PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ

1001 NEDJELJA: Pijanac je prestao pišati, ali ništa nije spremio u hlače već tako stoji pod spomenikom, kao da provjetrava taj dio tijela. I nastavlja recitaciju

Lelujavo, ali ponosno stoji pod spomenikom nekog siromaha koji je imao tu nesreću da ga nakon smrti uzmu na zub pa ga kao spominju zbog nekih djela, postignuća, hrabrosti i sličnih tričarija, iako on odavno nikakve veze s time nema, sve pojela prašina, samo slova ostala otisnuta u knjigama koje nitko ni ne čita. I piša. Pijanac. Piša baš po nogama tog siromaha

Bojan Žižović

Bojan Žižović


Gdje smo ono stali. Dakle, pijanac jezik izvadio na ciču zimu i oblizuje se, i svi ga gadljivo gledaju dok jezikom paluca po svom odvratnom, izbrazdanom licu u koje je uplovila neka ljubičasta rijeka i za sobom pustila tanke rukavce po kojima plove modri brodovi puni tereta zbog kojeg se stalno prevrću i tonu u nutrinu tog jadnog bića. A on lelujavo, ali ponosno stoji pod spomenikom nekog siromaha koji je imao tu nesreću da ga nakon smrti uzmu na zub pa ga kao spominju zbog nekih djela, postignuća, hrabrosti i sličnih tričarija, iako on odavno nikakve veze s time nema, sve pojela prašina, samo slova ostala otisnuta u knjigama koje nitko ni ne čita. I piša. Pijanac. Piša baš po nogama tog siromaha. Ljudi se snebivaju, gledaju ga s pristojne distance, neki možda i bliže od toga, a neki bogme i dalje, i prekrivaju djeci oči, a nemaju ni što prekrivati jer djeca gledaju u suprotnom pravcu, tamo gdje je prodavač ušećerenih crvenih jabuka koji kao da im je rođena majka, kao da je bog s crvenim rogovima na tankim drvenim štapićima. I recitira pijanac. Nekog svima neznanog pjesnika. Uglavnom na ruskom. Barem tako kaže jedan čovjek koji tvrdi da je studirao ruski, ne zna se je li i završio, ali siguran je da je riječ o ruskom.

Abičnaja stoka

- Ionako su svi ti ruski pjesnici pijanci, konstatira taj rusist.

- Kako to mislite, uvaženi gospodine? Jeste li vi to možda studirali rusku poeziju ili tako proizvoljno govorite, upita ga znatiželjna gospođa koja je djetetu držala ruku u visini očiju, ali zapravo na tjemenu, jer dijete se već okrenulo prema ušećerenim jabukama.

- Malo je reći studirao, draga gospođo, ja sam vam znao napamet sve pjesme, ne samo tih poznatih pjesnika, već i onih manje poznatih. Recimo, vi sigurno ne znate za…

- Znam, kako ne bih znala, prekide ga gospođa.

A pijanac prestao pišati, ali ništa nije spremio u hlače već tako stoji pod spomenikom, kao da provjetrava taj dio tijela. I nastavlja recitaciju, obraća se čas spomeniku, čas ljudima na pristojnoj distanci, ali i onim što su bliže i dalje, nikoga on ne zaobilazi.

- Ne razumijem kako vi kao rusist možete reći da su svi ruski pjesnici pijanci, nastavila je gospođa razgovor.

- Uvažena gospođo, naravno da jesu. Pa što bi drugo bili? Možete li vi zamisliti da netko cijeli život piše pjesme i pritom ne pije? Mislim, piše pjesme, ne romane, ne priče, već pjesme, obične pjesmuljke.

- Oh, oh, oh, pa nije baš tako, gospodine. Duše su to, gospodine, nemirne duše.

- Naivno je to malo, uvaženo gospođo, to da je tu riječ o dušama, i još k tome nemirnima. Ne, ne, to je sve stoka, uvažena gospođo.

- Jako ste grubi, gospodine. Rekla bih da ste prilično površni, čak i banalni.

- O ne, uvažena gospođo, nikako, nikako, ni ka ko. Ja vam to iz iskustva, znanje je to, a ne naklapanje. Studirao sam, čitao, znam. Abičnaja stoka.

Pijanac je i dalje recitirao, ali sada je krenuo penjati se po spomeniku, penje se siromahu po nogama, pa ih miriše, liže, pljuje po njima, onda mu sjeda u krilo, pa i tamo miriše, liže, pljuje, zatim se hvata za grudi, stišće bradavicu, hoće je iščupati.

- Mislim da je pri kraju pjesme, kaže rusist.

- Jeste li sigurni, meni se čini da je tek počeo. Ne znam znate li za one poemu bez kraja…, govori gospođa.

- Naravno, naravno, ali nije to ta. Ova je kraća.

Pijanac je već na glavi siromaha, čupa ga za lokne koje kao da lepršaju u smjeru suprotnom od bure, ljubi mu uši, viče u njih, gura drveni štapić unutra.

- Da, da, samo što nije kraj, kaže rusist.

- Ne, ne, mislim da niste u pravu, kaže gospođa.

- Ne možete tako, uvažena gospođo, ipak sam ja studirao ruski.

Mumlja na ruskom

- Vjerujem ja u tu vašu tvrdnju da ste studirali ruski, ali ne vidim kakve to veze ima s ovim događajem. Naime, vi ste samo konstatirali da on recitira na ruskom, iako ni to nije potpuno sigurno, ali niste rekli čije stihove izgovara.

- Uvažena gospođo, kako da znam čiji su stihovi kad on samo mumlja, na ruskom, ali mumlja?

Pijanac je zajahao glavu siromaha, a na vrhu sve bijelo, i nije zbog snijega, jer snijeg nije pao godinama, bit će da je od ptica. Valjda zato pijanac širi ruke prema nebu, kao da psuje one iznad sebe. I onda pada, kratko, ali pada u podnožje spomenika, tamo odakle je i krenuo. I odmah skače na noge i opet se oblizuje, i svi ga gadljivo gledaju dok jezikom paluca po svom odvratnom, izbrazdanom licu u koje je uplovila neka ljubičasta rijeka i za sobom pustila tanke rukavce po kojima plove modri brodovi puni tereta zbog kojeg se stalno prevrću i tonu u nutrinu tog jadnog bića.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum