Kada se gledaju sve ove ideološke svađe i u Americi, čini se kao da ih je netko podmetnuo. Naravno, nikakvog dokaza za to nema, ali činjenica je da se američka sirotinja međusobno ubija oko apstrakcija, a da nema ni najmanje svijesti oko toga da jako puno njih živi strašno loše. A da će njihova djeca živjeti još lošije. A unuci još gore od djece. Svi svjetski kulturni i društveni trendovi započinju u Americi - od jazza, rocka, hipija do LGBTQ i wokea, pa je tako i Europa nakon pada komunizma prihvatila i američku temeljnu ideologiju. Tržište je sve. Svatko se mora pobrinuti za sebe. Kome to ne pođe za rukom, sam si je kriv. A najveću odgovornost za tu situaciju snose one političke snage koje su davno nastale kao produžena ruka sindikata ili kao njima bliske organizacije - američki demokrati, britanski laburisti, francuski socijalisti. Oni su prije par desetljeća temelj svojih političkih aktivnosti prebacili sa zaštite prava svih onih koji žive od svog rada prema skrbi o svim mogućim manjinama, od kojih su neke moguće i sami izmislili. I pritom zaboravili da su sve te manjina dio jedne većine, ljudi koji žive, i to sve lošije, isključivo od svog rada. Koji nemaju nikakvog kapitala da ga stave u funkciju svog preživljavanja. Pa smo tako bili svjedoci za vrijeme izborne kampanje u Americi kako se tamošnja sirotinja spremna međusobno pobiti oko toga treba li podržati Trumpa ili Kamalu. Iako je, gledajući s Mjeseca jasno da ne može biti jasnije, da je za bilo kojeg od njih to potpuno svejedno. I dalje će 14 sati dnevno raditi dva loše plaćena posla koji su njihova jedina nada da neće doslovno završiti na ulici.

Slična je situacija i u Hrvatskoj. Cijela se društvena rasprava vodi oko ideologije i povijesnih prijepora proizašlih iz zadnja dva rata. Naravno, normalno je to i očekivano u zemlji koja je prošla kroz agresiju i građanski rat. Ali ta je ideološka histerija ovog ljeta doživjela svoj vrhunac nakon dva Thompsonova koncerta, nakon čega su na društvenu scenu izmilili svi mogući egzibicionisti, ridikuli i radikali s lijeva i zdesna. I doveli do usijanja ideološke sukobe koji su u osnovi umjetni i bez konkretne podloge. Nije se na zagrebačkom hipodromu okupilo 500.000 uvjerenih ustaša, iako je i takvih nažalost tamo bilo. Niti su »Nosi se« i »Fališ« okupljanja onih koji bi uništili Hrvatsku samo da mogu. Iako je lako moguće tamo bilo i takvih. Ali stvar je u tome da su i jedna i druga događanja više medijski i politički konstrukt nego stvarna opasnost za bilo koga. Posebno nikakva opasnost nisu oni malobrojni sudionici dva ljevičarska festivala koji su se uspjeli ogrebati za nešto državnog i gradskog novca da organiziraju svoje evente. Na sreću, jedino nasilje koje se zaista dogodilo bilo je krkansko ponašanje dijela braniteljske populacije kada je udarena Melita Vrsaljko. Na svu sreću, ostale se prijetnje nisu ostvarile.

Američki mediji i politika već desetljećima pumpaju razne ideološke ratove. A kada se na to doda lako dostupno oružje, onda se događaju stvari kao što je ovo ubojstvo Charlieja Kirka. U trenutku dok se piše ovaj tekst, FBI je objavio fotografiju osumnjičenika, ali još uvijek ne i njegovo ime i prezime, i osnovne informacije o njemu. Ali sudeći po zrnatoj snimci, lako je moguće da se ovdje opet radi o nekom usamljenom vuku, psihički nestabilnoj osobi, koja je svoje osobne frustracije odlučila riješiti spašavanjem Amerike na način da likvidira osobu za koju su je uvjerili da je opasnost za demokraciju. Kada bi bilo mudrosti u Hrvatskoj, ovo u Americi moglo bi biti upozorenje u mnogima u Hrvatskoj da malo stanu na loptu. I onima s medijske i političke ljevice, među kojima ima i onih kojima se već desetljećima stalno ukazuje nekakva ustaška revolucija, a doživjet će penziju da je ne dočekaju. I onima s medijske i političke desnice koji bi najradije izbacili slovo J iz abecede. I koji u okupljanjima grupica samozvanih antifašista vide nekakav začetak nove komunističke revolucije koja će uskrisiti Jugoslaviju, a njih poslati na Bleiburg. Dajte, ljudi, razmislite malo. Netko bi vaše ludorije zaista mogao ozbiljni shvatiti. I izabrati sebi nekog svog hrvatskog Charlieja Kirka. A ako se to dogodi, i vi ćete za to biti odgovorni.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast