Piše Zlatko Crnčec

Sada povećati i plaće u privatnom sektoru

Ilustracija / Zlatko Crnčec (Snimili: Davor Puklavec/Pixsell / Davor Kovačević)

Ilustracija / Zlatko Crnčec (Snimili: Davor Puklavec/Pixsell / Davor Kovačević)


Uredba o koeficijentima za obračun plaća u državnim i javnim službama donosi povećanje gotovo svim zaposlenicima u prosjeku za 13,5 posto i jednake plaće za poslove iste složenosti. Za ovo povećanje plaća predviđeno je izdvojiti 880 milijuna eura, a kumulativan učinak zajedno s prošlogodišnjim povećanjima iznosi ukupno 1,5 milijardi eura. Sindikati imaju 15 dana za očitovanje. Radi se o najvećoj reformi u sustavu u posljednjih 30 godina koja obuhvaća 244.000 zaposlenih u državnim i javnim službama. Dakle, obavljen je velik i složen posao. Plaće u državnom sektoru su za znatan broj zaposlenika bile izuzetno male i zaista je bio red da se one povećaju. Vlada je ispunila obećanje o poboljšanju standarda državnih zaposlenika. I da se za isti posao dobiva jednaka plaća.

Naravno, postoji i druga strana svega ovog na koju mnogi ukazuju. A to je da postoji sve veći disparitet između plaća u državnom i privatnom sektoru za otprilike iste poslove. Što ucjene sindikata u predizbornoj i izbornoj godini, što želja Vlade da se zaposleni dobro i zadovoljno osjećaju pred izlazak na izbore, dovelo je do toga da su plaće svih zaposlenih u državnom sektoru značajno porasle. I da, kako se čini, to neće biti kraj. Dodatna povećanja opet traže suci koji su od ponedjeljka u bijelom štrajku. Njihovim tragom sada namjeravaju krenuti i liječnici, a tu su još i učitelji i neke druge kategorije državnih zaposlenika koji žele iskoristiti predizborno vrijeme za podebljanje svojih platnih vrećica. Ne može im se to zamjeriti. Ljudi sindikalnom borbom žele iskamčiti veće plaće dok se to još može napraviti. Do izbora. Ne treba im to zamjerati niti poticati ljubomoru prema onima čije će se plaće povećati nakon ove reforme. I to ne samo jer je zavist jedna od najlošijih ljudskih osobina već i zbog toga da se ne unose podjele između onih koji rade za državu i onih zaposlenih kod privatnih vlasnika.

Međutim, neke stvari ipak treba reći. Opće je poznata činjenica da su zaposleni u privatnom sektoru na vjetrometini. U gospodarskim sektorima gdje je važnost jezika mala ili nikakva, njihovi poslodavci umjesto povećanja plaća, naprosto uvoze stranu radnu snagu koju plaćaju barem 40 posto manje nego što bi morali izdvojiti za domaćeg radnika. Usto, uvozna radna snaga bude još jeftinija ako se zapošljava na crno. Što, čak i po državnim službenim podacima, i nije baš tako rijedak slučaj. Nije ovo nikakav rasizam prema stranim radnicima. Oni su dobrodošli i na puno mjesta su i nužni. Ali ovako ispada da su pred Hrvatima dvije solucije - ili se zaposliti u državnoj službi ili, ako se to ne može, onda im jedino ostaje otići u Njemačku ili Irsku. Od cijele političke klase o ovom paradoksu jedino se javno usudi pričati marginalna Radnička fronta. Ako nastavi ovako - prestane se baviti tlapnjama o jugoslavenskom socijalizmu, a naglasak stavi na konkretne probleme kojima se nitko ne usudi baviti - ova politička opcija zaista bi možda mogla ispuniti politički prostor na kojem nema nikoga još od sloma laburista. Onaj u kojemu se brane prava radno ovisnog stanovništva. I Hrvata i Nepalaca.

U svakom slučaju Vlada zaista jest napravila dobar posao. Konačno je uveden red u sustav plaća državnih zaposlenika. I to je dobro. Ponajviše zbog toga jer je sada sve puno transparentnije i jasnije. Nema prostora za muljanje. Ako ima kakvih pogrešaka i nesrazmjera oni se mogu riješiti i sada i kasnije. Međutim, neki sindikati i udruge ipak bi trebali malo paziti da u ovom trenutku ne traže kruha preko pogače. I to ne zato jer im to Vlada u ovom za nju delikatnom trenutku možda i ne bi dala. Već zbog toga što bi mogli doći na zao glas među dijelom stanovništva zaposlenom u privatnom sektoru koji se baš i ne može pohvaliti povećanjem primanja. Posebno se to odnosi na suce s čijim radom ionako nisu zadovoljni ni oni koji rade u državnom, a ni oni u privatnom sektoru. Bez obzira na to kolika im je plaća i kakav koeficijent imaju. Vlada se treba oduprijeti daljnjim pritiscima na proračun vezano uz bilo kakvo povećanje plaća u državnom sektoru preko predviđenog ovom reformom. Ako slučajno tu popusti, to bi vladajućoj stranci čak moglo i štetiti na izborima.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini