PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ

U Hrvatskoj nema rigidne desnice, ovdje postoji samo ljevičarski ološ


Hrvatska je čista kao bebina guza, kao savršena rajčica iz sterilnog uzgoja. Nema tu ni grafita s ušatim U, ni nošenja kapa, majica s natpisom NDH na koncertima pojedinih izvođača, nema privođenja hrvatskih državljana u Bleiburgu zbog isticanja simbola marionetske države. Nikada Zlatko Hasanbegović nije uslikan s ustaškom kapom, a ja nikada nisam bio u kafiću "Kod Ante", gdje se gazda nije zvao Ante i nije veliki obožavatelj poglavnika, niti si ga je dao istetovirati na desnu ruku, kojom mi na stol nije stavio orošenu bocu piva, i dok nisam ispijao to pivo, na zidu nisam vidio nijednu fotografiju Ante Pavelića

U Hrvatskoj ne postoji rigidna desnica. Postoji svakovrsni ljevičarski ološ, jugonostalgičari, leftardi, srbokomunisti, srbočetnici, titoljupci, crvenpetokrakaši, pioniri, omladinci, predsjednici komisija omladinskih organizacija, udbaši, ali ne i krajnja desnica. Ne, Hrvatska je čista kao bebina guza, kao savršena rajčica iz sterilnog uzgoja. Nema tu ni grafita s ušatim U, ni nošenja kapa, majica s natpisom NDH na koncertima pojedinih izvođača, nema privođenja hrvatskih državljana u Bleiburgu zbog isticanja simbola marionetske države. Nikada Zlatko Hasanbegović nije uslikan s ustaškom kapom, a ja nikada nisam bio u kafiću "Kod Ante", negdje na Jadranskoj magistrali, gdje se gazda nije zvao Ante i nije veliki obožavatelj poglavnika, niti si ga je dao istetovirati na desnu ruku, kojom mi na stol nije stavio orošenu bocu piva, i dok nisam ispijao to pivo, na zidu nisam vidio nijednu fotografiju Ante Pavelića. Sve to ne postoji, sve je samo moja utvara, sklon sam maštarenju.

Ništa strašno

Tako bi se barem moglo zaključiti iz riječi Ivana Pletikosa, istarske uzdanice Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Što se njega tiče, u toj stranci, u koju je pristigao iz redova HDZ-a, a prije HDZ-a pojavio se na listi HSS-a, a prije liste HSS-a bio je osnivač IDS-a, nema rigidnih desničara. Nisu to po njemu ni Zlatko Hasanbegović ni Hrvoje Zekanović. Ma, nitko. Sve su to cvjetovi kamilice, voćke u cvatu, tratinčice na livadi, samo konzervativni političari koji "zastupaju nauk Katoličke crkve". Istina, neskloni su istospolnim brakovima, isključivi po pitanju manjina, zastupnicama se obraćaju s "kuš", relativiziraju povijest? Ali nema tu ni zrna desničarenja. Radi se o pitomim konzervativcima, uzornim katolicima. Oni su mesije, valjda odabrani od Boga da brinu o svom narodu. Jer oni smatraju da je narod njihov. I ne možeš im pobjeći, oni će te ganjati do na kraj svijeta, samo da ti pomognu.

Zekanović se, slijedeći taj primjer, prije koju godinicu zabrinuo za "hrvatske hodočasnike" koju su krenuli na komemoraciju u Bleiburg, a onda ih je iznebuha na granici zaustavila austrijska policija, čijim je ponašanjem predsjednik Hrvatskih suverenista, a tada saborski zastupnik HRAST-a, bio nezadovoljan, i zadržala ih nekoliko sati. Ponižavajućim je nazvao kontrole austrijske policije, koja nije željela da se na njenom teritoriju dogodi ustaški dernek o kojem će zatim izvještavati svjetski mediji.

Pritom je Hrvatski suverenist upozorio da je sedam hrvatskih građana završilo u zatvoru u Klagenfurtu pod optužbom da su isticali simbole poraženog ustaškog režima i zapitao se brine li Ministarstvo vanjskih poslova o njima i zna li uopće u kojem su statusu.

Bez obzira na eventualno prekršajno ili kazneno djelo koje su počinili, kazao je Zekanović, hrvatska država mora voditi računa o svojim građanima. Umjesto da osudi njihovo ponašanje, on se zauzeo za te fašistoidne hrvatske državljane. Umjesto da zaplješće austrijskoj policiji, on ih je kritizirao.

Hrvoje Zekanović je u Saboru jednom prilikom nazvao zgodnom koincidencijom to što je na obljetnicu proboja zatočenika iz jasenovačkog logora i na Hrvatskoj radioteleviziji i Radio televiziji Srbije trebao biti prikazan film "Dnevnik Diane Budisavljević". On bi, očito, film o ženi koja je organizirala akciju spašavanja srpske djece iz ustaških logora najradije skinuo s programa, sakrio ga u bunker vlastitih uvjerenja da se u NDH zapravo ništa strašno nije dogodilo, da su to samo izmišljotine komunističkih zlotvora, da su ustaški logori bili mjesta na kojima su se štitila prava manjina, pogotovo Židova, Roma i Srba, koje se nije svirepo ubijalo, koje se, zbog uštede municije, ali i čiste zabave, nije vezivalo zajedničkom žicom i pucalo u jednog od njih da bi se žica zatim zategnula i ugušila sve ostale.

Ustaški heroji

Ima pravo Pletikos, ne znam zašto bi se Zekanovića nazivalo rigidnim desničarom. Kao ni Zlatka Hasabengovića koji je u jednom članku iz 90-ih, objavljenom u časopisu NDH, pisao u ustaškim herojima, "čije se mučeničke i šehidske kosti sada prevrću u zemlji". Bivši je ministar kulture tada, između ostalog, napisao: "Upravo zbog tih istinskih heroja, mučenika i šehida, koji svoje živote položiše na oltar domovine od Bleiburških poljana pa do Foče i Fazlagića kule, dužnost je svih nas, njihovih štovatelja i sljedbenika, autentičnih hrvatski nacionalista i starčevićanaca poniženih, prevarenih i poraženih muslimana i katolika, skinuti krinke s lica današnjih slavosrbskih opsjenara, licemjera i moralnih nakaza i pokazati put k izlazu, iz ovog mračnog tunela, prema pomirbi, slozi i vjerskoj toleranciji, a istinski slobodnoj i ujedinjenoj Domovini od Mure , Drave i Drine, pa do Jadranskog mora."

Domovinski pokret, da zaključim stvar, nema nijednog rigidnog desničara na svojim listama. To što su neki od njih nosili ustaške kape i pravdali one koji ih nose ne znači i da pripadaju ekstremnoj desnici. Barem po viđenju Ivana Pletikosa. Tko onda ne vidi ono prst pred nosom, hrvatska stvarnost ili Pletikos?


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini