Možda i najosjetljivija tema vezana za uvođenje vojnog roka je priziv savjesti. Riječ je o mogućnosti da pojedinac odbije služiti vojni rok iz razloga koji proizlaze iz njegovih dubokih moralnih, vjerskih ili filozofskih uvjerenja. A budući da se ti pojmovi baš i ne mogu tako lako kvantificirati, bit će svakako potrebno propisati što je moguće preciznije kriterije.

To je uostalom odlika demokratske države da u njoj građani znaju koja su im prava i, što je se čini još važnijim, kako ih ostvariti. Naravno, prije svega toga treba postojati neki društveni konsenzus oko temeljnih stvari. Recimo komunistička Jugoslavija imala je barbarski običaj sve koji se iz bilo kojeg razloga protive odlasku na služenje obveznog vojnog roka naprosto strpati na višegodišnju robiju. Hrvatska je ipak civilizirana država pa je čak i u Ustav upisala pravo na priziv savjesti kod služenja vojnog roka. Država bi trebala točno propisati kriterije koje bi odgovarajuće komisije trebale poštovati. Tu ne bi trebalo dati bilo kakav prostor za diskrecijsko odluke. To prvo. A drugo, kriteriji bi trebali biti blagi. U osnovi gotovo po onoj tko ne želi, ni ne mora. Svatko tko je služio JNA može se sjetiti kakav je to cirkus bio. Svi su morali služiti pod prijetnjom zatvora pa su se časnici više bavili kažnjavanjem Albanaca koji su tada uglavnom bojkotirali obuku, traženjem po vojarni raznih pijanaca ili držanjem za ruku onih psihički labilnijih. Za svaku je vojsku najbolje da u njoj budu samo oni koji to zaista žele. Svi su drugi smetnja.

Ako je netko pacifist, ili se takvim predstavlja, neka mu. Neka ne ide. Bolje da se časnici bave obukom onih koji žele naučiti vojne vještine, nego da gube vrijeme na one koji bojkotiraju cijelu stvar ili koji očito nisu psihički spremni čak ni za dva mjeseca vojne obuke. Ili ako netko zbog svoje nacionalne pripadnosti ne želi služit vojni rok, posebno u svjetlu onoga što se događalo početkom devedesetih, ne mora.

Da ne spominjemo mogućnost da se nekome od onih koji su prisiljeni služiti vojni rok nešto neugodno dogodi. U svakom slučaju, neka vojni rok služe oni koji to žele. Oni će tu stvarno nešto naučiti, a u tome im neće smetati oni kojima se sve to gadi. Oni koji su služili vojni rok, a bit će ih sigurno dovoljno da ostvare one brojke s kojima računa MORH, bit će onda temelj za stvaranje kvalitetne vojne pričuve koja će biti temelj na kojem će se graditi efikasne Oružane snage. I temelj Oružanih snaga, ako se kojom nesrećom ikada ozbiljno zarati. A oni koji vojni rok nisu služili bit će mobilizirani pa će se morati obučavati u hodu u elementarnim vojnim vještinama.

Međutim, svi ti borci za ljudska prava koji traže blage kriterije za priziv savjesti, a ako im se to udovolji, morat će pristati na činjenicu da onda država ima pravo na različite načine nagrađivati one koji su pristali služiti vojni rok da bi je mogli braniti ako se ukaže kakva potreba. Ako država pristane da nisu svi jednaki pred zakonom tako da nekima kroz priziv savjesti omogući izbjegavanje vojnog roka, onda ona može tu situaciju primijeniti i na ono što proizlazi iz toga. Recimo da kod zapošljavanja u državnoj službi prvenstvo imaju oni koji jesu služili vojni rok. Da imaju pravo i na razne druge povlastice kada je u pitanju država. Recimo kod obrazovanja ili u pristupu zdravstvenoj ili socijalnoj skrbi.

Naravno, država će morati pronaći mehanizme i kako zaštititi one koji su vojni rok služili, a koji se poslije zaposle u privatnom sektoru. Oni će, naime, očito biti pozivani na vojne vježbe što bi moglo izazvati nezadovoljstvo poslodavaca koji na tjedan ili dva onda ostaju bez radnika. Država će tu morati propisati vrlo striktne propise kako bi se izbjeglo da oni koji su vojni rok služili na kraju zbog toga budu penalizirani. Bilo bi zaista bizaran ishod da netko ostane bez posla jer se odazvao na vojnu vježbu. Uglavnom, za očekivati je da će MORH popuniti kapacitete. Bit će sasvim dovoljno ročnika, odnosno onih koji se neće pozivati na priziv savjesti. Čini se da je Ministarstvo dobro osmislilo cijeli projekt uvođenja vojnog roka. I da će biti dovoljno onih koji ga zaista žele služiti. A one koji ne žele ne treba ni prisiljavati.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast