Lov, kao i skupljanje plodova prirode, je primarna djelatnost primata, pa tako i pračovjeka. Naš se prapredak zapravo humanizirao, kada je, kao u Kubrickovom filmu »Odiseja 2000«, otkrio oružje i oruđe, onu bedrenu kost s kojom je mogao ubiti i veliku lovinu, kao i neprijatelja. Iz te kosti, naše produžene i ojačane ruke, nastalo je zapravo – sve: hrana, odjeća od krzna i kože, nakit od zuba, nož i šilo od izbrušena kamena ili kosti, crteži u Altamiri, čun za preći rijeku, pra-plug za izorati ledinu i u nju posijati sjeme. Tako je iz lova, od lova, zbog lova i preživljenja, i nastao homo erectus i homo sapiens. To fizički nejako biće preobrazilo se u gospodara svijeta zato što je razvilo mozak i - palac na ruci, s kojim je ruka postala svemoćni uređaj koji će i najsmjelije ideje uma preboraziti u artefakt; pa tako i artistički artefakt, poput crteža po pećinama...

U povijesti i kulturi, antička Grčka formulirati će i naše današnje temelje mitologije, umjetnosti, filozofije, pa tako i lova! Jer čarobna Artemida, ili Artemis, Zeusova kćer i Apolonova sestra blizanka, jest božica svjetlosti i Mjeseca te je prikazana s bakljama u rukama, ali i božica lova i životinjskoga svijeta, osobito pasa. Ujedno, ona je i djevičanska božica svadbe i porođaja, često nosi u ruci liru; prilične su, vidimo, njene moći, u ciklusu života – od nužne nam svjetlosti za život, pribavljanja hrane, lova, do produžetka života, rađanja! Suvremena elektronička medijska opaska ovako sažima njene moći; »Artemida je gospodarica zvijeri, božica divljači i lova, koju pjesnici, mitografi i likovni umjetnici redovno predočuju kao lijepu djevojku naoružanu lukom i strijelama, praćenu košutom, katkad veprom i psom.

Često je odjevena u kratku suknju, bosonoga je i u streljačkoj pozi. I Homer ju u Ilijadi priakazuje. Najstariji primjeri Artemide u grčkoj arhajskoj umjetnosti prikazuju je kao Potnia Theron - božicu zvijeri - krilatu božicu koja drži leoparda i jelena u rukama, a katkad leoparda i lava. U klasičnoj je grčkoj umjetnosti prikazivana kao tamnoputa lovkinja odjevena u djevojačku kratku suknju, s lovačkim čizmama, srebrnim lukom i strijelama te magičnim tobolcem... Katkad je luk i strijele zamjenjivalo i koplje«...

A ponekad su je držali i za božicu bolesti, smrti i zla, rata - jer su lov i rat povezani. Spartanci su joj navodno prinosili ljudske žrtve, a i pred njenim kipom šibali mladiće da ih pripreme za ratnike. Starorimska mitologija zapravo je izravno prenijeta iz starogrčke, i božica lova Diana, »nebeska« i »božanska« nastala je do Artemide, i ima istovjetne moći...

Bizarnu pojavu, naizgled neprirodnu, potonjih decenija bilježe njemački ornitolozi; cijele naseobine divljih ptica sve se više naseljuju po – njemačkim gradovima: ima više hrane, više sigurnosti, manje predatora i lovaca...

Ono što umiruje, u ovim vremenima sveopće civilizacijske krize, u kojoj ljudska vrsta kao da naprosto gubi tlo pod nogama, jest svakako suvremena veoma pomna organizacija lovstva, zapravo na socijalnim, ali i militarističkim postavkama, ali koja ujedno kao da uspostavlja onaj drevni, arhaični ljudski, humanisitčni red, običaje, rituale, mitologiju, kao u pradavna vremena. U našim krajevima, zanimljivo je da zbor »Matko Laginja« iz Klane pjeva cijeli niz lovačkih pjesama, zacijelo jedinstven po tome u širim prostorima. Kao što se sveučilišni profesor i doktor znanosti Dragutin Andrašić ne libi pisati prigodne lovačke pjesme, evo ovdje dvije njegove:

LOVAČKI ŠEŠIR

Lovački sam šešir pravi

Lovac nosi me na glavi

Glavu njemu ja pokrivam

Često čelu mu sakrivam.

Razno perje krasi mene

Kao drage uspomene

Ukras stave i od dlake,

Pored toga razne znake.

Stajališta kad izvlače

Ceduljice tad označe,

Rednog broja tad se drže

Da lov može ići brže.

Čak iz mene vodu piju,

Ali ipak ne rakiju,

Ali vinom me zaliju

Kad izmisle vragoliju.

ŠOJKA KREŠTALICA

Kukmu može dignut lako

Ako se uzbudi jako

Perje joj je šaroliko

Raznih boja slikovito.

Svaka divljač dobro čuje

Kad se šojka oglašuje

Ako lovac zaprijeti,

Netko trči, netko leti.

Oponašat mnogo znade

Pjev ptica rado krade

Oponaša pjevačice,

A i ptice grabilice.

Prevarit se nikom ne da

Oko sebe svuda gleda

Ta opreznost za nju važi

Ako šojka je na straži.

Pljačka nasad raznih ptica,

Pa je zato grabilica.

Jaja su joj poslastica,

A i ptići raznih ptica.

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Krik za pravdom, ali i krik vlastite krivnje
• U srijedu u INK-u premijera predstave "Blak"
• Najbolje iz bogatog stvaralačkog opusa M. Rakovca