PIŠE ROBERT FRANK

Ne plaćajući smeće 0,8 eura mjesečno, hiroviti Mileta još i zajebava u zdrav mozak

| Autor: Robert FRANK
Elvis Mileta / Robert Frank

Elvis Mileta / Robert Frank


Od čovjeka koji je privilegiran u radijskom top terminu i o top temama razgovarati s najpametnijim Istrijanom, eruditom, poznavateljem svemira, sveznajućim, zanimljivim i originalnim Koradom Korlevićem, očekivalo bi se - čak i više od toga, podrazumijevalo bi se - da je svjestan važnosti gospodarenja otpadom, osjetljivog pitanja današnjice koje, kako kaže Sir David Attenborough, ugrožava budućnost planeta Zemlje.

Osebujni radijski voditelj, Galižanac Elvis Mileta, jer o njemu je riječ, jedan je od onih koji iz čistog hira ruše jedva postavljeni sustav, može se i tako reći, upravljanja smećem. Takvima poput njega jednostavno tako dođe, oni se zainate, i neće pa neće sve što drugi hoće i moraju. On, recimo, ne želi, nikako, ni po cijenu tužbe, parničenja i sudskog navlačenja, vodnjanskom komunalcu Contradi mjesečno platiti 0,8 eura, znači 80 centi, što je oko 6 kuna, za pražnjenje 60-litarske kante mješovitog komunalnog otpada!

Pretpostavka je, za samca kakvim se on prikazuje, i u što nema potrebe sumnjati, da će uobičajenim životom i u skladu s normalnim higijenskim navikama, mjesečno proizvesti otpada taman za napuniti navedenu kantu. Ali ne! Mileta ne! I sad pitaj dragog Boga što je čovjeku u glavi kad kaže da on kantu ne prazni jer otpad ne proizvodi. Svakodnevno se hrani, lijepe li tradicije, kod mame ili jede, sretnik, u restoranima. Pa što bi onda, teška je filozofija Elvisa Milete, koja realno graniči s ljudskim glupostima, plaćao 0,8 eura mjesečno za prokletu kantu koja mu, eto, ne treba.

Kako, čovječe, živiš, ako ne stvaraš otpad? Ili ga, licemjerja li golemoga, stvaraš, naravno, ali sve ostale savjesne građane koji postupaju odgovorno, prije svega umirovljenike, disciplinirane platiše koji obavezu smatraju obavezom i izvršavaju je vjerujući da time postupaju ispravno, otvoreno podcjenjuješ, sprdaš se s njima te, amaterski, ali namjerno, rušiš sustav gospodarenja otpadom koji je ionako rak rana Poluotoka, već udavljenoga golemim količinama.

Da se razumijemo, ovo što radi Mileta, s protivljenjem plaćanja dospjele pravedne kazne od 87 eura, nipošto nije neki oblik građanskog neposluha koji može biti simpatičan, no samo ako je smislen, ili pozitivan, ali samo ako je od općeg interesa. Ne, nikako. Mileta, narodski rečeno, osim hira, još i zajebava u zdrav mozak.

Zašto, samo on zna. I ne postupa robinhoodovski, kao legenda iz Sherwooda koja zadobiva simpatije naroda jer se suprotstavlja omrznutoj vlasti, već se ponaša kao sitna, škrta duša.

Ne zna on, ili ne želi znati, jer ga opterećuje tih 0,8 eura mjesečno, da opstanak čovječanstva, o kojem je efektne dokumentarce desetljećima radio Sir Attenborough, počinje ispred vrata vlastite kuće, u šarenim, plavo-žuto-zeleno obojenim kantama. I Korado Korlević to sigurno zna, svjestan je toga, samo Mileti ništa nije jasno. On bu se, kak ti pravi Zagorac, s vodnjanskom Contradom tužil do smrti. Ne da Galižanac penez iz takuina.

Stoga bi dobrim ljudima bilo najpametnije da za pražnjenje Miletine zelene kante, one za mješoviti komunalni otpad, organiziraju plemenitu akciju prikupljanja sredstava u ukupnom iznosu od 0,8 eura svakog mjeseca. I još toliko neka prikupe za organizirano čišćenje krame iz njegovog dvorišta. Viva!

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter