Piše Bojan ŽIŽOVIĆ

Nije Boris Miletić nikakav krivac

Uhljebljivanje članova te stranke nakon lokalnih izbora pokazuje da IDS-ovci ne mogu drugačije funkcionirati nego što to čine godinama unazad

Ilustracija

Ilustracija


Nije Boris Miletić najveći i jedini problem IDS-a, kako to želi sada predstaviti vrh te stranke, koji misli da će im se pribijanjem bivšeg predsjednika na križ sama od sebe dogoditi katarza. Neće. Ne bi njima bilo dovoljno ni da ih se opere u perilici za rublje sa svim onim preparatima za odmašćivanje, za čudnovato uklanjanje tvrdokornih mrlja. Ništa im ne bi pomoglo. Uhljebljivanje članova te stranke nakon lokalnih izbora pokazuje da IDS-ovci ne mogu drugačije funkcionirati nego što to čine godinama unazad.

Nije tu problem ni u Matiji Mauroviću, bivšem zamjeniku ližnjanskog načelnika, koji je, nakon što je Općina zakonski izgubila pravo na tu funkciju, ostao bez posla pa mu je brže-bolje valjalo pronaći novi, pri čemu je izbor pao na Istarsku razvojnu agenciju, tvrtku godinama poznatu kao IDS-ov inkubator, čiji su osnivači Županija i svi istarski gradovi. Nije problem ni u Enei Codacciju, predsjedniku vodnjanskog IDS-a, koji je bio zamjenik gradonačelnika Vodnjana te je nakon izbora ostao bez posla pa mu je trebalo pomoći i uglaviti ga u Lokalnu akcijsku grupu (LAG) Južna Istra, gdje je zaposlen tako što se jedini dosjetio poslati životopis na adresu te udruge, koju su na noge osovili gradovi i općine s juga Istre. Nije problem ni u Moiri Drandić Pauro, bivšoj pročelnici u Gradu Vodnjanu i članici Predsjedništva vodnjanskog IDS-a, koja je nakon gubitka izbora zatražila da je se prebaci u Općinu Ližnjan, gdje je uspjela izdržati puna dva mjeseca prije no što je i ona, poput Codaccija, uglavljena u LAG Južna Istra. Problem je u svima njima zajedno.

Nema tu nikakvog opravdanja da su baš ti ljudi najstručniji i da ne postoji bolji kadar. Neka to kažu ljudima koji su bez posla, koji su bez stranačke iskaznice, koji imaju znanja, ali ga nemaju gdje pokazati. Za njih ne postoji takvo tržište rada kao za IDS-ovce kojima se svaka želja ostvaruje. I ne samo IDS-ovcima, da se razumijemo. To je postao zaštitni znak svake političke stranke pa i nezavisne liste u Hrvatskoj. Tako se dobivaju i izbori. Logika je jasna - što je više onih koji su ti zahvalni, to ćeš više imati sljedbenika.

Podsjetimo samo na slučaj Marka Šarića, bliskog suradnika sadašnjeg nezavisnog vodnjanskog gradonačelnika Edija Pastrovicchija, koji si je sam skrojio radno mjesto te je na koncu i zaposlen, iako je na natječaju bilo još dvoje, kažu, vrsnih politologa. Zanimljiv je i fenomen SDP-ovca Danijela Ferića, koji je dobivao poslove kao po traci dok je ta stranka bila na vlasti, pa je tako bio pročelnik u Gradu Puli, zatim direktor Hrvatske lutrije, onda direktor općinske tvrtke Komunalac u Fažani… Samo nebo mu je granica. Upravo taj Ferić staje u obranu IDS-ovih prvaka, koji u Općinu Ližnjan dovode svoje ljude, a tjeraju one bez političkog zaleđa.

Sve dok javnost ne osudi takve pojave, a ne osuđuje ih dovoljno glasno ili ih čak opravdava, nema sreće pod ovim komadićem neba. Stoga je svaka katarza političkih stranaka samo zatiranje tragova po maglovitim šumarcima. IDS nije ništa bolji ni gori nego što je bio pod Miletićevim vodstvom. Samo što sada netko drugi diktira kome idu mrvice, a tko će se najesti do granice povraćanja.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini