KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA ROBERTA FRANKA

Je li Možemo!Pula zbog Koviljke Aškić i njena tri stana izdao svoja uvjerenja?

Koviljka Aškić / Robert Frank

Koviljka Aškić / Robert Frank


Platforma Možemo!Pula na ovdašnje izbore, na čelu s aktivisticom Dušicom Radojčić, izlazi s velikim ambicijama. Promoviraju ideje i vrijednosti koje bi neke građane, uglavnom nesklone i nezainteresirane za izlazak na izbore, mogle zaintrigirati, privući i potaknuti da se ovog svibnja pretvore u aktivne birače. Dio onih koji inače apstiniraju nesumnjivo će se pronaći u programu koji zastupa Možemo! Pula. I to je sasvim u redu. Pluralizam i što više različitih političkih razmišljanja samo jačaju demokratski potencijal društva. Možemo! Pula dosad je igrao na kartu vjerodostojnosti kroz borbu za opći interes, prije svega kroz kritiku izrade planova i upravljanja prostorom, kao važnim gradskim resursom. Dosljednost u toj politici i takvom pristupu ozbiljno im je ugrožena slučajem u kojem se našla jedna od njihovih ključnih osoba - Koviljka Aškić, diplomirana inženjerka kemijske tehnologije sa završenim studijem ekoinžinjerstva. Vlasnica je tvrtke Eko-Adria koja se bavi savjetovanjem u zaštiti okoliša, izradom planskih dokumenata vezanih za zaštitu okoliša i gospodarenje otpadom. Uglavnom, to su joj neke uže specijalnosti. Upućeni u njen rad i znanje kažu za nju da je toliko sposobna da bi problem Kaštijuna, kad bi joj se dala prilika, sigurno riješila.

Gradi se od ruba do ruba

Koviljka Aškić dio je zelene političko-aktivističke platforme koja u svojoj suštini, ako već i ne prezire kapital i profit, s njime ne živi u dobrim odnosima. Njihov stav je legitiman i na njega sa svojim uvjerenjima imaju potpuno pravo. Možemo!Pula, uostalom, svoju političku priču među ostalim gradi i na protivljenju pretjeranom građenju na kojem se, u okolnostima kakve sada postoje, ostvaruju ekstraprofiti. Dušica Radojčić i Koviljka Aškić kao predvodnice te političke grupacije nesmiljeno udaraju po“graditeljskom teroru“ kojem je Pula izložena, a to gradska vlast navodno omogućava samo odabranima. Grad se, tvrde u Možemo! Pula, prema ekskluzivnim investitorima ponaša pokroviteljski, zajedno čine koruptivno-klijentelističku hobotnicu i tako dalje. Fraze su to uobičajene u predizbornoj borbi, dio nezaobilaznog folklora. Možemo! Pula, čiji je Koviljka Aškić jedan od nosivih stupova, svoju političku strategiju, ponovimo to još jednom, bazira na zaštiti prostora i borbi protiv agresivnih investitora. Oni, navodno, od Grada traže i dobivaju uvjete gradnje kojima se prostor i javni interesi podređuju logici i interesu krupnog kapitala.

I onda, gle čuda, čovjek shvati da ista ta Koviljka Aškić, dajući na svojoj parceli pravo gradnje određenom i za ovu priču potpuno nebitnom investitoru, od kojeg će za protuuslugu dobiti tri stambene jedinice ukupne površine 200 četvornih metara, također sudjeluje u stanogradnji! Sličnoj onoj kakvu javno napada i proziva, dok investitorima u projektima pronalazi pogreške, previde i loša rješenja, a okom pravednika i znanjem pravnika prepoznaje korupciju. Možemo!Pula, dakle, tvrdi kako se po Puli gradi tako da su parcele povlaštenih investitora od jednog do drugog ruba, i gore i dole, i lijevo i desno, betonizirane i preizgrađene, bez dovoljno zelenih površina i prostora za djecu, igru, pokoju ljuljačku i tobogan.

E onda dolazimo do toga da su svi krvavi ispod kože i lakomi za novcem. Jer, i na njenoj se parceli tako gradi - od ruba do ruba!

Omililo joj se, naravno. Teško je odoljeti sirenskom zovu novca, pa makar čovjek bio protiv kapitala i profita. Netko će zaključiti kako su Aškički, u konkretnom slučaju gradnje na njenoj parceli, važniji novci od principa. Netko će, kad pogleda projektnu dokumentaciju, zaključiti kako njoj, u konkretnom slučaju gradnje na njenoj parceli, ne smeta što će okolišno zelenilo za koje se toliko zalaže stati u dvije male vaze. Netko će zaključiti kako je Aškička, u konkretnom slučaju gradnje na njenoj parceli, zatresla temelje politike kojoj pripada i koju Možemo! Pula zastupa. Netko će zaključiti kako je njena borba protiv preizgrađenosti i manjka zelenih površina ili javnih sadržaja za djecu i mladež krajnje licemjerna, kad je ona sama dio projekta kojim se na njenoj parceli gradi i betonizira svaki milimetar prostora. Problem Koviljke Aškić nije zakonski, projekt gradnje na njenoj parceli je legalan i prošao je sve procedure. Problem Koviljke Aškić je što ona pripada političkoj grupaciji čiji je svjetonazor takav da to što ona radi sa svojom parcelom i na što je pristala kod gradnje od ruba do ruba, odudara od njihovih razmišljanja, kampanje i napada na investitore poput Stanoinvesta, za koji se zalijepila čvrstim neostikom. Iz perspektive Možemo!Pula građevinski projekt u kojem sudjeluje Koviljka Aškić nije bezazlena situacija, već problem koji bi u njihovim redovima trebao izazvati duboke podjele. Iako, naravno, neće, iz mnogih razloga. Prije svega pragmatičnih. Poanta je svih političara da se greška nikada ne smije priznati.

Obitelj važnija od politike

Da se razumijemo, malobrojni su oni koji bi zbog političke vjerodostojnosti ostali dovoljno čvrsti i principijelni te propustili priliku da unovče svoju imovinu. Zato su ovakvi izazovi test za osobu: recimo, hoće li izdati svoja uvjerenja ako pristane na nešto protiv čega se dijelom bori? Netko zlonamjeran mogao bi reći da je Koviljka Aškić, eto, pokazala da je samo i najprije čovjek koji želi zaraditi za svoju obitelj, pa tek onda političar sa čvrsto izgrađenim stavovima od kojih nema odstupanja. No nije ona unovčujući obiteljsku srebrninu prodala dušu vragu. Samo je iskoristila priliku. Pronašla je investitora koji će financirati gradnju, a njoj će ostati tri stana ukupne površine 200 četvornih metara. Napravila je ono što bi napravilo 99 posto običnih ljudi. No Koviljka Aškić nije običan čovjek, ona je političar koji žestoko napada, mora stajati iza svojih riječi i djelima braniti svoja politička uvjerenja. Zato za nju vrijede druga pravila. Ako Koviljka Aškić jedno kaže u politici, a drugo napravi u privatnom životu, njeno je ponašanje nedosljedno i licemjerno.

Vjerodostojnost bi pak pokazala da je u ovoj privatnoj situaciji gradnje svjedočila svojim primjerom kako stvari mogu izgledati drugačije kad to radi osoba njenog svjetonazora. Vjerodostojnost bi, dakle, pokazala da se odrekla dijela profita u korist svojih uvjerenja. Mogla je to, recimo, napraviti tako da javno objavi kako će na svojoj parceli izgraditi upola manje stanova od onoga što joj prostorni plan dozvoljava. Mogla je, nadalje, reći kako će ostatak parcele zazeleniti i pokazati kako profit nije prioritet, već je u prvom planu dobar balans između betonizirane gradnje koja stvara višak novca i humaniziranog okoliša koji cijelu priču uokviruje u pozitivnu i prihvatljivu sliku. Na taj način bi poslala jaku poruku. Možemo!Pula bi tada imao još veći legitimitet napadati ono što smatraju pogrešnim u prostoru i urbanizmu. Ovako, izgubili su stratešku prednost pred političkim protivnicima.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum