Komentar Ivora Balena

Dajte joj i šestice, ako može

Ako jedna majka računa minute koje su učenici u školi izgubili na zadatak koji je kasnije izmijenjen, što je računala Milanovićka, onda smo mi bolesno društvo

Ilustracija

Ilustracija


Sramotan slučaj supruge predsjednika Zorana Milanovića, koja je svom sinu izborila dvije zaključene petice umjesto četvorki ne bi li prošao s 5.0, razgolio je problem u našem društvu za koji svi znamo, ali se kolektivno pravimo da ne postoji. Taj problem je opsjednutost roditelja, pa posljedično i djece - savršenstvom. Samo prosjek 5.0 je dobar, sve ostalo je katastrofa.

Upravo ta želja za savršenstvom, vrlo često lažnim, ono je zbog čega se inače uzorna Sanja Musić Milanović spustila na razinu tipičnih hrvatskih muljatora i siledžija koji misle da se sve može riješiti sa strane, ispod plota, pa i promijeniti ocjene nekoliko dana nakon što je škola završila. Ona svojim mailom nije izravno tražila korist za svoga sina, ali je nastupila s pozicije moći kojoj se teško oduprijeti. Naravno da je školi bilo lakše dati veće ocjene i skinuti Musićku s vrata, i naravno da je ona to znala. I da mediji vijest nisu objavili, nikad ne bi izašlo na vidjelo kako je mali Milanović došao do savršenog prosjeka.

Taj oblik pritiska na škole, profesore i ravnatelje, to pokazivanje mišića i autoriteta, to mejlanje i guranje, koliko god bili ogavni, danas su u Hrvatskoj sasvim normalna pojava. I to je pravi problem, čak i puno veći od potencijalne trgovine utjecajem, jer ne treba biti supruga jednog od najmoćnijih ljudi u zemlji da bi se vršio pritisak na škole. Novo normalno je u Hrvatskoj da roditelj skoro pa na dnevnoj bazi gnjavi nastavnike i "bori se za svoje dijete". Nekad su roditelji jedva znali gdje je škola, Sanja Musić Milanović danas zna i tko je bio koja grupa na kontrolnom iz matematike. Zvuči nevjerojatno, ali ona zna i kada su profesori na godišnjem, koji postotak gradiva je obrađen a koji nije, kada su učenici pušteni s nastave, tko je ispredavao koje gradivo. Razglaba o tome zašto se ne ocjenjuje zalaganje, koje ocjene bi trebalo, a koje ne bi trebalo računati u prosjek.

Nažalost, živimo u vrijeme u kojem svi mislimo da se moramo boriti svim silama ne bismo li izbili neku korist za sebe i svoje bližnje. Da se moramo laktariti, povlačiti veze i rukave, vikati ono čuveno "znaš li ti tko sam ja", prijetiti funkcijama i prijateljima ne bi li dobili ono što želimo, pa pripadalo nam ili ne. Jer ako se ne izborimo, izborit će se netko drugi, a mi ćemo ostati budale - razmišlja prosječan Hrvat u današnje vrijeme.

Nekad su roditelji dolazili u školu s poštovanjem i bili saveznici učiteljima i profesorima u odgajanju djeteta. Danas su obitelji male interesne skupine koje na sve moguće načine u društvu izvoljevaju neki benefit. Zato je savezništvo roditelja i učitelja daleka povijest, a saveznici su danas roditelji i dijete protiv učitelja kojeg pod svaku cijenu treba uplašiti, nadjačati, pobijediti i na koncu dobiti ono što se želi. A želi se savršenstvo - 5.0.

Za zdravlje društva to je pogubno, bez obzira mislio netko da je sporni mail koji je predsjednikova žena odaslala školi dopustiv ili ne. Ako jedna majka računa minute koje su učenici u školi izgubili na zadatak koji je kasnije izmijenjen, što je računala Milanovićka, onda smo mi bolesno društvo. A ona je, nažalost, opsjednuta majka koja želi da njezino dijete bude savršeno.

Šteta što joj nitko nije rekao da je ljepota ponekad u nesavršenosti. Da 4.8 može biti više nego 5.0., da je šarm u manjkavostima, a ne u idealu, i da su ocjene u školi zapravo potpuno nevažne. Kada mali Milanović za koju godinu bude radio kao programer, dizajner ili pravnik, koga će biti briga je li iz matematike ili bilo čega drugoga imao 4 ili 5? Apsolutno nikoga, uključujući njegove roditelje. Važno je jedino što znamo raditi i koliko smo kvalitetni u tome, taman da školu nismo ni završili.

U današnje vrijeme pametan čovjek na internetu može steći skoro sva potrebna znanja i vještine, od programiranja preko stranih jezika sve do kvantne fizike. Ovakve kakve su već desetljećima, hrvatske škole iz dana u dan postaju opasno zastarjele. Umjesto da zagovara moderno, pametno školovanje, koje će stvoriti sposobne ljude za budućnost, Sanja Musić Milanović kokošari oko dvije ocjene jer joj sin nema 5.0.

U praksi je bitno samo realno i primjenjivo znanje, sve drugo je apsolutno ništa. Ali za to veliko apsolutno ništa, za te besmislene brojeve na svjedodžbi s kojima se slikamo za Instagram i iza kojih može stajati znanje, ali i moćni roditelji, Sanja Musić Milanović izblamirala je sebe i svoju obitelj i navukla Zoranu Milanoviću prvu ozbiljnu aferu u karijeri. Sina je obilježila, navukla je bijes dijela javnosti, izgubila status dobre duše koja slaže zdrave sendviče za djecu.

Ostao je dojam da bi se Milanović možda složio s ovim mišljenjem. I sam je rekao da on onakav mail ne bi nikad poslao, što je vjerojatno istina. Ako je nešto konstanta u ponašanju osebujnog predsjednika Milanovića, to je da se trudi odudarati od tipične hrvatske močvare, žaba i lopoča. Ali eto, supruga mu je upravo iskočila iz takve. Pokazala je da je i ona samo još jedna obična Hrvatica vulgaris, osoba koja ne vidi mnogo dalje od male sitne koristi za sebe i svoje najbliže.

Stoga, dajte joj i šestice, ako može. Da, njoj, jer ove ocjene ionako nisu za sina, nego za mamu. I za ovo hrvatsko društvo koje sve više pobolijeva.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum