Piše Robert Matteoni

METRO PULA: Uskrsna danska priča Puli

Ilustracija

Ilustracija


Uskrsni su blagdani. Trebali bismo biti zadovoljniji, opušteniji, barem malo sretniji nego inače u krugu svojih obitelji, rodbine, prijatelja, poznanika. Kao pojedinci i kao društvo. Doživljaj emocija je individualna stvar. Zato mi se čini kako institucije unutar UN-a definiraju poredak zemalja u kontekstu Sreće. Već pet godina ljudi najsretnije žive u Finskoj i Skandinaviji. Među prvih deset su i Danska, Švedska, Norveška, uz još Island, Nizozemsku, Njemačku…

Hrvatska se malo popravila, od lanjskog 60. došla na 47. mjesto. Osnovni kriteriji su društveno blagostanje (standard), razina korupcije, obrazovanje, ravnoteža radnog i privatnog života, BDP po glavi stanovnika. Kako bismo barem s načelne strane mogli uvidjeti kako su to konkretnije organizirani oni koji se osjećaju sretnijima uzeo sam prigodni primjer Danske. Naravno da je teško uspoređivati visoko razvijenu i vrlo kvalitetno uređenu državu sa stanjem Hrvatske, ali neka nam uz sportsko-nogometu priču posluži tek za unutarnje promišljanje što to oni gore na hladnijem sjeveru Europe mogu, a da mi na toplijem Mediteranu ne bismo mogli.

U tridesetak godina praćenja hrvatskih klubova i reprezentacije imao sam mnoštvo puta prilike doživjeti navijače iz Danske. Prvi je to puta bilo na EURO-u 96, gdje su branili titulu osvojenu 4 godine prije u Švedskoj. Tamo nisu niti trebali biti, jer je Jugoslavija bila ispred u kvalifikacijama, no diskvalifikacijom iste, pozvana je Danska. Veći dio reprezentativaca je bio već na ljetovanju, neki su došli na okupljanje pred put, neki su ostali na godišnjem. I požalili jer je Danska osvojila naslov prvaka! Oni kažu da je temelj te senzacije upravo u mentalitetu. Sport im je zabava i društveni plus pa u svakoj varijanti rezultata, taj se doživljaj ne mijenja. Rasterećenost povijesnih utakmica i događaja, u odnosu na naše dramatike.

U Sheffieldu na EURO-u igralo se na najstarijem stadionu (1855.) svijeta, koji ugošćava profesionalni nogomet. Od 1966. do 2006. adaptiran je u 6 navrata i prima 33 tisuće ljudi. U dvoboju sa Hrvatima Danaca je bilo višestruko više. Na istočnoj i dijelu južne tribine stršilo je jedinstveno mnoštvo u crvenim dresovima. Vizura senzacionalna, navijanje skladno i pozitivno. No, na terenu nije bilo ravnoteže. Bila je to prva velika pobjeda Hrvatske, obilježena fantastičnim lobom Davora Šukera za ukupnih 3:0. Gol je postigao Peteru Schmeichelu, ponajboljem svjetskom vrataru toga doba, koji nas je kasnije "zadužio" u kvalifikacijskoj grupi za SP 98'. Iako Danskoj nije trebalo u Grčkoj, a nama je bilo od presudne važnosti, Schmeichel je čudesno branio i ispriječio se Grcima da nas preteknu. I da kasnije ostanemo bez bronce. Stvar mentaliteta im je da budu pošteni i daju maksimum. Iako je bilo neke "gospode" iz kvote HNS-a koji su Dancima u Sheffieldu euforično pokazivali i "bosanski grb".

Nakon utakmice u Sheffieldu, navijači Danske, stari i mladi, žene i muškarci, obitelji, mirno su se razilazili, a nakon što su pljeskom ispratili svoje u porazu, a naše za pobjedu.

Kad sve skupa povežete u susretima i doživljajima "ljudi od krvi i mesa" iz Danske s temom o najsretnijima, možeš tu realnost i izvorište sreće konkretnije vrednovati. Nije to neka znanost.

Danska je zemlja sličnih dimenzija kao Hrvatska, ali tamo raste broj stanovništva kontinuirano, dok kod nas opada. Prije 30 godina bilo ih je za 400 tisuća, sada ih je skoro 2 milijuna više. Nije to samo zato jer im je veći BDP (53 - 30 tisuća dolara), kao što nije presudno da je klimatski nemjerljivo ugodnije u Hrvatskoj. Priroda je prema Hrvatskoj bila blagonaklonija. No, s organizacijom života Danci nam konkretno ukazuju kako više misle na boljitak i sreću svojih ljudi. I oni su imali do prije petnaestak godina skupu i problematičnu administrativnu podijeljenost, s 13 županija i 270 općina. Već je to bilo manje nego kod nas (20 Županija i preko 500 općina), ali Danska je 2007. reformirala administrativnu podjelu na 5 regija i smanjila broj općina na 98. Minimalan broj stanovnika jedne općine je 20 tisuća, ostale su udružene. Ta reforma je ubrzo dala uspješnije ekonomske i ine rezultate pa je dodatno osnažila standard svojih žitelja. Koji u prosjeku žive 80,8 godina (Hrvatska 71 (muški) i 78 (žene). Zanimljivo, uz manji vijek života naspram dužeg u Danskoj, Hrvatska je po dobi stanovništva starija, i jedna od najstarijih u svijetu.

Prije nepunih mjesec dana u razgovoru s Ivanom Prelecom doznao sam da postaje trener Vejle Boldkluba. Radi se o jednom od slavnijih danskih klubova, koji je do 1980. godine osvojio 5 državnih titula i 6 kupova, doguravši i do osmine finala Kupa prvaka. U tom klubu je slavu gradio i legendarni Alan Simonsen, Zlatna lopta 1977. godine, nastupali su i Gravesen (kasnije Real Madrid), Prebeg Larssen…

Sudbina modernog nogometa zadesila je i Vejle, pa je prevlast bogatijih klubova doprinijela da Vejle nije niti blizu vrha nego se posljednjih 20-ak godina seli na liniji Prva-Druga liga. Ivana Preleca su pozvali vlasnici kluba, od kojih je jedan Kinez, drugi Moldavac. Prelec je, da se podsjetimo, bio trener Istre 1961 od 1. srpnja 2019. do 14. kolovoza 2020. godine. Tada ga je smijenio notorni Sergio Fernandez, uz neke suflere u Hrvatskoj, jer je u medijima kritički o glavnom problemu Baska u Istri, sportskoj politici. Danas je slično i zato mislim da će aktualni trener Gonzalo Garcia imati slične posljedice statusa.

Prelec je gajio sličan nogomet kao Garcija, mlađi je 4 godine i baš je bio jako motiviran da u Puli učini iskorake svoje karijere, ali i Istrine svakodnevnice. Uz lošu selekciju kluba na rad struke i tada je negativno utjecalo neimanje trening terena, opća nezainteresiranost grada da stvori dobre uvjete i pozitivnije ozračje za napredak nogometa. Danas je sve možda i gore.

U Puli pamtimo da je Prelecova Istra igrala otvoreniji nogomet, ali i da mu se događalo da u posljednjim minutama izgubi već dobivene utakmice, odnosno bodove. Bilo je bizarnih situacija (suparnički golmani kao strijelci) i paničnih življenja posljednjih minuta.

U Vejleu, koji je prvi dio sezone (22 kola) završio na 11. mjestu, uz samo jedan bod osvojen na strani, i s općim otpisom prvoligaškog statusa, Prelec je startao pobjedom. Onda je remizirao na strani, pa kod kuće vodio protiv vodećeg u play off skupini 2:1. U sučevoj nadoknadi od 7 minuta, u koju je ušao bez ozlijeđenog kapetana Kolingera (najvišeg braniča), i isključenog veznjaka, momčad je izdržala do 6. minute. Tada je jedan od brojnih visokih ubačaja gostiju završen tako što je sudac dosudio kazneni udarac, iako je napadača lopta pogodila u ruku. Tako je Vejle izgubio dva boda. Bez 4 igrača odmah tri dana kasnije gostovao je kod Odensea, druge momčadi na tablici, i bilo je 1:1 do 93. minute. Tada su Prelecovi dobili pogodak i izgubili 1:2. Sad je ostanak bitno otežan, iako svi mediji ističu kako je u tri tjedna hrvatski trener potpuno promijenio momčad na bolje.

Poanta priče jest da se faktor sreće-nesreće nije promijenio za Preleca u sretnijoj Danskoj, ali jest doživljaj okoline. Kod nas je postalo predmet ismijavanja i omalovažavanja, u Vejleu mediji ističu peh, ali forsiraju tezu o optimističnijem nastavku jer se s Prelecom sve promijenilo na bolje.

Na stadion, koji je sličan Drosini, ali je potpuno natkriven, dolazi i dalje 5-6 tisuća ljudi, koji zdušno navijaju za svoj klub. U gradu koji je veličine Pule, s oko 50-ak tisuća ljudi, slične veličine općinskog teritorija (100-90 tisuća ljudi), nastavljaju surađivati s klubom na obogaćenju uvjeta, iako ima strane vlasnike i 77% stranaca u kadru. Kamp Vejlea, koji je na 5 minuta autom od centra grada, ima 8 travnjaka. Tamo treniraju seniori i omladinska škola. Postoji zgrada sa svim sadržajima, a Grad je s klubom dogovorio gradnju još jednog velikog objekta, kako bi se razdvojilo prvu momčad i dodatno obogatilo sadržaje škole nogometa. Prelec kaže da mu je po dolasku rečeno da se proba, ako može, ostvariti ostanak u Super ligi, ali da u slučaju pada idu dalje zajedno s planom B. To je selekcija momčadi za povratak u Super ligi unutar dvije sezone.

U sličnostima dvije stvarnosti, Vejlea i Pule, poanta je u doživljajima rezultata, sportskog razvoja, odnosa Grada prema klubu. U kojemu se mentalitetu dobrim djelom može i razumjeti izvorišta razlike u zadovoljstvu, ili nezadovoljstvu, stanovnika jedne sredine. Ta izvorišta nisu definirana razlikom u novcu, nego prije svega u logičnijem promišljanju svakodnevice društva, u korist stanovnika. Pragmatično, konkretno i bez znanstvenih teza kao pokriće nedjelovanja. Pa je i zato sport tamo tretiran u statusu pozitive kad su ulaganja u pitanju te "ravnopravan" a ne kao ovdje kod nas građanin drugog reda. 

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum