Ilustracija (Pixabay)
Prethodni dio dostupan je ovdje.
Ali u Istri i susjednim pokrajinama, danas, kada se bliži vrijeme povratka stanja kakvo smo imali do 1918. (avaj, sad bez zaštite autoriteta carske kuće Habsburg!); takvo je stanje jedini način suočenja s budućnošću, sa samima sobom, s onim drugim; to su nas ovdje naučila dva svjetska rata, krvave borbe na Soči, nacifašistički genocid sa četiristotine spaljenih sela i pobijenih 25.000 civila Julijske krajine, strašna osveta s nekih 3.000 infojbiranih; strašna dva exodusa, poslije 1918. i poslije 1943. u koje odlaze stotine tisuća Istrana...
Identificirati se s granicom; ta "dosjetka" Fulvija Tomizze ovdje je jedina formula.
Pier Antonio Quarantoti Gambini izrekao je, i zapisao, grotesknu, bizarnu misao; on opaža kako su slovenski partizani "maleni i povijena nosa" i pritom rezonira u čuđenju da su, međutim, Slaveni koje je on poznavao bili visoki i elegantni, ali, zaključuje autor tražeći u sebi objašnjenje, to mora da su bili "Hrvati, Dalmatinci ili intelektualci"!
Najprije sam pokušao shvatiti fizikalnu, antropološku, rasisitičnu moguću potku; možda je on vidio neke malešne Balkance? Zacijelo nije vidio Židove (malene, kukasta nosa) s nacifašističkih plakata, premda su Pier Antonija optuživali za rasizam, u odnosu na Židove. Zatim sam posve razumio, mislim; P.A.Q.G. vidio je u Trstu 1945. nemilosrdne "titine", conquistadore koji su deportirali protivnike i svim sredstvima tu stvarali jugoslavensku Sedmu republiku… Ma jasno da su za nj bili "gremlini".
Ovakve somnambule najbolje je iskazao pjesnik iz Vodnjana Igor Ferenac "Fere": "Malo mi na/njihove prekrasne/ planine/ malo oni na/ naše prekrasno/ more/ pa mi na/ njihove prekrasne/ žene/ pa oni na/ naše prekrasne/ pa mi bombu/ njima/ pa oni bombu/ nama/ i tako vječno/ jer prijateljstvu nema/ kraja"…
I zato je prokazivanje neumnih, olakih, brzopletih izjava, u stilu bigbrotherskih naklapanja, sveta, moralna, intelektualna dužnost svakog tko želi očuvati i razviti dobre odnose na Jadranu, treba samo baciti u more svete osjećaje "naše" i "njihovo".
Nizozemski pisac Caes Nooteboom (1933), koji živi u Nizozemskoj, Njemačkoj i Kataloniji, prosuđuje da je "Sjever odbacio Jug, pa je Mediteran danas velika europska provincija bez stvarnog utjecaja i moći, s tradicijom ‘odakle je sve počelo’ na koju se nitko ne obazire"… Porazna misao po nas Mediterance; točna dijagnoza, jer samo iz takvo stanja duha može u Trstu iskrsnuti ideja "efekt fojba" kroz četiri kata austrijske palače plus tavan, i to onda nazvati MUZEJEM CIVILIZACIJE – O, tempora! O, mores! To jest, "o tempora, o jadno more" rekao bi Veselko Tenžera
A mi? Mi smo gurnuli u podrum, u šupu, u ormar naša sjećanja, kao stare kapute, i nasaftali ih naftalinom, pa kad se netko drugi sjeti naših sjećanja, onda brže bolje iznesemo kaput na balkon, a riječ je zapravo o vojničkom šinjelu, najčešće fašističkom – ali s partizanskim oznakama, i protresemo ga. Smrad naftalina, naravno, ostaje. Na Jadranu se zbiva svekolika revizija historije. Italija nikad nije skrivala svoje osjećaje i pretenzije, pa i prva je pokrenule revizionističke procese; dakako, jer Italija nije nikad defašizirana (za razliku od Njemačke i Japana!); a Hrvatska je pošla istim putem i sada se dešava repetiranje neofašističke retorike.
Možemo li izaći iz "blutt und boden" teorije i prakse kao temeljnog našeg nasljeđa; jer o tome je riječ uz Karavanke i Julijske Alpe i Soču i Jadran; o borbi za teritorij. U sjajnom Kovičevom romanu "Put u Trento" onaj slovenski trgovački šegrt zarekao se da će obljubiti sve žene Carevine; zanimljiv naum stvaranja zajedništva, a ne? Vidiš, mislim da se prosječni Istranin danas tako osjeća, kao "ljubavnik Europe", a zašto ne, kao Zeus preobražen u bika koji obljubljuje djevicu Europu. Jer, prosječni Istranin sit je himni, zastava i nacionalnih zanosa. Rekao mi je nedavno s uvažavanjem Miha Baloh (koji je prije pola stoljeća igrajući u slovenskom kazalištu na prvomajskim paradama prkosno po Trstu nosio slovensku zastavu – i zato dobio izgon iz Italije!) da smo mi Istrani najprije Istrani, a ne najprije Talijani, Slovenci ili Hrvati…
*Nastavak u sljedećem broju