Iako je Vlada devetim paketom mjera pomoći građanima i poduzetnicima osigurala i osam milijuna eura za potpore studentima, to neće biti dovoljno da bi se popravio studentski standard koji su također nagrizli inflacija i divljanje cijena najma stanova. U cijeloj priči oko priuštivog stanovanja i najma zaboravili smo na studente jer se smatra da oni žive u studentskim domovima i da im je stambeno pitanje riješeno barem dok polažu ispite. No, većina studenata je ujedno i velika i stabilna podstanarska populacija koja po uhodanoj praksi iz godine u godinu redovito unajmljuje stanove, baš negdje u ovo vrijeme, na početku akademske godine.

Zbog enormne potražnje za turističkim najmom u Splitu se, primjerice, do daljnjega odustalo od priuštivog najma jer je trenutno neizvediv s obzirom na to da vlasnici čekaju početak sezone pa ne žele stanove iznajmljivati dugoročno, što studentima koji nisu dobili smještaj u studentskim domovima stvara velike probleme, a proći će još puno vremena dok država svojom stanogradnjom ne zasiti tržište i obori cijene. Činjenica da je Split danas grad s »nula stanova za priuštivo stanovanje« bila je jedna od glavnih tema predizborne kampanje koja je Ivicu Puljka stajala gradonačelničke fotelje. No, ni na zapadu se prema studentima i podstanarima baš ne odnose najbolje pa, primjerice, u Münchenu velika većina podstanara za listopad mora platiti i do 400 eura veću stanarinu zbog navale turista na kratkoročni najam tijekom Oktoberfesta, ako ne žele da ih gazda izbaci iz stana.

Za razliku od Münchena, hrvatske turističke destinacije zbog turističkog najma zimi postaju gradovi duhova. Ministarstvo znanosti pokušava subvencijama od 60 eura pomoći onim studentima koji su unajmili privatni stan, no potpora je jednostavno premala u odnosu na astronomske cijene najma.

Ni splitski ni minhenski "model" nisu pošteni prema studentima podstanarima, ali jesu ekonomski opravdani sa stajališta profita. I u takvom svijetu danas žive studenti, pokušavajući balansirati između fakultetskih obaveza i tržišta koje priznaje samo zaradu. Studentima neće puno pomoći ni studentska satnica od svega 6,06 eura, koja i ne može biti veća ako uzmemo u obzir da je satnica stalno zaposlenog radnika u Hrvatskoj među najnižima u Europskoj uniji. Prema podacima Eurostata, cijena sata rada u Hrvatskoj iznosi 16,5 eura, dok je prosjek Europske unije dvostruko veći i doseže 33,5 eura. Njemačka je na 43,4 eura, Austrija na 44,5 eura, Irska na 42,5 eura, a Belgija čak 48,2 eura.

Stoga ne čudi što je velik broj studenata primoran raditi, ali ne studentske poslove za studentsku satnicu, nego poslove na puno radno vrijeme, što utječe na kvalitetu akademske izvrsnosti. U najboljem slučaju, rad će utjecati na kvalitetu pripreme ispita i ocjena zbog manjka vremena za učenje, a u najgorem može rezultirati odustajanjem studenata od fakulteta. A to si nijedno društvo ne bi smjelo dopustiti.

Potpore studentima iz devetog Vladinog paketa mjera tako su izdašne samo po pitanju prehrane u menzama, koje su postale primjer dobre prakse u Europi, jer se i dalje jamči dosadašnja cijena obroka, dok ostale studentske potrebe ostaju prepuštene tržištu.

Poput prijevoza, na primjer, koji često postaje značajan mjesečni trošak jer za studente nema besplatnog javnog prijevoza, uglavnom plaćuju subvencioniranu cijenu. Unatoč svemu navedenom, studenti u Hrvatskoj ipak nisu primorani dizati studentske kredite, što je uobičajena praksa u Sjedinjenim Državama i bez koje nije moguće zamisliti studiranje. Kod nas studiranje ipak ne previđa kreditno zaduženje kao preduvjet da biste uopće mogli »primirisati« fakultetu, iako banke naveliko oglašavaju i takvu vrstu zajmova, a marketinški slogan kojim jedna od banaka prodaje studentske kredite kaže da je »školovanje uvijek pametna investicija«, s čime se moramo složiti. No, u to bi trebala investirati država, a ne oni koji su željni znanja i koji su budućnost našeg društva. A prostora za ulaganje u znanost uvijek ima. Evo, možemo početi s povećanjem studentske satnice.

Povezane vijesti

• Na mlade se svijet ruši
• Nema do domaćega gosta