PIŠE ROBERT MATTEONI

Domaći dečki, jučer, danas i sutra

Robert Matteoni

Robert Matteoni


U klubu s "Drosine" planiraju u 2021. obilježiti 60 godina Istre 1961. Zamršena (a i ne toliko) povijest pulskog nogometa ukazuje da formalno taj klub nije osnovan 1961. godine. Tada se dogodila fuzija Pule i Uljanika i nastala je Istra. Aktualni prvoligaš proizašao je iz NK Uljanika, osnovanog unutar istoimenog radničkog sportskog društva 1964. godine. Istra 1961 je ime koje je promovirao, a nadležne institucije prihvatili, KN Demoni. Bilo je to 2007. godine, kada je praktično oživljena ideja gradskog kluba, po uzoru na proces fuzije 1961. godine. Ta je godina u svakom slučaju prigodna simbolika početka kvalitetnije gradske nogometne priče.

U idućoj godini će Deportivo Alaves proslaviti prvih 100 godina postojanja. U sklopu obilježavanja biti će involvirana i Istra 1961, inače u 85% vlasništvu kluba iz Baskije. Za sada je znano da će i simboličnih 60 godina pulskog kluba biti obilježeno nizom manifestacija. Jedna je i veliki međunarodni turnir U16, na kojem bi se za Uskrs željelo sučeliti Bayern, Real, Alaves, Dinamo, Hajduk/Osijek, uz domaćina Istru 1961. Znam naravno da je pulskim navijačima zbilja Istre 1961 potrošila pozitivnu energiju i doze tolerancije. I to ne samo zbog prve momčadi i kontinuiteta borbe za goli ostanak u ligi. Prioritetno je rezignaciju, nakon iritacije, donijela doista nelogična i često kaotična politika u prvoj momčadi. U tom sportskom neredu Baska, zamislite, dogodi se da "otkrije" Miereza, igrača koji je u desetak utakmica za Istru postao vrlo tražen u Hrvatskoj. Sa zadrškom godinu dana (htjeli su ga tada platiti 2 milijuna eura) doveo ga je Osijek, gdje su prvo bili podosta hladni prema Argentincu, a sada se kunu u njega. I pregovarat će s Alavesom da ga otkupe čim prije, jer su na Miereza oko bacili i jači klubovi od Osijeka. Alaves će tako lakše doći do 2,5-3 milijuna eura odštete. Ukoliko Osijek ne iskoristi otkupnu klauzulu, onda će cijena za nekog jačeg vjerojatno biti i viša. To u Alavesu mogu zahvaliti igranju Miereza u Istri. Zato mi je nevjerojatno kako ne razumiju potencijal Istre 1961 u sportsko-poslovnom smislu. Po nekim parametrima on je i veći od onog u Alavesu. Baski ga u Puli proklamiraju, ali u praksi taj potencijal promiču amaterskim pristupima selekciji. Posljednji od direktora, Mikel Gonzales, dao je naznake da razumije sve te relacije Prve HNL. No, čekam da u siječnju pokaže što to zapravo u praksi znači. Njegov prijelazni rok biti će odgovor da li mu djela prate riječi i koliko mu vjerovati.

Uzmemo li pitanje mladih kategorija, onda je dolazak Baska snažno utjecao, pozitivno, na iskorak kvalitete. Bit će tu sigurno uskoro senzacionalnih događanja. Kao što je bilo i prošlo sezonsko dominiranje pionirske momčadi u Prvoj HNL, kao što je činjenica da su se već menadžeri sjatili oko pulske mladeži. Rezultati svih kategorija ukazuju na natjecateljski iskorak i potvrđuju ono što desetljećima ponavljam – ovdašnja djeca ništa manje nisu talentirana nego u drugim krajevima. Problem je (bio) da se ovdje uvijek sve gleda negativno, što nije bilo podrške, novca i organiziranosti. Čim se na tim logističkim planovima ojačalo, sada su prvoligaške momčadi mladih Istre 1961 uspješne, i sve prisutnije u selekcijama Hrvatske.

Razni prodavači nogometne i ine magle uvjeravali su godinama kako ovdašnja mladež predobro živi pa u nedostatku gladi ne mogu biti uspješniji u sportu. Razni filozofi će ti kazati da ne može golman od 180 centimetra biti prvoligaške kvalitete. Galamit će da nema sreće jer nema brzih igrača, kao da govorimo o atletici i trkama na 100 metara, a ne igri, gdje je najvažniji smisao za igru. Ovdje bi Modrić bio presitan (173 cm), Rakitić pretrom, a Mandžukić "drvo". Svašta se procjenjivalo od kad pamtim događanja u nogometu, svašta se procjenjuje i danas. U negativi. Ljudi su neumorni i u otkrivanju tople vode.

Možda zato, jer je sve procijene negativno, prođe nezapaženo jedna velika stvar. I potvrda onog što prije navodim. Prošle nedjelje, 6. prosinca, Antonio Mionić, naš Puležan, sjedio je na klupi AC Milana, u dvoboju Serie A, u Genovi protiv Sampdorie. Prije dvije večeri bio je opet na klupi i u Euroligi, u Pragu protiv Sparte. Radi se o 19-godišnjaku, koji je u siječnju 2018., iz Istre 1961 otišao u Milan. Meni je senzacionalno da dečko iz Pule s 19 godina ima takav doseg. Ne zato što bi to bilo iznenađenje za potencijale naše mladosti nego iz razloga što je uvijek jako teško stići do tih razina iz manjih sredina.

Pula je po pitanju potencijala oduvijek imala talente. Iako po kazivanju nekih površnih ljudi učini ti se da se ozbiljan nogomet igra samo preko Učke, od Rijeke. Stvar je da je iz Pule uvijek više odjekivalo negativno promicanje, čak i iz okruženja. Iz Pule je recimo Igor Pamić iskoračio u više sfere nogometa, među inim zasluživši reprezentativni nastup na EURU 1996, te transfere u Dinamo, Osijek, Sochaux, Hansu Rostock, GAK. Koliko ga god osporavali, ponajviše u Istri, Paminjo je igrao (i davao golove) u francuskoj ligi, njemačkoj i austrijskoj Bundes ligi. Asim Šehić je u Puli također bio stalno nešto dvojben, ali je dogurao do BiH reprezentacije i transfera u Xamax.

Podsjetio bih da je već 1920-30tih Pula imala sjajne igrače u Juventusu i Napoliu, u Laziu i Milanu. Braća Vojak, sa Stoje, bili su dio Juventusa, Napolia, odnosno Lazia. Antonio je postao legenda i jedna od prvih navijačkih ikona Napolitanaca. Sa 102 pogotka bio je do nedavno najbolji strijelac, a s 22 gola u jednoj sezoni bio je rekorder do 2011. godine, kada ga je srušio Edinson Cavani. Spomenemo li Milan, jedan od Puležana, Rudi Ostroman bio je četiri godine centarfor Milana i u 74 nastupa postigao je 24 pogotka. Ne znam koje će dimenzije poprimiti karijera Antonia Mionića, ali sama činjenica da dijeli svlačionicu sa Zlatanom Ibrahimovićem i društvom, više nego dovoljno ukazuje na ozbiljnost talenta. I nadasve na privilegiju da uči vještine s takvim vedetama, stječe iskustvo i sazrijeva kao vezni igrač.

Nogometna sudbina je, vrlo često, splet okolnosti. Ovdje sigurno ima talenata koji, u najmanju ruku, mogu postati oslonac prvoligaške Istre 1961. Na stranu nekadašnje i današnje klupske greške, uvjerenja sam da je i kronično nestrpljenje te negativan stav prema domaćoj mladeži ključan uzrok što ovdašnji dečki teško sazrijevaju i postaju "senatori" u Istri 1961. Oni koji su jako dobri brzo odu u jače sredine. Oni koji su na granici da li će postati dobri, češće posrnu pod teretom stalnih sporenja, manjka povjerenja i osebujnih pljuckanja u okruženju. Nažalost, takvi se brzo pridruže onima koji nisu dobri i otpadnu po putu u bespuća amaterizma i rekreacije. Važan uzrok je i to što naši dečki nemaju iste uvjete napredovanja kao tinejdžeri iz četiri regionalna hrvatska središta. Osim što klub nije u vrhu, pa ne može istrpjeti 1-2 mlada igrača da se razvijaju kroz Prvu HNL, ovdašnja djeca imaju uvjerljivo najlošije uvjete za rad. Prvoligaš nema pomoćno igralište, oni niže rangirani gotovo da nemaju ni prava igrališta. U Puli i okolici, kada su nužne pripremne utakmice, nema ni klubova i selekcija koje su u procesu (ljeti i zimi) treninga. Unutar 100 kilometra nema ni drugoligaša za posudbe i razvoje. Sve je to u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci sasvim drugačije.

Ovdje bi se sve moglo bolje. Pokazuju i ova ulaganja u omladinsku školu koja se već isplaćuju. Bilo bi jako poticajno kad bi bilo više strpljenja za razvoj mladih igrača. Tu Alaves mora, i iz svog interesa napraviti zaokret. Jaka prva momčad je štit da se najtalentiraniji igrači mogu razvijati kroz Prvu HNL i prerasti u nove vrijednosti. U stotoj godini Alavesa i 60. godini pulskog nogometnog iskoraka, bilo bi lijepo da Baski i Istrijani osvijeste kako bi mogli puno toga skupa učiniti promjenom stava i pristupa. Korist bi imali apsolutno svi.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater