(Foto: Pexels, Davor Kovačević)
Svjetskim danom štednje obilježava se sjećanje na Prvi međunarodni kongres štedioničara, održan 31. listopada 1924. u Milanu, na kojem su predstavnici svjetskih štednih ustanova tražili izlaz iz krize koju je prouzročio Prvi svjetski rat te su zaključili da je štednja prijeko potrebna za razvoj. Tradicija duža od sto godina, sve do 70-ih godina prošlog stoljeća uredno se diljem svijeta obilježavala posljednjeg dana listopada, čak i kod nas, a poneki stariji sjetit će se da je taj dan bio vrlo popularan, osobito u vrtićima i školama. Danas, međutim, obilježavanje Svjetskog dana štednje polako pada u zaborav, a obrazovni sustav jedva da se sjeti djecu poučiti da je štednja mudro ulaganje za budućnost i da ljudi koji imaju ušteđevinu pokazuju da su financijski disciplinirani, odgovorni i ozbiljni u pogledu upravljanja vlastitim financijama.
Prema najnovijim podacima Hrvatske narodne banke, i Hrvati vole štedjeti. Na računima imamo gotovo 42 milijarde eura i taj iznos raste stabilnim stopama, međutim, primjetan je pad oročenih depozita. Nije da građani panično podižu novac jer prijeti nekakva kriza, nego su dio tog novca usmjerili državi, a ne bankama, kupujući državne vrijednosne papire, popularne narodne trezorce i narodne obveznice, koji građanima postaju sve atraktivniji za ulaganja. Dok su prije ožujka 2023. godine i početka izdavanja narodnih vrijednosnica ta ulaganja bila zanemariva, nakon toga pa do kraja srpnja ove godine ulaganje u državne papire doseglo je četiri i pol milijarde eura.
U manje od dvije i pol godine. Stoga ne treba čuditi službeni podatak prema kojemu su oročeni depoziti na kraju kolovoza ove godine pali na najnižu razinu od srpnja 2023. Takva promjena strukture financijske imovine kućanstava, u kojoj pada udio depozita, a raste udio imovine u dužničkim instrumentima, ukazuje pak da postajemo financijski pismeniji. S druge strane, vidljiv je značajan rast depozita na transakcijskim računima, što se povezuje s rastom zaposlenosti, plaća i kreditne aktivnosti.
No, štednja pokazuje i regionalnu nejednaku razvijenost Hrvatske. Već godinama najveće depozite, kao i depozite po glavi stanovnika, imaju priobalne županije i, očekivano, Grad Zagreb, a najmanje krajnji istok naše domovine. Tako se najvišim iznosom depozita po stanovniku ponose u Istri, a najmanjim u Vukovarsko-srijemskoj županiji koji je tek trećina onog istarskog, pokazuje analiza Hrvatske gospodarske komore o financijskoj imovini i depozitima kućanstava. Još je poraznija službena statistika prema kojoj tek pet posto najbogatijih drži polovinu depozita, dok 50 posto najsiromašnijih građana zajedno na računu ima samo jedan posto ukupnih depozita.
Unatoč primamljivosti državnih papira za ulaganja, s kamatom koja je veća nego na štednju u bankama (koja je u pravilu ispod dva posto), građani još uvijek više vole štedjeti u nekretninama, zbog čega još nismo dosegli prosjek štednje za zemlje europodručja.
Iako volimo štedjeti, pa i u nekretninama, ipak smo iskoristili spuštanje kamatnih stopa Europske centralne banke da se malo povoljnije i zadužujemo, ali smo s podizanjem kredita, pogotovo gotovinskih, malo pretjerali pa je HNB morao postrožiti uvjete za podizanje kredita ne bi li nas spasio od nas samih, odnosno od pretjeranog zaduživanja. Ipak, hrvatska kućanstva su zadužena manje od prosjeka eurozone, kaže viceguvernerka Sandra Švaljek, no to zaduženje, kaže, ipak malo ubrzava. Izgleda da volimo ulagati i u investicijske fondove, na koje otpada oko pet posto financijske imovine građana, no to je još uvijek manje nego u ostatku Europske unije.
Ukratko, zbog visokih stopa gospodarskog rasta i rasta plaća skloniji smo malo više trošiti pa se na Svjetski dan štednje uvijek savjetuje staviti nešto novca »sa strane« jer uvijek postoji mogućnost dolaska loših vremena. A u cijeloj priči oko Svjetskog dana štednje ne zaboravimo da postoje oni koji ne mogu štedjeti sve i da hoće, a riječ je o 881 tisući građana koji su u Hrvatskoj, prema podacima Eurostata, u riziku od siromaštva.