PIŠE MARCELLO ROSANDA

Kako investitor planira suživot s Puljanima nakon što ih je pozvao da "ostanu doma" - to samo on zna

| Autor: Marcello ROSANDA
Predstavnik investitora Zoran Kostić / autor Marcello Rosanda

Predstavnik investitora Zoran Kostić / autor Marcello Rosanda


Od čitavog đumbusa koji se unazad par mjeseci odvijao u Puli zaključak može biti samo jedan. S dovoljnim odmakom od bilo koje strane i stranke, pokušavajući se izdići iznad svačijeg interesa, a svaka strana ga ima, materijalnog ili svakog drugog, možemo slobodno reći da su Puležani napokon dobili jednu potrebnu lekciju demokracije. Sada znaju, sa ili bez bilo koje strane i stranke, što je referendum i za što služi. I to nikako ne može biti loše. Ne postoji nijedan argument, ma koliko se tko trudio, koji to može opovrgnuti. Svako omalovažavanje tog instituta je nepoštivanje Ustava. Referendum je definitivno dobra stvar.

Jer, građani Pule su s 10.388 pravovaljanih potpisa poslali poruku da žele referendum. Ni više ni manje od toga. Nisu time podržali Možemo!, niti su se složili s Inicijativom koja je potekla od Možemo!, a nisu svojim potpisom ni direktno bili protiv hotela. Jednostavno su odlučili da - žele referendum. Budući da je stranka Možemo! na posljednjim izborima dobila 3.139 glasova, skroz je jasno da ova priča nije (samo) projekt Dušice Radojčić i da referendum nisu zazivale samo njene pristalice, već ga je htjelo puno više građana različitog političkog svjetonazora.

Iako su ga, nažalost, ovaj put slabo iskoristili, uglavnom zbog tradicionalne političke apatije i generalne nezainteresiranosti i ravnodušnost prema politici, za očekivati i poželjeti je da će na svakom sljedećem referendumu izlaznost biti barem malo veća.

Ovih se mjeseci puno raspravljalo o temi Lungomarea, pisalo se i diskutiralo. Rijetko je koja tema u Puli ostala toliko dugo u zraku kao ova. I to je dobro. Politička smo i društvena zajednica koja se mora dogovoriti oko bitnih stvari, pa i žustro diskutirati prije odluke koja se izražava procedurom, konkretno glasanjem.

Kako god, post festum nedjeljnog referenduma svodi se, očekivano, na iskorištavanje rezultata u korist pojedinog stava. Jedni će tumačiti da su Puležani rekli "ne Dušici", dok će drugi reći da je za izmjene GUP-a kojima se želi spriječiti gradnja na Lungomareu glasalo otprilike tri puta više građana nego što ih je glasalo za Filipa Zoričića. S pravom će ovi drugi biti ogorčeni što njihovih 9.716 glasova nisu polučili konkretan i željeni rezultat, a Zoričić je s 3.484 glasova ušao u drugi krug i postao gradonačelnik s 10.666.

Ipak, od svega što se ovih mjeseci zbilo i izreklo u pulskoj kolektivnoj memoriji neće ostati poruke koje su odaslane od strane protivnika građenja na Lungomareu - to su građani koji imaju pravo na to. Neće ostati ni bliska povezanost stranke Možemo! i Inicijative, jer je to suštinski nebitno. Nitko se neće sjećati ni dramatičnih izjava slučajnog gradonačelnika koji po tko zna koji put od sebe pravi žrtvu. Na koncu konca će u gorkom sjećanju ostati investitorova poruka građanima da se ne odazovu referendumu i da "ostanu doma". Kako planira suživot sa zajednicom u ovakvom upitnom i neugodnom raspoloženju, samo on zna.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater