Brojni drugi organi i organizacije te pojedinci, a posebno sredstva javnog informiranja, upozoravali su također na ove nacionalističke pojave i tražili da državni organi poduzmu zakonske mjere protiv nosioca.

Na sastanku saveznog javnog tužioca s javnim tužiocima republika i pokrajina u listopadu prošle godine donijeti su konkretni stavovi i zaključci što treba poduzeti u pravcu suzbijanja ovih pojava i privođenju odgovornosti, pretežno u prekršajno ali i krivično, njihovih nosioca, organizatora i onih najekstremnijih pojedinaca. Nažalost ni ovi zaključci od strane javnotužilačke organizacije nisu izvršeni, barem ne energično i dosljedno i nikada nije rečeno zašto. Po meni ovo je tipičan primjer suspendiranja pravnog poretka - pozitivnog zakonodavstva.

Samo radi primjera, a s obzirom na reagiranje i veliki odjek posebno u SR Hrvatskoj i SR Sloveniji, ističem slučaj Dragana Đolića koji je na protestnom mitingu u Sremskoj Mitrovici 7. listopada prošle godine u svom govoru između ostalog rekao:

"Od jula do 12. septembra u vilama KP doma Sremska Mitrovica "Ravne" i "Veliki salaš" u više navrata održavani su tajni sastanci bivšeg pokrajinskog rukovodstva s predstavnicima SR Slovenije i SR Hrvatske. Na njima se razgovaralo o sudbini pokrajine i SFRJ u cjelini, a sve to radi svojih fotelja."

S obzirom na ovakvu optužbu izrečenu pred tisućama ljudi prenijetu putem radija, televizije i novina (naravno lišenu svakog osnova) i s obzirom na reagiranja, Javno tužilaštvo Hrvatsko sugeriralo je putem nadležnog tužilaštva da se izvidi mogućnost eventualnog pokretanja krivičnog postupka. Dugo vremena nakon toga iz štampe sam naknadno pročitao da nadležni javni tužilac nije našao osnova za podizanje optužbe.

Mitinzi su nastavljeni, s ovim onim ružnim i nedostojnim nacionalističkim, neprihvatljivim pojavama, a državni organi gledali su to skrštenih ruku.

U SR Hrvatskoj stav organa bio je da se neće dozvoliti politička okupljanja na jednonacionalnoj osnovi, i uprkos nekih pokušaja, takvih mitinga praktički nije bilo, osim onoga u Kninu 20. veljače 1989. godine. Na tom mitingu i to u njegovom poslijepodnevnom dijelu, s nacionalističkih pozicija nastupali su Simo Dubajić i Jovan Opačić. Osim toga Simo Dubajić (osoba više puta osuđivana i za političke delikte) je uskoro potom putem štampe u "NIN-u" i "Vjesniku" iznosio tezu o ugroženosti Srba u SR Hrvatskoj, o prinudnoj asimilaciji i nasilnom iseljavanju Srba, zalažući se za nasilno rušenje ustavnog poretka i slično, pa je nakon toga protiv njega pokrenut krivični postupak.

Za vrijeme proslave 600. godišnjice Kosovske bitke u Kninu, a kojoj proslavi uz brojne goste i domaće stanovništvo, prisustvuju grupice i pojedinci, posebno upečatljiva grupa iz Stare Pazove kojoj je (prema pisanju "Ekspres politike") Miroslav Šolević napravio scenarij provokacija. Ove grupe i pojedinci su, zajedno sa svojim istomišljenicima iz kninskog područja, svojim provokativnim ponašanjem, odjećom, parolama, amblemima, pjesmama s visokim nacionalističkim nabojem, nasilnim prekidanjem kulturno-zabavnog programa, a sa ciljem da pošto-poto organiziraju miting u svojoj režiji, što im je samo djelomično uspjelo, jer je velika većina prisutnih to jednostavno ignorirala ili otišla, izazvali veliko uznemirenje, podozrenje i strah dijela javnosti u našoj Republici posebno i zbog toga jer je i Jovan Opačić uspio da izgovori - pročita svoj nacionalistički govor. Ovim pojedincima i grupicama nije bilo do proslave, dostojanstva, poštivanja elementarnih normi ponašanja pruženog gostoprimstva, već do drugih ciljeva koja su djelomično i postigli. Kao što je već rečeno, od ove proslave pa dalje dolazi do velikog porasta nacionalističkih ekscesa, nacionalnog podozrenja pa i podvojenosti, uznemirenja i straha.

Protiv grupe "naših" izgrednika iz Knina i okolice podnijete su prekršajne prijave, ali samo protiv dvojice zbog političkog prekršaja. Protiv Jovana Opačića, koji je također prekršajno kažnjen s 50 dana zatvora OSUP Knin podnio je krivičnu prijavu, Okružno javno tužilaštvo Šibenik podiglo je optužnicu i određen je pritvor. Koliko je meni poznato protiv spomenutih "gostiju" još nije pokrenut nikakav postupak, vrši se njihova identifikacija, a prema saznanjima organi gdje su nastanjeni protiv njih nisu ništa poduzeli.

Nakon pokretanja postupka protiv Sime Dubajića, a i sada protiv Opačića u dobrom dijelu štampe koja izlazi na području SR Srbije kroz članke, intervjue, fotografije i slično daje im se aureola nacionalnih heroja i mučenika. Organiziraju se protesti u Beogradu, Kosovom Polju i drugdje te u Plavnom, rodnom mjestu okrivljenog Opačića. Na zboru u Plavnom i Kosovom Polju "slučajno" zatekao se i Bogdan Kecman te je tom prilikom, prema onom što je objavljeno u štampi, rekao da će nakon zatvaranja Opačića doći silovanja žena, progoni Srba s njihovih ognjišta te da je Jovan Opačić zatvoren jer se još ranije protivio da se na tom području skloni nuklearni otpad kojeg je htjela SR Hrvatska tamo skloniti kako bi valjda na taj način trovala srpsko stanovništvo koje je tu u pretežnom broju.

Formiran je i poseban odbor za obranu S. Dubajića u kojem je niz poznatih imena iz Beograda i šire, šalju se telegrami, podrške kao na pr. D. Ćosiću, Opačiću, traži se njegovo puštanje iz pritvora, obustavu krivičnog postupka. Vrši se neviđeni pritisak na pravosudne i druge organe SR Hrvatske, u ime pravne države. Čujem da će J. Opačića braniti 63 advokata iz SR Srbije. Okrivljeni S. Dubajić je uskoro nakon mitinga u Kninu prema nekim informacijama, dobio u Beogradu znatno veći stan te je nedavno i preselio u Beograd. Širi se teza, 31. kolovoza potpuno neuvijeno rečena na sastanku udruženja književnika Srbije u Beogradu, zapravo optužba o progonu Srba u SR Hrvatskoj a još od ranije je položaj Srba u našoj Republici uspoređivan s položajem Srba i Crnogoraca na Kosovu i sl.

U sredstvima javnog informiranja ne štede se pogrdne riječi organima unutrašnjih poslova, pravosuđu, rukovodstvu SR Hrvatske. Ide se tako daleko da se postupanje državnih organa SR Hrvatske (a postupali su i postupaju zakonito i u skladu sa citiranim stavovima Predsjedništva SFRJ zbog ovih incidenata u Kninu uspoređuje s klanjem Srba u glinskoj crkvi od strane ustaša, sudovi se nazivaju prijekim sudovima, predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske diktatorom, govori se o progonu Srba u SR Hrvatskoj, njihovoj obespravljenosti i sl.

Za mene ovakve reakcije nisu nikako neočekivane i to zbog toga što državni organi, posebno mislim na SR Srbiju, već duže vremena ne reagiraju na očigledno šovinističko-nacionalističke, neprijateljske istupe i napise pojedinaca, ne samo militantnih mitingaša. Naravno ohrabreni su i onda dižu glavu i pojedini srpski nacionalisti u SR Hrvatskoj, a vjerojatno i drugi. U vezi zbivanja u Kninu i šire te ove moje ocjene citirati ću riječi predsjednika Odbora SUBNOR-a Dalmacije narodnog heroja rođenog na području Knina kojeg je posebno S. Dubajić svojim istupima vrlo ružno i prizemno prozivao, Joše Durbabe koji je nedavno na svečanosti u mjestu Turiji rekao:

"... s punom odgovornošću i s punom sigurnošću se može kazati da se oni ispadi i ona orgijanja grupa i pojedinaca, oni amblemi, parole, i unaprijed sročen govor J. Opačića nisu ni slučajno ni naivno ni spontano dogodili, već je to dugo vremena pripremano i organizirano i to, od stručnih i visoko obrazovanih ljudi koji žive daleko od kninske Krajine i kninskog naroda."

Znam da su ovo vrlo teške riječi, ja sam o tome dosta opširno govorio na sastanku u Sarajevu, (ali i ranije), doduše kolege iz JT Srbije su reagirali ali paušalno neargumentirano.

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Zloguko proročanstvo
• Očajnički krvavi krik - Ne! Nikada!!!
• Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike: Susret s Josipom Vrhovcem