Opisani postupak izbora osoba za članove Državnog sudbenog vijeća doveo je do katastrofalnih posljedica: Vladimir Primorac, sudac Vrhovnog suda, nije izabran u DSV, premda je za svoju kandidaturu na Općoj sjednici Vrhovnog suda dobio najviše glasova: Milan Vuković, predsjednik Vrhovnog suda, izabran je za člana DSV, premda na Općoj sjednici Vrhovnog suda nije za to dobio dovoljan broj glasova; iz redova odvjetnika, za člana DSV izabran je odvjetnik koji nije imao povjerenje i podršku Hrvatske odvjetničke komore.

Osim toga, sastav DSV neposredno se protivio odredbi čl.18. st.1 Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima i slobodama etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u RH, jer nije poštivao normu o nužnosti razmjere zastupljenosti nacionalnih zajednica ili manjina. Takvo je stanje, na žalost, i u Županijskom domu Sabora Republike Hrvatske, koji je etnički čist. Ovaj se princip ne poštuje ni u Vladi RH, kao ni u drugim institucijama izvršne, sudbene i predstavničke vlasti. Tako se moglo i dogoditi da je u etničkom pogledu i DSV jednonacionalno.

Kao samostalno tijelo u okviru sudbene vlasti DSV je već pri donošenju Poslovnika iskazalo dvojbenost u pogledu svoje kompetencije, prisilivši Ustavni sud RH da ukine pojedine odredbe Poslovnika (koje govore o javnosti rada i načinu glasovanja na sjednicama) - zbog njihove nezakonitosti.

Šezdeset posto sudaca uklonjeno je ili napustilo sudske redove.

Kako je temeljni razlog osnivanju DSV doživotno imenovanje sudaca, DSV je, u veljači te godine otpočelo radom - imenovanjem sudaca Vrhovnog suda RH i predsjednika viših sudova.

Valja uzeti u obzir da je u razdoblju od usvajanja Ustava 1990. do prve bezrazložno zakašnjele sjednice DSV, 60 posto sudaca na različite načine i iz različitih razloga uklonjeno ili napustilo sudske redove, a novi suci birani su u Saboru RH na temelju novouspostavljenih partijsko-političkih kriterija, na prijedlog kadrovske komisije na čelu s Vicom Vukojevićem.

DSV je na sjednici, održanoj 16. veljače 1995. godine, počinilo niz neustavnih i nezakonitih postupaka. Tako, primjerice, Milan Vuković, predsjednik Vrhovnog suda, donio je protuustavnu i nezakonitu odluku o smanjenju broja sudaca Vrhovnog suda RH. Određivanje broja sudaca u isključivoj je ingerenciji ministra pravosuđa, kao i utvrđivanje "Liste kandidata koji ispunjavaju uvjete za imenovanje". Na sjednici, međutim, nije poštovan broj od 37 sudaca Vrhovnog suda RH, kako je odredio ministar pravosuđa Ivica Crnić, već je provedena jednostrana odluka Milana Vukovića o izboru 25 sudaca Vrhovnog suda RH.

Nije uzeta u razmatranje ni predložena lista kandidata ministra pravosuđa RH Ivice Crnića, već je usvojena lista koju je protuzakonito predložio Milan Vuković. Takve odluke i postupci predstavljaju direktno grabljenje nadležnosti druge jurisdikcije. Kršeći ustavno načelo o striktnoj podjeli vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu one privlače nesagledive posljedice i s aspekta ustavnih prava i interesa pojedinaca koji su se kandidirali za suce Vrhovnog suda RH. Ovakvim grubim izigravanjem proceduralnih propisa izvitoperen je i sam smisao postojanja DSV.

Rudolf Frančula, Milan Petranović i Vladimir Primorac  (Privatna arhiva)

Zato se i moglo dogoditi da, iako kandidirani, nisu izabrani za suce Vrhovnog suda RH neki od stručno i moralno najuglednijih sudaca: Vladimir Primorac, donedavni zamjenik predsjednika Vrhovnog suda RH koji je bio uklonjen s mjesta suca i 1972. godine zbog odbijanja da sudi u političkim procesima poslije puča u Karađorđevu, mr. Ružica Horvatinović, dr. Petar Novoselac, koji je ujedno i predsjednik Hrvatskog društva sudaca i sveučilišni profesor krivičnog prava (poslije neizbora podnio ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskog društva sudaca), zatim Đorđe Bjegović, te drugi.

Tek po kriterijima poslušnosti bilo je moguće, da za suce Vrhovnog suda budu izabrane i osobe koje su u prethodnom komunističkom režimu sudili nevine građane u tzv. "političkim procesima".

Zbog važnosti zadataka koji su im povjereni zbog očuvanja ugleda i autoriteta sudske funkcije koju obavljaju, kao i zbog osiguravanja uvjeta za objektivno i zakonito suđenje HHO najoštrije prosvjeduje protiv kršenja temeljnih profesionalnih i stručnih načela pri izboru sudaca Vrhovnog suda RH. Nisu u pitanje dovedeni samo osobni interesi neimenovanih sudaca, već i temeljni principi opstojanja sudbene vlasti kao temelja pravne države. Takvim, po demokratski razvitak Hrvatske, opasnim izborom, izvršna vlast, predvođena predsjednikom Republike "zaokružuje" proces trajnog i potpunog uspostavljanja svoje supremacije u našoj državi.

Na drugom planu, to je bjelodano potvrđeno objavljivanjem zaključaka sjednice Vlade RH, kojoj je predsjedavao Predsjednik Republike. Tim su zaključcima ne samo Vladi i Parlamentu, nego i čitavom društvu, jednostrano i nelegitimno podijeljene političke i ideološke zadaće za naredno razdoblje. Podređivanjem i izvršne i zakonodavne vlasti Predsjednikovu "Vijeću obrane i nacionalne sigurnosti" doveden je u sumnju Ustavom predviđeni ustroj vlasti u državi.

Uz daljnje zadržavanje na snazi tzv. "ratnih uredaba" na području kaznenog prava - s elementima prijekog sudovanja i ukidanja najvažnijih prava okrivljenika i obrane u krivičnom postupku - dovršen je "pravni" okvir za autoritarni model latinoameričkog tipa u Hrvatskoj.

Hrvatski helsinški odbor stoga najoštrije prosvjeduje i protiv tih flagrantnih povreda Ustava, upozoravajući na dalekosežne posljedice takve prakse. Ako je odista moguće da Predsjednik Republike opetovano, bez ikakvih relevantnih javnih protivljenja prekoračuje svoje ustavne ovlasti, a predsjednik Vrhovnog suda RH otvoreno krši zakon, uistinu se radi o stanju iznimne ugroženosti samih temelja demokratskog ustroja u Hrvatskoj.

HHO stoga zahtijeva hitno pokretanje odgovornosti državnih funkcionara upletenih u ove događaje, te pokretanje postupka za preispitivanje zakonitosti i pravilnosti izbora članova DSV. Time bi se omogućilo ponovno pokretanje postupka izbora članstva Državnog (prema Ustavu – Republičkog) sudbenog vijeća. No, ovoga puta sukladno proceduri u potpunom skladu s Ustavom RH, Zakonom o DSV i Zakonom o sudovima. Tek bi se time omogućilo nastajanje istinski neovisnog sustava. Takvim bi izborom, bez utjecaja izvršne vlasti, doživotno imenovani suci mogli spriječiti supremaciju te vlasti nad sudskom. Tako uspostavljeno neovisno sudovanje, bilo bi brana svakom autoritarizmu i omogućilo bi trajnu uspostavu pravne države, te poštivanje i zaštitu ljudskih i građanskih prava.

Zagreb, 28. veljače 1995.

Povezane vijesti

• Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike: Susret s Josipom Vrhovcem
• Mitinzi, optužbe i tišina institucija
• Šutnja pred riječima mržnje