SUPROTSTAVLJENA MIŠLJENJA

PROČITAJTE: ROBERT FRANK kaže da mora otići Dušica Radojčić, zastarjela ruska topovnjača, za koju je Zoričić moderna američka krstarica. MARCELLO ROSANDA kaže da Radojčić mora ostati, jer je borac za javni interes, a Zoričić turist zalutao u politiku

| Autor: Robert FRANK i Marcello ROSANDA
Dušica Radojčić  i Filip Zoričić

Dušica Radojčić i Filip Zoričić


ROBERT FRANK: Mora otići Dušica Radojčić, zastarjela ruska topovnjača, za koju je Zoričić moderna američka krstarica

Ostane li Dušica Radojčić kao prva osoba platforme Možemo za Pulu na funkciji predsjednice Gradskog vijeća, pod pretpostavkom da ne uspije njeno detroniziranje s 12 ruku vijećnika, a na čemu intenzivno i neumorno radi nezavisni vijećnik srpske nacionalne manjine Milan Rašula, ovaj grad će na karti investicija, pod rubrikom svježi kapital, imati upražnjeno mjesto. Čista bjelina, bez teksta. Ulaganja – zero, nula. Ma kakav hotel na Lungomareu! Kakav Šolak! On i njegovi euri. Jer mi smo Pula!

A što je, ustvari, Pula? Pula je nešto slično gradu pijanih milijardera koji iz obijesti odbija sve što mu se ponudi jer svega ima i previše: i lijepih, modernih zgrada, i uređenih parkova i javnih prostora, i stambenih naselja koja odišu redom i čistoćom, i jakih fakulteta s ambicioznim studentarijom koja želi znanje, a ne perspektivu zatupljujućeg rentijerstva, bezbroj je u Puli uprava velikih kompanija s frajerima i frajericama koji zarađuju i troše veliku lovu, tu je restorana kakvih nema u ostatku Istre, o mondenim kafićima da i ne pričamo, pred knjižarama i knjižnicama su gužve dok se čeka promocija knjige svjetski poznatog autora, u ateljeima poput nekad Murtićevog razglaba se o umjetnosti i politici, filozofiji i stanju društva, možeš duvat, šmrkat, vuć', možeš se navuć'.

Svega toga je Pula puna. I srce je puno, kao šipak. Koncentracija velike pameti i uspjeha na jednom mjestu. I zato, neka vrijeme stane. Zaledimo ovakvu Pulu, Pulu Dušice Radojčić i besmislenih, otužnih, zamarajućih rasprava o taktici za prvu utakmicu prvenstva koje je njoj pred nosom već završilo. Ali joj to nitko nije rekao. Njen ostanak na mjestu predsjednice Vijeća, odakle joystickom upravlja raznim procesima, referendumskim inicijativama i protivljenjima ulasku kapitala na sveto tlo Pule, bit će jasna poruka investitorima da ovaj odumirući grad, koji se u svojoj akademskoj, intelektualnoj, političkoj, gospodarskoj, urbanoj i socijalnoj utrobi bori protiv vlastitog prosperiteta, zaobilaze u širokom luku. Njen ostanak označit će početak nove ere u stagnaciji Pule čiji proračun uskoro neće moći plaćati sve one obaveze prema građanima koje su se dosad više ili manje podrazumijevale.

Dušica Radojčić i takvi misle da se proračun puni zrakom. Misle da je dovoljno reći, bez ikakvog sadržaja i smisla, „zeleno“, „stablo“, „nećemo“, „stop“ i „dosta“. I eto nama novih proračunskih milijuna, padajućih s neba i posvećenih od dragog Boga. Milijuna kojima će se dodatno financirati zapostavljeni sport, zanemarena kultura, propadajuće fasade i kvrgave ceste. Tako, naivno, infantilno i smiješno misle u tom, možemovskom, indijanskom wigwamu, sa šarenim perima zatefterenim u lastiku oko glave i Manituom koji lebdi nad dušama živih i pokojnika. Iz njenog ideološkog, napušenog logora, gdje vatrica zagrijava društvance oko tog prirodnog izvora topline, šalju poruku - neka vrijeme stane, neka se život zaustavi i neka rijeke teku uzvodno.

Svijet Dušice Radojčić je loša varijanta stvarnosti, toliko loša da je pulski gradonačelnik Filip Zoričić za njenu crno-bijelu sliku života televizor u boji. Ona je zastarjela ruska topovnjača, a on moderna američka krstarica. Pomoz' Bog, dragi Puležani.

MARCELLO ROSANDA: Referendum je tanka pobjeda Dušice Radojčić, njene odlučne ustrajnosti, političke pismenosti i nesebične borbe za javni interes. Filip Zoričić je tek turist koji je zalutao u politiku

Odmah na početku treba reći da je ova priča oko hotela na Valkanama već toliko dosadna da nam treba nova noseća tema. I to hitno. Već je postalo mučno slušati malu glasnu manjinu koja je za hotel, isto koliko je zamorna još glasnija manjina koja je protiv hotela. Argumenti su i jednima i drugima mlohavi i nategnuti, nikakvi, pa uglavnom služe sami sebi, kao i da sustavu opravdaju svoje postojanje.

Prvima je, naravno, u interesu da se kakva takva lova zavrti i da se spretno njome oslade, dok je drugima u interesu vječna galama, puhanje na hladno vezano uz bilo što, te, usput, skupljanje političkih poena već poznatim "ne damo naše", pa čak i kada naše nije naše, a još manje ugroženo. Prvima bi bilo dobro da manje gledaju svijet kroz kunu, euro ili dolar, da više brinu za prava nego za pare (kako bi rekao jedan pulski mislilac), dok bi drugima dobro došla širina u promišljanju, pa i koji dan staža u realnom sektoru.

I sve je to legitimno, moraju postojati i jedni i drugi, iako bi se međusobno rado eliminirali, ali istovremeno, sa smiješkom, zazivali pluralizam i slobodu mišljenja. To je ljepota demokracije - preklapanje interesa i borba za pobjedu u proceduri, uz poštivanje zakona i nekakvih ustaljenih običaja kojih u zakonu nema, ali se podrazumijevaju.

E sad, možemo i zastati na tom pojmu. Procedura. Majka demokracije. Dio nje u svakoj demokraciji jest i taj famozni referendum koji je, znamo, utkan i u naš Ustav. Pa valjda, ako ga Ustav spominje i predviđa, političari ga ne bi trebali (smjeli!) svjesno ignorirati. Jednako kao i antifašizam. Kao, tamo je, netko ga je nekad predvidio, i s razlogom ubacio, ali se pravimo da ne postoji. Zašto? Kog' se vraga naši Zoričići, Belasi i Soldatići toliko boje volje naroda koja ih je i dovela tu gdje jesu, na oltar pulske vijećnice i na naslovnice novina? Demokracija znači, ni manje ni više, nego vladavina naroda. Vrlo jednostavno.

Eto, napokon dolazimo do jedinog smislenog zaključka pulske tekuće političke zavrzlame, nastale oko toga treba li se izgraditi hotel na Valkanama (ne na Lungomareu). A to je da referendum treba podržati, jer razloga za to ne učiniti jednostavno - nema. U moru šupljih argumenata i jedne i druge strane, jedni prodaju maglu pričama o radnim mjestima i velikoj lovi za gradsku blagajnu, drugi su, vidi vraga, odjednom veliki znalci, pravnici, pa mudruju o greškama u privatizaciji, a ne bi znali iščitati ni pismo djeda Mrazu. Prvi bi trebali znati da se hoteli grade za profit vlasnika, ni za što drugo, a drugi bi trebali shvaćati da je revizija pretvorbe završena priča.

No, jedno uvijek ostaje sigurno - mogućnost referenduma postoji da bi se konzumirala, građani ga imaju pravo provesti i nema nijednog jedinog razloga zašto bi netko bio protiv toga. Jednostavno nema. Sve ostalo je trgovina i pogodovanje. Svi koji misle drugačije su obični kombinatori u pejorativnom smislu te riječi.

I to je pobjeda, iako tanka, Dušice Radojčić: njene ustrajnosti, političke pismenosti i nesebične borbe za javni interes bez fige u džepu. S druge strane je Filip Zoričić, turist koji je zalutao u politiku, samoljubivi i politički nepismeni autokrat koji, usput, ne razumije ni funkcioniranje gradske uprave, a kamoli dugoročne benefite referenduma.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini