Piše Damir Cupać

Španjolska naprijed, ostali stoj

| Autor: Damir Cupać
Ilustracija/Damir Cupać (Foto Pixabay/Vedran Karuza)

Ilustracija/Damir Cupać (Foto Pixabay/Vedran Karuza)


Tamo negdje 2019. godine nismo ni sanjali da uživamo zadnje trenutke sreće i opuštenosti. Kada je završilo ljeto te godine, zbrajale su se milijarde kuna od rekordne turističke sezone, cijene stambenih kvadrata bile su visoke, ali podnošljive, a kamatne stope bile su poticajne kada je riječ o stavljanju uzničkog jarma zvanog stambeni kredit. I onda je došla nesretna 2020. godina, kada se pokrenula spirala zla kojoj se ne nazire kraj. Sve je počelo s pandemijom koronavirusa. Cijeli svijet pretvorio se u jednu veliku karantenu koja je ostavila strašne posljedice na živote, ali i na gospodarstvo. Tada još nismo znali, ali pokrenut je bauk inflacije koji je zaprijetio podmuklo, kao što je to radio koronavirus. Kako je zdravstvena kriza završavala, tako je počinjala ona gospodarska, a njoj se kraj ne nazire. Činilo se da bi 2022. godina mogla biti ona u kojoj će početi i gospodarski oporavak.

Ispalo je da je 2022. godina bila uvod u još veću krizu. Okidač je bio početak rata u Ukrajini. Odmah se osjetio tektonski poremećaj kada je riječ o svjetskom, a naročito europskom gospodarstvu. Europska unija i njoj savezničke zemlje, prije svega SAD, krenule su s uvođenjem sankcija Ruskoj Federaciji koje su za posljedicu imale početak gospodarske krize. Od tada do danas nema ništa od privođenja rata kraju, a to znači da nema ništa ni od okončanja gospodarske krize. Dapače, čini se da je sve gore i gore. Svi u Hrvatskoj mislili su da će se agonija ublažiti uvođenjem eura i ulaskom u šengenski prostor. Barem nas je tako uvjeravala službena politika. Na Silvestrovo 2022. godine nazdravljali smo novom strateškom uspjehu i ostvarenju hrvatskoga sna - konačnom vraćanju u europsku obitelj zahvaljujući uvođenju zajedničkog novca i micanju rampi s graničnih prijelaza. Još se mamurluk slavlja nije ni okončao, a postajalo je jasno da glavobolja teško da će proći.

Naime, trgovci, a i ostali gospodarski subjekti, iskoristili su konverziju kune u euro za drastična poskupljenja. Iako, kada je riječ o ulaznim troškovima, ništa nije značajno poskupjelo, cijene su otišle u nebo i proizvodima i uslugama. Kao da je počelo natjecanje tko će i koliko poskupjeti. Inflacija je podivljala i sve ono što se radilo s povećanjem plaća, nije dalo pozitivne pomake kada je riječ o zaustavljanju inflatorne spirale zla. Vlada je u prvim mjesecima ove godine zaprijetila penalizacijom liferanata koji su iskoristili povijesni trenutak kako bi izvršili nezapamćen udar na standard građana. Činilo se prema oštrim riječima premijera Andreja Plenkovića i njegovog najužeg tima da će stvarno nešto i poduzeti. Na kraju je sve završilo isticanjem bijele zastave, odnosno projektom crnih lista koje su izazvale podsmijeh onih koji su kao trebali biti kažnjeni. Što su se oni više smijali, to su hrvatski građani više plakali, budući da je inflacija obezvrijedila u dobrom dijelu i povećanje mirovina i povećanje plaća. Povećanje plaća barem kod onih koji su imali sreću da to povećanje dobiju.

Budući da Hrvatska nije otok, treba slušati i vijesti iz europske vlade. Europska komisija umjereno je optimistična. Ali, kao i svih ovih godina, ima ali. Europska komisija navodi da postoje i rizici, a to su ruska agresija na Ukrajinu i šire geopolitičke napetosti koje i dalje djeluju kao izvor nesigurnosti. Kada se tome doda kriza u kojoj je Njemačka i koja bilježi gospodarski pad, pametnije je biti umjereno pesimističan.

Kada je riječ o nacionalnim mjerama, Vlada od 2020. godine uvodi državni intervencionizam na mala vrata. U 2022. godini zahvaljujući državnom intervencionizmu nije došlo do energetskog udara koji bi destabilizirao hrvatsko društvo i doveo do socijalnih tenzija. Sada kada je turistička sezona pri kraju, a ulazi se i u izbornu godinu, Vlada očekivano nastavlja s intervencionističkom politikom kada je riječ o energentima, ali i najavljuje dijalog s trgovcima kako bi se ograničilo divljanje cijena prehrambenih artikala. Bit će zanimljivo vidjeti na koji način to misli realizirati sada, budući da u devet mjeseci nije uspjela. Ili nije htjela. A da se i te kako može, pokazala je Španjolska. Oni su na vrijeme shvatili da treba ograničiti cijene energenata, prehrambenih artikala i voditi svoju politiku, a ne čekati što će i kako će Bruxelles.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter