Piše Tihana TOMIČIĆ

Nestvarna politika oporbe

Saborska oporba/Tihana Tomičić (Neva Žganec/Pixsell/Davor Kovačević)

Saborska oporba/Tihana Tomičić (Neva Žganec/Pixsell/Davor Kovačević)


Plaća predavača na fakultetu bit će oko 700 eura veća nego dosad, medicinske sestre oko 400 eura, svakog nastavnika najmanje 490 eura, a netko tko se kao pripravnik s VSS-om prvi put u životu zaposli u bilo kojoj javnoj službi, neovisno o struci i profesiji o kojoj se radi, imat će plaću od najmanje 1.266 eura. Pritom se to sve zajedno odnosi na 244.000 ljudi u državi, a za očekivati je da će nakon javnih i državnih službi isti proces sindikalnih pregovora i povećanja plaća biti pokrenut i u drugim dijelovima javnog sustava u širem smislu riječi, dakle i javnim poduzećima koja također zapošljavaju ogroman broj ljudi.

U tom slučaju bit će obuhvaćeno vjerojatno više od tristo tisuća ljudi, dakle gotovo jedna desetina stanovnika. Nije lako precizno izračunati koliko je to od ukupno zaposlenih u Hrvatskoj, jer u tu statistiku danas ulaze i strani radnici, a mnogi radno sposobni hrvatski građani uopće ne rade, pa je teško doći do točne brojke, no računica zdravog razuma govori kako je to vjerojatno najmanje jedna trećina svih zaposlenih u Hrvatskoj.

Ipak, iz oporbe poručuju »ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose«. SDP-ova Mirela Ahmetović primjenjuje tu uzrečicu na Plenkovića, Mišel Jakšić kaže kako je sve to zakašnjelo, a Sandra Benčić iz Možemo! govori kako je prijedlog sklepan zbrda-zdola. Kažu, sve to Plenković radi da bi spriječio prosvjede. I dio »lijevih« sindikata i dalje je protiv prijedloga o koeficijentima, pa i dalje najavljuju prosvjede i štrajkove.

No, je li povećanje plaća za 500 eura potrebno?

Naravno da je potrebno, svakome, pa i javnim i državnim službenicima. Prosječna plaća za srednju stručnu spremu u javnoj upravi povećava se za - 47 posto. Na trenutke stoga izgleda potpuno nestvarno ono što opozicijski čelnici govore kad najavljuju nove prosvjede ili štrajkove. No, pogledajmo primjer riječkog gradonačelnika Marka Filipovića. I on je predložio povećanje svoje plaće, jer je to po zakonu preduvjet da i zaposleni u gradskim službama dobiju veće plaće, a argumentirajući u raspravi svoj prijedlog, rekao je i kako je nerealno da neki službenici u ministarstvima danas nakon ovih promjena imaju plaće veće nego sami ministri, čak i veću plaću nego premijer, kao što je normalno i da neki službenik u Rijeci ne bi trebao imati veću plaću nego gradonačelnik. I vladajući SDP u Rijeci to je podržao, naravno. U Saboru, SDP je protiv Vladinog prijedloga povećanja plaća i izmjene koeficijenata. S argumentom da je to predizborna propaganda. Zar bi zaposleni u javnim i državnim službama trebali odbiti da im plaća raste 500 eura ili više?!

A možda je tako jer su oporbeni političari i sami na proračunima. Velika većina ih dobiva ili saborsku plaću, koja je uvijek bila solidna, ili pak lokalnu proračunsku plaću, jer u Saboru ima dosta lokalnih načelnika koji onda mogu birati izvor svog dohotka, pa logično uzmu onaj koji je veći. I to je potpuno legitimno.

Ali, znaju li oni kakve su plaće u realnom sektoru? Jesu li na ljevici primjerice progovorili o plaćama onih kojima se primanja uopće nisu usklađivala s inflacijom? Kako odgovoriti na njihove probleme, to nisu rekli. Jučerašnji naslovi na portalima glase: »Saborska oporba žestoko oplela po Vladi i premijeru, najavljuju nove prosvjede zbog koeficijenata.« Odlično, pet iz zalaganja, ali kakvu je novu poreznu politiku oporba predložila u ovoj predizbornoj kampanji da bi i plaće ostalih koji rade ipak rasle. Osim SDP-ovog prijedloga o tome da se poslodavce koji povećavaju plaće svojim radnicima djelomično rastereti poreza na dobit, ništa se drugo u ovoj pretkampanji nije čulo. A i to su neki ekonomski stručnjaci kritizirali jer kažu da je neprovedivo.

Ako smo već u izbornoj kampanji, pa Vlada i HDZ šakom i kapom dijele nešto što nije njihovo, nego »naše«, zašto sad sve ne pršti od prijedloga oporbe o tome kako povećati svaku plaću? Umjesto toga, oni su protiv i ovog prijedloga, koji će doslovce svaki treći radnički budžet povećati za praktički najmanje 400 eura mjesečno. Bez ikakvog cinizma, zašto pobogu?

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter