(Arhiva Glasa Istre/Davor Kovačević)
Hrvatska udruga poslodavaca i Hrvatska gospodarska komora ponovo pokušavaju otvoriti pitanje cijene električne energije koju plaća industrija, a koja je viša od one koju plaćaju kućanstva jer to, kažu, na Zapadu nije slučaj. U razvijenim zemljama industrija zaista plaća manju cijenu električne energije od kućanstava jer je priča postavljena tako da će poduzeća zbog manjih troškova za struju ostvariti veću zaradu i dati radnicima veće plaće kojima će ti isti radnici bez problema onda podmirivati mjesečne račune za struju po višim tarifama za kućanstva. To možda prolazi u razvijenim zemljama, a kod nas nijednoj vladi ne pada na pamet napraviti takvo nešto iz straha da ne bi izgubila izbore. Štoviše, cijena struje za kućanstva je stalno pod nekakvim subvencijama kako bi se ublažili inflatorni udari. Za neke je riječ o socijalnoj mjeri, a za druge o demagoškoj jer vladajući time kupuju socijalni mir. Ili osiguravaju pobjedu na idućim izborima.
No, zbog energetske krize uzrokovane ruskom agresijom na Ukrajinu, cijena struje za industriju je u cijeloj Europskoj uniji zadnjih godina povišena, odnosno veća je nego u Sjedinjenim Državama i Aziji, što bi moglo rezultirati deindustrijalizacijom i preseljenjem pogona izvan EU-a, upozoravaju gospodarstvenici. Možda je u razvijenijim članicama sazrelo vrijeme da se propitkuje cijena struje za industriju, no u Hrvatskoj možda još nije. Naime, unatoč Vladinim subvencijama i činjenici da nam je cijena struje niska u europskim okvirima, u odnosu na hrvatske plaće je i dalje visoka jer je prosječna hvatska plaća za 50 posto niža od europskog prosjeka. Ekonomski analitičar Ljubo Jurčić je objasnio da cijene energenata u Hrvatskoj nisu problem, nego cijene drugih proizvoda na koje moramo trošiti plaću. A kad plaću potrošimo na inflatorne cijene svega ostalog, onda nam i snižena, odnosno subvencionirana cijena energije ispada skupa. Prema zadnjim raspoloživim podacima Eurostata, čak 72,4 posto mjesečnih prihoda prosječna obitelj troši na osnovne životne potrebe, među koje spadaju i troškovi režija, što nas svrstava na visoko drugo mjesto u EU-u, odmah iza Grka koji na osnovne potrebe mjesečno potroše čak 75,4 posto mjesečne zarade. Stoga i najmanje poskupljenje struje itekako utječe na mjesečne budžete hrvatskih kućanstava.
Ipak treba istaknuti da ni udruga poslodavaca ni Komora ne traže da se industriji smanji cijena električne energije, a kućanstvima poveća. U stvari, cijenu električne energije za kućanstva gotovo da i ne spominju, nego upozoravaju da industrija snosi sav rizik rasta cijene na međunarodnom tržištu, odnosno da nikakvim mehanizmom nije zaštićena od takvih šokova. No, ni u razvijenim članicama EU-a još ne znaju kako doskočiti tom problemu. HUP navodi primjer Njemačke, a HGK Slovenije i radi se o kompliciranim modelima koji nisu slični, ali se pozivaju na europske mehanizme državnih potpora za čistu industriju ili kompenzaciju troškova emisije CO2 u cijeni električne energije, dok naše gospodarske asocijacije traže i administrativno rasterećenje poput smanjenja mrežnih naknada i naknada za obnovljive izvore energije koje su, budimo iskreni, također razlog povišenih cijena električne energije u EU-u.
Cijena struje u Hrvatskoj godinama nije na dnevnom redu, kao ni potreba za hitnom obnovom dotrajale nam elektroenergetske mreže, na što ćemo u idućem razdoblju prema procjeni HUP-a trebati uložiti čak 33,8 milijardi eura jer je za više od 50 posto električne infrastrukture istekao rok trajanja, više od 60 posto duljine dalekovoda je starije od 40 godina, a Vlada je do 2030. za obnovu mreže osigurala tek 10,8 milijardi. Zbog zastarjelosti elektroenergetske mreže Hrvatsku se ubraja u europske zemlje s izraženim infrastrukturnim deficitom, gubici u prijenosu i distribuciji struje su veći nego što bi trebali biti, povećana proizvodnja iz obnovljivih izvora energije mrežu čini nestabilnom, sustav je zbog dotrajalosti podložan ekstremnim vremenskim uvjetima koji mogu izazvati ozbiljne probleme u opskrbi, a spašava nas to što smo dobro povezani s mrežama susjednih zemalja. S ovakvim stanjem nacionalne elektromreže teško je očekivati ikakva pojeftinjenja struje, kako industriji, tako i kućanstvima.