KOMENTAR

Hloverka, dekan Grgić, Rijeka EPK, Škuflić… Jedino rješenje za Hrvatsku je HITNO SMANJENJE JAVNOG SEKTORA NA NAJMANJU MOGUĆU MJERU

| Autor: Ivor BALEN

Kakve veze imaju Hloverka Novak Srzić, Bečki dječaci, Rijeka EPK 2020., dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu Zoran Grgić i bivši pročelnik u Gradu Puli Giordano Škuflić? Naizgled nikakve. Međutim, zajedničko im je to da se savršeno uklapaju u priču o problemu svih problema u Hrvatskoj, a taj problem je golemi javni sektor.

Jučer je svijet zapljusnula vijest da su Bečki dječaci pred bankrotom. Jedna od najpoznatijih svjetskih glazbenih atrakcija u velikim je financijskim problemima jer zbog korona krize ne nastupaju već mjesecima. Bečki dječaci su, naime, privatna udruga koja ne dobiva javne donacije. Oni su na tržištu na kojem naplaćuju svoje usluge, što je i jedan od razloga zašto su toliko kvalitetni i poznati.

Bečki dječaci se u priču o golemom hrvatskom javnom sektoru uklapaju tako što pokazuju u kakvoj mi zabludi zapravo živimo. Kod nas je kultura manje-više u potpunosti ovisna o državnoj kesi, a hrvatski kulturnjaci uglavnom smatraju da u toj kesi uvijek ima novaca. Ekonomski kronično neobrazovani i neupućeni, oni misle da novčanice rastu na stablu, odakle ga gradonačelnici i premijeri po potrebi oberu.

EPK 2020.

Kako drugačije protumačiti rastrošnost projekta Rijeka EPK 2020. koji će ostati upamćen kao najveći fijasko u povijesti hrvatske kulture. Dok je tuđeg (državnog) novca bilo u izobilju, dijelilo se šakom i kapom. Tako je primjerice intendant HNK Ivana pl. Zajca Marin Blažević inkasirao 128 tisuća kuna za nešto što je nazvano "suautorstvo ukupnog koncepta programa otvaranja". Svi koji poznaju situaciju u Rijeci znaju da je Blažević, nasljednik Olivera Frljića, ideološki vrlo blizak partiji na vlasti u tom gradu. Nadalje, Zoran Medved i Josip Maršić dobili su 130.000 kuna za autorstvo Opere Industriale, a Medved je suprug dugogodišnje glasnogovornice u Gradu Rijeci Lee Stojiljković Medved. U programu EPK nigdje nije bilo Damira Urbana, ali jest Mrleta i Prlje iz Leta 3, čiji je bivši kolega iz benda Ivan Šarar gradski pročelnik za kulturu. I tako dalje.    

Sve bi to pomalo palo u zaborav da se u priču nije uključio USKOK. Tako smo saznali za aferu s pozornicom tešku 1,6 milijuna kuna. Odabran je najskuplji ponuditelj koji nije imao sve potrebne papire, ali za kojeg je netko procijenio da je "ekonomski najprihvatljiviji". To je, u zemlji Hrvatskoj, zakonska formulacija koja je toliko rastezljiva da kroz nju može proći i Boeing 747, a kamoli ne sitna namještaljka.

Pir riječkih pijanih milijardera nastavio bi se vjerojatno u nedogled da ga nije zaustavila korona. Onda su zamrli i od silne kreativne energije, entuzijazma i kulturne subverzije, zapamćene po crvenim zvijezdama koje su kanili stavljati svuda po gradu, ostale su samo goleme crvene zastave na jarbolima riječke rive. Kako je rekla Margaret Thatcher: "Problem sa socijalizmom je što kad-tad ponestane tuđeg novca". Dok su ideje bile njihove, a pare tuđe, dijelili su sve u 16. Kad je tuđeg novca nestalo, rasplinuli su se kao dim iz električne cigarete. Zapravo, stavljati Bečke dječake, koji se financiraju svojom kvalitetom i radom, i riječke kultur-žderače javnog novca pod isti nazivnik "kultura", vrlo je uvredljivo za Bečke dječake.

Hloverka

Mlađe generacije imaju tu sreću da im nikad iz ekrana nije iskočila pojava zvana Hloverka Novak Srzić. Žena koja je bila simbol HDZ-ove zloupotrebe HRT-a 90-ih i kasnije, koja je pročitala tjeralicu za novinarom Novog lista Romanom Latkovićem, ispisavši tako možda i najsramotnije poglavlje u inače vrlo bogatoj svesci HRT-ovih sramotnih poglavlja - ovih se dana vratila u centar javnog interesa nakon "slučaja Mozambik".

Naime, iako nije imala nikakve kvalifikacije za to, osim što je "radila emisije o turizmu", Hloverka Novak Srzić je u penziji postala direktorica Turističke zajednice Makarska. Onda je pljunula u šake i prvo dovela turističku zajednicu na rub bankrota, bilježeći minuse iz godine u godinu, a potom i na stup srama i sprdnje nakon što je na fejs okačila fotografiju plaže u Mozambiku potpisavši je s "Makarska rivijera".

Zapravo je besmisleno nabrajati sve razloge zbog kojih Hloverka, nekadašnja ponosna članica Saveza komunista koja je 90-ih, hitro kano leopard, pretrčala u HDZ, ne bi smjela biti ni noćni portir u zgradi bez vrata. Ono što treba zapamtiti i iz njezinog poglavlja jest, kao i u slučaju EPK, da politički ili parapolitički namještenici financijsku i svaku drugu štetu ne bi činili jedino u slučaju da ih se kao takve naprosto - izbriše iz proračuna.

Dekan Grgić

Prema onome što je poznato iz istrage USKOK-a, dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu Zoran Grgić u aferi "vjetroelektrana" sudjelovao je kao autoritet (jer ipak je dekan) koji je trebao pomoći da dođe do izmjene propisa na način koji odgovara ljudima povezanima s Josipom Rimac. Grgić nije među optuženima, ali je iz razgovora onih koji jesu optuženi prilično jasno da je s njima bio povezan. Dakle, da rezimiramo: dekan visokoškolske ustanove, a to bi trebao biti jedan od najuglednijih ljudi u zemlji, kokošari okolo s političko-poduzetničkim polusvijetom koji se želi bogatiti novcem iz proračuna.

Zapravo, to i nije neko iznenađenje ako se zna da je u Hrvatskoj visoko školstvo (a i ono nisko) prikopčano na javni novac kao pijanac na travaricu. Profesori i dekani, čini se, smatraju da im proračunske pare pripadaju po nekom svetom, biblijskom pravu. Pritom uopće nije bitno obavlja li se taj posao u općem interesu, ili u interesu Josipe Rimac, a ne daj Bože obavlja li se kvalitetno. U takvoj konstelaciji snaga, odnosa i sazviježđa, sasvim je normalno da Grgiću zbog šurovanja s prodavačima vjetra nije pala ni prhut s glave. On je i dalje dekan, neki sitni pokušaji da ga se smijeni su propali, pa je sveučilišni brod i dalje u kurzu. Kao u slučajevima EPK i Hloverke Novak Srzić, problem je zapravo samo jedan, a to je da se cijela ta golema mašinerija, zvana Školstvo, u Hrvatskoj i dalje, gotovo u potpunosti, plaća javnim novcem.

Pročelnik Škuflić

Ne toliko u hrvatskoj, ali u istarskoj javnosti svakako, minulih je dana odjeknuo i slučaj mogućeg uhljebljenja bivšeg, dugogodišnjeg i nezamjenjivog pročelnika u Gradu Puli Giordana Škuflića. On je, nakon nenadanog odlaska iz Grada, nakanio u gradsku firmu Vodovod, na mjesto šefa tehničkog sektora. To uhljebljenje još uvijek je u fazi "moguće" jer natječaj nije okončan, ali je Škuflić, malo je reći, favorit. Činjenice da je taj isti Škuflić donedavno bio član Nadzornog odbora tog istog Vodovoda i da se cijeli postupak vodi u vrijeme korone, usprkos tome što zbog štednje ne bi trebalo biti zapošljavanja, svakako daju za pravo vjerovati da je i tu nešto u austrijskom kancelaru.

Škuflić će se na kraju zaposliti, ili neće, ali ostat će još jedna potvrda, ako nam ih je više uopće potrebno, da neki do pekmeza u javnom sektoru mogu doći znatno lakše od ostalih. I sve po onom starom kolopletu političko-egzistencijalne sreće i ljubavi - mi vama posao, vi nama glasove. A u centru svega - kao i u slučajevima EPK, Hloverke i dekana je, pa naravno, dobri stari proračunski, javni, tuđi novac.

I što sad?

Pa dakle, što imaju zajedničko Hloverka Novak Srzić, Bečki dječaci, Rijeka EPK 2020., dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu Zoran Grgić i bivši pročelnik u Gradu Puli Giordano Škuflić? Zajedničko im je što njihovi primjeri vrlo vjerno pokazuju koliko je u Hrvatskoj javni sektor golem, sveprisutan i problematičan, kao i da je jedini aspirin, možda čak i jedino rješenje za mnoge nedostatke ove zemlje i društva, da ga se naprosto - drastično smanji.

Probajmo zamisliti zemlju u kojoj dominiraju privatna sveučilišta, u kojoj se novac ne dijeli podobnim umjetnicima i u kojoj ne postoje turističke zajednice, vodovodi i ostala uhljebilišta. Ne bi Hrvati odjednom postali pošteni, ali bi im manevarski prostor za djelovanje naprosto postao manji. U takvoj zemlji Grgić nikad ne bi bio dekan, Hloverka nikad ne bi bila direktorica, a Škuflić nikad ne bi bio tehnički direktor. U takvoj zemlji možda se čak ni natječaji ne bi namještali, a riječki kulturnjaci shvatili bi da novac ne raste na bukvi.

Stvar je zapravo vrlo jednostavna - stvari funkcioniraju samo onda kad novac troši onaj tko ga i zarađuje. Sve ostalo je - plaža u Mozambiku.    


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum