Piše zlatko crnčec

SDP podmeće sam sebi

(Hrvoje Jelavić/Pixsell/Davor Kovačević)

(Hrvoje Jelavić/Pixsell/Davor Kovačević)


Ovo što je jučer napravio Tonino Picula nije prvi slučaj da viđeniji članovi SDP-a javno istupaju dezavuirajući stranačko vodstvo. I to u krajnje delikatnom razdoblju uoči parlamentarnih izbora. Prvo je iskočio splitski SDP čiji je čelnik javno govorio da se i on i njegova organizacija protive suradnji s Ivicom Puljkom. Nije prvi puta da je taj čelnik javno ponizio vodstvo stranke. Prije ovog prijepora oko Puljka, on je javno ponizio Peđu Grbina tražeći njegovu odgovornost nakon što je Možemo! konačno odbilo ponudu SDP-a za predizbornu koaliciju. Napasti tako javno šefa stranke u izbornoj godini može samo netko kome do nje nije ni najmanje stalo. A budući da nikakve sankcije nije bilo, Matijević se još gore ponio u još delikatnijem trenutku, samo koji tjedan pred izbore. Nikome sigurno nije lako u koaliciji s Ivicom Puljkom, njegovim zanimljivim zamjenicima i članovima najuže obitelji, ali čovjek, kakav god bio, ipak nosi neke glasove. I to pred možda najneizvjesnije izbore u povijesti u kojima će svaki glas biti bitan.

Nešto je razumljiviji otpor varaždinskih SDP-ovaca angažmanu Radimira Čačića na njihovoj listi. Jer za razliku od Puljka on donosi zaista jako malo glasova. Ali opet bi svaki razuman političar to odšutio za neki viši cilj.

Kada je Slavko Linić 2013. pao u nemilost Zorana Milanovića on je kao iskusan političar morao znati koja ga sudbina čeka. Da će bez neke velike ceremonije biti naglavačke izbačen iz stranke. Ali bez obzira na to, on je svoj javni nastup odgodio do iza tadašnjih lokalnih izbora jer nije želio da njegov javni napad na Milanovića našteti stranci. Kod današnjih SDP-ovaca takvih obzira prema toj istoj stranci očito nema.

Picula i Milanović već dugo nisu u dobrim odnosima. I nije nemoguće da u njegovom stavljanju na nisku poziciju na listi za Europski parlament izvjesnu ulogu možda imao i novi premijerski kandidat SDP-a. Dovoljni je sjetiti se europskih izbora 2014. kada se Picula, kako bi pokazao otpor Milanoviću, nije ni pojavio u izbornom stožeru, osim na par minuta da da izjavu. A Milanović već dugo ridikulizira sve Piculine inicijative oko Ukrajine.

Naravno da inicijativa vodstva stranke da u zadnji čas isturi Milanovića kao premijerskog kandidata nosi i svoje velike rizike. Nosi naravno i dobre stvari. Rejting stranke je u desetak dana skočio za pet posto. I stvorena je pozitivna atmosfera da je na kraju ipak moguće dobiti ove parlamentarne izbore. Ali ankete pokazuju da Milanovićev osobni rejting ipak lagano pada. I naravno da se svaki član SDP-a, pa tako i Picula, ima pravo pitati što se to u stranci radilo ovih zadnjih osam godina. Pa da se kao za slamkom spasa mora posegnuti za čovjekom koji je SDP predvodio četiri puta u parlamentarne izbore i čak tri puta na njima izgubio.

Nije baš najjasnija taktika SDP-a da na liste za europske izbiore stavlja ljude od kojih su neki tamo već puna dva mandata. Dakle deset godina. To sigurno ne pridonosi dobrom ozračju u stranci. Europska fotelja sa sobom donosi brojne pogodnosti. I sigurno ima još ljudi u SDP-u koji se ne bi ni izgubili niti pogubili u Bruxellessu i Strasbourgu.

Ako SDP ove izbore izgubi, u toj će stranci biti svašta. Naravno, nije tu SDP jedinstven. I u HDZ-u i u drugim strankama kipi, i ako se izbori izgube i pa se poklopac digne, svašta će se događati. Zaista svašta. Ali te stranke barem nisu posegnule za akrobacijom kojom se u zadnji čas, čak i pod cijenu javnog poniženja same stranke, želi pokušati preokrenuti izbore. Je li to naštetilo SDP-u vidjet će se na izborima.

Međutim, Picula nije trebao ovakvi istupiti. Što god tko mislio o Zoranu Milanoviću, o njegovim javnim nastupima, posebno o načinu na koji se uključio u ove izbore, on je kandidat SDP-a za premijera. Ni u jednoj od preostale četiri stranke koja u anketama na državnoj razini prelazi pet posto takvih stvari nije bilo. Tko zna kako su se slagale liste Možemo!, ali na njihovom jučerašnjem predstavljanju članovi su isijavali međusobnu odanost, gotovo pa bratsku i sestrinsku ljubav. Isto je i s HDZ-om, DP-om, i Mostom. Jedino se u SDP-u ide đonom na vodstvo stranke dva dana prije predaje lista. Ako se izbori izgube za to neće biti odgovorni samo Grbin i Milanović.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter