Piše Tihana Tomičić

Spriječiti manijaka iz našeg sokaka

Ilustracija / Tihana Tomičić (Foto: Getty Images / Davor Kovačević / Novi list)

Ilustracija / Tihana Tomičić (Foto: Getty Images / Davor Kovačević / Novi list)


Nedavno svirepo ubojstvo mlade žene u BiH koju je ubio nasilnik koji je već ranije imao sudske mjere, zgrozilo je regiju. Manijak je još sve prenosio i uživo na društvenim mrežama. No, to ubojstvo nije ni prvo ni zadnje ubojstvo žene povezano s trajnim obiteljskim nasiljem. Godišnje muškarci ubiju petnaestak žena u Hrvatskoj. To je prosjek. A kad se statistika malo proširi, dođe se do podatka da je u zadnjih 20 godina samo u Hrvatskoj ubijeno oko 400 žena.

Ta brojka je zastrašujuća. A obrazac je uvijek isti - obiteljski nasilnici godinama tlače svoje žene (ili majke, ili sestre), sustav evidentira to nasilje, izrekne kakvu privremenu mjeru, a nasilje se prešutno tolerira dok nasilnik ne iskoristi svu moć i napokon je ubije. Sustav socijalne skrbi nema odgovor na ove situacije jer naravno da se nikoga ne može kontrolirati 24 sata dnevno, posebno u četiri obiteljska zida. Ali sustav ima jedan ključni alat u svojim rukama, a to je drastično povećavanje kazni. Onog trenutka kad femicid postane zasebno krivično djelo, i kad se kazne zatvora umnogostruče, čak i najgori psihopati koji se nađu u afektu možda će malo promisliti o tome trebaju li se latiti pištolja ili noža dok prijete ženama s kojima žive.

Dobro je da pritom vlast djeluje responzivno i odgovara na zahtjeve, bolje je reći vapaje, ženskih udruga da se ova tema drukčije - strože - pravno uredi. Vlada sada sustavno mijenja i osnažuje odredbe zakona vezane uz strože sankcioniranje nasilja nad ženama, i pritom se razmatraju prijedlozi civilnih udruga.

Prava žrtava nasilja povećat će se redefiniranjem mjera opreza, redefinirat će se pojedinačna procjena žrtava, postrožiti sankcije, te će se uvesti specijalizacija sudaca za kaznena i prekršajna djela vezana uz nasilje nad ženama i nasilje u obitelji. Takvi odjeli ustrojit će se u svim županijskim sudovima. Primjerice, nasilnici koji već imaju zabranu prilaska sada neće moći prići bliže od 50 metara, a kazne će se drastično povećati. Ključno - ova vrsta nasilja prelazi iz sfere prekršaja u zasebno krivično djelo.

Naravno, u kaznenom zakonu i sada postoji djelo teškog ubojstva protiv bliske osobe koja je zlostavljana i koji predviđa maksimalnu zatvorsku kaznu od 40 godina, ali samim zasebnim tretiranjem femicida kao posebnog nedjela svakako se daje i jasna poruka da se taj krimen sagledava na poseban način. Ne zaboravimo da iza ubijenih žena najčešće ostaju mala djeca, koja tada ostaju bez oba roditelja - jer jedan je mrtav, a drugi u kaznionici, ili često i sam počini suicid. Stoga taj aspekt treba biti dodatno istaknut.

Ono što će međutim još u budućnosti trebati dodatno urediti, to je institut »sigurnih kuća«, kojih u Hrvatskoj nema dovoljno. Naravno da je već osnivanje takvih ustanova izvrnuta logika - jer one ne služe tome da se nasilnici zatvore, nego da njihove žrtve zajedno s djecom »uspješno« pobjegnu pred nasilnikom. Zato je već to samo po sebi nakaradno. Ali očito je da takve ustanove trebaju postojati. I dok o dječjim vrtićima ili domovima za starije mediji i udruge vrište, sigurne kuće i dalje su neka tabu tema, o kojoj nitko u javnosti ne razgovara. Razmislimo, ako se godišnje dogodi 10-15 ubojstava žena, koliko li je tek onih koje dnevno trpe nasilje u svojim domovima. Šute i trpe. Vjerojatno se radi o tisućama žena koje žele pobjeći na sigurno, ali su u zoni tame, u zoni o kojoj nitko ne želi puno javno razgovarati. Zato je jedan od zadataka države osigurati i takve objekte. Državne imovine ima na bacanje, stoji neiskorištena, a žene i obitelji trpe u tišini. To će biti stepenica više na kojoj će Vlada još morati poraditi.

Ženske udruge traže stoga i donošenje nacionalne strategije koja uključuje sve oblike nasilja nad ženama, u skladu s Istanbulskom konvencijom i predviđenim sredstvima za njezinu provedbu u državnom proračunu.

Kad je premijer Andrej Plenković preuzeo HDZ, Istanbulska konvencija bila je povodom za brojne političke polemike, čak i unutar samog HDZ-a. Mnogi su na Istanbulskoj napustili stranku, osnivane su nove, desnije i konzervativnije inicijative, ali su i zamirale. U tih sedam godina društvo jest napredovalo, pa i odnos Vlade prema ovim temama. A sad je vrijeme da se mirno, i bez društvenih podjela, Istanbulska konvencija u potpunosti i provede u praksi.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini