KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA

“Stari iz Alavesa” niš’ ne kuži, žrtvovani su Jumić i Pamić, a parnjača Istra 1961 bleji u kokošinjcu

| Autor: Robert FRANK
Robert Frank

Robert Frank


Uvlačenjem Pamića pa odustajanjem od njegovog angažmana pokazali su manipulativnost, rušenjem pa spašavanjem Jumića demonstrirali su nedosljednost, procjenjujući da je Pamić bolji od Jumića, a onda Jumić bolji od Pamića potvrdili su da ne znaju, ne razumiju i ne žele naučiti pravila ove igre i na terenu i ispod tribina, u klupskim prostorijama gdje se kreiraju strategije, ali i donose ključne poslovne odluke

Vražja je stvar taj nogomet. Ima svoja nepisana pravila. Tko ih prekrši, to mu se vraća. Nema sumnje. Isto kao što nema sumnje ni u načelo da život poravnava odnose. Ne može se vječno hodati po ivici, a da se ne posklizne. Tko na taj način previše provocira sreću, jednom će završiti u provaliji, ambisu, crnoj rupi iz koje nema izlaza. Barem ne brzog i jednostavnog.

Po nekoj takvoj matrici kršenja i nepoštivanja pravila, strašnu grešku, možda i nepopravljivu, ovaj tjedan napravili su u vrhu Istre 1961. Iza leđa svog glavnog trenera, pregovarali su s njegovim mogućim nasljednikom. Odradili su to bez zrna pameti, s manjkom stila i izostankom uljuđenosti. Zaboravili su da u ozbiljnom poslu, kakav bi trebao biti u odnosu uprave kluba i trenera, riječ ima snagu zakona, a stisak ruke simboliku ugovora. Vrh kluba je prekršio sva pravila. Svaki pojedinac u toj priči nateže na stranu nekih svojih skrivenih interesa. Zajedno su odlutali u krivom smjeru, bez kompasa koji će ih vratiti na pravi put. Sada je pitanje hoće li cijena koja će doći na naplatu biti (pre)visoka. Ključno je, naime, hoće li klub velike tradicije, s nikad izdašnijim i stabilnijim proračunom, završiti u apsurdnoj situaciji da s nagomilanim milijunima eura na računu ispadne iz prve nogometne lige. U neizvjesnosti koja slijedi takav rasplet je vrlo izvjestan. Nema nijedne garancije da Istra 1961, s amaterskom upravljačkom strukturom i s više od 30 posto šansi, može računati na zadržavanje prvoligaškog statusa.

U oceanu problema koji tsunamijevskom snagom ruše izglede Istre 1961 da ostane u prvoj ligi, najslabijom točkom kluba koji su prije tri godine preuzeli španjolski vlasnici prilično dubokog džepa, ali loše sportske politike, bez da se imalo pogriješi može se smatrati upravljačka struktura. To je početak, sredina i kraj problema. Kad vođenje kluba preuzmu oni koji znaju, a ne oni koji su nametnuti po tko zna kojim kriterijima, Istra 1961 postat će stabilan prvoligaš iz gornjeg dijela ljestvice. Dotad slijedi gola bitka za preživljavanje.

Brojni dosadašnji klupski promašaji pripisivani su razlozima koji nemaju previše veze s pameću. No dobro, postojala je određena benevolentnost javnosti i medija da se Istra 1961 unatoč stalnim posrtajima ipak podržava kao nekakvo regionalno blago, stvar tradicije i ponosa, identiteta i kulture. Stoga su brojne greške svjesno umanjivane.

Nova kriza rezultata, najveća otkad su Španjolci u klubu i s najozbiljnijom prijetnjom da se dogodine zaigra na nižoj natjecateljskoj razini, dovela je do odluke čelništva da se, prije nego je realno pohvatao sve konce vođenja prve ekipe, smjeni trener Danijel Jumić. U priču je uprava kao njegovog nasljednika uvela karizmatičnog Igora Pamića. Mladosti su suprotstavili iskustvo. Za Jumića oni koji se razumiju u nogomet kažu da zna svoj posao, perspektivan je, tražen na tržištu i ima svoj integritet. Pamić je pak razarač, bomba pred detonacijom, strast, instinkt. Pozicioniran je u nogometnim strukturama te unatoč brojnim životnim slabostima i notornim porocima ima specifičnu težinu. Onog trenutka kad su klupske glavešine krenule u pregovore s Pamićem, započeo je proces detroniziranja Jumića. Prvo pravilo nogometa je da trener zbog osjetljivosti posla mora imati punu podršku vlasnika i onih koji odlučuju. Drugo pravilo je da kad se krene u smjenu trenera, onda se to odrađuje do kraja. Oni koji u klubu odlučuju stali su, međutim, na pola puta. Umjesto da završe započeti posao, bezglavo su sve zasrali. Kao slonovi u staklarni, sa svakim okretom oko svoje osi proizveli su novi problem. Zanimljivo je da su osluškivali puls nacionalne nogometne središnjice odakle su za Paminja dobili palac gore. I onda su ga, umjesto finiširanja posla kad su već s time i započeli, odvratili od preuzimanja prve momčadi. Napravili su to među ostalim i inferiornom financijskom ponudom. Ispada kao da su se poigrali Pamićem kako bi razbudili Jumića. No taj efekt nisu postigli. Na kraju Pamića (još) nisu angažirali, a Jumića su pregovaranjem iza leđa nezasluženo podcijenili kao čovjeka i obezvrijedili kao trenera.

Strukture kluba pokazale su gdje je najveća slabost Istre 1961 - nije to samo u igri na terenu, koja je čak u kratkoj Jumićevoj eri izgledala i dobro i kvalitetno i obećavajuće, nego u interesima i neznanjem podijeljenoj upravi oslonjenoj na tog famoznog „starog“ u Alavesu odakle se, kroz tri, četiri, pet filtra, usporeno i nesigurno kreira kadrovska i sva ostala klupska politika. Po svom funkcioniranju Istra 1961 je parna lokomotiva koja se na istom kolosijeku mora utrkivati protiv super brzih vlakova. Prvi ljudi kluba, u kojem stvari funkcioniraju kao u kokošinjcu s četiri nakostriješena i seksualno potentna pijetla, a realno i po životnom pravilu ima mjesta samo za jednog, stvorili su potpuni kaos. Uoči tri najteža mjeseca u borbi za opstanak u prvoj nogometnoj ligi, u klubu su rušenjem pa privremenim zadržavanjem jednog te istog trenera kreirali atmosferu nepovjerenja. Dezavuirali su trenera Jumića kojeg samo goli inat kao pogonsko gorivo može natjerati da preko svojih mogućnosti mobilizira unutarnjim i svim ostalim trvenjima opterećenu prvu ekipu.

Pojedinci koji upravljaju klubom tako da svatko od njih štiti svoju guzicu razotkrili su sramotnu klupsku golotinju. Uvlačenjem Pamića pa odustajanjem od njegovog angažmana pokazali su manipulativnost, rušenjem pa spašavanjem Jumića demonstrirali su nedosljednost, procjenjujući da je Pamić bolji od Jumića, a onda Jumić bolji od Pamića potvrdili su da ne znaju, ne razumiju i ne žele naučiti pravila ove igre i na terenu i ispod tribina, u klupskim prostorijama gdje se kreiraju strategije, ali i donose ključne poslovne odluke. Utakmice se ne dobivaju samo na prostoru 100 puta 70 metara. Bodovi se prije svega osvajaju kao rezultat dobro posloženog sustava u kojem svatko zna što mu je posao, kakva mu je nadležnost, a gdje je zona odgovornosti. Kad je tako nema izlike, nema igre skrivača i nema tog famoznog „starog iz Alavesa“ kojem tamo neki drugi sugeriraju ovo ili ono, pa dok zapovijed dođe do Pule promjeni se koji zarez ili točka i ona dobije sasvim drugi smisao.

Nekako se, na prvu, čini da su pravi gubitnici i direktne žrtve ove loše pokeraške igre na rasklimanom stolu s četvoricom klupskih gamblera čiji su ulozi veliki jer se igraju tuđom poviješću, sudbinom i reputacijom, samo dva, u priči najpozitivnija lika - Danijel Jumić i Igor Pamić. Ostali protagonisti ove sramotne trakavice s mobitelima užarenim besmislenim pozivima na razne nogometne adrese u Španjolskoj i u Zagrebu kukavički su skriveni iza neprobojnog zida šutnje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini