ANALIZA GLAVNOG UREDNIKA ROBERTA FRANKA

IMA LI ŠANSE ZA ZORIČIĆA, RADOLOVIĆ I RADOJČIĆ? KAKO GOD, PULA JE ZA IZBORE – SPREMNA!

Filip Zoričić i Dušica Radojčić (Snimio Milivoj Mijošek)

Filip Zoričić i Dušica Radojčić (Snimio Milivoj Mijošek)


Sada je skoro pa posve jasno - Pula bi mogla na nove izbore za Gradsko vijeće. Filip Zoričić ostaje gradonačelnik. To je sigurno. I jedino neupitno. Kao i da njegova kohabitacija s Možemo! više ne funkcionira. U samo par mjeseci participiranja u gradskoj vlasti Dušica Radojčić, kao frontmen platforme koja se sada muči upravljajući zahtjevnim i interesno podijeljenim Zagrebom, pokazala je signifikantan suficit aktivizma i očekivani deficit bavljenja politikom.

Takav obrnuto proporcionalan odnos između dva suštinski i sadržajno dosta suprotstavljena pojma - aktivizma i politike - gdje je prvoga previše, a drugoga premalo, kod nje ne začuđuje. Ona funkcionira tako da joj je u demonstraciji stavova, razmišljanja i ideala ulica prirodniji ambijent od tamo nekakvih vijećničkih klupa. Nju u javnom prostoru definiraju protesti, animiranje zainteresirane publike, performansi, šugamani na Forumu, teške riječi u oko kamere kad govori o uzurpatorima obale ili prostora, a ne politički kompromisi koje naprosto nije u stanju ni postići ni odraditi.

Radojčić radi što Radojčić želi. Baš njen slučaj, gdje je kroz Možemo! postala dio vladajuće garniture, u praksi je pokazao da aktivizam i politika, jedno s drugim, ne idu zajedno. Jedno uz drugo, da: istodobno, paralelno, kao dvije šine pruge koje se nikada neće susresti ni poklopiti. Ali samo tako. Lijeva šina aktivistička, desna politička. Takva je realnost. No obje na jednoj, ne ide. Naprosto je aktivistički instinkt kod nje izražen prejako. Kao što su preizražene i pretjerane sumnje u korupciju na svakom koraku. Na taj način Dušica Radojčić je kao važan kotačić u njegovom mehanizmu paralizirala gradski sustav. Razotkrivanje kriminala da, ali opsjednutost i prepoznavanje neprijatelja iza svakog ugla - to ne.

Detektivka s Foruma

Stalnim preispitivanjima odluka bivše vlasti, koje je u dijelu poklapajućem s njegovim promišljanjem aktualni gradonačelnik logično i preuzeo, Dušica Radojčić je otežala procese upravljanja gradskim politikama i projektima. Kad uđe na Forum, ponaša se poput detektiva. Stalno traži nove i nove dokumente. Na tom putu gubi se previše vremena. Preuzela je posao pravne države kojim se političari ne bave. Zna se čiji je to posao. Od nje se, doduše kao dijela potpuno inkoherentne pulske vlasti, očekivalo, ili još uvijek očekuje, da napusti poziciju opozicije i preuzme poziciju pozicije. Ona je, međutim, pokazala da se nije u stanju transformirati i preći iz jedne na drugu razinu javnog djelovanja.

Unatoč tome, bilo bi nepošteno reći da se aktualna vlast u Puli raspada samo zbog Dušice Radojčić. Naprosto su prevelike razlike između nje, koja je dohvatila prve dvije godine funkcije predsjednice Gradskog vijeća Pule, te Sanje Radolović iz SDP-a koja je po dogovoru mora naslijediti. Prevelika je razlika, još možda i veća, između Dušice Radojčić i gradonačelnika Filipa Zoričića. Dok ona otežava donošenje svake odluke i vjerojatno bi o svakom malo važnijem pitanju tražila referendumsko izjašnjavanje, Zoričić kao prvi operativac grada i izvršna vlast mora djelovati. Gradonačelnik mora donositi odluke na dnevnoj razini, a ona to komplicira do iznemoglosti.

U ponedjeljak će se održati sastanak Filipa Zoričića, Sanje Radolović i Dušice Radojčić s njihovim vijećnicima. Igra neugodne istine mogla bi potrajati do duboko u noć, ako se odluče jedni drugima u lice reći sve što iskreno misle. U samo par mjeseci vladanja nakupilo se puno neslaganja. A možda će od tog trenutka i zadnje minute sastanka, oslobođeni okova više neželjene nego poželjne suradnje, konačno i definitivno politički razvedeni, svatko sa svojom pričom o kratkom suživotu krenuti odvojenim putem.

To sve samo ne ugodno druženje u ponedjeljak navečer pokazat će je li eventualni pokušaj mirenja uzaludan kao što je bio i Gandhijev vapaj za mir koji je u prosincu 1940. uputio Hitleru. U posljednjim satima tog ponedjeljka javnost će saznati je li to bio sastanak razlaza ili mirenja. No obzirom da si Zoričić i Radojčić sa suradnicima zamjeraju da su već duboko zagazili u predizbornoj kampanji, može se prilično točno, ali bez i najmanje zluradosti zaključiti da su izbori realnost. Isto je tako realno da se u novom izbornom ciklusu gradonačelnik Zoričić želi riješiti Dušice Radojčić i Možemo!. Istodobno se ona i njeni žele riješiti Zoričića i njegove liste. I jedni i drugi su uvjereni da mogu proći bolje bez dosadašnjeg partnera kojeg smatraju olovnim utegom oko nogu dok pokušavaju istrčati svoje pobjedničke krugove. Filip Zoričić i Dušica Radojčić živi su primjer da je u politici korak od ljubavi do mržnje jako kratak, a od toga da te trebam do toga da te odbacim još kraći. Kao dvije suprotnosti u većini pitanja, sa samo jednom zajedničkom točkom, a to je netrpeljivost prema IDS-u, Zoričić i Radojčić vjerojatno završavaju svoj brak iz čiste koristi. Između njih se potrošila dobra energija koje ionako nije bilo previše. Naprosto svjetonazorski, ideološki i po političkoj klasifikaciji pripadaju drugačijim svjetovima. Politički kod im je različit pa je realno situacija jednostavna – ne možeš primiti transfuziju drugom krvnom grupom.

Elementi razdvajanja

Nakon što IDS slobodnim padom otputuje u predsoblje ropotarnice povijesti s još možda jednom šansom da se u Puli othrva sudbini propale stranke čemu se mnogi naslađuju, između Zoričića i Radojčić bit će još manje elemenata koji ih spajaju naspram onih koji ih razdvajaju. No novi izbori nisu tragedija. Nisu ni poraz. Nisu ni izraz nesposobnosti još uvijek nekako održavajuće vladajuće elite, nego rezultat njihovih legitimnih različitosti koje se ne mogu prevladati nikakvim kompromisima. Izbori su, uostalom, festival demokracije i u ovim uvjetima ne moraju biti kapitulacija Zoričićeve liste, SDP-a Sanje Radolović i platforme Možemo! Dušice Radojčić. Uostalom, bolje ponovljeni izbori nego nefunkcionalna vlast u kojoj si partneri stvaraju međusobnu frustraciju, trpe se jer moraju, a ustvari se više ne žele. I zato je krajnje irelevantno tko će reći da je suradnja došla do kraja, eksperiment nije uspio, ali je pacijent preživio. Javnost samo želi istinu. Ako više ne ide, ide se na izbore. To je vrhunac demokracije.

Dušica Radojčić je dosad pokazala veliku dosljednost. Činjenica je da od krutih stavova ne odstupa ni pedlja. Nepopustljivo stoji na barikadama svojih mišljenja. Doslovno se stječe dojam da su joj šume važnije od ljudi, a stabla od djece. Braneći principe krajnje je dogmatična. Toliko da je gradonačelnik na tome izgubio živce. Cinici kažu da bi mogao i zube, posebno ako na hipotetskim ponovljenim izborima ne postigne efekt koji ga i tjera na njih. Definitivno, to je eliminiranje Možemo! I to iz svih pred i postizbornih kombinacija te potraga za novim partnerom ili partnerima.

Filip Zoričić je u zaletu, niz pogrešaka koje je dosad počinio, s time da nijedna ipak nije bila kardinalna, javnost će mu i dalje tolerirati. Ne toliko zbog simpatije prema njemu i bezuvjetne podrške koju je dobio neodoljivim programom i karizmom, koliko zbog odiuma i otpora prema brzosilazećem IDS-u. Ta karta se još nije potrošila. Zoričić se u svemu tome politički mijenja, traži pragmatizam, briše granice nemogućeg i nitko više ne može tvrditi da partnere u bliskoj budućnosti neće tražiti tamo gdje je do pred koji mjesec tako nešto bilo nezamislivo.

Real politika nije filozofiranje Dušice Radojčić, nego Zoričićeva potreba da donosi odluke. On, da bi opstao i opravdao svoje gradonačelničko postojanje, mora raditi i potpisivati dokumente, za razliku od Radojčić koja sve može unedogled pregledavati i odgađati. Njega politički život natjerava da se prilagođava, traži nove putove za iskorak i razvoj Pule koja se može podignuti na višu razinu samo uz čvrstu, posloženu, stabilnu vlast sa snažnim i prijateljskim odnosom prema Zagrebu. Netalentirana za praktičnu politiku, Dušica Radojčić to nije i neće shvatiti.

(Ne)izolirani otok

Sudbina Pule rješava se u Puli isto ili samo malo više nego u Zagrebu. Tko to prvi shvati i tako počne funkcionirati svom će gradu - koji kao i Istra nije i neće biti izolirani otok ma koliko neki autonomaški sanjarili o tome - napraviti najveću uslugu. Sa specifičnim gospodarstvom i gomilom državne imovine koja na najatraktivnijim lokacijama propada pred očima vlasti i građana, Pula je naslonjena na državnu vlast i premijera Andreja Plenkovića koji i dalje pokazuje visoku razinu benevolentnosti prema ovim prostorima.

Upravo zato je velika šteta što je gradonačelnik Zorićić sa sudbinom Marsovog polja, koje prepušta nekolicini šetača pasa i rekreativcima pobrojanim na prste jedne ruke, zabio šamar Vladi koja je Puli to dobrohotno prepustila. Povukao je loš potez kojim je jedino mogao zadovoljiti, iako se ona zasad o tome nije izjašnjavala, Dušicu Radojčić. Već u samom startu svoje vladavine Zoričić je napravio zbog čega je, barem u ovom trenutku, propao još jedan razvojni projekt, još će više stabala u nevjerojatno pošumljenoj Puli ostati na životu, ali će i još će više djece u potrazi za nogometnim terenima krenuti put predalekog Medulina.

Generalno je Zoričićev problem nedostatak kvalitetnih ljudi. S onima s kojima je osvajao vlast ne može je obnašati, osim u iznimnim situacijama kad se pojave pojedinci, poput Anje Ademi, koji su skloni u predizborno vrijeme kvalitetno promovirati, a u postizborno vrijeme kvalitetno provoditi te politike. Malo je onih koji su se poput nje u tome dobro i brzo (s)našli tako da se slobodno može zaključiti da je kadrovska križaljka prvog čovjeka Pule ozbiljno (polu)prazna. Od poluprijetnji smjenama direktora gradskih poduzeća do najava izbora novih pročelnika pulska vlast osim malo kozmetike nije povukla ni najmanji kirurški rez kao što se očekivalo. Zoričić nema ljude, nema svoje ljude, još uvijek nije stvorio bazu, nije pozapošljavao one koji će u dovoljnoj mjeri prepoznati kvalitetu njegovih politika. Uoči izbora to mu je značajan hendikep.Ukoliko do njih stvarno dođe, novi izbori za Gradsko vijeće Pule u favoriziranu poziciju ipak stavljaju gradonačelnika s njegovom listom koja će se po logici stvari uskoro vjerojatno transformirati u stranku. Motiviranje onih koji su nedavno glasali za njega da opet izađu na izbore ono je što on mora odraditi kako bi ostvario najbolju startnu poziciju u pregovorima za formiranje većine. Nema sumnje da njegova lista sama neće imati većinu, ali za razliku od liste Možemo! ima puno veći koalicijski potencijal.

U rasporedu snaga koji se nakon izbora očekuje ta platforma može pasti s postojeća četiri na još manje vijećnika. To i ne bi čudilo kad se uzme u obzir njihovo teško snalaženje u šumi zagrebačkih problema gdje gube orijentaciju. Zagreb spominjemo jer je on lakmus papir njihove snage, sposobnosti i doživljaja u javnosti. No, u nepredvidivom glasačkom procesu nitko ne može tvrditi da Možemo! neće dobiti i kojeg vijećnika više. Njihov je problem što priča za njih na tome počinje i završava. Gotovo ni u jednoj konstelaciji u novom Gradskom vijeću ne vidi se njihov potencijalni partner s kojim bi mogli doći i blizu većine. Dušica Radojčić se naprosto profilirala kao aktivist u politici kojem je aktivizam važniji od politike. Ta je činjenica nesporna. Poželjna je kao jaka oporba, nepoželjna kao partner u vlasti.

SDP je pak u padanju u ambis vlastitih sukoba. Socijaldemokrati su toliko slabi i neprepoznatljivi da na ponovljenim pulskim izborima, unatoč prepoznatljivom političkom pristupu Sanje Radolović, nemaju šanse ponovno osvojiti tri mandata. Radolović je jača od SDP-a čija će se lista za Gradsko vijeće Pule teško popuniti imenima kandidata privlačnim njenim dosadašnjim glasačima. Najveći fijasko mogao bi doživjeti IDS čijih je trenutnih osam vijećnika na ponovljenim izborima nedostižno. Zbog svih tih okolnosti i prije svega golemih slabosti IDS-a i SDP-a, gradonačelnik Zoričić se vjerojatno nada velikoj apstinenciji birača što mu definitivno ide u prilog pod pretpostavkom da na glasanje potakne sebi sklone.

Uz malo sreće, i na terenu pročišćenom od političkih nagaznih mina, mogao bi doći u poziciju da izabere postizborne konstruktivne partnere koje želi, a ne one koje mora. Sada samo treba vidjeti jesu li Zoričić i Radojčić spremni priznati da su došli do svog kraja. Ili će još jednom probati… Pula je, kako god, za izbore – spremna!

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom