piše zlatko crnčec
SDP opet na prekretnici
(Foto Davor Kovačević)
Zoran Milanović pet je puta vodio SDP na parlamentarnim izborima. I čak četiri puta izgubio. Onaj puta kada je pobijedio, bilo je to krajem 2011., kada je HDZ imao predsjednika u zatvoru, a u poštanskom sandučiću optužnicu kao pravna osoba. Situacija je bila dakle takva da čak ni SDP nije mogao izgubiti. S druge pak strane, Milanović se dva puta kandidirao za predsjednika Republike i oba puta više nego uvjerljivo pobijedio. Posebno je bila nadmoćna ova zadnja pobjeda kada je u drugom krugu dobio čak 75 posto glasova. A samo nešto više od šest mjeseci ranije, vodeći SDP na parlamentarnim izborima treći je puta bio uvjerljivo poražen od HDZ-a koji je vodio Andrej Plenković. Već ovako odokativno gledano, jasno se vidi da Milanović pobjeđuje samo onda kada birači glasuju osobno za njega. A gubi kada za sobom vuče SDP.
Ova je stranka na posljednjim lokalnim izborima izgubila Rijeku u kojoj je pobijedila čak i 1990., na prvim izborima nakon uvođenja demokracije. I vladala ovim gradom sljedećih 35 godina. Do prije nekoliko dana. Sve je o tome što se u riječkom SDP-u događalo zadnjih godinu dana već više nego detaljno analizirano. Tako da se tu ne treba ponavljati. Vidjet će se u sljedećih desetak dana je li SDP spreman i je li uopće sposoban pokušati sanirati ovu situaciju. Postoji prostor i za to, samo je pitanje imaju li u ovoj stranci smisla za elementarnu političku taktiku ili ne.
Slavonija je posebna priča. Tu HDZ i druge desne stranke i kandidati malo je reći uvjerljivo dominiraju. SDP-ovci se hvale da su u Osječko-baranjskoj županiji dobili 83 posto glasova više nego prije četiri godine. U Vukovarskoj 92 posto više. Ali to je kao da se netko hvali da je danas igrajući sportsku prognozu pogodio šest od deset parova, te da je to porast od 50 posto u odnosu na dan ranije kada ih je pogodio samo tri od deset. A stvar je u tome da je oba puta izgubio uloženi novac. Tako je i SDP izgubio i ove izbore iako je dobio više glasova nego prije četiri godine. U obje ih je županije HDZ pomeo. I onda i sada.
Zagreb je još tužnija saga od slavonske. Otkad je Milan Bandić prije 15 godina napustio SDP da se u njega nikada ne vrati, stranka u Zagrebu glavinja od jednog lošeg poteza do drugog katastrofalnog. Spali su na kraju na to da za rukav moraju vući jednu skupinu aktivista da ih spasi od još jedne sramote. U Zagrebu je napravljeno više ludosti čak i od Rijeke.
Uglavnom, u medijima su se već pojavile naslovnice koje govore o tome da SDP više nije ni najjača oporbena stranka. Što je naravno daleko od istine. SDP jest i dalje uvjerljivo druga najjača stranka u zemlji. Ali prva nije. I to sada već više od deset godina. Puno je razloga za to. Puno stvari koje SDP radi bespotrebno iritira dio birača koji bi mogli glasati za njih. Kao na primjer propala ideologija.
Nije Kristina Ikić Baniček katastrofalno izgubila u Sisku samo zato što je njen protukandidat super iskoristio činjenicu da je kao državni tajnik bio aktivan u obnovi tog kraja. Ili, okej je baviti se pravima manjina – seksualnim, nacionalnim i svim drugim, ali je loše kada se tu zaboravlja većina. Ne nacionalna, nego građanska. SDP je postao, pitanje je li ikad i bio nešto drugo, dekadentna stranka lijevog centra kojoj je naprosto ispod časti baviti se manje obrazovanima i loše plaćenima, već birače traži gotovo samo među obrazovanim pripadnicima takozvane srednje klase. Da se nekakav dvadesetogodišnji metalski radnik danas poželi učlaniti, veliko je pitanje bi li ga uopće primili. Najvjerojatnije ne bi. Poslali bi ga u Domovinski pokret. Problem je i kadrovska politika.
Međutim, nogometnim rječnikom rečeno, SDP i dalje ponajviše ovisi sam o sebi. Gubitak Rijeke nije kraj svijeta. Napravljen je veliki napredak u Istri. U igri je čak i funkcija župana u jednoj dalmatinskoj županiji. U SDP-u ima i ljudskog potencijala za oporavak stranke. Ako konačno shvate gdje griješe, na sljedećim parlamentarnim izborima 2028. mogli bi konačno postati stranka koja više neće biti uteg Milanoviću. Ili, uostalom, Hajdaš Dončiću koji ima tri godine da kreira situaciju u kojoj bi Hrvatska imala tri, a ne kao sada samo dvije dominantne političke osobnosti. Ali to je već jedna druga priča.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
