Piše Milan Rakovac

Oblak črnih tići

(Pexels/Arhiva Glasa istre)

(Pexels/Arhiva Glasa istre)


Važne su mi i intelektulano irelevantne koliko i povijesno bitne knjižice: Aldo Pizzagalli "Per l'italianita dei cognomi nella provincia di Trieste", ili službeni spis "Cognomi da restituire in forma Italiana secondo R.D.L. 10 gennaio 1926. N. 17"; u njemu su i prezimena koja imaju biti promijenjena iz Mattulich u Mattioli, te Matulich u Mattei. Familija Waltera Matulicha bila je pošteđena tog onomastičkog privilegija, ali mnoge nisu.

Jer, do povijesne amnestije i abolicije nećemo nikada doći povijesnom amnezijom. A ona je, zbog relativiziranja i politikantskog intrigantstva (u politici znanosti, umjetnosti, medijima) na obje obale Jadrana, ona, to jest historijska amnezija, najjače oružje koje prošlost održava u životu kao sam život. I tako truje život našim potomcima...

Danas dvije - tri riječi o dvoje umjetnika; Boris Pahor i Patty Pravo. Ma cossa ga de far lori due insieme? Jer da bih njok žalosti zbog Pahorovih riječi progutao, morao bih cijelu noć slušati samo jednu jedinu pjesmu Patty Pravo, vrhunac uzlaska talijanske pjesme, i Italije, smatram osobno, u vrh svijeta: Pazza idea! Che belezze, che forza, che canzone, che voce, che persona...

Oblak črnih tići zguor

ročkih crljenih krovići i belih zidići Gervaisovih

valje u črnu Afriku leti.

Su to Sinčićevi tići razletavci,

eli njihovih tići tići,

pritići pripritići?

Ma skud su doletili?

Z Moravske kantajući lipi kanat

Mati izagnancu Baloti?

Bašta da se nisu levali u 'Lešandriju punih trbuhi naših vierši,

da bi hi kalali u biblioteku

di Herman naš mrež črnih Muori

pensir Graeciae Romae Europae išće?

Ter će valja biti doprhali

valje z Uracha,

nosieći nan na krieli prahslovo hrvacko Mate Vlačića Frankovića Ilirika

na naput,

da se ne pogubimo po paklienskih puti!

I da da da da da da da,

i ja ja ja ja ja ja ja,

i si si si si si si si;

mi šviču vierše u moždane

črni oblak-tići:

Iš, iš, iš, glej, glej, glej:

Tuote, tuote, tuote iš na je Flacius

tovara frma di stojiš na ročkoj pjaci,

i se znamena i si barbi-Baldu

Miserere ča ti ga švikulamo

zmolija sam za se i za te i za Boga,

i z Žaknon ročkin

nohat sira, mrvu kruha, kaplju vina užina

i se leva proti vikoviku.

A letite, letite tići,

šapćen smirno za črnin riepon oblaka,

a letite, letite;

ma tornajte.

Davno već bilo: Šećem po tršćanskom "Godini", i ta krasna kuća podlegla je ovoj budalastoj "modi", tutto fiochi e tutto lustro, i - sretnem se s Borisom Pahorom; neizbježna je tema njegov (još jedan) ispad, veli mi, znate, vi ste ljevičar, nećemo se složiti; ali to nije važno, kolega, hoćemo li se složiti, nego vi trebate uvidjeti da dobar dio javnosti ne odobrava vaše stavove; ali, nisam rasist, to sam rekao, nisam protiv crnca, nego zašto stranac; pa onda trebate biti još oštriji, rekoh - žena mu je Hrvatica, Istranka!

A kada bismo pobrojali viđene Slovence, umjetnike, ministre, gradonačelnike, sportiste koji su "neSlovenci" (kakva budalasta nominacija!)? Dvoje kolega i poznanika jednako su zgranuti, Paolo Rumiz žuri na razgovor s Pahorom, "ma come, Boris... Non ci posso credere... Impossibile, dico a me stesso quasi ad alta voce". Veli mu Pahor: "Il mio era solo un ammonimento agli autoctoni (ai!, by M.R.)... solo chi ha radici forti puo regere alla globalizzazione (ai! ai!, by M.R.)... Slovenia schiacciata da fascismo, comunismo (ai! ai! ai!, by M.R.) e ora dal pensiero unico (???, by M.R.)... Rumiz je oštar; "Senta Pahor, ma perche a 97 anni non si allontana un po' dalla vita? Forse e tempo di guardare le cose da lontano... Lasci fare ai giovani la guerra globale...

Stefano Lusa, još oštriji: "In questi anni Pahor ha preso, in Slovenia, una serie di posizioni scomode, propria icona, un simbolo per qualcuno, cui nessuno ha mai osato dire nulla. Il vecchio Sloveno di Trieste era preoccupatissimo che il Carso fosse "a disposizione degli Italiani"... Pahor, poi, non ha lesinato critiche contro l'accordo di arbitrato... tra Slovenia e Croazia ed ha rispolverato persino tesi irredentiste secondo cui la penisola di Salvore dovrebbe appartenere alla Slovenia... Negli ultimi tempi le sue apparizioni pubbliche in Slovenia sono state sempre più frequenti e le sue prese di posizione sempre più nette. Le affermazioni sul sindaco di Pirano sono state però la goccia che ha fatto traboccare il vaso. Non sono mancate così una serie di reazioni. Alcuni hanno persino dato al vecchio scrittore apertamente del razzista. D'altra parte però Pahor ha detto quello che in molti pensano e sino ad oggi non hanno mai avuto il coraggio di dire. Le polemiche che si sono scatenate non hanno impedito ai lettori del Delo, il più prestigioso quotidiano sloveno, di insignirlo del titolo di uomo dell'anno. Alla cerimonia di conferimento del premio, Boris Pahor non si è tirato indietro ed ha ancor meglio precisato il suo pensiero sull'elezione del sindaco nero di Pirano: "Si tratta di una decisione che è democratica, ma che a mio avviso dimostra la carenza di coscienza identitaria"...

Pošto sam više puta osobno nastupio s Pahorom u javnosti, u Umagu, u Portorožu - kamo ga je, unatoč nemilosti, bio pozvao Eros Bičić. U Trevisu, gdje je bio krasan susret s Italijom, a organizirali su ga neki naši esuli i tamošnji ex-combatenti, ostajući kolegijalan prema velikom piscu, moram se složiti s Lusom; pisac mora biti svjestan svoje javne riječi.

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twitter








Trenutno na cestama