(Darko Jelinek, Marko Lukunić / Pixsell)
Na vidiku je dakle kompromis oko blokade odluke o popuni Ustavnog suda s još tri suca i izboru predsjednika Vrhovnog suda. U sljedećih desetak dana vladajući i oporba mogli bi pronaći neke zajedničko rješenje kako bi se popunila ispražnjena mjesta.
Treba svakako reći i ovo. Sastav Ustavnog suda nužno odražava ravnotežu moći u Saboru. Iako su američki i hrvatski politički sustav prilično različiti, ipak se mogu povući i neke paralele. I tu izvršna vlast, dakle predsjednik, predlaže kandidata, a predstavničko tijelo donosi konačnu odluku. Amerika nema posebni ustavni sud, već ustavno sudovanje odrađuje Vrhovni sud. I naravno da je bitno je li predsjednik liberal ili konzervativac. Kao što je bitno i to tko ima većinu u Kongresu. Prije par godina pažnju domaće javnosti privukla je odluka američkog Vrhovnog suda kojom je srušio pravo na pobačaj na federalnoj razini i spustio odluku o tome na razinu svake od 50 američkih saveznih država. A da sastav Vrhovnog suda bude takav da sruši svjetski poznatu odluku Roe vs. Wade, svakako su pridonijela kadrovska rješenja dva konzervativna predsjednika, Georgea Busha mlađeg i Donalda Trumpa u njegovom prvom mandatu. Naprosto, na sastav Vrhovnog suda utjecaj je imala politika. I to na najizravniji način.
Tako je to i u Hrvatskoj. To da je HDZ imao veći kadrovski utjecaj u Ustavnom sudu naprosto je posljedica činjenica da je ova stranka od 36 godina hrvatske demokracije na vlasti bila čak 28. Da je bilo obrnuto, SDP bi također puno više kadrovirao Ustavnim sudom nego što je to sada u mogućnosti. Uostalom, za to postoji i primjer. Naime, krajem 1999. također je trebalo hitno popuniti Ustavni sud, a situaciju je dodatno kompliciralo to što je predsjednik Franjo Tuđman u teškom stanju bio završio u bolnici, a bližili su se i parlamentarni izbori. U vremenskoj stisci napravljen je kompromis oko ustavnih sudaca koji je izazvao bijes na lijevom dijelu političkog spektra. Kako zbog toga što se uopće radio bilo kakav kompromis s HDZ-om, tako i zbog toga što je ustavni sudac postao Vice Vukojević, crvena krpa za lijevu scenu. Tadašnje se vodstvo SDP-a pred njima iskupilo samo godinu dana kasnije, kada se kroz dogovor o ustavnim promjenama provukla i odredba da se broj ustavnih sudaca s 11 poveća na 13. Kada su ustavne promjene izglasane, SDP-ova je većina bez neke velike ceremonije Ustavni sud proširila s dva nova člana. Ne treba ni reći da su bili po njihovoj volji. Ali bio je to logičan potez. Istu bi stvar napravio HDZ. Ili, uostalom, bilo koja druga stranka. Ustavno sudovanje je, kao što smo to već rekli, političko sudovanje. Čak i kada su u pitanju odluke o tome tko će biti ustavni suci.
Mada Hrvatska ima jedan važan specifikum. A taj je da se Ustavni sud kroz praksu u puno navrata postavio kao najviši prizivni sud u zemlji. Koji je znao poništavati i pravomoćne sudske presude u vrlo važnim sudskim predmetima teškim stotine milijuna eura. Kako se to dogodilo i koje su bile okolnosti, to je na pravnim stručnjacima da dokuče do kraja. Ali tome je definitivno tako. Dakle, Ustavni sud ne donosi samo odluke o uporabi ustaškog pozdrava ili svjetonazorskim temama kao što je pobačaj, nego i o stvarima koje imaju ogroman utjecaj na domaće gospodarstvo. Pa je samim tim njegova važnost u domaćoj piramidi političke i društvene moći utjecajnija čak i od Vrhovnog suda.
U sljedećih desetak dana moglo bi se, čini se, doći do kompromisa. A on bi bio i taj da se donese odluka o popuni Ustavnog suda s dva, a ne s tri ustavna suca. SDP bi sačuvao obraz pred svojim pristašama jer nije pristao na HDZ-ovu ucjenu pa nije pristao da se Ustavni sud popuni po načelu dva prijedloga vladajućih i jedan oporbeni. A HDZ bi na to mogao pristati jer od postojećih deset sudaca, njih šestero ponekad imaju zajedničko stajalište naspram preostalih četvero. Ako bi se postigao dogovor o dva kandidata, omjer bi bio sedam prema pet. Ako dogovor bude na tom tragu, automatski se otvara i prostor da Zoran Milanović predloži Saboru kandidata za predsjednika Vrhovnog suda. I pravosudno ustavna kriza je riješena. Ili barem privremeno zatvorena.