(Ekomuzej Batana / Denis Lovrovic)
E dove ti navigi, druxe mio, pubratiene, in sta batana viecia stara, tamo po ten drugen svitu? Kojega kolora, tamo, su šteme i mondure, ča su nebeske čelešte?
Nastavljam za vas, moji strpljivi štilci i pametne štijelice, kopati po memorabilia mea - et mea culpa, kopati po sjećanju, papirima, fajlovima. I još malo moga hira: svaki bot će biti to ča muojih vierši, a ne samo na bote: naslov objašnjavam idući put – Tenžera je to sarkastično parfarazirao latinsku poslovicu: o tempora, o mores... A za danas, samo jiena pisma za muoga pretela Ligia Zaninija:
FELEIPO ZANINI
U milosti lipe vale Zabodarski, sprid noge mi duojde galeb,
Me gleda, ga gledan, si ti Feleipo iz pisme Ligia Zaninija,
E no: ćeš ti biti nego Ligio Zanini,
E dove ti navigi, druxe mio,
pubratiene,
in sta batana viecia stara, tamo po ten drugen svitu?
Kojega kolora, tamo, su šteme i mondure, ča su nebeske čelešte?
Feleipo na pašturi rovinjske rive
gleda u me fišo, ter to si ti, digo, o Ligio,
povi mi, kakove bandire, tamo, prhljaju na fešte?
Ča je tamo, ča?
Ča ste i tamo njihovi i naši?
Valja se staneš na kojega ud naših, i njihovih?
Ča su s tobon
Jure Žakan e Andrea di Montona,
Vergerio in Trubar e Vlačić,
Nazario Sauro i Janko Vuković von Podkapelski,
i Vladimir Gortan,
Milanović e Santin,
Jože Šuran e Pino Budicin?
A Saba, Svevo, Gambini, Cergoly,
i Balota, Gervais, Kamov, Črnja?
Sara anche D’Annunzio, Nazor?
E cossa fa Kosovel?
Ampak Kocbek bo blizo Boga, almeno Svetega Petra?
Povi mi Feleipo-Ligio,
ma ča su sve ča je tamo jušto dišenjali
Vincent i Ivan iz Kastva?
Feleipo, na, mu hitin sardelu:
Je, je i raj i purgatorij i paka, pubratiene,
su, su nebeski kunfini,
e guradie, e dogane e bandiere,
ma nel paradiso xe el Dio sollo con sua ditta bella,
dei angelli.
Nel purgatorio i guardiani che gioga tresette,
e noi tutti anime umane qua so nel inferno coi diavoli
disasperadi.
Mi kako i tamo gori,
svaki po svoju.
I ča, digo, Ligio, ma ča da ste donke skupa guardiani i pržunjeri
de la risiera San Saba e Flossenburg e Goli otok,
infoibatori e infoibati?
E si, infatti,
sve je kako ča je bilo,
niedan za nas ne škrbi,
paklenski meštri su zabili na nas,
imaju preveć svoga posla,
Sotona i vrazi drže kongres partije - provivaju stvari vrći na misto, ma ne gre:
Na dnevnom redu samo Mefisto!
Ma ča si se poša u nje pačati, drug Mefisto, mu viču vrazi,
ma ča ta prokleti Faust i svi Faustusi svita,
sad nan se smiju Kerubini i Serafini,
oganj ne potičemo,
se razminjemo jur lita i lita,
a ti Mefisto kupuješ njin duše,
a one nan ruše cilu ideju,
i Bog je napensa nan uzeti mandate.
Cussi la xe la de noi, pubrateine,
pien de noia,
beati voi vivi
nel
inferno...
Kad sam ga snimio za HTV, u njegovoj batani, a robijao je na Golom otoku, objasnio mi je srž "tranzicije": smo živjeli u strogoj državi, che ne strinseva i coioni: i onda fuckin’ democracy naglo pušta - ali ti gobast diventado, i se ne mozes sdrizar...
"E si, infatti, sve je kako ča je bilo, niedan za nas ne škrbi, paklenski meštri su zabili na nas, imaju preveć svoga posla, Sotona i vrazi drže kongres partije - provivaju stvari vrći na misto, ma ne gre: Na dnevnom redu samo Mefisto!
*Nastavak u sljedećem broju