Piše Milan Rakovac
Vergerije je bio svuda, sa svima i protiv svih
(Arhiva Glasa Istre)
Vergerije je bio svugdje, i svugdje gdje je bio bavio se svime, a to svugdje i sve prostiralo se Europom od seoca na slovenskom Krasu, do naložničkih brokata Venecije, žamora po univerzitetskim halama, dvorskim balovima, advokatskim uredima, galijama, vinogradima, prevratničkim skloništima, literarnim salonima, modnim sakristijama, seoskim kapelicama u kojima božji pastiri obljubljuju prljave djevice, strašnim ratovima za božja namjesništva na Zemlji, koralima i madrigalima gigantskih katedrala, paklensko bezočnim i strasnim pamfletima na stranicama tajno štampanih knjiga, i svugdje gdje sve vrvi od ambicija, spletki, poštenja, lupeštva, novca, sjaja, talenta, izdaje, vjernosti, hrabrosti, egoizma, altruizma, misionarstava i mesijanstava što se na krilima ludih konja u osmeroprežnim kočijama mahnito vrtlože Evropom...
Opsjena, opčinjenost, obuzetost. Tomizza kao da se susreo s još živim čovjekom iz daleke prošlosti, jer ti Vergerijevi europski tragovi rasuti posvuda bili su sjajno vidljivi, bezbrojni, očuvani. Fulvio Tomizza razumio je tada da je našao jednog od najvažnijih ljudi uopće ondašnje Evrope. Razumije se, bio je to zlatni rudnik, Fulvio je prekopao po arhivima i bibliotekama, čitao, prepisivao, kopirao dokumente,.., njegovi zapisi i autentični dokumenti rasli su do faraonskih dimenzija. Bezbroj stranica! Tako je Tomizza, uz materijal potreban mu za ovu knjigu, sakupio mnoštvo Vergerijevih tekstova, pisama, polemika, članaka, političkih i teoloških rasprava,.., zacijelo, sve što na svijetu od toga čudnoga čovjeka danas postoji, te će i to zacijelo jednom postati zasebna knjiga.
Kako bilo, isprva se pribojavajući da će mu možda, i nedostajati materijala o životu Vergerijevom, Fulvio Tomizza našao se odjednom u čudu - materijala je bilo i previše, mogao je napisati cijele biblioteke! Tako je, nekako, nastajao roman o "dobrom čovjeku iz Kopra" biskupu Pier Paolu Vergeriju.
Nekako uz to, sudbina Vergerijeva zacijelo je nagnala Tomizzu da napiše dvije knjige u jednoj. Prepoznavši neke osobne i neke povijesne podudarnosti u Kopru 16. i 20. stoljeća, Tomizza se nakanio literarno povezati ta dva doba, proživjevši dobrim dijelom života upravo u protuslovljima talijansko-jugoslavenskih borbi za Istru koje su se upravo u Kopru vrlo žestoko sabijale,.., vrativši se kroz zabilježeno gotovo tjelesno u isti Kopar prije četiri stoljeća, u istu Istru gdje krišom djeluju pristalice reformacije i žestoko hara inkvizicijska protureformacija...
Tako su i zato su nastale najljepše stranice "ispovjedne proze" Fulvia Tomizze, najljepše, držim, stranice uopće toga marljivog i plodnog pisca na kojima on nadahnuto, raskošnom stilistikom, sočnom i točnom rečenicom sažima sve bitno što se zbilo u Kopru, prvih godina poslije drugog svjetskog rata, kroz sugestivnu romansijersku sintezu kakvoj težimo, jasno, svi koji se tim poslom bavimo, kakvu, pak, nitko od nas, bojim se, nije imao sreće doseći, hoću reći, nitko od nas s tih naših sjevernojadranskih i pograničnih strana - ni Svevo, ni Fausta Cialente, ni Alojz Rebula, ni Gambini (da ostanem, ipak, u "tršćanskom krugu"), niti sam Tomizza u drugim svojim knjigama.
Ujedno, bujnu tu poetiziranu prozu Tomizza je, još, divotno zasladio krajnje ju subjektivizirajući potresnim iskazom o vlastitoj raskalanoj sudbini. Jer mladoga Tomizzu tada opčinjava surova pravičnost i djevičanska čistoća slavenske biblijski osvetničke revolucije. Opčinjava i privlači, više upravo svojom naivnošću, nego time što joj i sam etnički dijelom pripada,., iako se ona, ta veličajna i okrutna socijalna preobrazba "nišćih", surovo i bez stvarnog razloga obara i na njegovu obitelj pretvarajući oca mu u "narodnog neprijatelja".
Unatoč tome, unatoč i svemu ostalome što njegove prijatelje, suseljane, prijatelje iz školskih klupa pretvara u ogorčene protivnike tog povijesnog preokreta, mladi Fulvio Tomizza srcem i dugom osjeća opću pravednost dramatične te "calade" barbarske u istarske, venetski gradiće, i on joj iskreno pristupa, iako ona sa sumnjičenjem prihvaća takve pristalice, pa tako i njega samoga.
*Nastavak u sljedećem broju
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
