se ukine ili radikalno smanji pravo veta zemalja članica moglo bi, potpuno nenadano, postati važna tema predstojećih izbora u Hrvatskoj. Europarlamentarci SDP-a i IDS-a podržali su ovu ideju, HDZ i ostali bili su protiv. Premijer Andrej Plenković ovog je tjedna na zajedničkoj konferenciji za novinare s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom jasno dao do znanja da Hrvatska neće podržati ovu ideju. Ljevica i centar glasovali su »za«. Naime, 2007. SDP je vodio u svim istraživanjima, ali je na kraju izgubio. Jedna od stvari koje su tome pridonijele jest i njihova odluka da će, ako pobijedi, revidirati Vatikanske ugovore. To je i one konzervativne birače nezadovoljne politikom tadašnjeg HDZ-a ipak natjeralo na birališta. Sada bi posljedice mogle biti iste. Tim više što SDP sada ne da ne vodi, nego u istraživanjima jako zaostaje za HDZ-om.

Piše Zlatko Crnčec

Jedini mogući odgovor Hrvatske

Hrvatska je istjerala iz zemlje srbijanskog diplomata nakon što je dan ranije Srbija to napravila hrvatskom. Odgovor Hrvatske je prirodan i očekivan, i tako bi postupila svaka država koja bi se našla u situaciji da se njenog predstavnika u nekoj zemlji izbacuje naglavačke, a nakon što je bio optužen da se bavio špijuniranjem. Riječ je o još jednom potezu aktualne srpske administracije koji sigurno neće pomoći poboljšanju odnosa dviju zemalja koji ionako nisu baš najsjajniji.

Piše Tihana Tomičić

Plenkovićev predizborni proračun

Nakon predstavljanja državnog proračuna za 2024. godinu, koji je u velikoj mjeri rashodovno porastao, možemo se svakako složiti u jednome - to jest predizborni proračun. On je predizborni već i samo zato jer je godina 2024. svakako izborna godina, ali je predizborni i zato jer je sklonost vladajućih da poveća svu silu socijalnih naknada i davanja za građane toliko očigledna da se jednostavno ne može smetnuti s uma da se ipak radi i o izbornoj godini.

Piše Damir Cupać

Nije puno, ali veseli

Teško je povjerovati onima koji žive od prosječne hrvatske mirovine koja iznosi petstotinjak eura, ili od minimalca, da je u Hrvatskoj itekako puno onih koji ne drže novac u čarapama i madracima, već ga imaju dovoljno kako bi investirali u trezorske zapise. Ili u državne obveznice. A takvih ima i oni jako dobro znaju da su hrvatske banke neviđene škrtice koje na oročenu štednju ili na depozite ne daju gotovo nikakvu kamatu. Pa je narod koji ima odlučio ulagati u tržište kapitala na kojemu mu siguran povrat jamči država. I uz prinos koji mogu samo sanjati od banaka.

Piše Tihana Tomičić

Osim srca, u Vukovaru je i mozak

Vukovar je uvijek u srcu. Te slike, te scene, od toga se čovjek nikad neće oporaviti. Tko je doživio ta vremena, nikad ih neće zaboraviti. Ali ovog puta proradio je i mozak. Pokušaji provokacija jednostavno nisu uspjeli.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Balada bezizlaza: Štijući blasfemije

Naslov je sarkastična pjesma, koju su znali zapjevati moj otac i njegova škvadra, nasrid Dopolavora u S’utLavrieču, a domaći fašišti bi rekli – »cante, cante, ma la pagare ben…« po komunu se užalo reči - »Rahovci picia Mosca«, a materini pak Štifanići »picia Parigi«. U našoj hiži se je vajk molilo, did mi Ive, njegova dva brata stari ragači Miho i Tuome, pak se je kantalo Velebitu i Vrbniče na morem i nag las štilo Kačića i Danicu…

PIŠE EDI PRODAN

Dan sjećanja i politički glib

Postoji u Hrvatskoj jedan soj ljudi, dominantno smješten unutar političkih krugova. mada ima ih nemalo i na drugim prostorima društvenog rada, koji svaku specifičnu situaciju koriste isključivo za animiranje biračkog tijela, za njegovo buđenje i grupiranje.

Piše zlatko crnčec

Narodni trezorci su dobar potez

Do jučer u 11 sati gotovo 24 tisuće građana upisalo je trezorske zapise i u tom postupku uplatilo 492 milijuna eura. Ciljani nominalni iznos izdanja narodnih trezoraca je 440 milijuna eura, pa je tako taj ciljani iznos već premašen. Odaziv je bio velik zbog toga jer je država građanima ponudila način ulaganja povoljniji nego u poslovnim bankama. One, naime, nude puno manju kamatu od 3,75 posto godišnje, koliko građani mogu uprihoditi od Ministarstva financija. Uskoro će, točnije 21. studenog, biti otvoren i drugi krug upisa koji će biti namijenjen institucionalnim ulagačima.

Piše Damir Cupać

Porezne muke

Nitko ne voli odluke kojima se povećavaju porezi na bilo kojoj razini, ali takve odluke ponekad se moraju donijeti kako bi budžeti općina, gradova, županija i države funkcionirali. Budući da je Sabor prihvatio prijedlog Vlade o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima, ukinut je prirez porezu na dohodak. Premijer Andrej Plenković poručio je da je riječ o poreznoj reformi koja ide na ruku građanima budući da se plaće dodatno rasterećuju. Nije rekao da ukidanjem prireza jedinice lokalne samouprave ostaju bez značajnih prihoda. U Gradu Rijeci izračunali su da je riječ o oko 12 milijuna eura.

Piše zlatko crnčec

Javnost mora znati sve o istrazi slučaja Banožić

Ništa se u Hrvatskoj izgleda ne može napraviti, a da iza toga ne ostane nekakavi rep, ili, barem, repić. Ne može se bez njega. DORH je jučer popodne objavio informaciju da donedavni ministar obrane Mario Banožić u subotu ujutro kada je skrivio prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom nije imao ni najmanji tračak alkohola u krvi. Županijsko Državno odvjetništvo u Vukovaru objavilo je jučer da je dan ranije, u ponedjeljak 13. studenoga 2023., tijekom poslijepodnevnih sati, zaprimilo rezultate toksikološkog vještačenja na alkohol, drogu, psihotropne tvari i lijekove. U priopćenju Vukovarskog DORH-a dodaje se da je "uvidom u izdane naloge i dokumentaciju s točnim datumima i vremenima izuzimanja potrebnih uzoraka u Općoj županijskoj bolnici u Vinkovcima, kod osumnjičenog 44-godišnjeg vozača osobnog vozila, u trenutku prometne nesreće, nije utvrđena prisutnost alkohola ili prisutnosti droga, psihotropnih tvari i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti osumnjičenika". Po ovom što ovdje piše sve je jasno. Banožić je u krvi imao 0,0 promila alkohola. To je relevantna činjenica koja će kao takva biti iznesena na suđenju do kojeg će sigurno doći.

Piše Damir Cupać

Ponuda koja se ne može odbiti

O tragediji koja se dogodila kada je bivši ministar obrane Mario Banožić u subotnje jutro 11. studenoga 2023. godine skrivio prometnu nesreću u kojoj je usmrtio 40-godišnjeg Gorana Šarića iz Privlake suvišno je pričati. Ljudski život nitko ne može vratiti, jedna obitelj zavijena je u crno, a Banožićevom sudbinom bavit će se pravosudna tijela hrvatske države. No, da se ljudska tragedija ne pretvori u političku opasnost za premijera Andreja Plenkovića, pobrinuo se sam Plenković koji nije imao nikakvog izbora. Jednostavno, bez obzira na to koliko bio u šoku, bilo mu je valjda jasno od prvog poziva na koji se javio i kada mu je priopćeno što se dogodilo da pod hitno mora pronaći novo kadrovsko rješenje za ministra obrane. Za resor koji je u zemlji članici NATO-a jedan od najbitnijih s obzirom na geopolitičku situaciju jer je ta alijansa de facto u ratu s Rusijom u Ukrajini.

Piše Zlatko Crnčec

Završio sukob Milanović - Banožić

Mario Banožić više nije ministar obrane. I time završava njegov višegodišnji sukob sa Zoranom Milanovićem u kojem je dobrim dijelom imao pravo. Posebno se to odnosi na zapovijedanje Oružanim snagama, Naime, tijekom devedesetih tadašnja je oporba izvor svih zala u hrvatskoj politici nalazila u Ustavu koji je davao velike ovlasti predsjedniku Republike. Jedno od temeljnih obećanja prije izbora 3. siječnja 2000 bilo je da će se smanjenjem ovlasti predsjednika svesti na običnog fikusa. Pa bi i zapovijedanje vojskom postalo ovlast Vlade, a ne više predsjednika. I onda se dogodilo totalno iznenađenje. Novi je predsjednik Republike postao Stipe Mesić, tadašnji i današnji ljubimac svih od centra pa do ekstremne ljevice. Pa je ta ekipa zavapila da bi bilo strašno ukinuti ovlasti i »našem Stipi«, pa počela raditi veliki pritisak da se ipak odustane od glavnog izbornog obećanja - potpunog razvlašćivanja predsjednika Republike. Rezultat svega toga bio je još uvijek aktualni čudnovati kljunaš od hrvatskog Ustava. Koji predsjednika istina određuje vrhovnim zapovjednikom, ali mu istovremeno onemogućava za tom vojskom i zapovijeda. Pa sada ako recimo predsjednik negdje želi odletjeti vojnim helikopterom mora poslati dopis u MORH koji onda šalje drugi dopis šefu Glavnog stožera koji onda izdaje konačnu zapovijed. Bizarno i smiješno, ali tako određuju Ustav i Zakon o obrani. I tu su čudnovatu praksu zbog toga poštovali i Mesić i Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović. Čak i sam Zoran Milanović prvih sedam osam mjeseci svog mandata. No onda od nje naglo odustao i počeo izravno zapovijedati i kod uporabe materijalnih sredstva i kod angažmana vojnika. To je kao da nekoga u tvrtki u kojoj radi na službeni put pošalje osoba koja nema ovlasti potpisati mu putni nalog. Nastali su neki troškovi, a i vojnici su počeli ostajati bez dnevnica. I politička i najveći dio medijske scene nisu naravno kao i obično podržali ustavno i zakonsko rješenje već su se podijeli po političkim linijama - za ili protiv HDZ-a. Za Banožića ili za Milanovića. Banožić je tu možda pogriješio što je premalo objašnjavao koliko su Ustav i Zakon na njegovoj strani, a za njega je bila neugodna i činjenica da su obični vojnici zbog tog sukoba ostajali bez novaca na ime dnevnica. Nije se ni trebao upuštati u međusobna vrijeđanja s Milanovićem jer u tom sukobu s najbržim jezikom ne samo hrvatske politike, nije imao nikakve šanse.

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Kakav sport želimo i želimo li ga uopće

Posljednjih godina možemo slušati teze kako su više ili manje uspješno komercijalizirani sportski objekti (i) u Puli. Pohvalno se govori kada se prodaju termini za treniranje klubovima i reprezentacijama, tuzemstva i inozemstva. To s jedne strane djeluje pozitivno za onog koji unovčava to rentanje. Što je s onima, a to su domaći klubovi i sportaši, koji zbog toga imaju manje termina i moraju se prilagođavati gostima? Logika nam sugerira da su se sportski objekti gradili za domaće sportaše, a činjenice potvrđuju da su novac izdvajali građani. U tom smislu, prioritet bi uvijek trebao biti zadovoljenje potreba ovdašnjih sportaš(ic)a i klubova, a tek onda, ako ima slobodnog prostora, za goste koji će to plaćati. Nerijetko se događa obrnuto. Kao i primjer da se gostima omogućuju standardni uvjeti (grijanje, topla voda i slično), a da ovdašnja sportska mladež nerijetko trenira u hladnim uvjetima, bez toplog tuša i slično. Jest da je trgovačka logika da gostima budu na raspolaganju uvjeti koje su platili. No, stvar je zasluge istog tretmana i za one koji žive i rade u Puli, i njihova djeca, jer sve plaćaju cijele godine kroz doprinose, prireze, poreze i ine namete.

piše milan rakovac

"Fašizam krstitelj i palikuća": Knjiga iz pepela intelektualca Hrvoja Mezulića - Izbrisani identitet Istre

Prije osamdeset godina, 8. rujna 1943., Italija je kapitulirala nakon pada fašističkog režima. Bio je to (i ostao!) najvažniji događaji za jadranske narode: za Talijane najvažniji nakon ujedinjenja. Za obalne Slovence i Hrvate, možda najvažniji od doba velike seobe naroda: Italija se vratila demokraciji, a mi smo se prvi put našli formalno (ako zanemarimo Napoleonovu Iliriju – protiv koje smo se borili!), pravno, u svojim nacionalnim zajednicama, slovenskoj i hrvatskoj. I jugoslavenskoj. Osim zamjetne, razvijene i brojne slovenske zajednice u tršćanskoj, videmskoj, goričkoj pokrajini. Kao i osim zamjetne, razvijene i brojne talijanske zajednice u Istri, Primorju i Dalmaciji.

piše tihana tomičić

Test održivosti turizma

Oblici modernog turizma mijenjaju se. Masovnost, betonizacija, apartmanizacija, gušenje turističkih centara gomilom gostiju s kruzera koji iscrpljuju resurse, a ne troše puno - ta su vremena iza nas. Danas se razvija ono što se naziva održivim turizmom.

Piše Zlatko Crnčec

Proračun ne odlučuje izbornog pobjednika

Vlada je predložila državni proračun za 2024. koji će u odnosu na ovogodišnji imati prihode veće za tri, a rashode za čak 11 posto. Ovo povećanje rezultat je dodatnih davanja za plaće zaposlenih u javnim i državnim službama, te dodataka na mirovine i njihova rasta. Podaci s jučerašnje sjednice Vlade pokazuju da si Hrvatska može priuštiti ovakvo povećanje rashoda jer je većina financijskih indikatora dobra ili solidna. Deficit proračuna u 2024. bit će samo 1,9 posto BDP-a, što je daleko ispod tri posto koje zahtijeva EU. Vanjski je dug tek nešto veći od 60 posto BDP-a, što stavlja Hrvatsku među manje zadužene članice EU-a.

piše tihana tomičić

DP kao Pale sam na svijetu

Aktualno prijepodne uvijek je ring, tako je bilo i jučer kad je sukob između zastupnika Domovinskog pokreta i premijera Andreja Plenkovića toliko eskalirao da je sjednica morala biti prekinuta kako bi se svi smirili i mogli nastaviti dalje.

Piše Zlatko Crnčec

Agrokor opet progoni Hrvatsku

Agrokor, majka svih hrvatskih privatizacijskih trauma, opet je na naslovnicama. Pao je krunski dokaz DORH-a protiv Ivice Todorića koji se istovremeno izborio da arbitraža u Washingtonu razmatra njegov slučaj. Puno je tu pitanja koja traže odgovore. Kako se DORH-u uopće mogao dogoditi ovakav debakl? Da financijsko vještačenje u najvećem dijelu rade zaposlenici KPMG-a Hrvatska, tvrtke koja je od 2007. do 2019. poslovala s Agrokorom. I samim tim bila u sukobu interesa, i kao takva potpuno nepodobna da za potrebe DORH-a radi financijsko vještačenje ove tvrtke. Najmanji su ovdje problem tih 1,3 milijuna eura. Nije to, naravno, mali novac, ali je u cijeloj priči potpuno nebitan. Puno je bitnija činjenica da je financijsko vještačenje odbačeno iz sudskog spisa i neće se moći koristiti na suđenju. A bez njega, čini se, nema ni postupka. Jer neće biti dovoljno dokaza da se dokaže bilo čija moguća krivnja. Naravno da će se sada svi pitati je li se to dogodilo slučajno ili u tom kaosu ima i nekog sistema. Ako se to ne istjera do kraja na čistac cijeli bi se slučaj mogao u javnosti početi tumačiti kroz formu nekakve teorije zavjere - pokušaj države da izborom financijskog vještaka koji je u sukobu interesa pokuša napraviti svojevrsni "deal" s Todorićom. Osim toga, cijeli će ovaj slučaj pridonijeti tome da javnost bude dodatno i ogorčena, ali i rezignirana jer će još jedna velika financijska afera završiti pravosudnim fijaskom.

Piše Damir Cupać

Cijena sladoleda itekako je bitna

Oni koji ne žele ništa vidjeti, a žele biti jako pametni, mudro će zboriti kako je ova turistička sezona rekordna, da podsezona obara sve rekorde, da je Hrvatska opet bila hit destinacija i da su u krivu svi oni koji su se tijekom ljeta bavili cijenama kuglica sladoleda. Sa zavezanim očima oni će upirati prstom u one koji su upozoravali da je drumsko razbojstvo u turizmu dugoročno neodrživo. Živimo u vremenima kada se ništa ne može sakriti i kada na društvenim mrežama i raznoraznim platformama umjesto prekrasnih vala osvanu računi koji svjedoče o nenormalnoj pohlepi kvaziturističkih djelatnika. Trend je da se Hrvatska sve više percipira kao skupa turistička destinacija koju je pametno zaobići nakon što su se oni koji žive od turizma razmazili i spremni su neprestano dizati cijene. Najprije zbog inflacije, a onda zbog uvođenja eura. I veliki dio pri tom nije spreman gostima dati adekvatnu uslugu za paprenu cijenu. Našega bahatog iznajmljivača ne zanima praćenje ekonomske situacije u Europi, u zemljama iz kojih dolaze naši najbolji gosti, a to su Italija, Austrija, Njemačka i srednjoeuropske zemlje. A da prate ekonomske vijesti, što bi trebali ako su pametni, shvatili bi da se u Europi koja je sve više opterećena gospodarskim problemima prevrće svaki, ne euro, nego cent. Sve se teže živi, a kada je tako, potencijalni gosti triput će razmisliti hoće li uopće ići na godišnji odmor. A ako se već odluče na putovanje, jednako tako će dobro promisliti gdje će potrošiti novac kojega i oni, kao i hrvatski građani, imaju sve manje. Možemo se mi tješiti da smo raj na zemlji, ali teško da će ljudi po inerciji dolaziti u taj raj. Pogotovo ako su se već gadno opekli. Moglo bi biti da će zbog bezobzirnosti najviše ispaštati oni koji se najviše bahate, a najmanje ulažu, dok goste shvaćaju kao priliku za brzu zaradu s kojom će se kupovati automobili bez ikakve želje da se podiže kvaliteta smještaja i ponude.

Piše Tihana Tomičić

Beroševa reforma

Uz sve moguće mjere prema građanima i industriji za energiju, uz veliku količinu tzv. helikopterskog novca kojim se alimentiraju socijalne potrebe, kao i projekti u obnovi itd., Vlada je odlučila u ovoj izbornoj godini uhvatiti se u koštac s još jednim problemom, a to je stanje u zdravstvu. Ministar Vili Beroš najavljuje i skraćivanje lista čekanja i uvođenje reda u rad obiteljske medicine, kako bi pacijent došao u prvi plan, kako kaže u svojim najavama.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Učitelji, predmet, odnos i škole života

Nekad nam je život bio drugačiji, i u Puli da. Tamo 1960/70-tih dok je moja generacija ulazila u prva osvješćivanja svijeta oko nas, bilo je nekih ljudi koji ti iz djetinjstva ostanu u posebnom sjećanju. U to vrijeme injekcije su bile servirane i kod kuće. U mojem kvartu, recimo starog sajma automobila i Koparskog naselja, ordinirao je šjor Nino (Di Capua), bolničar koji je bio besprijekornog strpljenja kada smo mi klinci tulili i prije nego je namjestio injekciju. Vremenom bi te opustio nekom pričicom, nasmijao bi i »cik«, prođe ubod. Malo kad odrasteš, pa čekaš, recimo, pismo svoga djeda iz drugog grada, ili da ti za rođendan šalje poklon, osobito se raduješ dolasku poštara. U mojoj ulici, Rakovčevoj, svakodnevno, precizne satnice, po suncu, vjetru, kiši, taj šjor bi dolazio uvijek, ali baš uvijek nasmijan. Ciao piči, ciao klinci, pružio bi karamelu, mali slatki luksuz doba i probirao poštu. Ah, ti Robi sigurno čekaš ovo, podgrijavao bi moje očekivanja paketa kojeg je djed, uz obvezni pečat(njak) slao za rođendan, Novu godinu… Ej, šjor Nefat, come sta… Kako ste, pitao sam i već u tinejdžerskoj dobi kada se primjećivalo da teret radnog staža pomalo iskazuje svoje tragove na omiljenom poštinu. No, stari Nefat (jer ima nastavak…) uvijek bi zadržao osmijeh na licu, odavao raspoloženje i kad bismo popričali kako je na nogometu, znao bi se posebno raspričati. Bio je golman, iako nizak rastom, kazivali su svjedoci vremena da je letio kao šajeta s jednog na drugi kraj gola.

Piše Tihana Tomičić

Oj, otoče, stijeno naša

Najprije je utemeljen »projekt Slavonija«. Zbog straha od demografskog sloma, Vlada je upumpala nekoliko milijardi eura u revitalizaciju te regije. Važna im je i politički, jer to je oduvijek i baza HDZ-a. Onda je podržan »projekt Sjever«. Taj još datira iz doba kad je Radimir Čačić bio uz Vladu, pa su se podržavali projekti pod njegovom kapom.

Piše Zlatko Crnčec

Tržište najbolje smanjuje cijene

Premijer Andrej Plenković jučer je rekao da očekuje "solidarni doprinos svih aktera na sceni" što bi uz Vladine mjere tijekom sljedeće godine trebalo dovesti do nastavka pada stope inflacije. U ovom trenutku Hrvatska ima drugu najvišu stopu inflacije u eurozoni, ali puno veću imaju zemlje koje još uvijek imaju svoje valute, odnosno nisu prihvatile euro. Među njima nalazi se nama susjedna Mađarska. Posljedice epidemije korone, rat u Ukrajini, a i ovaj najnoviji na Bliskom istoku imaju i svoju gospodarsku dimenziju koja se među ostalim očitovala i u pojavi povišenih stopa inflacije u cijelom razvijenom svijetu. Što se tiče Hrvatske, kao i uvijek tu postoje i objektivni i subjektivni razlozi.

Piše Tihana Tomičić

Otrcan Penavin pokušaj

Koliko je otrcano u predizbornoj godini političke poene sakupljati na priči o dvije kolone sjećanja u Vukovaru? Posljednji put kad se to dogodilo, premijer je bio Zoran Milanović, desna struja HDZ-a na čelu s Tomislavom Karamarkom pokušavala se etablirati, a sve je kasnije završilo šatorašima i plinskim bocama na ulicama, što je na kraju na neki način i koštalo Milanovića gubitkom izbora.

Piše Ian Tataj

Kulturna dominacija: Pola regina

Istra je zemlja radišnih ljudi, koji, u mnogo slučajeva, nakon svojih poslova skidaju uniforme i zapute se u vinograde i maslinike, da bi gajili ne samo plodove zemlje, već i svoj duh. A ima i onih koji nakon posla (a u nekim slučajevima i umjesto istog), uzgajaju svoje umjetničke, stvaralačke tendencije.

Piše Damir Cupać

Državnim intervencionizmom do toplih domova

Kada je počeo rat u Ukrajini krajem veljače prošle godine, nije trebalo dugo da se zbog poremećenih geopolitičkih odnosa i niza paketa sankcija Rusiji naruši tržište energenata. Na udaru se našla cijela Europa, netko više, netko manje, zavisno od toga je li nekoj zemlji glavni dobavljač plina ili goriva Rusija. Tržište je toliko podivljalo u samo nekolimko mjeseci da je cijena plina bila i do sedam puta skuplja nego prije početka ratnih strahota na istoku Europe. Odgovorniji građani znali su da neće biti dobro jer su cijene i energenata, ali i drva i peleta, dosezale povijesni maksimum. Počela je galopirati i inflacija.

Piše Zlatko Crnčec

Hrvatska ne može utjecati na događaje u Gazi

Civilne žrtve moraju se izbjeći, a izraelski odgovor mora biti usmjeren na Hamas, a ne protiv palestinskog naroda u Gazi, rekao je jučer premijer Andrej Plenković u razgovoru za France 24. Premijer je ponavljanjem ove fraze, među ostalim, pojasnio ponašanje Hrvatske prilikom nedavnog glasovanja u UN-u. Vlada se našla pod velikim političkim napadima zbog glasovanja u Ujedinjenim narodima. Možda se zaista moglo glasovati i drukčije, ali sve to skupa ne mijenja previše na stvari. Jer to kako se Hrvatska izjasnila ne zanima baš nikoga u svijetu. Točnije rečeno, nikog izvan najužeg vrha NATO saveza. Ovog smo puta bili uz stajalište Sjedinjenih Država, dok se EU oko toga ionako bio podijelio. Ako smo time djelovali na način da nismo iziritirali najjaču i najvažniju NATO državu, a nismo stvorili ni neprijatelje unutar EU-a, a nismo ni jedno ni drugo - onda je tu napravljen dobar političko-diplomatski posao. Države su sebične i u prvom redu gledaju samo sebe i svoje interese. Pa je tako sada ovdje postupila i Hrvatska. A da je Hrvatska i podržala uvođenje stanki u ratnim djelovanjima kako bi se dopremila pomoć, to ne bi na stvari promijenilo baš ništa. Izrael bi i dalje ravnao Gazu. Nije na tako maloj državi kao što je Hrvatska da pokušava utjecati na glavne globalne trendove. Jedini razuman potez je pokušati im se prilagoditi. Sve preko toga je preuzetno i pokušaj boksanja s dečkima iz superteške kategorije, iako spadamo u perolaku. I to je to. Dok se veliki tuku, mali pod stol. Zvuči domobranski, možda i jest, ali je jedina razumna taktika. Jedino što Hrvatska ovdje može jest iskreno zaželjeti da se i rat na Bliskom istoku, baš kao i onaj u Ukrajini, što prije završi. Da ljudi na svim stranama konačno prestanu ginuti.

piše milan rakovac

Ki smo, ča smo, kamo gremo? Istra forever, after all: Teško nan je š njima, ma ni njin ni lako s nam

Kanim, za sada, dovršiti ovo moje pisanje uz 80. jubilej Pazinskih odluka, »malko« hiperboliziranim sažimanjem »ki smo, ča smo, kamo gremo« – kako sam pisao za tjednik »Danas« u osvit Novih balkanskih ratova.

Piše Robert Matteoni

MetroPula: Naši - noštri, 150 godina Viva Pola / Istra

Na Europskom prvenstvu 1996. godine, na Old Traffordu u Manchesteru, imao sam priliku iz blizine vidjeti Sir Roberta Bobbyja Charltona. Bio sam dijete u vrijeme kad nije bilo puno tv prijenosa kao danas, pa nisam gledao njegov nogomet. No, činjenica da je bio tretiran jednim od najvećih igrača u povijesti nogometa, i od najvećih kao Pele, dovoljno je govorilo kakav je to bio genijalac na terenu. Sve poslije igračke karijere bilo je u tom tonu ponašanja, gospoštine, više razine. U Engleskoj je štovanje nogometaša općenito izvanserijsko. Kad su u pitanju velikani onda uživaju status ikona. Zato nije iznenadilo kako su gledatelji, pogotovo oni bliži VIP loži, s divljenjem pljeskali Charltonovom ulasku. Imao je već 60 godina, odnosno 30 više od dana kada je slavio s Engleskom jedinu svjetsku titulu. No, takvo poštovanje čovjeka »prošle ere« jednostavno vas ostavi bez riječi. Prije nekoliko dana na Old Traffordu, stadionu na kojim se proslavio kao legenda Man Uniteda, navijači su se, uz institucionalne predstavnike, članove obitelji i milijune ljudi širom svijeta preko tv ekrana, simbolično oprostili od Sir Bobbyja Charltona. Umro je u 86. godini i otišao u memoriju sjećanja. Na njega će ga svaki put po ulasku na stadion podsjećati spomenik koji već desetljećima za njegova života »dočekuje« navijače na Old Traffordu.

Piše Zlatko Crnčec

Vukovar ponovo žrtva dnevne politike

Sada je očito da će Domovinski pokret na sljedećim parlamentarnim izborima koristiti istu taktiku kao i na prethodnim. Bit će to udaranje svim mogućim političkim sredstvima po HDZ-u i njegovoj koaliciji s Miloradom Pupovcem. Mada opet, što je vrlo zanimljivo, ovaj put nema nikakvih ultimatuma HDZ-u da je koalicija moguća samo ako se najveća stranka odrekne Plenkovića. Prije četiri godine time su si zatvorili sva vrata za moguću postizbornu koaliciju. Ovaj put su ipak nešto pametniji pa su ih odlučili ostaviti odškrinutima. Nikad se ne zna. Ili se možda i zna, a sada se radi predstava za njihove birače da ih podrže u situaciji koja je teža od one otprije četiri godine. Naime, sada nema fenomena Škoro. Pored toga, DP se u zadnje četiri godine uspio posvađati s nekim od partnera s kojima je prije četiri godine izašao na izbore. Tako da je ova opcija miljama daleko od toga da njena lista i njeni partneri na sljedećim izborima osvoje 16 mandata, što im je uspjelo u srpnju 2020. godine. U tom je kontekstu posve razumljiva i medijska DP ofenziva koju zadnjih tjedana gledamo na prijateljskim medijima ove stranke. Jako je upitno koliko će im se ova taktika isplatiti. Čak i u istočnoj Slavoniji koja je najviše pretrpjela u Domovinskom ratu ova retorika sa »Za dom spremni« nije nešto na čemu se može dobiti značajan broj glasova. Dakle, što se tiče izbornih izgleda, DP-u predstoji teška borba, istina vjerojatno ne za sam parlamentarni status, ali definitivno da za poziciju utjecajne stranke kakvu sanjaju njeni čelnici.

piše tihana tomičić

Trdo ča se ne da

Ivice, biš nan rekal čagod o ton kako j Hrvacka politički organizirana država? Moreš nan malo špjegat je to demokracija, al moharhija, al čagod treće, morda džamahirija? Ala, pomori malo kolegan da boje razumeju va kakovoj to državi mi živimo.

Piše Zlatko Crnčec

Državni sektor namiren, sada na redu privatni

Povećava se minimalna plaća. Ona će iznositi negdje oko 670 eura. Ovo je definitivno najbolja vijest od onih koje su ovih dana došle iz Vlade. Ima tu i drugih dobrih vijesti, od više studentske satnice pa do potpisivanja trećeg dodatka Temeljnom kolektivnom ugovoru sa sindikatom državnih i javnih službenika. Vlada je željela i uspjela izbjeći bilo kakav sukob sa sindikatima u predizbornoj godini. Istovremeno je ministar financija Marko Primorac iznio najave za niz pozitivnih pomaka kada je u pitanju stanje državnih financija i smanjenje stope inflacije u sljedećoj godini.

piše tihana tomičić

Pogubna institucija

Hrvatska politika dosegla je jučer u Saboru višu razinu. Ili možda bolje reći - nižu. Svjedočili smo nezapamćeno bizarnoj sceni, u kojoj hrvatski premijer pokušava držati govor o stanju nacije, a oporba ga ometa i ne dozvoljava da dođe do riječi. Čak i ako je "VAR" u pravu, da je Plenković počeo govoriti prije nego je trebao, to ne znači da se cirkus nije dogodio.

Piše Damir Cupač

Kota 66,5

Pojedini statistički pokazatelj može se tumačiti i ovako i onako, naročito kada je ekonomija u pitanju. Nema dobrog podatka koji oni koji su na vlasti neće tumačiti sebi u prilog, a koji će opozicija okretati koliko god puta bude trebalo kako bi se stavio u negativan kontekst. To su pravila igre i nema tu ništa čudno. To su one dvije Hrvatske o kojoj premijer Andrej Plenković priča. U političkom smislu, jedna je Hrvatska na vlasti, a na čelu joj je HDZ s koalicijskim partnerima, dok je druga Hrvatska u oporbi i ne pada joj na pamet hvaliti premijera i njegovu vladu. Bili bi ludi da to rade, tim više što se sitno broji do ulaska u superizbornu 2024. godinu. Tako će biti i s podatkom o smanjenju javnog duga u hrvatskom BDP-u. Plenković se već pohvalio da je u osam godina javni dug pao za oko 20 posto, a da je tako, svjedoče HNB i Eurostat. Hrvatska je trenutno na koti 66,5 posto i uz bok je jednoj Njemačkoj.

Piše Tihana Tomičić

Frontex treba u BiH

Zasad, puno vike ni za što. Iako je vikend bio osrednje vremenske prognoze, oni vikendaši koji su u Hrvatsku došli iz Slovenije i Italije, najnormalnije su prošli granicu kao i dosad. Gužve su bile prosječne, i novi privremeni režim na granicama nije bitnije utjecao na uobičajene turističke brojke za ovo doba godine.

Piše Ian Tataj

Kulturni barometar: parcijalno optimistično

Ovaj je tjedan bio obilježen izuzentim gibanjima na kulturnom planu. Neki su ciklusi završeni; neki, kao parni pogon, guraju naprvo, a neki su u nastajanju i pogonjenju. Završili su ciklusi komorne glazbe i ciklusi zborskih festivala i natjecanja, o čemu se više može pročitati u člancima kolega Vanese Begić i Anđela Dagostina.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Za Pulu i Istru uvijek, čak i kad ide...

U nedjeljnom susretu Istre i Rijeke igra se 60. međusobni dvoboj klubova iz susjednih (najvećih) gradova, odnosno Županije. Atmosfera je posve različita jer je Rijeka vodeća na tablici i živi euforičnu stvarnost nakon što su svladali Hajduka. Istra je, također, prije mjesec i pol dana slavila na Poljudu, ali se nakon toga ugasila sa četiri uzastopna poraza, od koja su dva nezaslužena. I uz to sudačkim previdima opterećena (Varaždin i Gorica). Vjerojatno bi doživljaj unutar pulskog okruženja bio drugačiji da se tu uzelo 3-4 boda, što se objektivno i zaslužilo. No, ovako, dvije krajnosti, devetoplasirana Istra i lider Rijeka, koje razdvaja 15 bodova (Rijeka utakmicu manje), oslikava optimizam gostiju i pesimizam domaćeg okruženja. Treba li pulsku zbilju doista tretirati dramatičnom?

Piše Tihana TOMIČIĆ

Rat - filter za energetsku i migrantsku politiku

Globalne prilike potpuno su neizvjesne, nakon što je poslije Ukrajine otvoreno još jedno ratno žarište, ono na Bliskom istoku, s rizikom od terorističkih napada diljem svijeta, a osobito u zemljama Europske unije. Ta je nova kriza, kao i stara uostalom, poput svakog rata, povezana s dvije teme - energetskom krizom i migrantskom krizom.

Piše zlatko crnčec

Viša sila uzrok suspenzije Schengena

Slovenija će sljedeće subote na deset dana uvesti kontrolu na granici s Hrvatskom. Kao razlog slovenska je strana navela povećani rizik od terorističkih napada nalik onom kakav se dogodio ovog tjedna u Bruxellessu. Tu je sljedbenik ISIS-a iz automatskog oružja otvorio vatru na navijače nogometne reprezentacije Švedske koja je tu večer s Belgijom igrala važnu utakmicu u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u nogometu.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Cesta koja tiče more

Život u Rijeci zna biti pasivan, pomalo i dosadan. Puno ljudi se iselilo i često se više poznatih Riječana može sresti na zagrebačkoj špici nego na samom Korzu. Ali jučer je bilo šteta ne biti u Rijeci, i ne svjedočiti otvorenju nove ceste D403.

Piše zlatko crnčec

Država mora brinuti o najpotrebitijima

Od 1. siječnja 2024. godine sve četiri postojeće naknade za osobe s invaliditetom zamijenit će inkluzivni dodatak u iznosima koji se kreću od 138 do 720 eura mjesečno, ovisno o stupnju invaliditeta. A od 1. ožujka sljedeće godine stupit će na snagu izmjene Zakona o doplatku za djecu koje će omogućiti primanje ove naknade svim obiteljima gdje dohodak po članu obitelji ne prelazi 140 posto proračunske osnovice koja iznosi 618 eura. Time će se udvostručiti obuhvat obitelji, odnosno djece za koju se ta naknada isplaćuje.

piše edi prodan

Sretan vam dan sirotinje. Mnogo je sramote u Lijepoj našoj, ali ovo je apsolutno najveća

Pomalo neobično. Nema neke posebne oznake u kalendaru, ne nalazi se čak ni na listi spomen dana. Ne dodiruje istina onoliko ljudi kao što to čini Božić, ali opet jako, jako veliki broj stanovnika Hrvatske mogu ga prihvatiti kao – svoj dan. Da, danas je Dan borbe protiv siromaštva, dan posvećen siromašnim ljudima, Dan sirotinje.

Piše Damir Cupać

Kuća zdravlja pod jednim krovom

Rijeka je grad u kojemu se puno sanja. Njezini građani tako sanjaju da će se jednom njihov voljeni nogometni klub vratiti na stadion na Kantridu. Sanjaju dalje da će jednog dana imati novi autobusni kolodvor. Prvi san je još u dubokoj fazi sanjanja, dok je drugi san, barem prema obećanjima riječke gradske vlasti, nešto što će se ostvariti. Još za ovog mandata aktualne lokalne vlasti trebali bi početi radovi. Jedan san sanjale su generacije građana Rijeke. Glupo je po važnosti kvalificirati snove, ali taj je san nešto što bi trebalo omogućiti da tisućama građana i život postane san. Odnosno da se teži tome. Budući da se taj san tiče zdravlja. Generacije su sanjale riječku bolnicu na jednom mjestu, bolnicu koja bi trebala građanima Rijeke, građanima susjednih županija, ali i brojnim turistima omogućiti kvalitetan prostor pod jednim krovom u kojemu će dobiti zdravstvenu skrb i suvremenu dijagnostiku kako bi liječenje bilo što kvalitetnije i uspješnije. Ma što političari pričali, riječ je o transgeneracijskom i nadstranačkom projektu. Koji je dobio svoje konture koje svjedoče da su desetljeća snova postala realnost.

Piše zlatko crnčec

Svijet pred velikom neizvjesnošću

Cijeli svijet s velikim strahom čeka što će se dogoditi. U trenutku pisanja ovog teksta izraelske snage sa svih strana okružuju Pojas Gaze. One čekaju zapovijed Benjamina Natanyahua da uđu u ovu palestinsku enklavu. Ali nitko, baš nitko ne zna i ne može znati, uključujući i samog izraelskog premijera, što će se dogoditi kada izraelska vojska prijeđe administrativnu granicu između njene države i Gaze. Ne samo da nitko ne zna na što će sličiti ulične borbe među ruševinama Gaza Cityja, nego i što bi sve one mogle proizvesti, prvo na Bliskom istoku, a onda i šire. Svijet je pred velikom neizvjesnošću, većom čak i od one kakva je vladala kada je Rusija napala Ukrajinu.

piše milan rakovac

Historija se sastoji od marginalnih detalja: Ti detalji su nju, historiju, stvarali

Prije osamdeset godina, 8. rujna 1943., Italija je kapitulirala nakon pada fašističkog režima. Bio je to (i ostao!) najvažniji događaji za jadranske narode: za Talijane najvažniji nakon ujedinjenja. Za obalne Slovence i Hrvate, možda najvažniji od doba velike seobe naroda: Italija se vratila demokraciji, a mi smo se prvi put našli formalno (ako zanemarimo Napoleonovu Iliriju – protiv koje smo se borili!), pravno, u svojim nacionalnim zajednicama, slovenskoj i hrvatskoj. I jugoslavenskoj. Osim zamjetne, razvijene i brojne slovenske zajednice u tršćanskoj, videmskoj, goričkoj pokrajini. Kao i osim zamjetne, razvijene i brojne talijanske zajednice u Istri, Primorju i Dalmaciji.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Pripremati se na faze margine

Prošlog tjedna jedan je politički akter u Puli postavio pitanje na Gradskom vijeću, više-manje na temu šta Grad ima od transfera dva mlada igrača obzirom da je 14 posto suvlasnik Istre 1961 te koliko se tog novca uložilo u omladinske kategorije. Možda je od tog nelogičnog pitanja za ikoga koji i površno razumije sportske odnose, još nelogičniji uzvraćen stav kako će se provjeriti u Istri 1961 jer "sukladno postotku to nije mali iznos". To nam prilično znakovito ukazuje na doživljaj sporta ne samo u ovom gradskom okruženju, nego i šire. Hrvatska je mala država, s malo stanovnika u kontekstu želje da bude protagonista u nekim konkurencijama gdje su vladari mnogoljudnije i ekonomski moćnije zemlje. Ona to, zahvaljujući generacijskim događanjima skupine vrhunskih talenata, uspijeva pomiriti i prkositi logikama svijeta (i nogometa). Problem manjih u odnosu na velike jest što puno moraju raditi i voziti stalno do daske da prate ritmove većih i ponekad ostvare iskorak u rezultat. Obično nakon takvog emotivnog pražnjenja dolazi do pada jer nema odgovarajućih osvježenja i novih vrijednosti koje će odmah nastaviti istim ritmovima. Hrvatska reprezentacija je u tom smislu prilično znakovit primjer, a kojem ćemo se vratiti malo kasnije.

piše tihana tomičić

Vlada i predsjednik bi se trebali uskladiti

Već neko vrijeme iz Vlade poručuju da postoje "dvije Hrvatske". Iako je premijeru Andreju Plenkoviću tema "socijalne kohezije" i okupljanja dosta važna, i stalno je naglašava, na izbore ide s tezom o tome da postoje dvije različite prakse u Hrvatskoj, pri čemu bi HDZ trebao predstavljati konstruktivnu politiku koja rješava probleme građana, dok oporbu predstavlja kao destruktivnu i rušilačku, bez ikakvih rješenja.

Piše Zlatko Crnčec

Nakon izbora moguća ustavna kriza

Hrvatski pravni i ustavni sustav ima zaista puno rupa i nelogičnosti. Ne znamo do kraja tko zapovijeda vojskom, državna vlast ima dvije grane koje se ne mogu dogovoriti o skoro ničemu, pa imamo dvije vanjske politike i prazna veleposlanička mjesta. Sigurnosne službe mjesecima nemaju čelnog čovjeka, a isto je bilo i s puno ključnih imenovanja u Oružanim snagama. Ali majka svih rupetina hrvatskog Ustava je da nije do kraja precizirano kako se sastavlja Vlada nakon parlamentarnih izbora. Oni će bit sljedeće godine, najvjerojatnije u proljeće, a nakon njih mogla bi nam se dogoditi prava drama.

piše tihana tomičić

Predsjednik u utakmici za oporbu

Upravo kako se i očekivalo, lijeva oporba i Most podnijet će Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o izbornim jedinicama, koji upravo danas sa sjednice Vlade ide u ponovljenu proceduru jer ga vladajuća većina nije na vrijeme izglasala, ili ga predsjednik Republike nije na vrijeme potpisao. Svejedno je kako se to tumači, riječ je o licu i naličju te interpretacije, ali činjenica je da zakon neće biti u primjeni od 1. listopada kako je Ustavni sud ranije preporučio, pa se stoga sada mogu očekivati zahtjevi za ocjenom njegove ustavnosti.

Piše Zlatko Crnčec

Sve su ratne varijante moguće

Hrvatska diplomacija radi punom parom kako bi što prije izvukla naše građane iz Izraela. Rat koji je eksplodirao u subotu ujutro nitko nije predvidio. Čak je i svemoćni Mosad ostao šokiran nakon što su komandosi Hamasa morem, kopnom i zrakom izašli iz pojasa Gaze i sjurili se prema obližnjim židovskim naseljima. I u njima započeli masakr. Nakon ukrajinske, svijet je dobio još jednu noćnu moru. Rat dviju strana koje su toliko nepomirljive da baš nikakav kompromis nije moguć kako bi se spriječilo masovno stradanje civila.

Piše Damir Cupać

Pljuvanje na demokraciju

Premijer Zoran Milanović nije baš gotivio novinare, a otkada je postao predsjednik, sve to pomalo odlazi u patologiju. Teško je reći je li riječ o prevelikom egu ili je u pitanju nešto drugo - recimo nerazumijevanje funkcioniranja medija. Ali činjenica je da je riječ o nedopustivom ponašanju koje si ne bi smio dopustiti predsjednik mjesnog odbora, a kamoli predsjednik države. Može se teoretizirati o tome jesu li mediji dobri ili loši, propitivati jesu li režimski i skloni biti produžena ruka neke politike, interesne skupine ili čega već. Ali s pozicije predsjednika države dijeliti novinare na one koji imaju pravo na informaciju ili pitanje i na one koje to pravo nemaju, u jednoj demokratskoj državi je skandal. Još je jednom na patologiju Zorana Milanovića upozorio premijer Andrej Plenković. Premijeru je nepojmljivo da predsjednik odbija odgovoriti na pitanje novinara N1 Ivana Hrstića. A predsjednik je odbio dati odgovor jer je po njegovom mišljenju riječ o agitatoru. Predsjednik pamti da je spomenuti kolega bio glasnogovornik predsjedničke kampanje Milana Kujundžića. Onda je Plenković napao i cijeli novinarski ceh jer su izostale reakcije na takav Milanovićev postupak. Pita se Plenković što bi bilo da je on tako nešto napravio pa je odmah odgovorio da bi odmah reagirao HND kao strukovna organizacija, a uz to bi se pisalo pismo Europskoj federaciji novinara. I onda Plenković zaključuje da kada je riječ o Milanoviću nitko ni da pisne ni da zubi škrinu. Po njegovom mišljenju riječ je o sramoti, i predsjednika i medija.

Piše Tihana Tomičić

Rukavica u lice običnim ljudima

Nakon dugo vremena svjedočili smo opet eksplozivnom istupu predsjednika Republike Zorana Milanovića. Oštro je jučer polemizirao s tezama premijera Andreja Plenkovića, i u svom stilu brzometno ispucavao rafale prema šefu Vlade i HDZ-a.

PIŠE EDI PRODAN

Moja plaćica je moja slobodica - sve do penzije

Da je Anja Ademi, donedavna multifunkcionalna pročelnica Grada Pule, ovog ljeta bila u srednjoškolskoj dobi te da se angažirala na sezonskim ugostiteljskim poslovima, primjerice u Hidrobazi gdje je hamburger bio 10, pomfrit 5 eura, mjesečno bi zarađivala po prilici jednako kao i na iznimno odgovornim pozicijama jednog od najvećih hrvatskih gradova gdje se tada, u poslovnom smislu u najboljoj dobi, nalazila. U svemu tome, ne smijemo zaboraviti da je Anja Ademi osoba s fantastični referencama, znanstvenica koja je potvrdu svog intelekta i radnih osobina dobila na globalnoj pozornici, od SAD do Koreje, te da je njezina, govorimo li čisto u kondicijama »value for money«, vrijednost najmanje pet puta veća nego što je to bila u Gradu Puli.

Piše Tihana Tomičić

Grogirani Grbin

Za dvije godine ću u mirovinu i jako se bojim te mirovine jer neću imati za život. Bolje je štrik oko vrata nego se mučiti. Radiš cijeli život pa umjesto da uživaš i odmaraš u mirovini, moraš strahovati hoćeš li imati za kruh - ovo je citat iz vlastite predkampanje koji će predsjednika SDP-a Peđu Grbina koštati ne samo izborne pobjede, koja je ionako otpočetka upitna, nego i mjesta na čelu stranke.

Piše zlatko crnčec

Novi problemi za nove izborne jedinice

Zakon o izbornim jedinicama zaista nema sreće. Nakon svih peripetija i političkih sukoba konačno je objavljen u Narodnim novinama i kada su svi mislili da je sve gotovo, dogodio se nagli preokret. Naime, objava u službenom glasniku dogodila se 4. listopada, a u njemu samom piše da je stupio na snagu već 1. listopada. Dakle tri dana ranije. Zbog toga će Sabor morati ponovo raspravljati o ovom Zakonu kako bi se sve vratilo na pravu stazu.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Tomašević i Filipović u Plenkovićevim "škarama"

S idejom o ukidanju prireza, čime bi se lokalnim jedinicama dala autonomija da sami odlučuju o stopama svog izvornog prihoda, poreza na dohodak, Vlada i premijer Andrej Plenković imali su ideju rasteretiti plaće. Naime, porez na dohodak je zapravo porez na plaću, u prijevodu, i ideja je bila fiskalna decentralizacija kojom bi gradovi, a posebno veliki gradovi, na sebe preuzeli i veću odgovornost. Plenković im je dao u ruke fiskalnu politiku, ali s agendom da od toga u plusu budu - građani.

Piše Zlatko Crnčec

Male stranke pred velikim izazovom

Stari HSS i novi Socijaldemokrati idu zajedno na izbore. U slučaju HSS-a radi se o ostatku ostataka nekada velike hrvatske stranke. Još tamo 2000. godine HSS je imao 16 saborskih zastupnika i čak osam župana. Danas nema ni jednog jedinog župana, a lako je moguće da nakon sljedećih parlamentarnih izbora neće imati ni jednog zastupnika. Ako će netko ikada kojim čudom ići analizirati što se dogodilo s ovom strankom od njene obnove 1990. godine, ostat će, malo je reći, zaprepašten. Stvarno je bila umjetnost uništiti ovakvu stranku. Posebno kada se uzme u obzir da se radi o povijesnoj stranci koja je u ne baš tako davnoj prošlosti dobivala 90 posto hrvatskih glasova. Čini se da je temelj propasti u tome što se HSS još tamo od sredine devedesetih, kada je s političke i životne pozornice otišao obnovitelj HSS-a Drago Stipac, uopće nije bavila politikom. Stipac je bio stari politički disident koji je krajem osamdesetih s Franjom Tuđmanom po plešivičkim kletima pregovarao i dogovarao poteze što da se radi ako komunizam propadne. Međutim, nakon njega svi su predsjednici HSS-a bili u većoj ili manjoj mjeri biznismeni i poduzetnici koji s politikom nisu imali nikakve veze, niti ih je previše i zanimala. HSS se bio pretvorio u seljački sindikat koji se bavi pajcekima i otkupnom cijenom pšenice.

Piše Damir Cupać

Mali, ali nikada više slabi

Na satnoj, a ne na dnevnoj razini izloženi smo prekomjernom informativnom granatiranju kada je riječ o europskim i svjetskim sukobima. Strašna riječ rat toliko je frekventna da je to za izluditi. Mi koji smo na nesreću iskustvo rata prošli itekako se sjećamo tog potpunog ludila koje smo prošli prije 30-ak godina. Sjećaju se oni koji su prvi uzeli pušku u ruke nemoći pred neprijateljskom tehnikom, trenutaka kada te sekunde dijele od smrti od tenkovske granate, nemoći koju je osjetio svatko onaj tko se skrivao u rovu od naleta aviona. Hrvatska je imala embargo na uvoz oružja i činilo se da je sve izgubljeno. Ali na kraju nije bilo. Hrvatska je svoju kalvariju prošla, ali iskustvo nemoći nije i neće zaboraviti. Istina, Hrvatska je mala, ali to ne znači da bi trebala biti slaba. Vremena su se promijenila i vojska nije više što je nekada bila. Vojska danas nije opća mobilizacija, ratovi su evoluirali i danas je siguran onaj tko može uložiti u suvremeno naoružanje i opremu. A to zahtijeva vrhunski obučenu vojsku. Koja ne mora biti brojna, ali mora biti sposobna rukovati modernim naoružanjem kako bi zaštitila granice zemlje od bilo kakve opasnosti. Dobro, možda je Hrvatskoj najveća zaštita članstvo u NATO-u i članak peti kojim se regulira načelo da je napad na jednu članicu NATO-a, napad na sve njih. To znači da Hrvatska ima moćan obrambeni kišobran, ali članstvo u NATO-u ne znači samo prava, već i obveze. A jedna od tih obveza, bez obzira na to koliko smo mali, je što kvalitetnija profesionalna vojska koja je sposobna djelovati i u Hrvatskoj, ali i izvan nje u skladu s odlukama NATO-a. Dio te priče je i zaštita hrvatskog neba.

Piše zlatko crnčec

Državna tvrtka treba raditi za svog vlasnika

Hrvatska bi do kraja sljedeće godine ili najkasnije u prvom tromjesečju 2025. trebala dobiti Zakon o pravnim osobama u državnom vlasništvu koji bi trebao odrediti jedinstvena pravila u upravljanju tvrtkama u kojima je država većinski vlasnik i koje su od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Uz to će se upravljanje takvim poduzećima centralizirati u sklopu Ministarstva financija.

Piše Milan rakovac

Historija se sastoji od marginalnih detalja: ti detalji su nju, historiju, stvarali

Prije osamdeset godina, 8. rujna 1943., Italija je kapitulirala nakon pada fašističkog režima. Bio je to (i ostao!) najvažniji događaji za jadranske narode: za Talijane najvažniji nakon ujedinjenja. Za obalne Slovence i Hrvate, možda najvažniji od doba velike seobe naroda: Italija se vratila demokraciji, a mi smo se prvi put našli formalno (ako zanemarimo Napoleonovu Iliriju – protiv koje smo se borili!), pravno, u svojim nacionalnim zajednicama, slovenskoj i hrvatskoj. I jugoslavenskoj. Osim zamjetne, razvijene i brojne slovenske zajednice u tršćanskoj, videmskoj, goričkoj pokrajini. Kao i osim zamjetne, razvijene i brojne talijanske zajednice u Istri, Primorju i Dalmaciji.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Lekcija "predatorima"

Spirala inflacije mogla bi, ako bude sreće, a i pameti, biti zaustavljena na duže staze. Podaci DSZ-a za rujan govore da je inflacija ovog mjeseca za 6,6 posto manja nego u istom mjesecu prošle godine, a već tada je njen rast bio radikalan.

Piše zlatko crnčec

Birači odlučuju pobjednika izbora

Izborni zakon je isti od 1999.. Krajem te godine u vrlo delikatnom trenutku Sabor je izglasao zakon o izbornim jedinicama. Baš kao i danas oporba je kritizirala vladajući HDZ zbog namještanja jedinica u svoju korist. Budući da je tada, kao i danas, glavni meštar bio neuništivi Vladimir Šeks, oporba je govorila da se tu radi o svojevrsnom »šekimanderingu«. Odnosno da je Šeks skrojio izborne jedinice na način da pokuša izigrati biračku volju. I tad se prizivala intervencija Ustavnog suda, govorilo se o pokušajima izborne prijevare i falsificiranju izbora.

Piše Zlatko Crnčec

Kakva država takvo je i pravosuđe

Kakvo vam je pravosuđe takva vam je i država. Ova stara, ali istinita izreka vrijedi za sve države, ne samo za Hrvatsku. Ali kod nas je još malo kompliciranije. Pravosuđe, odnosno stanje u njemu, takvo je da nitko, baš nitko, ne želi biti prvi čovjek USKOK-a, dijela Državnog odvjetništva koje se bavi progonom korupcije i organiziranog kriminala. Zašto je tome tako pokušala je jučer u Saboru s nevelikim uspjehom pojasniti glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek.

piše tihana tomičić

HEP na čekanju

U izbornoj godini svaka stranka pokušava uhvatiti čuperak svog Kairosa. Svatko ima pravo na takav pokušaj, i to je potpuno legitimno, ali jesu li pritom u tajmingu najprecizniji, to ionako na kraju sude građani.

Piše Damir Cupać

Istarski narode!

Kada se spominju povijesne odluke, moglo bi se reći da je riječ o frazi koja je izlizana zbog prečeste upotrebe i pretjerivanja. No kada je riječ o Rujanskim odlukama iz 1943. godine, moglo bi se reći da je riječ zaista o povijesnim odlukama koje imaju golemu povijesnu i političku težinu i kojim su ispravljene povijesne nepravde kada je riječ o Hrvatskoj i njezinom današnjem izgledu. Iako je povijesni revizionizam nešto na što se danas nailazi često, razuman svijet bi oko nečega ipak trebao postići konsenzus. U hrvatskom slučaju, on bi trebao biti oko uloge antifašizma i narodnooslobodilačke borbe koji su omogućili da Hrvatska bude na pravoj strani povijesti u Drugom svjetskom ratu i na taj način zasluži granice u kojima je međunarodno priznata. Samo oni koji su zlonamjerni neće prihvatiti tu činjenicu koja je navedena u Ustavu Republike Hrvatske. Točnije u izvorišnim osnovama Ustava. Kada je riječ o antifašizmu, najbolje je citirati da je opstojnost hrvatskog naroda potvrđena u »uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.)...".

Piše Tihana Tomičić

Shit happens

Politika je proces, izjavio je Radimir Čačić, čelnik Reformista, kad je prošle godine napuštao vladajuću koaliciju s HDZ-om i Andrejom Plenkovićem. Prije toga, podržavao je Vladu najveći dio mandata, a nakon toga posvetio je godinu dana da bi oštro kritizirao Vladu koje, kako je ranije izjavio, bez njega i njegove stranke nikada ne bi ni bilo.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Conquistadori Istre

Neki će kazati, čemu tolika naša graja oko Pazina 1943. A mi možemo (moramo!) stalno podsjećati na milenij i pol conquistadorskih nahrupa na Istru: rimskih, bizantskih, mletačkih, austrijskih, francuskih, talijanskih... I zato istarski Slavinci pametimo šetiembar 1943. ONCE AND FOR EVER AND EVER kad smo potle miljar i po lit bili suoji na suojen!

Piše Tihana Tomičić

Vizionari su ispred svega

Svjetsko, a naše, moglo bi se reći. Naime, najveća domaća farmaceutska kompanija, riječki JGL, predstavio je svoj novi razvojni projekt Integra vrijedan 53 milijuna eura. Radi se o investiciji započetoj u jeku pandemije koronavirusa u sklopu koje su izgrađeni novi objekti u Svilnom i Kukuljanovu koji bi trebali značajno povećati proizvodne kapacitete JGL-a, ali i tehnološke mogućnosti istraživanja i razvoja te u konačnici i samu logistiku i distribuciju proizvoda.

Piše Zlatko Crnčec

Kratkoročne mjere uspjele, sada trebaju dugoročne

S početkom ovog tjedna snižene su cijene niza proizvoda. I to ne samo onih koji su plod dogovora Vlade i trgovaca već i nekih drugih. Posljedica je to i inicijative Vlade koja je postigla dogovor s trgovcima, ali i dovršetka najboljeg dijela turističke sezone kada veliki trgovački lanci moraju prilagoditi cijene siromašnijim hrvatskim građanima. Naime, njihova se kupovna moć ne može mjeriti s onom koju imaju stotine tisuća turista iz puno bogatijih zapadnih zemalja. Tako da je jedno s drugim za posljedicu imalo da će život najpotrebitijih građana ipak biti znatno olakšan barem u sljedećih šest mjeseci.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Birači nikad nisu u krivu

Kad se u javnosti pojavio konačni prijedlog izgleda novih izbornih jedinica, negdje pred ljeto, SDP-ov matematički guru Arsen Bauk izračunao je da će po novom modelu njegova stranka, SDP, vjerojatno osvojiti barem dva mandata više nego je to bio slučaj na zadnjim izborima 2020. godine. Usporedio je izborne jedinice i rezultate otprije tri i pol godine s onim što je predložila HDZ-ova Vlade. I došao do izračuna da je SDP na dobitku, a HDZ barem za jedno mjesto u gubitku.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Plenković nije pobjegao od pitanja

Čak šest sati trajao je jučerašnji aktualni sat u Saboru. Zastupnici su se očito zaželjeli rada, a još više pažnje javnosti. Jer koliko god im se svidjelo dugo toplo ljeto, još im se više sviđa ideja da ponove mandat i na skorim izborima potvrde mandat u zastupničkim klupama.

Piše Damir Cupać

Krasna zemljo, Istro mila

Još se građevinari sjećaju možda najvećeg pothvata u modernoj hrvatskoj povijesti, a to je gradnja Pelješkog mosta. Što je on za južnu Hrvatsku, to je druga cijev tunela Učka za Istru. I nije to pretjerivanje. Istra je doživjela prometnu i svaku drugu renesansu nakon što je u promet puštena prva cijev tunela Učka. Bila su to druga vremena, bilo je to vrijeme socijalizma, i tada je u tunelu usred mraka zasjala zvijezda petokraka. Priča o potrebi probijanja tunela Učka krenula je sredinom 60-ih godina 20. stoljeća, za pripreme je bilo potrebno više od desetljeća, a radovi su počeli 1976. godine, nakon što je potpisan ugovor sa zagrebačkom Hidroelektrom i splitskim Konstruktorom. Tunel Učka probijen je 14. svibnja 1978. godine, a zajedno s cestovnom dionicom Matulji - Lupoglav, u ukupnoj dužini od 24 kilometra, dovršen je i pušten u promet 27. rujna 1981. godine. Tada je taj građevinski pothvat označen kao veliki uspjeh socijalističkih i samoupravnih naroda i narodnosti. S razlogom. Moglo se u Istru i preko Učke, ali kroz Učku je značilo prometnu integraciju Istre u maticu domovinu. Još i danas je u mnogim istarskim i primorskim domovima negdje u ladicama singl ploča na kojoj je na A strani »Krasna zemljo«. Koja je izdana u povodu otvorenja tunela Učka. Valja se prisjetiti prve strofe: »Krasna zemljo, Istro mila/dome roda hrvatskog/Kud se ori pjesan vila/s Učke tja do mora tvog...«. Onaj tko umije čitati s razumijevanjem, shvatit će zašto se probijala Učka u Jugoslaviji, a i zašto je bilo potrebno krenuti u probijanje druge cijevi. Istina, bilo je početkom 1990-ih velikog nezadovoljstva i negodovanja kako je moguće da se isporuči francuskoj tvrtki u koncesiju ono što se gradilo samodoprinosima. I dalje je to otvoreno pitanje, ali dobro je da se nije stalo na tome da se uživaju plodovi onoga što je narod gradio, već se krenulo s investiranjem kako bi se Istra potpuno integrirala u prometnu infrastrukturu Hrvatske i kako bi sva ona prekrasna istrijanska mjesta bila bliže svima u Hrvatskoj, ali i svima koji kao gosti dolaze u hrvatsku Toscanu.

Piše Zlatko Crnčec

Svoj djeci osigurati jednaku šansu

Djeca iz materijalno oskudnih obitelji zakinuta su u samom početku života. Često nemaju ni mogućnost za upis u vrtić koji bi im omogućio bolju pripremu za osnovnu školu. Njihovi roditelji najčešće su nezaposleni, a vrtići primaju djecu onih zaposlenih. Kada siromašnija djeca dođu u osnovnu školu, odmah se moraju suočiti s nekim stvarima koje ih razlikuju od njihovih bolje situiranih školskih kolega.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Historija se sastoji od marginalnih detalja: Ti detalji su nju, historiju, stvarali

Prije osamdeset godina, 8. rujna 1943., Italija je kapitulirala nakon pada fašističkog režima. Bio je to (i ostao!) najvažniji događaji za jadranske narode: za Talijane najvažniji nakon ujedinjenja. Za obalne Slovence i Hrvate, možda najvažniji od doba velike seobe naroda: Italija se vratila demokraciji, a mi smo se prvi put našli formalno (ako zanemarimo Napoleonovu Iliriju – protiv koje smo se borili!), pravno, u svojim nacionalnim zajednicama, slovenskoj i hrvatskoj. I jugoslavenskoj. Osim zamjetne, razvijene i brojne slovenske zajednice u tršćanskoj, videmskoj, goričkoj pokrajini. Kao i osim zamjetne, razvijene i brojne talijanske zajednice u Istri, Primorju i Dalmaciji.

Piše Robert Matteoni

MetroPula: Kamp kao klupska utvrda i izvor energije

Početkom 1990. godine imao sam lijepu priliku pobliže upoznati Ivicu Osima. O njemu kao igraču znali su oni koji su ga gledali i tvrdili da je bio Strauss na terenu. Izvanredan matematičar kao školarac, bio je kao igrač iznimnog driblinga, tehnike i šuta. Jedan od onih koji je dizao publiku na noge atraktivnim potezima. Pričao mi je Osim, dok smo nekoliko dana zajedno bili u Italiji, uoči Svjetskog prvenstva, kako je po njemu »poteze« naučio na ulici i s dijelom njih se rodio. No, kako igrač mora imati disciplinu, snagu, kolektivni duh, da bi onda izrazio svoju individualnost, nužno je da se obrazuje u klupskom okruženju. Ili ti trening centru.

Piše Zlatko Crnčec

Sljedeću bismo krizu mogli dočekati spremniji

Moglo bi se dogoditi da sljedeći parlamentarni izbori budu prvi na kojima će prevladati gospodarske teme. To, i naravno stara dobra korupcija, dominirat će političkom arenom sljedećih mjeseci. Možda, ali samo možda, u priču bi mogla uskočiti neka nacionalna tema, recimo Zakon o jeziku. Ali kako stvari sada stoje, mirovine, plaće, cijene, inflacija bit će u prvom planu. Plus afere Ina i HEP. Odnosno, korupcija kao takva. Plus malo nacionalnog i svjetonazorskog. I to bi otprilike bilo to.

Piše Zlatko Crnčec

Kratkoročne, ali dobre mjere

Vlada je jučer donijela peti paket mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena. Cijene struje za građane, gospodarstvo i institucije ostaju iste, a Vlada ograničava cijene za ukupno 30 proizvoda. I to već od ovog ponedjeljka. Paket se odnosi na idućih šest mjeseci, a vrijedan je 464 milijuna eura. Od 1. listopada pa idućih šest mjeseci cijena struje ostaje ista za građane, gospodarstvo i institucije, za što država izdvaja 288 milijuna eura. Za velike gospodarske subjekte nema subvencioniranja cijena struje jer je tržišna cijena pala i subvencije nisu potrebne. Tu su i potpore za 720 tisuća umirovljenika s mirovinom do 700 eura, za koje će se ukupno izdvojiti 72 milijuna eura. Ima tu još puno toga, ali ovo se čini najvažnijim.

Piše zlatko crnčec

Staje se na kraj obiteljskim nasilnicima

Država je konačno reagirala. Vlada je najavila da će se femicid u kaznenom zakonu tretirati kao teško ubojstvo žene, a obiteljski nasilnik neće smjeti prići žrtvi bliže od 50 metara. Onaj tko prekrši zabranu prilaska u roku od 24 sata naći će se iza rešetaka.

Piše Damir Cupać

Vukovi i čobani

Premijer Andrej Plenković bio je uvjeren da će građani Hrvatske pamtiti 1. siječnja 2023. godine po velikom uspjehu Hrvatske, a to su uvođenje eura i ulazak u Schengen. Time je ostvaren veliki san zacrtan još uoči Domovinskog rata. No, kako stvarnost ne mari puno za političke snove premijera i ministara, početak 2023. godine građani Hrvatske neće pamtiti po tom političkom uspjehu, već će pamtiti tragičnu činjenicu da je bez ikakvog opravdanog razloga i preko noći došlo do enormnog poskupljenja proizvoda i usluga. Dogodilo se ono najgore, ostvarenje noćne more svih političara, a to je pretvaranje velike pobjede u težak poraz. I od tada traje borba da se divljanje cijena zaustavi. Početkom godine politika je prijetila svim i svačim trgovcima, pozivala na razum, na socijalnu osjetljivost koja bi ih morala natjerati da sudjeluju u prevladavanju inflatornih kretanja. Bez uspjeha. Građani su bili sve očajniji, iako su sindikalne akcije rezultirale povećanjem plaća u javnom sektoru. Divljanje cijena bilo je takvo da je brzo poništavalo ono što je država dala. Stvorio se začarani inflatorni krug iz kojeg nema izlaza. Odlazak u bilo koju prodavaonicu ili korištenje bilo koje usluge postalo je noćna mora. Svatko zna što uglavnom kupuje i svatko zna da su cijene takve da se u godinu dana potrošačka košarica prepolovila. Sreća u nesreći je da su još uvijek aktivne mjere državnog subvencioniranja energenata pa nije došlo do potpunog kraha kućnih budžeta onih koji su zaposleni. Hrvatski umirovljenici davno su krahirali i kako ti ljudi preživljavaju iz mjeseca u mjesec, prava je enigma. Ajde da poskupljuju luksuzni proizvodi i usluge, čovjek bi još to nekako mogao izdržati odričući se nekih navika. Ali poskupljuju prehrambeni artikli, i to poskupljuju toliko da se umjesto suza radosnica zbog eura, niz lice slijevaju prave mučeničke suze kojima se žali za kunom. Za vremenom kada je kupac još uvijek znao da za recimo 750 kuna može napuniti kolica, a sad za 100 eura ne može napuniti ni pola. Živimo u kapitalističkom sustavu i po teoriji tu bi problematiku trebalo urediti samo tržište.

Piše Damir Cupać

Španjolska naprijed, ostali stoj

Tamo negdje 2019. godine nismo ni sanjali da uživamo zadnje trenutke sreće i opuštenosti. Kada je završilo ljeto te godine, zbrajale su se milijarde kuna od rekordne turističke sezone, cijene stambenih kvadrata bile su visoke, ali podnošljive, a kamatne stope bile su poticajne kada je riječ o stavljanju uzničkog jarma zvanog stambeni kredit. I onda je došla nesretna 2020. godina, kada se pokrenula spirala zla kojoj se ne nazire kraj. Sve je počelo s pandemijom koronavirusa. Cijeli svijet pretvorio se u jednu veliku karantenu koja je ostavila strašne posljedice na živote, ali i na gospodarstvo. Tada još nismo znali, ali pokrenut je bauk inflacije koji je zaprijetio podmuklo, kao što je to radio koronavirus. Kako je zdravstvena kriza završavala, tako je počinjala ona gospodarska, a njoj se kraj ne nazire. Činilo se da bi 2022. godina mogla biti ona u kojoj će početi i gospodarski oporavak.

Piše Zlatko Crnčec

SDP opet ruši samog sebe

Zaista je teško razriješiti pitanje što se to dogodilo Tihomiru Jaiću. Tko možda ne zna tko je to, radi se o SDP-ovcu iz Bjelovara i članu Glavnog odbira SDP-a. Naravno, nema ništa loše u tome da član stranke, posebno ako je u njenom središnjem tijelu kao što je Glavni odbor, kritizira stranačkog predsjednika. Čak i ako to radi javno. Ali radi se ovdje o tajmingu. O trenutku kada se to radi. A Jaić je to odlučio napraviti moguće samo šest ili sedam mjeseci prije izbora. Odnosno, otprilike pet mjeseci prije početka izborne kampanje. U tako kratkom razdoblju prije izlaska pred birače potpuno je suludo tražiti da šef stranke ne može voditi stranku u izbore, optužiti ga da "želi biti grobar SDP-a", i javno naricati nad tim "što će se sa SDP-om dogoditi na predstojećim izborima ako Grbin bude kandidat za premijera". Umjesto toga, Jaić je mogao naprosto zatražiti da mu neka agencija zakupi medijski prostor pa da on osobno poruči biračima nekoliko slogana tipa "Nemojte glasati za SDP" ili "Plenković je najbolji izbor za premijera". Ili naprosto "Zna se - HDZ". Jedino bi to možda bilo pogubnije za SDP od ovoga što sada radi. Ali čini se da on to ne razumije. Kao i nekoliko članova Predsjedništva stranke koji su ovu temu podigli na sjednici ovog tijela prošlog tjedna. Što je naravno odmah iscurilo u sve medije koji su se onda bavili ovim najnovijim SDP-ovim ludostima.

piše tihana tomičić

Politika useljavanja postaje politička tema

U Hrvatskoj se trenutno događaju dva paralelna procesa - s jedne strane stanovništvo stari, a depopulacija raste. S druge strane, pak, u Hrvatsku se doseljava novo stanovništvo, uglavnom iz azijskih zemalja, i taj je trend u takvoj uzlaznoj putanji da se podaci radikalno mijenjaju iz mjeseca u mjesec. Kad je riječ o "starom stanovništvu", u tridesetak godina hrvatske samostalnosti prosječan je stanovnik stariji za 7,2 godine nego početkom 90-ih godina. Tada je prosječan stanovnik Hrvatske imao oko 37 godina - danas, skoro 45 godina. Također, Državni zavod za statistiku objavio je baš jučer svoju procjenu koja govori da je Hrvatska sredinom prošle godine imala 3.855 641 stanovnika, a to je za 23.340 ljudi manje nego godinu dana ranije, dakle 2021. godine. Nema zornije brojke koja može potvrditi te negativne trendove.

Piše Zlatko Crnčec

Ilegalni migranti postaju izborna tema

Problem ilegalnih imigranata mogao bi postati tema u predstojećoj izbornoj kampanji. Naime, zadnjih dana došlo je do značajnog rasta pokušaja ilegalnog prelaska državne granice. Samo jučer spriječen je ulazak više od 600 ljudi koji su željeli iz BiH ilegalno ući u Hrvatsku. Radi se o uzlaznom trendu. Ako bi ovo postala predizborna tema, lako bi se moglo dogoditi da ljevica na njoj izgubi glasove. Naime, iz Možemo! su jučer ustvrdili da nema nikakve potrebe za prenaglašavanjem ovog problema. Možemo! je za »migracijsku politiku s humanim licem«, te naglašavaju da ovo pitanje »ne spada među egizistencijalne teme koje muče građane poput inflacije«. Možda zaista ilegalni prelasci granica većeg broja ljudi nisu »egzistencijalna tema« za one koji to govore dok sjede na nekoj od brojnih terasa u središtu Zagreba. Ali za ljude u Lici, te na Baniji i Kordunu koji žive na migrantskim rutama, ove su stvari ipak malo egzistencijalnije. Možemo! je i nastao iz dijela udruga civilnog društva koje su se 2015. snažno zauzimala da Hrvatska praktički postane mjesto na kojem bi bili prihvatni centri za ilegalne imigrante. Odakle bi oni odlazili prema sjeveru, kada bi se i ako tamošnje bogate zemlje odlučile da ih prime. Ako bi došlo do toga, otvorilo bi se na stotine radnih mjesta za zaposlenike NGO-a koji su gurali ovu soluciju. Ako Možemo! zauzme ovakvu poziciju za sljedeće parlamentarne izbore, to će im jako naštetiti. Posebno u onim izbornim jedinicama kroz koje prolaze imigranti. A moguće i šire. Naravno, ako u proljeće sljedeće godine bude postojao problem povećanog broja ilegalnih imigranata.

Piše Tihana Tomičić

Tko prvi predloži novi porez, pobjednik

Nema se što reći, opozicija ulazi u predizbornu jesen dobro pripremljena. I SDP i Možemo! izlaze sa svojom politikom stanovanja, mirovinskom, pa čak i novom fiskalnom politikom. Nije da baš moraju spavati na lovorikama zbog toga, ali ljeto čak i nisu sasvim prespavali.

Piše zlatko crnčec

Obnova se pokrenula, kontejneri postaju prošlost

Odvezeni su posljednji kontejneri iz glinskog kontejnerskog naselja »Mali dom«, a pod krov su stavljene posljednje od 74 drvenih montažnih kuća tamošnjeg novog naselja. Obnova na Baniji ipak se kreće. Kada dođe zima kontejnera više neće biti, a oni koji su u njima živjeli bit će na suhom i toplom. Bilo u svojoj kući bilo u nekom drugom privremenom smještaju. Potpredsjednik Vlade i ministar Branko Bačić rekao je kako upravo novo naselje visokoenergetskih kuća u Glini svjedoči o velikom opsegu obnove na području Banovine, a posebno javnih zgrada na području grada Siska.

Piše Damir CupaĆ

Mrvice umjetnicima preživljavanja

Mlad čovjek često je bahat. Živi u trenutku i hoće sad i sve. Takva je mladost. Možda je i bolje da je tako. Kada bi mlad čovjek u Hrvatskoj poslušao savjete onih iskusnijih, krenuo bi razmišljati čim se zaposli o mirovini. Ako isti taj mladi čovjek nema sreću da ga životni put nanese u poslove koji rezultiraju povlaštenom mirovinom, izračun njegove starosne penzije mogao bi ga jedino natjerati u očaj i ludilo. Ili u mahnitu štednju bez koje će mu umirovljenički dani, ako ih dočeka, izgledati kao svakodnevna borba za opstanak u paklu. I ove godine je rujan lijepo počeo.

Piše Tihana Tomičić

Spriječiti manijaka iz našeg sokaka

Nedavno svirepo ubojstvo mlade žene u BiH koju je ubio nasilnik koji je već ranije imao sudske mjere, zgrozilo je regiju. Manijak je još sve prenosio i uživo na društvenim mrežama. No, to ubojstvo nije ni prvo ni zadnje ubojstvo žene povezano s trajnim obiteljskim nasiljem. Godišnje muškarci ubiju petnaestak žena u Hrvatskoj. To je prosjek. A kad se statistika malo proširi, dođe se do podatka da je u zadnjih 20 godina samo u Hrvatskoj ubijeno oko 400 žena.

piše tihana tomičić

Mjere trebaju ići dalje

Ono što je 2020. i 2021. bila COVID-kriza, a potom rat u Ukrajini s energetskom krizom, to je danas inflacija. Cijela Europa suočava se s tim nemilim brojkama. I tko god je u europskim vladama mislio da može završiti s politikom državnog intervencionizma i programima mjera pomoći građanima, očito je podcijenio jesen 2023. godine.

Piše Zlatko Crnčec

Liberale čeka još jedan neuspjeh

Takozvani hrvatski politički centar još jednom neće biti neki politički faktor. Ako je i postojala kakva mogućnost za takvo nešto, ona je čini se definitivno nestala jučerašnjom odlukom Dalije Orešković da prekida bilo kakvu suradnju sa strankom Centar. Nekadašnja predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa rekla je da ona i stranka bračnog para Puljak "nemaju zajedničku budućnost" i da "dugoročno nisu na istoj valnoj duljini". Kako će akteri ove priče izaći na sljedeće parlamentarne izbore, tek treba vidjeti. Recimo Centar na razini države, još dok je Orešković i bila njihov član, nije prelazio jedan posto podrške birača. Možda se razlog za to krije i u činjenici da su svi oni skupa pomalo zbunili birače promjenama imena svojih političkih opcija. Puljkovi su politički počeli djelovati kao osnivači i vođe stranke Pametno, a Orešković kao utemeljiteljica i predsjednica stranke Start. Potom je zajedno s još nekim viđenijim neovisnim političarima osnovala Stranku s imenom i prezimenom koja se potom spojila s Pametno, a svi oni skupa preimenovali u Centar. Zaista bi čovjek trebao biti pasionirani pratitelj politike da pohvata sve ove promjene. Naravno, i Orešković i bračni par Puljak imaju i ime i prezime koji još uvijek nešto znače na političkoj sceni. Mada čini se puno manje nego prije samo nekoliko mjeseci. Posebno to vrijedi za Puljkove koje će poprilično koštati ova krajnje bizarna priča sa zviždačicom Majom Đerek.

Piše Tihana Tomičić

(Ne)normalno

Predsjednik Zoran Milanović ušao je u novu, populističku fazu. Govori uglavnom ono što velika većina građana želi čuti: Bad Blue Boysi nisu huligani ni kriminalci, BiH ne treba biti unitarna i građanska država, Rusija je i dalje nepobjediva velesila, EU je zlo. I slično.

Piše zlatko crnčec

Rast BDP-a dobra vijest, ali oprez nužan

Hrvatski je BDP u drugom kvartalu porastao za 2,7 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Dobra je to vijest u ovim prilično neizvjesnim vremenima na koje mala zemlja kao što je Hrvatska ne može utjecati ni na koji način. Ali im se mora, kako bi uopće opstala, pokušati prilagoditi kako zna i umije. Mjere Vlade što se tiče cijene energenata i drugih gospodarskih segmenata, plus još neke okolnosti koje Hrvatskoj idu na ruku, doprinijele su ovom rezultatu.

Piše Damir Cupać

"Jadranske" igre

Države umiru kao i ljudi. I kao poslije čovjeka, tako i iza države ostane nešto ili ne ostane ništa. Jugoslavija je država koja je umirala u ratnoj agoniji i iza nje ipak je ostalo nešto. Od toga nečega dobar dio su uspjele upropastiti nekadašnje socijalističke republike, a dio onoga što je bilo jugoslavensko treba se podijeliti ili dogovorom, ili sudskim putem. Tako to rade civilizirana društva. Nekada je dogovor teško postići, a o čemu svjedoči desetljetni sudski spor u vezi s razgraničanjem sa Slovenijom.

Piše zlatko crnčec

Navikavamo se na neradnu nedjelju

Ljudi se ipak navikavaju. Polako, ali sigurno. U nedjelju trgovine ne rade, kruh se treba kupiti dan ranije. I sve ostalo nužno za svakodnevni život. Nedjelja je dan za odmor. Tisuće zaposlenih u trgovinama, ogromna većina njih su žene, konačno mogu barem nedjelju provesti sa svojim obiteljima. Ili s nekim drugim s kojima žele biti. Ili raditi neku stotu stvar. Samo više ne trebaju biti na poslu.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Plan za 13. plaću

Sezona je kiselih krastavaca, i čak i one vijesti koje jesu pravi boom, teško je registrirati od ove vrućine. Svi smo malo sporiji u reakcijama zbog toplinskog udara koji, kažu liječnici, usporava naše kognitivne funkcije. Ali jedna vijest stvarno jest bomba - naime, umirovljenici bi od iduće godine mogli primati 13. mirovinu u godini.

piše zlatko crnčec

Inflacija posljedica, a ne uzrok problema

Vlada povećava i mirovine i primanja onih koji rade za državu. S druge pak strane, stopa inflacije je i dalje iznimno visoka. Koliko god Vlada posegne u proračun i poveća plaće, toliko ih u vrlo kratkom roku pojede inflacija. I tako u krug.

Piše Tihana Tomičić

Korupcijo i Bogu si teška

Ankete pokazuju da je, glede i unatoč povremenim ozbiljnim korupcijskim aferama, vladajući HDZ vrlo stabilan na skoro 30 posto podrške. Taj rejting još i raste u zadnjim mjesecima, iako je bilo aktualno nekoliko afera, poput one "plin za jedan cent" i slično.

Piše Zlatko Crnčec

Ubrzava se obnova Banije

Ipak se kreće. Obnova na Baniji počela je davati prve veće vidljive rezultate. Potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva Branko Bačić objavio je jučer da će do kraja kolovoza svi korisnici kontejnerskih naselja u Petrinji biti iseljeni u prikladnije i komfornije stanove. On je apelirao na preostale korisnike stotinjak kontejnera da se ne ustručavaju ući u obnovljene stanove koje će koristiti do završetka obnove njihovih stambenih prostora.

Piše Damir Cupać

Autogol Jakirovića i Gazde

Majko mila naša, a cirkusa, a sramote! Ajde da je Prvi april još bi čovjek i shvatio, ali nije. U kasnom smo kolovozu 2023., a HNK Rijeka preko noći je ostala bez trenera Sergeja Jakirovića koji je odlučio prihvatiti nemoralnu ponudu GNK Dinama i zamijeniti riječku adresu onom zagrebačkom. Tri dana prije utakmice za ulazak u Konferencijsku ligu protiv francuskog Lillea. O kakvoj je ponudi riječ i kakav je ugovor s Rijekom imao Jakirović da može preko noći napustiti klub u koji se kleo svim srcem, teško je reći. Na to će morati odgovoriti Damir Mišković koji sada tvrdi da nije imao pojma i da je tragikomičnu vijest pročitao na portalima. Kao i mi ostali smrtnici. U svakom slučaju, došlo je do nezabilježenog događaja koji bi preko noći mogao promijeniti sve ono što se pozitivno događalo od kraja studenog 2022. kada je Jakirović preuzeo riječko kormilo. U trenutku kada je Rijeka bila na aparatima i prijetio joj je pad u komu, s obzirom i na igru i na rezultate u toj nesretnoj sezoni, Jakirović je zamijenio talijanskog trenera Sersea Cosmija. U tom je trenutku klub s Kvarnera bio na osmom mjestu s osvojenih 15 bodova. Cosmi je naslijedio Dragana Tadića i Fausta Buducina. Činilo se da je Jakirović krenuo u nemoguću misiju jer Rijeka nije imala ni rezultat ni igru. Ma koliko se činilo ludo, mnogi su razmišljali da je ispadanje iz lige realna opasnost.

Piše Zlatko Crnčec

Ukrajina nije izborna tema

Hrvatska nije jedina zemlja u kojoj se rat u Ukrajini prelio na domaću politiku. Tu je i Poljska. A ako se samo malo bolje pogleda, onda se vidi da se u većoj ili manjoj mjeri to dogodilo i u većini članica EU-a. Poljska je samo zadnji primjer. Tamo je već dugo na vlasti konzervativna stranka Pravda i pravednost (PiS), a njen glavni konkurent je oporba na čelu s nekadašnjim poljskim premijerom i predsjednikom Europskog vijeća Donaldom Tuskom. Parlamentarni izbori su u listopadu. Pa je vladajuća stranka donijela Zakon kojim bi se osnovalo posebno povjerenstvo čiji bi jedan od glavnih zadataka bio utvrđivanje koji su to političari bili previše bliski Putinu u zadnjih dvadesetak godina. Oporba je odmah skočila nazvavši taj Zakon "Lex Tusk", odnosno instrumentom vladajućih da osramote oporbenog čelnika pred parlamentarne izbore.

PIŠE RobERT MATTEONI

MetroPula: Učiti se štovati naše, jer, naše je

Ranih 1970-ih u Puli, Istri, svijetu, puno je toga bilo drugačije. Život u zajednici neusporediv s današnjim, prije svega zbog ogromnog ubrzanja tijekova svakodnevice. Ubrzanje, naravno, bio je lajt motiv spektakularnih dionica automobilista koje su iskazivali tijekom Istarskog relija. No, mnogima od nas najatraktivniji je svakako bila vještina koju su nam demonstrirali u poligonu, brzog parkiranja, prolaska osmice, zaustavljanja, okretanja, vožnje u rikverc i slično. Što manje srušenih čunjeva, što manje potrošenih sekundi. Kao da je bilo jučer, ajme protoka vremena, uzbuđenje je među mnoštvom Puležana i gostiju dostizalo vrhunac kada su najavljivali našeg dečka. Najvećeg frajera. Mario Delmoro. Bilo je vrhunskih vozača, i nekad boljih vremena, ali kad je Marieto bio na startu "poligona" to je bila neka druga atmosfera i iščekivanje. Uh, bili smo tako ponosni da je među glavnim zvijezdama tada vrlo posjećenog događanja na Karolini, ili na parkiralištu pored Bijele kuće (Komitet, Županija), bio naš čovjek. Il noštro mulo, Marijeto.

Piše Zlatko Crnčec

Plenković smiruje tenzije s Grčkom

Sada kada je Dinamo napokon otišao, moguće je reći javno ono što je mnogo mislećih ljudi govorilo privatno i prije nego je stigao. A to je da je sport nepogrešiv razlog za stvaranje neprijateljstava. I ako je takav posjet kao što je ovaj imao ikakav učinak na anglosovjetske odnose, to je da su oni sada još malčice lošiji nego što su bili prije toga. Iako se spominje Dinamo, prethodne rečenice, naravno, nemaju nikakve veze s nogometnim klubom iz Zagreba čijih se više od sto navijača našlo u grčkim uzama. Napisao ih je George Orwell nakon Drugog svjetskog rata promatrajući posljedice četiri promotivne utakmice koje je moskovski Dinamo odigrao s engleskim klubovima. Smisao dolaska sovjetskih nogometaša bio je poboljšanje odnosa Sovjetskog Saveza i Velike Britanije. Koji se u nas nakon toga i nisu baš previše poboljšali jer su utakmice obilovale grubostima, čak i tučnjavama igrača, dok je publika na trenutke prijetila provalom u teren kako bi natukla suca koji je, po njihovom mišljenju, favorizirao sovjetske dinamovce.

Piše Zlatko Crnčec

Država treba brinuti za starije

Moglo bi se samo reći - konačno. Jedna se vlada sjetila da u Hrvatskoj postoji veliki problem kada su u pitanju kapaciteti u domovima za starije i nemoćne osobe. Pa su tako povučeni potezi u skladu s kojima bi Hrvatska do 2027. godine trebala dobiti dodatnih 1.795 mjesta za korisnike ovakvog smještaja. Naravno, cijeli se problem neće ni ovim riješiti jer u Hrvatskoj ima čak 25 posto stanovnika starijih od 65 godina, ali će se ovim investicijama u gradnju domova kapacitet smještaja za stare i nemoćne povećati za deset posto. Najveće je to ulaganje u tom području od hrvatske samostalnosti.

Piše zlatko crnčec

Visoke cijene pune proračun

Mediji su prepuni priča o visokim cijenama na Jadranu. I u dobrom su dijelu u pravu. One su na puno mjesta zaista brutalne. Pa im se čude i nad njima se zgražaju čak i stanovnici bogatih europskih zemalja koji su odlučili dio ljeta provesti na istočnoj obali Jadrana. Ali i tu treba razlikovati situacije u kojima su se dogodili ekscesi pa da se za neku običnu pizzu isporuči račun veći od 20 eura ili kada se dva decilitra kole naplaćuje više od deset eura.

Piše Damir Cupać

Ave, Zorane!

Uoči sezone godišnjih odmora sve je tako lijepo bilo kada je riječ o odnosima dva prva čovjeka u Hrvata, premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića. Očito si nisu htjeli pokvariti ljetne radosti pa se dogodio detant, a Hrvatska je odahnula. Uspjeli su se dogovoriti, nakon što su mjesecima bjesnjeli najžešći okršaji oko čelnog čovjeka Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, brigadnog generala Ivana Turkalja. No, čini se da je primirje, kako se godišnji odmori bliže kraju, završeno i da će uslijediti isti agresivni obrazac ponašanja kada je riječ o odnosima prva dva čovjeka u Hrvata.

Piše Damir CupaĆ

Umirovljenička linija siromaštva

Kaže frendica da je dala zahtjev u mirovinsko da joj izračunaju godine staža i kolika bi joj bila mirovina. Kaže i da je umorna i da više ne može izdržati pa da razmišlja o odlasku u prijevremenu mirovinu. Radi fizički težak posao i jednostavmo joj se tijelo istrošilo i više je ne sluša. Onda dodaje da se nedavno čula s kolegicom koja je napravila isto. Javili su joj da je izračun pokazao da će imati mirovinu oko 230 eura. Znači, crnčila je 35 godina krvavo kako bi umirovljeničke dane preživljavala s 230 eura. Ej, 230 eura mjesečno u vremenu kada se rajčice prodaju po dva eura za kilogram, i to na akciji, dinje između 2 do tri eura, lubenica euro za kilogram. Znači 35 godina čovjek radi da bi kao umirovljenik mogao sebi tijekom ljeta priuštiti 230 kilograma lubenice mjesečno. Ako je riječ o onim većima od 10 kilograma, hrvatski umirovljenik ne može svaki dan kupiti kruh, mlijeko, kilogram rajčica i jednu lubenicu. I to bez da plati režije.

Piše Damir Cupać

Vrijeme triježnjenja

Bliži se Vela Gospa, bliži se vrhunac turističke sezone i vrijeme je da se počne podvlačiti crta i sumirati rezultati. Nema nikakve sumnje da će ukupne brojke biti zadovoljavajuće i da će Ministarstvo turizma pričati o još jednoj uspješnoj turističkoj žetvi koja će napuniti državni budžet kako bi država mogla spremna dočekati još jednu neizvjesnu zimu koja je pred nama. Nema nikakve sumnje da će brojke pokazati da je sezona bila uspješna. Ali ni u jednoj sezoni kao u ovoj, ako izuzmemo pandemijske godine, nije su pojavio crv sumnje kad je riječ o dugoročnom rastu broja gostiju. Turistički stručnjaci svjesni su da ima previše signala koji upozoravaju na to da je vrijeme spavanja na lovorikama prošlo i da treba napraviti ozbiljnu analizu koja će pokazati zbog čega je bilo toliko negativnog marketinga ove godine. Kada bi se brojale objavljene vijesti, priče, reportaže, kako u masovnim medijima, tako i na društvenim mrežama, ispalo bi da je negativnih opaski bilo više nego što je bilo hvalospjeva o ljepotama Hrvatske i svega onoga što Lijepa Naša može pružiti gostima koji dođu na odmor u nju. Može biti da peta kolona ne spava, turističko tržište Mediterana se oporavlja i svatko se za goste bori kako zna i umije. Čak i uz tu pretpostavku, dovoljno je signala da oni kojima je to posao moraju napraviti ozbiljnu analizu kako bi se izradila strategija što i kako dalje. Opća je ocjena da je Hrvatska postala skupa, a da za cijenu koju nudi gosti ne dobivaju kvalitetu.

Piše Damir Cupać

Stop lihvarenju

Bilo je i bit će - nekima rat, a nekima brat, odnosno što je veće kriza, to neki zarađuju više. Samo treba pratiti trag novca kako bi se shvatilo tko ima najveću korist kada je riječ o pogoršanju ekonomske situacije u Hrvatskoj i Europi. Ustvari, riječ je o globalnom trendu. Među onima koji su, zahvaljujući nestabilnoj geopolitičkoj situaciji prouzročenoj ratom u Ukrajini, izvukli najdeblju korist svakako su banke. To su one iste banke koje su svojedobno sanirane novcem hrvatskih građana pa prodane strancima koji onda desetljećima izvlače silan novac lihvareći hrvatske građane. Treba li podsjećati na švicarce koji su desetine tisuća hrvatskih obitelji zavili u crno. Država je mirno gledala dok su nezamislivom otimačinom razarani hrvatski domovi, a građani hrvatske bacani u dužničko roblje. Ako je išta simbol onog najtrulijeg u kapitalizmu, onda su to banke. Ništa se nije promijenilo stoljećima kada je njihovo poslovanje u pitanju. Samo je cijela priča uljepšana do znanstvene fatastike. Izgrađeni su njihovi hramovi u vidu poslovnica kao simbol društva kojim upravlja pohlepa. Njihovo poslovanje ušminkano je lijepom terminologijom pa onda banke u svojim poslovnicama popločenim mramorom poput starogrčkih hramova nude razne bankarske proizvode. Čuj, proizvode.

Piše Damir Cupać

Postadoše Nijemci Česi

Jedna od najzanimljivijih priča koja će se pamtiti kao razglednica iz tekuće turističke sezone je ona priča iz Pule. Glavni lik te priče je slastičar koji je na vrijeme vidio da nema nikakvog smisla dizati cijenu sladoleda na nekoliko eura jer će ostati bez posla pa je čovjek smanjio cijenu na jedan euro i posao mu cvjeta. Ispao je heroj hrvatskog turizma kojega bi trebalo nagraditi nekakvom plavom turističkom vrpcom, kada bi ona postojala. A sve što je napravio je ono što bi trebao napraviti svatko tko malo šire vidi od želje da se za nekoliko mjeseci zaradi za još jedan novi automobil srednje klase. Vidio je da ljudi imaju sve manje novca i da je za mnoge dolazak na more financijska avantura koja bi mnoge od avanturista mogla nakon ljetovanja ostaviti s glavoboljom kada krene škola i sezona grijanja. Jednostavno, zbog inflacije i ludog vremena u kojemu živimo mozak govori da treba svaki cent, a ne euro, nekoliko puta prevrnuti u ruci prije nego što se potroši. Živimo u vremenu kada informacije iz Hrvatske osvanu u bilo kojem dijelu svijeta za nekoliko sekundi. Kada je riječ o hrvatskoj turističkoj ponudi, informacije nisu nikako dobre jer je mreža svih mreža preplavljena lihvarskim računima koje si sve teže mogu priuštiti europske obitelji. O hrvatskim da ne govorimo. Ljudi su postali oprezni i kao da su svi odjednom postali kao nekada Česi kojima su se mnogi smijali zbog toga što su automobilima punim hrane dolazili na ljetovanje u Hrvatsku. Sada se čini da su i Nijemci postali Česi. Teška su vremena, a racionalan narod kao što je njemački zna kada treba dići ručnu kočnicu.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Odmori se, zaslužio si

Svaki čovjek trebao bi imati pravo na rad, ali i pravo na odmor. U tržišnoj ekonomiji svaki bi poduzetnik trebao imati pravo na poštenu tržišnu utakmicu i na mogućnost zarade. Problem nastaje kada te dvije temeljne postavke dođu u koliziju. Zato je tu državna vlast koja bi trebala urediti zakonodavstvo na način da trvenje bude što manje. Ali nije to ni malo jednostavno, što pokazuje zabrana rada nedjeljom koja je stupila na snagu 1. srpnja ove godine. Kada bi se radila načelna anketa među stanovništvom ima li radnik pravo na odmor, vjerojatno nema nikoga tko ne bi odgovorio da nema. Podrazumijeva se da čovjek nije stroj i da ima pravo odmoriti, a ni stroj nije perpetuum mobile da se može vječno vrtjeti nakon što se klatno jednom pokrene.

Piše Damir Cupać

Predatorski kapitalizam na naplati

Teška su vremena došla za poslodavce jer mnogi od njih ni za lijek ne mogu pronaći radnike kako bi osigurali neometano obavljanje djelatnosti. U privatnom sektoru na naplatu je došla praksa izrabljivanja radnika, zaposlenika, djelatnika, kako vam drago, pa se svatko snalazi kako može. Brojni su gospodarski sektori koji danas ne bi mogli uopće funkcionirati da se ne izdaju radne dozvole za strance. Da nije stranih radnika, teško je zamisliti kako bi funkcionirao uslužni sektor ili graditeljstvo. Došla su vremena kada zbog potrebe za radnikom padaju sve predrasude prema drugoj boji kože, nečijoj nacionalnosti ili bilo kojoj odrednici koja određuje nečiji identitet. Led je davno probijen, a ljudi su prihvatili da je potpuno uobičajeno da ih uslužuje netko iz zemalja bivše Jugoslavije, da radnici s drugih kontinenata dostavljaju hranu, grade ceste i kuće.

Piše Tihana Tomičić

MUP pokazao odnos prema "ustašovanju"

Ipak su to nacionalni dani ponosa i slave - bez obzira na sve, obljetnica Oluje, Dan domovinske zahvalnosti i onda Sinjska alka kao izraz tradicije koja je oduvijek okupljala, na kraju nekako smekšaju i državne čelnike. Predsjednik i premijer razgovaraju, a to je vijest samo po sebi. Samim time, i dogovori oko VSOA-e i drugih imenovanja ulaze u završnu fazu.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Oluja ili - bonaca?!

S obzirom na lošu vremensku prognozu DHMZ-a, prema kojoj su izgledni pljuskovi s grmljavinom i olujno nevrijeme, središnja svečanost proslave 28. obljetnice Oluje 5. kolovoza u Kninu održat će se, umjesto na nogometnom stadionu, na Trgu dr. Ante Starčevića, koji će biti dijelom natkriven.

Piše Tihana Tomičić

Tomašević mora surađivati s Vladom

Nije da baš u Rijeci, Puli ili Zadru ima mnogo interesa za to gdje će se graditi novi nogometni stadion u Zagrebu, ali kad sve poprimi nacionalnu dimenziju i kad je pitanje gdje će igrati reprezentacija, tada to i nije tako nevažno pitanje.

Piše Tihana Tomičić

Potvrda važnog položaja riječke luke

Rat u Ukrajini traje već točno godinu i pol, a mnogi se klade hoće li sve završiti tako da će Ukrajina potisnuti Ruse natrag do Moskve, ili će napadi dronovima na Moskvu, potpuno obrnuto, rezultirati time da se ruski predsjednik Vladimir Putin razjari do kraja i agresiju pojača i prema Europi ili baltičkim državama. Ili stisne crveni nuklearni gumb.

Piše Tihana Tomičić

Inflacija - trend pozitivan, bojazni ostaju

Kako god bilo, koliko god i dalje sve bilo skupo, inflacija ipak pada. Stopa inflacije u Hrvatskoj mjerena indeksom potrošačkih cijena usporila je u srpnju na 7,4 posto na godišnjoj razini, i to predstavlja usporavanje inflacije osmi mjesec zaredom te najnižu stopu inflacije od lanjskog ožujka.

Piše Tihana Tomičić