(Reuters, Davor Kovačević)
Rat na Bliskom istoku mogao bi zapadne ekonomije stajati kao Austro-Ugarsku Prvi svjetski rat. Jer kako se rat sve više produžuje, tako se sve više produžuje i popis proizvoda i ruda bez kojih zapadna industrija ne može funkcionirati, pa će joj inflacija zbog rasta cijena nafte i plina biti najmanji problem. Da cijene zlata i srebra rastu u vrijeme geopolitičkih nestabilnosti, i nije neka novost, štoviše, to se i očekuje, no trebao bi nas zabrinuti veliki rast cijene srebra, rijetke rude koju koristimo u obnovljivim izvorima energije poput solarnih panela ili baterija u električnim vozilima, zatim u čipovima i serverima umjetne inteligencije, a posebno u vojnoj raketnoj industriji. Primjerice, samo jedna američka dalekometna raketa "Tomahawk" koristi gotovo pola kilograma srebra.
Cijena srebra strelovito raste iz nekoliko razloga, prije svega zbog velike potražnje ulagača koji kapital u nesigurnim vremenima žele "skloniti" u plemenite rude, a tu potražnju dodatno su pojačale Indija i Kina koje zadnjih godina naveliko kupuju fizičko srebro što sve zajedno povećava cijenu i troškove tehnološkog sektora, a zbog očekivanog daljnjeg razvoja umjetne inteligenije potražnja za srebrom će samo rasti, a s njim i cijena srebra. A s druge strane, proizvodnja srebra zaostaje za potražnjom jer su potrebne godine da bi se otvorili novi rudnici (isti je slučaj i s uranom potrebnim za nuklearnu energiju), što također "pumpa" cijenu tom plemenitom metalu. Samo u ovoj godini analitičari očekuju troznamenkasti rast cijene tog nezaobilaznog metala te upozoravaju da bi to moglo usporiti europske napore u provedbi zelene tranzicije.
Osim preskupog srebra, zelenoj agendi Europske unije zbog rata u Perzijskom zaljevu prijeti i nestašica aluminija bez kojeg ne možemo zamisliti suvremenu industriju jer taj metal ima široku primjenu u građevinarstvu, automobilskoj industriji, proizvodnji ambalaže, ali i u tehnologijama koje podržavaju energetsku tranziciju. Zbog rata u Perzijskom zaljevu tamošnji proizvođači aluminija počeli su zatvarati pogone iz kojih se podmiruje gotovo četvrtina svjetskih potreba za tim metalom pa bi eventualna nestašica aluminija mogla utjecati na proizvodnju u brojnim industrijama i dodatno povećati troškove širom svijeta. Sukob na Bliskom istoku već je uzrokovao i porast cijene umjetnih gnojiva za 30 posto što će neminovno rezultirati rastom cijena hrane. Prema procjenama Hrvatske poljoprivredne komore, zbog rasta cijene gnojiva trošak po hektaru žitarica tijekom proljetne sjetve bit će za 100 do čak 150 eura skuplji nego u isto vrijeme lani.
Od eskalacije rata na Bliskom istoku strahuju i domaći tovljači junadi koji petinu izvoza ostvaruju u Libanonu. Izostane li normalizacija situacije, bit će to kidanje čvrstih poslovnih veza s tom zemljom, kažu u udruzi Baby Beef, jer je arapski svijet zbog svojih vjersko-prehrambenih pravila veliko tržište za hrvatsku junad i junetinu, koje proizvodimo sve manje i manje. Inače, posljednji brod s hrvatskom junadi za Libanon otplovio je prije nepunih mjesec dana.
Libanonci su prije nekoliko dana poslali novi za hrvatsku junad, ali je zapeo u Turskoj. Regija Bliskog istoka jedna je od rijetkih s kojom ostvarujemo suficit u robnoj razmjeni s inozemstvom, a prema zadnjim dostupnim podacima za 2024. manjak u trgovinskoj razmjeni od svih tamošnjih zemalja imali smo samo s Iranom i Saudijskom Arabijom. U Iran smo najviše izvozili lijekove, cjepiva, klima uređaje te električne prekidače, sklopke i osigurače. Istodobno smo iz zemlje koja je pod sankcijama gotovo 50 godina uvozili stiropor, proizvode od čelika i željeza, konzervirane rajčice i datulje. I uspjeli ostvariti manjak u robnoj razmjeni od milijun dolara. I dok Libanonci čekaju hrvatsku junad, a Hrvati iranski stiropor, rat u Perzijskom zaljevu izaziva sve veću zabrinutost za svjetsku ekonomiju. Europska komisija jučer je stoga predložila model humanitarnih koridora za brodove s naftom u Zaljevu kao u Crnom moru za izvoz žitarica u vrijeme agresije na Ukrajinu. U protivnom ćemo ostati bez nafte i gnojiva, a dogodine možda i bez hrane.