PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Obrazovanje ludom radovanje

Nenad Marjanović Dr. Fric

Nenad Marjanović Dr. Fric


Nisam nikada probao niti jedno jelo mog omiljenog kuhara Davida Skoka, no to me ne sprječava da mi bude najbolji kuhar, ja sam navijač, nikada nisam bio objektivan. Sviđa mi se njegov gard, stav, u jednoj je emisiji čak i rekao da su mu KUD Idijoti omiljen sastav, a ja želim vjerovati da sardele koje sprema imaju okus sardele, što je meni sasvim dovoljno. Majstor im je na Weekend Food Festivalu u Rovinju uvalio kajlu, ma ne kajlu, kajletinu, organizatori se još češkaju iza uha kakovu žlepu njin je zatuka. Bila je to Večera za 5 na silu, ne na selu. Jedva čekam da se pojavi neki mudo da im nešto slično poruči i na Danima medija.

Ali da se ja dotaknem glavne teme, šparuga, bljušta, leprena i ostalog samoniklog bilja. Na Balkanu je statusni simbol Rolex, u Istri šparoga, moj prijatelj Edis jedan je od najbogatijih Puležana, ako je suditi kako dere šparužine, kad se on vrati iz šparuga ljudima se zavrti u glavi, to se ne može obuhvatiti ni rukama ni nogama, preračunato u ove hrvatske eura, to je opaka lova.

Imamo Zakladu i Pulasport

Vjerujem da ste nabasali na onaj serijal "Opaka tuna", love likovi tune i onda se zbraja lova od prodaje i tko najviše proda, taj je pobjednik. Kod nas se cijene šparuga, bljušti mjere kao zlato, koliko koji mac ima karata, unca je mjera kojom se izražava težina zlata i drugih plemenitih kovina, a karat je mjera kojom se definira čistoća zlata. Mogli bismo mi mjeru nazvati puca, ne unca, ali puca nam puca, još uvijek smo živi, ne mogu oni dizati cijene koliko mi možemo spuštati kičmu.

Pa berači i je..či svih zemalja, ujedinite se. K'o što ste vjerojatno primijetili, napravio sam pjesmu za Istru 1961, malo sam se prisjetio kako je to, što smo nekada radili, ali možda i nastavim, imam već stihove za pjesmu "Oslobodi me, Filipe, narodnjaka, zabavnjaka i seljaka, povedi nas, Filipe, do konačne pobjede!" Onako, žestok ritam, direktno u glavu, pjevač vikne "Povedi nas, Filipe, do konačne pobjede", a klapa produži u klapskom stilu "pobjedeeee", pa onda glavni pjevač vikne "Povedi nas, Filipe", a klapa opet A cappella "gdjeee", a bend grune "U pobjede i šparugeeee". Ma imam ideja, bar sto, ma ne, dvjesto, napravit ću pjesmu za njega definitivno, pa brate mili, nek' se svira, nek' ima naš Prika svoju pjesmu, zaslužio je.

Ako bog da zdravlje, ćemo pojti na bolovanje, rek'o bi naš narod, obrazovanje ludom radovanje.

Vidim na Facebooku plaćenu objavu rodonačelnika u kojoj se hvali kako se gradi, nekoliko bagera, kipera, kamiona, tu je i najava turneje po mjesnim odborima, tu su i komentari u stilu "Tri debela Nijemca", hura, bravo, tako je, Pula je pred rođendan povadila strojeve, treba za par dana održati govor u INK-u, malo se bildamo pred rođendan. Već sto godina isto, svečana sjednica, krkanje, tarabljenje, teslačenje, leptir-mašne, aktn-tašne, svi sretni, svi veseli. Dižemo se u nebesa, ali nam razna kesa, bar tako pišu mediji.

Na bankovnom računu Zaklade za sport još uvijek nema nijednog eura (osim gradskog temeljnog kapitala), nije potpisan nijedan ugovor s najavljenim ili potencijalnim donatorima, pa Upravni odbor Zaklade zapravo nema o čemu odlučivati, a prvi javni poziv za dodjelu novca ne nazire se na horizontu. Eto, ovako piše Glas Istre, ali moj Marcello Rosanda ne kuži da se lova ne treba ukazati na horizontu, nego na računu, ali ukazat će se, sportski kolektivi samo trebaju biti strpljivi, neka spuste loptu, neka igraju obranu, neka ne napadaju bez veze, love će bit', ma nas neće, vrag uza i prišu.

Grad je napokon otet iz ruku stranke koja je razmišljala o vinu, ulju, pazeći svoju bulju, pa čemu onda pesimizam, imamo Zakladu, imamo Pulasport, imamo Hrvatsku, molim vas da ovo intonirate kao kad je Karamarko rekao "Imamo predsjednicu", tim tonom, tako će ovo što pišem biti upečatljivije.

Dobitnik iz Vodnjana

Hrvatska lutrija objavila je kratak razgovor s dobitnikom 332 tisuće eura koji dolazi iz Vodnjana. Tek nakon što je preko društvenih mreža saznao da je izvučen Joker upravo na prodajnom mjestu Petrola, gdje je i on odigrao, izvadio je listić iz smeća i ostao iznenađen. Ostao je stvarno iznenađen i uvređen, kako bi rekao Srećko Šoić. Koje sam ja sreće dok bi otišao u smeće listić bi već gorio u paklu Kaštijuna, a s njime i moji eurići. Majstor je dva puta imao sreću, a više od samog dobitka vrijedi činjenica da živi u tako lijepom gradu kao što je Vodnjan, valjda jedinom gradu na svijetu u kojem nema niti jednog nebodera niti semafora.

Kako je krenulo, i Korać će uskoro postati gradonačelnik, pa Fažana ima sve preduvjete da je proglase gradom, čak ima i luku, Vjetrove Fažane, sardele i Titove dane. Što više jedinica lokalne samouprave, to više sretnih ljudi, sretan čovjek je onaj koji može naći posao u državnoj službi, a svi ostali neka odu na zapad, kao što je premijer Plenković poručio zastupnici Daliji Orešković, AUF WIEDERSEHEN, šibaj gdje hoćeš, tko te drži u Hrvatskoj. Da se vremena mijenjaju, dokazuje i ova Plenkovićeva poruka, nekada ako si rekao nešto kritički, rekli bi ti, ako ti ne valja, idi u Srbiju, a sada te ipak pošalju u Njemačku.

Stoka sitnog zuba sve češće razmišlja o dentijeri, kod nas je Eldorado za dentalni turizam, iz svih krajeva svijeta ljudi dolaze pokazati nam zube, zato ako mislite da kod nas ništa ne valja, sjetite se da zube, bar jedan dio njih, možete dobiti preko socijalnog. Gdje to ima, gdje država ljudima sufinancira zubala, nigdje, ali kad slušaš naše ljude po marketima, samo gunđaju, svi vuku kolica krcata robom i viču kako je ovo nenormalno, kako se više ne može živjeti i kako je dok je bila kuna bilo bolje. Nikad na zelenu granu, pogotovo ne onu na Giardinima, ali o tom potom. Valjda se tako piše - o tom, a ne otom, obrazovanje ludom radovanje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter