Ne stidim se i ne odričem svoje prošlosti.

Nekoliko dana nakon održane sjednice Državnog sudbenog vijeća 16. veljače 1995. godine, na kojoj nisam ponovno imenovan za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, otputovao sam u Pulu, mjesto mog stalnog boravka. Iako sam potpisao ustavnu tužbu kojom smo tražili poništenje odluka DSV s grupom kolegica i kolega u znak solidarnosti s njima, odlučio sam otvoriti odvjetnički ured i da se ne vraćam u Zagreb makar i ako bude usvojena ustavna tužba. Imao sam pravo primati naknadu u trajanju od šest mjeseci, čini mi se u iznosu pola mjesečne plaće, koje pravo sam i iskoristio. To sam vrijeme (od 6 mjeseci) posvetio pripremama za moj budući poziv u odvjetništvu.

Napominjem da nisam imao uvjete ni za prijevremenu mirovinu, u momentu izbacivanja iz Vrhovnog suda bio sam navršio 57 godina života. Inače nisam ni razmišljao o mirovini.

I da nisam donio odluku o otvaranju odvjetničkog ureda, znao sam da neću ostati na "cesti". Uskoro sam dobio nekoliko ponuda za posao od mojih prijatelja. Marčelo Rosanda mi je na primjer ponudio da mu budem pomoćnik, a bio je direktor jedne osiguravajuće firme. Zahvalio sam se na tim ponudama.

Međutim, prihvatio sam ponudu Marijana Racana, Petra Janka i Đanija Levaka da sklopim ugovor o pružanju pravne pomoći s firmom "Istra Jadran", u kojoj je M. Racan bio direktor, s Ekonomskim fakultetom u Puli gdje je Petar Janko bio dekan i Županijskom upravom za ceste gdje je Đani Levak bio ravnatelj.

U pomoć mi je također priskočio i Josip Rojnić, direktor podružnice u Puli osiguravajućeg društva Triglav iz Ljubljane, s kojim sam također potpisao ugovor o pružanju pravne pomoći, naravno nakon otvaranja ureda. Naknadno sam saznao da je Josip Rojnić, kako bi meni pomogao, raskinuo ugovor sa mojim kolegom - odvjetnikom. Predbacio sam mu da to nije smio učiniti.

Imao sam jedan, za mene veliki problem, naime nisam imao iznos od 3.000 DEM (njemačkih maraka), koliko je tada iznosila upisnina za upis u imenik odvjetnika. Uskočio mi je u pomoć čovjek kojeg do tada uopće nisam poznavao. Zove se Otavio Prhat. Radi se o mladom uspješnom poduzetniku iz Prnjani, kraj Barbana, koji je imao u vlasništvu firmu Commercio d.o.o. On se meni prvi obratio, tada sam ga i upoznao, kako je čuo što mi se dogodilo i ponudio suradnju, čak i prije nego službeno otvorim odvjetnički ured. Naime, sjećam se da je Commercio d.o.o. odlučio kupiti poslovnu zgradu u Puli, jednog poduzeća iz Ljubljane, čini mi se Lesnine, pa me je Otavio Prhat zamolio da sačinim kupoprodajni ugovor. Odgovorio sam mu potvrdno, uz molbu da mi honorar plati "na ruke", bez računa. Znao sam da je to nezakonito, na što sam upozorio i Otavia. Rekao je da se ne brinem zbog toga. Naravno da sam mu rekao kako nemam novca za upisninu. Nakon što sam proknjižio kupoprodajni ugovor zaključen između Commercia d.o.o. i Lesnine, Otavio Prhat mi je dao iznos kuna u protuvrijednosti od 3.000 DEM. Zahvalan sam mu i danas za tu pomoć, poslije sam za Commercio d.o.o. legalno obavljao i druge poslove, a s Otaviom Prhatom ostao sam u dobrim odnosima do današnjeg dana.

U dnevnom listu Glas Istre od 4. studenog 1995. godine izašla je notica sljedećeg sadržaja:

"Jučer je u Puli svečano otvorena nova odvjetnička kancelarija. Ured je otvorio mr. Rudolf Frančula. Pozdravljajući uzvanike mr. Frančula je istakao da je ured otvoren za svakoga tko traži pravnu pomoć, a kao središnji zadatak u radu kancelarije naveo je inzistiranje na zaštiti ljudskih prava i sloboda čovjeka, te zalaganje za oživljavanje Zakona o trgovačkim društvima."

Kao što sam ranije napisao, još u fazi priprema za otvaranje ureda, zahvaljujući prije svega prijateljima i poznanstvima iz razdoblja prije odlaska u Zagreb 1986. godine, a koje sam ja njegovao i u vrijeme moje odsutnosti iz Pule, Istre, imao sam osigurano dovoljno posla i nisam startao "praznih ruku". Uskoro nakon otvaranja ureda počeo sam odlaziti i na sudske rasprave, upoznavati suce, kolegice i kolege odvjetnike, državne odvjetnike, one koje od ranije nisam poznavao.

Moram se pohvaliti kako nisam, nakon otvaranja ureda, oskudijevao poslom. Počele su dolaziti stranke, pojedine pravne osobe, tako da sam preuzimao zastupanje u predmetima vezanim za sve grane prava, od kaznenih, građanskih, vanparničnih i dr. Pokazalo se kako su moje pripreme bile pun "pogodak". Moram kazati da mi je ime i moj dotadašnji rad, naročito kao suca Vrhovnog suda, dosta značilo, a posebno naglašavam kako su mi stranke slali i moji poznanici, prijatelji, a s vremenom su to, u sve većem broju, činile i moje stranke. U tim počecima bio sam se posvetio i osnivanju trgovačkih društava, od kojih su neka postala uspješni poslovni subjekti. Uskoro sam uzeo u radni odnos i tajnicu ureda gospođu Gordanu Peruško koja je izuzetno uspješno vodila sve administrativne, ali i mnoge druge poslove, naročito komunikaciju sa strankama i uvelike doprinijela da je ured s vremenom postao vrlo uspješan i cijenjen.

Uspješnost mog odvjetničkog ureda potvrđuje činjenica da je u četiri navrata bio uvršten u 40 odnosno 50 najuspješnijih ureda u Republici Hrvatskoj.

Tako je u tjedniku "Nacional" od 27. studenog 2001. godine objavljena lista "Top 50 hrvatskih odvjetnika" na kojoj se nalazi i moje ime. U kraćem obrazloženju (a i za sve druge obrazloženje je po prilici istog obima) piše:

"…Zahvaljujući Milanu Vukoviću i Anti Potrebici, koji su se protivili tome da Frančula postane sudac Vrhovnog suda, u koji ga je Sabor imenovao 1990. godine, postao je jedan od najpoznatijih istarskih odvjetnika. Frančula je zastupao obitelj ubijenog hrvatskog ministra turizma Marčela Popovića, te Zajednicu Talijana Istre u ustavnom sporu protiv Ministarstva prosvjete i ministrice Ljilje Vokić. Sada zastupa novinara Glasa Istre Dražena Majića u sporu sa istarskim županom Ivanom Jakovčićem i filmskim redateljem Rajkom Grlićem…"

U istom tjedniku "Nacional" od 26. travnja 2005. godine objavljena je lista pod naslovom "60 vrhunskih odvjetnika" s kratkim obrazloženjem za svakoga, pa tako i za mene:

"…Dok je svojedobno bio sudac Vrhovnog suda danas je jedan od najpoznatijih istarskih odvjetnika…"

U tjedniku "Globus" od 2. lipnja 2006. godine objavljena je lista pod naslovom "Top 50 hrvatskih odvjetnika", među kojima je i moje ime.

U istom tjedniku od 10. listopada 2008. godine lista nosi naslov: "100 najutjecajnijih odvjetnika".

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Zloguko proročanstvo
• Očajnički krvavi krik - Ne! Nikada!!!
• Predsjednikovanje