Ovo što Donald Trump sada radi s Grenlandom prvi je njegov potez koji istinski odudara od dosadašnje američke politike. Onakve kakvu smo poznavali od 1945. godine. Do sada je Trump radio više-manje isto ili slično, ali mu je forma bila puno grublja od one koju su rabili njegovi prethodnici. Recimo, ovo s upadom u Venezuelu nije nikakav presedan. Početkom devedesetih istu je stvar napravio George Bush u Panami. Svi dosadašnji predsjednici donosili su diskrecijske odluke na osnovi kojih bi američko zrakoplovstvo ispalilo projektil i likvidiralo nekog kojeg je službeni Washington označio teroristom. Slično je radio i Trump kada su raketirani brodovi na kojima su bili navodni dileri droge. Samo se nije zamarao govorima o širenju ljudskih prava i jačanju demokracije u svijetu i okolici.

Međutim, ova situacija oko Grenlanda čini se ipak kao nešto drugo. Ni jedan dosadašnji američki predsjednik nakon Drugog svjetskog rata nije nikada ovako otvoreno prijetio zemlji saveznici, članici NATO saveza. Štoviše, zemlji koja je u zadnje četiri godine do zadnjeg zareza, a često i preko njega, slijedila američku politiku prema ratu u Rusiji i Ukrajini. Danska premijerka Mete Frederiksen bila je jedan od jastreba koji su, i dalje to čine, spremi ratovati još desetljećima protiv Rusije, sve dok se ne oslobodi zadnji komadić okupiranog ukrajinskog teritorija. Davala je neprestano izjave da je Rusija ona zemlja koja je najveća prijetnja teritorijalnoj cjelovitosti Europe. I naravno, njene zemlje. Da bi sada Danska došla na korak od toga da njen teritorij napadne – Amerika. Današnji je svijet zaista prepun čuda.

Hrvatske nema među osam zemalja, sve lojalnih članica NATO-a, kojima je Trump zaprijetio uvođenjem carina od deset posto, a u lipnju ih, ako ne popuste, namjerava povećati na 25. Tako da nije pogođena u ovom prvom valu Trumpove najavljene odmazde. Ali sve ovo otvara logično i neizbježno pitanje – kako će sve ovo utjecati na zapadni vojni savez. Može li se zaista u najgorem slučaju dogoditi da se NATO raspadne? Bio bi to za Hrvatsku najcrnji scenarij. Naravno, može se NATO-u svašta zamjeriti, i treba, ali ostaje neminovna činjenica da zapadni vojni savez, zajedno s EU-om, definira i čuva trenutni međunarodni poredak u ovom dijelu svijeta.

Poredak u koji se Hrvatska udobno smjestila članstvom u obje ove integracije. Poredak koji je čini sigurnom zemljom, posebno kada je u pitanju bilo kakva sigurnosna ili vojna ugroza iz našeg neposrednog susjedstva. Bilo ono jugozapadno, sjeverno ili jugoistočno. Naprosto, dok NATO postoji u trenutnom obliku, i naravno dok postoji EU, nemoguća je bilo kakva teritorijalna ugroza Hrvatske. Međutim, ako bi se NATO raspao ili postao potpuno disfunkcionalan, što nije nemoguće ako Trump zareda s još nekoliko poteza kao ovaj s Grenlandom, onda se karte u cijelom svijetu, pa i u ovo našem malom kutku, ponovo miješaju. I ponovo dijele. Pa tko što dobije. Ove koje Hrvatska sada ima jako su dobre. U nekom eventualnom novom dijeljenju može dobiti samo lošije. Puno lošije.

Stoga bi Hrvatska politika, posebno ona vanjska, trebala početi osmišljavati što i kako ako se zaista dogodi ovaj najgori scenarij, raspad NATO-a ili, blaža verzija, njegova potpuna nesposobnost da funkcionira zbog stalnih sukoba između EU-a i SAD-a koje Trump proizvodi kao na tekućoj traci. Stari hrvatski »prijatelji« sa sjevera i jugozapada još uvijek se formalno drže postulata postojeće sigurnosne strukture. Što bi se dogodilo da ona nestane - ne zna se. Što bi se moglo dogoditi s jugoistoka, može se možda nešto lakše predvidjeti. I baš zbog toga bilo bi potrebno promijeniti politiku koja se sastoji od dociranja našim istočnim susjedima kao da smo Švedska, a ne zajedno s njima dojučerašnji član iste, u ratu propale federacije. I naravno, promijeniti politiku koja stalno gura penkalu u oko službenom Sarajevu. Naravno, scenarij nekakve propasti NATO-a ipak je još uvijek malo vjerojatan, koliko god se Trump trudio. Ali ne bi bilo loše da njegovi bizarni potezi natjeraju Vladu i predsjednika, tu koaliciju nevoljnih, da već sada promijene neke loše politike prema nekim susjedima. To, uostalom, treba napraviti bez obzira što će biti s NATO-om.

Povezane vijesti

• Vojni rok nužnost, a ne militarizacija
• Hrvatska industrija na raskrižju
• Hrvatska ne smije postati država slučaj