Na društvenim mrežama ovog se siječnja pojavio trend koji glasi: 2026. je nova 2016. godina. Odnosi se to na modu, trendove življenja, korištenje mobilnih telefona, odnosno distanciranje od njih kao što smo znali raditi te 2016. godine kad još nismo bili potpuni ovisnici o svojim pametnim telefonima, a UI je postojao tek kao neki pojam iz SF romana.

S nostalgijom se ljudi prisjećaju te godine kao "starog normalnog". Ali 2016. bila je i godina koju bi barem po jednoj stvari valjalo zaboraviti, a to je činjenica da je tada svoj prvi mandat osvojio američki predsjednik Donald Trump. Na dužnost je stupio upravo 20. siječnja iduće, 2017. godine, i nitko tada nije mogao ni pretpostaviti u što će se uvrgnuti njegova politika i politička karijera. Jasno, svi koji su kritičari njegove nove imperijalističke politike koju je počeo otvoreno provoditi u aktualnom, drugom mandatu, a koju je najavljivao već tada prije praktički deset godina, odmah će reći da se demokratska Amerika trebala s njim obračunati još početkom 2021. godine, kad je izgubio vlast i bio pobijeđen na demokratskim predsjedničkim izborima, a kad je stajao iza "puča", odnosno upada u Kongres. Svi se toga još živo sjećamo - naime, 6. siječnja 2021. tisuće pristalica sada aktualnog predsjednika Donalda Trumpa, koji je izgubio izbore od Joea Bidena, nasilno su upale u zgradu američkog Kongresa u Washingtonu, i kako navodi enciklopedija Britannica, bila je to najveća domaća nasilna akcija protiv američkog Kongresa još od rata 1812. godine.

Danas, legitimno je pitanje psihičkog i mentalnog zdravlja američkog predsjednika - nakon zadnjeg primjera kad je došao u Davos s prijetnjom carinskog rata protiv EU-a da bi onda naglo promijenio odluku, ali i s nizom drugih primjera promjena ponašanja kao što su pregovori s Vladimirom Putinom i Volodimirom Zelenskim oko Ukrajine, sve je više onih i u američkoj politici koji se pitaju je li taj čovjek zdravstveno "ispravan". Sve je više demokrata u SAD-u koji viču "car je gol" i traže njegov opoziv.

Najnoviji suludi projekt koji Trump pokreće je, pak, takozvani Odbor za mir. To je doslovno pokušaj osnivanja paralelnog UN-a, a jučer je postalo jasno i tko su ti lideri i države koje su ga spremne podržati (jasno, neki iz straha, a neki iz uvjerenja) - to su neke iz Bliskog istoka i Južne Amerike, uz manji broj europskih i azijskih država. Među njima su Bahrein, Maroko, Argentina, Armenija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Bugarska, Mađarska, Indonezija, Jordan, Kosovo, Pakistan, Paragvaj, Katar, Saudijska Arabija, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Uzbekistan i Mongolija. Nijedna zapadnoeuropska nacija nije sudjelovala, a neke od njih su izrazile zabrinutost zbog ideje odbora koji bi mogao uključivati protivnike Zapada, poput Rusije.

I hrvatski premijer Andrej Plenković dobio je taj poziv, ali naravno da će se Hrvatska ponašati u skladu s dogovorom sa svojim europskim partnerima, a dobro znamo da su i Ursula von der Leyen i Emmanuel Macron otišli iz Davosa prije nego li je Trump i stigao. I hrvatski premijer oprezno poručuje kako "izrazito cijeni poziv koji je uputio američki predsjednik, te Vlada RH trenutačno razmatra pravne i druge aspekte prijedloga" - nije lako zamjeriti se takvom silniku koji preko noći može promijeniti odnos prema svojim NATO saveznicima, a Hrvatska je jedna od članica NATO-a.

Ali zanimljivo je pratiti koliko su se u Srbiji uznemirili što nisu dobili taj poziv, a Albanija, primjerice, jest. Jednako kao i Kosovo, koje je poziv prihvatilo. Predsjednik Aleksandar Vučić, koji je dosad sjedio na dvije stolice, onoj europskoj, ali još više i onoj ruskoj, sada se prosvijetlio i uvidio kako je "ovo za nas važna pouka, jer smo do jučer imali istu skupinu ljudi koja je bila proamerički ili prozapadno orijentirana i istodobno proeuropska, a sada će stvari ići drukčije".

U svakom slučaju, moramo demantirati autore trenda po kojoj je 2026. nova 2016. - osim činjenice da je te godine prvi put pobijedio Trump (a i Andrej Plenković u Hrvatskoj, ali to je već neka druga tema), skoro ništa u svijetu kakav poznajemo nije ostalo isto. Možemo možda samo plakati za starim normalnim, jer ovo sada je - novo nenormalno.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast