PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Jedna od njih, žena s roza vrpcom

Vjerujem da gotovo i nema osobe koja ne poznaje ili nije poznavala ženu koja se borila ili se bori s ovom bolešću. One je, svaka na svoj način i u svojim životnim okolnostima, proživljavaju, a mnoge od njih i preživljavaju boreći se istovremeno s neopisivim strahom i neizvjesnošću, ali i najvećim nadanjima i težnjama. Ali nikada ne znamo što netko nosi ispod košulje

Ilustracija / Helena Mostarkić Gobbo

Ilustracija / Helena Mostarkić Gobbo


Ujutro se probudiš, proživiš svoje uobičajene male ili velike rituale. Možda popiješ kavu, možda zapališ cigaretu prije šminkanja. Možda se i ne šminkaš, jer ti se ruž lijepi za cigaretu i ostavlja otisak na šalici, ili voliš biti prirodna, nebitno. Možda i nemaš nikakve rituale.

Možda si se probudila sama, možda s nekim koga voliš ili ni ne voliš više, možda si probudila dijete ili djecu, ili je tebe probudio pas, mačka ili kakav drugi ljubimac, možda suprug, ljubavnik ili netko prolazan za koga nisi rezervirala nikakve osjećaje, a možda samo budilica koja ti je prekinula san u najljepšem trenutku. Ali budna si. Ovo je novi dan koji traži svoja odrađivanja.

Obući ćeš se, počešljati, otići na posao pješke, javnim prijevozom, ili ćeš u automobilu čekati da se izmijene boje na semaforu. Pritom ćeš, kao i svakoga jutra, paziti da ne bude kašnjenja, da budeš ljubazna prema svima, da sve prođe bez prevelikog stresa i da nakon posla na vrijeme pokupiš dijete ili djecu iz vrtića, škole ili treninga, ili jednostavno nikoga ne pokupiš. Onako kako ti je već život posložen.

Vrlo brzo past će mrak i shvatit ćeš da ti je još jedan dan uspio proletjeti, a nisi odgovorila na sve poruke, a niti ih pročitala, niti si izglačala košulju za nenadani sastanak koji je iskrsnuo za sutra. Možda nisi ni jela, ali nisi stigla niti razmišljati o hrani, a ni osjetiti glad, a sad se čini i prekasno za obrok. Sutra ćeš ionako sve ispočetka, uz jedan sastanak više. Gledaš na sat u nadi da ćeš večeras ranije otići u krevet da bi odspavala tih dvadeset minuta više. Još samo tuš i odlazak na spavanje.

Prokleta kvržica

Ali običan dodir na jednu malu kvržicu ispod pazuha dovoljan je da ti u tijelu nastane ni manje ni više nego potpuna erupcija emocija; vrućina koja udara direktno u glavu, širi oči, ubrzava otkucaje srca i postavlja bezbroj pitanja, ali uglavnom ona najčešća - otkud, kako, zašto, ali i ono glavno koje magli vid: što sad?!

U trenutku kada osjetiš sve gore navedeno, događa se zanimljiva stvar. Nešto poput kante ledene vode koja te osvješćuje u jednoj jedinoj sekundi i u istoj toj sekundi pokreće preslagivanje liste životnih prioriteta. Kad ljudi kažu da im se u jednom trenutku sruši svijet, vjerojatno misle, između ostaloga i na taj trenutak: ostaješ pred ogledalom, doslovno i preneseno ogoljena, malena poput proklete kvržice koja ti je maloprije bila među prstima, a zatim trčiš po stanu ili kući ne mareći što na sebi nosiš samo pjenu za tuširanje, jer te odjednom, zbog kugle koja ti pritišće želudac, za više ništa te nije briga i više ništa ne vidiš od suza. Da, sada ti je jasno da smo svi po redu kukavice kada je o nama riječ, iako si možda još nedavno tješila prijateljicu ili sestru, i ne pomišljajući da se i tebi može dogoditi isto. Pobjegla si iz kupaonice koja je postala mjesto otkrića dosad nepoznatog straha, aktivirajući onaj, od vremena špiljskih ljudi najizraženiji mogući nagon - za preživljavanjem.

Prema registru za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i podacima pojavnosti raka za 2019. godinu, statistika pokazuje da je te godine u našoj zemlji od raka oboljelo 25.352 osobe. Od ukupnog broja oboljelih od karcinoma, njih 13.344 je izgubilo bitku s bolešću, a radi se o 7.728 muškaraca i 5.616 žena. Kod 25 posto žena oboljelih od raka radi se upravo o raku dojke.

U Istri se već neko vrijeme brojka žena s rakom dojke kreće između 120 i 130 na godišnjoj razini. Uvelike je utješna činjenica da smrtnost s godinama opada, a preživljenje raste zajedno s kvalitetom života oboljelih. Onkolozi sustavno rade na tome da osobe s neizlječivom bolešću što duže ostanu u svojoj radnoj sredini, jer svaka integracija ima višestruke pozitivne učinke. Ukoliko se bolest otkrije na vrijeme, mogućnost za izlječenjem je ogromna, a ta činjenica itekako pobuđuje nadu i radost.  

Svaki dan je dan borbe

Jučer je obilježen Nacionalni dan borbe protiv raka dojke, no ovo nije bolest o kojoj treba govoriti samo u određenim prigodama, baš kao ni o drugim bolestima, pojavama i problemima koji su svakodnevno oko nas, zahtijevajući našu potpunu skrb, brigu i empatiju. Onome tko je u nekoj boli ili potrebi, svaki dan je dan borbe. I to one u kojoj oružje može biti samo nadljudska volja i želja za životom. Ona iskonska koja postoji u svima nama.

Vjerujem da gotovo i nema osobe koja ne poznaje ili nije poznavala ženu koja se borila ili se bori s ovom bolešću. One je, svaka na svoj način i u svojim životnim okolnostima, proživljavaju, a mnoge od njih i preživljavaju boreći se istovremeno s neopisivim strahom i neizvjesnošću, ali i najvećim nadanjima i težnjama. Ali nikada ne znamo što netko nosi ispod košulje. Prijeki pogledi, sažaljenje i osude kojima smo najčešće skloni, nikome nisu potrebni. Potrebno je, a najčešće i dovoljno, pružiti ruku, zagrliti ili samo biti tu, makar i šutke.

Još stojiš pred zrcalom u ovu ludu večer? Plačeš, izbezumljena si? Bojiš se? Ako si jedna od njih, koliko god se čini da si poput glavnog lika u naslovu dječje knjige - sama na svijetu - vjeruj, ipak nisi sama. Ako si jedna od njih, budi najhrabrija što možeš. I nemoj samo reći da ćeš otići na pregled. Trči!

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater