PIŠE ROBERT FRANK

Uređivanje bikini zone, skidanje dlačica i čišćenje apartmana za ovu je državu važnije od operacije na srcu. Plenković tome mora stati na kraj

Robert Frank (Snimio Milivoj Mijošek)

Robert Frank (Snimio Milivoj Mijošek)


Samo po sebi nameće se pitanje je li sve u redu s društvom i državom u kojima plaće keramičara bez problema dosežu i 3.000 eura neto. Istodobno cijena umjetnih obrva, u tom istom društvu i toj istoj državi, nije manja od 250 eura, trajni lak na noktima, čiji je vijek trajanja do tri tjedna, dođe i do 30 eura, dok se depilacija u trajanju od 45 minuta, u istom tom društvu i istoj toj državi, plaća 25 eura, muško šišanje vrijedi oko 13 eura za kvarat ure posla, a pramenovi duge kose sa šišanjem i feniranjem oko 100 eura. Ambicioznoj kozmetičarki, kad sve skupa zbroji pa oduzme, te pritom ne izlista poneki račun, a primatelj usluge zažmiri na oba oka slušajući milozvučno - "može bez računa i PDV-a pa će biti jeftinije" - mjesečno može ostati koliko i vrhunskom liječniku, ili dvostruko, možda i trostruko više nego medicinskoj sestri.

Sve popularnije zanimanje kozmetičara, bez zavaravanja, ne iziskuje previše znanja. Više je riječ o spretnosti i prolasku tečajeva. No, "biti kozmetičar" postaje, očito, isplativo i profitabilno, isto kao što će to ovog ljeta, isplativo i profitabilno, biti čišćenje apartmana ili kuća za odmor. Cijena sata kretat će se oko 15 eura ili stotinjak kuna. Dnevno se tako može zaraditi i do 100 eura pa puta 25 radnih dana…

Zakašnjela dijagnoza je smrtonosna

Naprosto, možda je došao trenutak da radna mjesta i zanimanja sa slabijom stručnom spremom postanu plaćenija od onih za koja su potrebna veća i šira znanja. Tko, uostalom, osim nepisanog društvenog ugovora i logike funkcioniranja u zajednici, s neformalnom podjelom na važnije i manje važne poslove, može zabraniti da fizički rad ne smije biti plaćeniji od intelektualno zahtjevnijeg i vrjednijeg.

Takva je situacija zbog poremećaja sustava vrijednosti, ipak, određeni problem. Kao što je još veći i ozbiljniji problem, koji ruši stupove stabilnosti tog istog sustava i njegove jednakosti, javna tajna da se puno toga iz sfere raznih kozmetičkih i sličnih poslova, kao i onih u sferi (malih) građevinskih obrta, po suludo visokim cijenama odrađuje na crno, bez plaćanja poreza.

To, naravno, ima svoju širu i dublju posljedicu: neplaćanjem poreza ne samo da se potiče neravnopravna tržišna utakmica, već se zakidanjem države za ono što joj pripada kroz porezni prihod u konačnici uskraćuju prava na adekvatnu i zasluženu plaću onima koji su proračunski korisnici. Poput, recimo, već navedenih medicinskih sestara za čije povećanje plaća nikada nema dovoljno novaca. A nema jer, među ostalim, netko tim požrtvovnim ženama, koje odraslima neovisno o dobi i spolu mijenjaju pelene, čiste guzice i služe kao rame za plakanje te daju utjehu uoči i nakon teških, neizvjesnih operacija, uskraćuje nešto što im pripada.

Taj „netko“ ili „neki“   uskraćuju proračun za svoja davanja, i novac se, razumljivo, ne slijeva tamo gdje bi trebao – na platnu listu dominantno žena i ponekog muškarca koji se na svojim odjelima narade kao mazge. Država iz nepoznatih razloga tolerira utaju poreza, umjesto da inspekcijskim nadzorima sve koji ostvaruju prihode natjera na njihovo prijavljivanje i plaćanje obveza. Nažalost, nije tako. I zato je razumljivo da dolazi do kolapsa u zdravstvu. Recentni događaji u Općoj bolnici Pula, odakle kao s Titanica bježe i doktori i sestre, zbog čega će se smanjiti razina zdravstvene zaštite i dodatno produžiti liste čekanja s nesagledivim posljedicama na zdravlje pacijenata, krajnji su pokazatelj trulosti i nepravednosti u kojoj država propušta naplatiti ono što joj pripada, zakidajući pritom medicinske sestre za primjerenije plaće, ali i svoje građane, među njima, apsurdno, i utajivače poreza, za kvalitetnu i brzu medicinsku uslugu. A zakašnjela dijagnoza, kao posljedica (pre)dugog čekanja na pregled, do čega dolazi zbog deficita bolničkog kadra, isto je smrtonosna i za platiše i za utajivače poreza.

Suma sumarum, dopuštajući porezne utaje ispada kako država bolje tretira i društveno svrsishodnijim smatra estetsko održavanje trepavica i obrvi, punjenje usana i obraza botoksom, skidanje dlaka s ruku i nogu te dlačica na području bikini zone, nego posao medicinskih sestara i liječnika čija se ozbiljnost i odgovornost doista ne mogu i ne smiju, pa ni po pitanju plaća, stavljati u isti kontekst s predstavnicima kulture površnosti i umjetne ljepote.

Svaka roba ima svog kupca

Više se danas plaća i očito više danas vrijedi uređivanje kože na tijelu mlade djevojke koja će napirlitana poći za kakvom jeftinom cajkaškom zabavom, nego operacija srca, glave ili skidanje dojke, što sa sobom nosi velike rizike i zahtijeva gomilu znanja, iskustva i specijalizacija usvajanih u gotovo 20-godišnjoj pripremi za taj posao. Valjda je jasno koji su od ovih poslova precijenjeni, a koji podcijenjeni.

No, bilo bi pogrešno, neumjesno i diskriminirajuće zahtijevati, tražiti i očekivati da kozmetičari moraju, po svaku cijenu, zarađivati manje od liječnika ili medicinskih sestara. Ako im i bezobrazno visoke cijene prolaze na tržištu, onda znači da imaju svoje konzumente spremne tu uslugu plaćati koliko im se kaže. Tržište, dakle, samo regulira odnose i cijenu. I to je, barem nekim dijelom, u redu. No, zato nije pogrešno, neumjesno ni diskriminirajuće tražiti da prijavljuju sav promet i plaćaju poreze. To im je obaveza čijim izbjegavanjem ispunjavanja moraju biti adekvatno sankcionirani. Stvari će se onda, same po sebi, početi slagati.

No, još jedan primjer treba navesti kao hendikep zbog nedostatka proračunskih sredstava. To je broj policajaca na cesti, konkretno u ophodnji, zbog čega javna sigurnost sigurno nije na priželjkivanoj razini. Cilj je da (večernje/noćno) prisutstvo policajaca odvrati potencijalne počinitelje prekršajnih ili kaznenih djela, posebno radi zaštite malodobne djece. No ni za policajce nema dovoljno novaca, jer se proračun ne puni onako kako bi trebao. Cijeli pravosudni aparat - od policajaca i državnog odvjetništva pa sve do USKOK-a i PNUSKOK-a koji obavljaju veliki posao - bio bi efikasniji kad bi zaposlenici u tom sektoru bili primjerenije i poštenije plaćeni.

No, zato kozmetičari, frizeri i brojni mali obrti naslonjenu na građevinu, svi oni koji „zaboravljaju“ izdavati račune, moraju početi s praksom koju izbjegavaju – prijavi promet i plati porez! Isto, uskoro, promjenom zakona slijedi i iznajmljivačima.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum