Američki predsjednik je donekle uspio ostvariti svoju prijetnju carinama, a Europska unija donekle uspjela izbjeći da carine ne budu astronomske, kakve su trebale biti nakon prve najave iz Bijele kuće. Carine, dakle, neće biti "kaznene" od 50 posto na europsku robu i usluge koje se izvoze u SAD, nego 15 posto. A cijela drama oko uvođenja carina europskim saveznicima nastala je jer Donalda Trumpa "žulja" deficit koji Sjedinjene Države imaju u trgovini s Europskom unijom pa je u cilju povećanja američkog izvoza na Stari kontinent izokrenuo naglavačke carinski sustav i svjetsku trgovinu.

Sve da bi Ameriku ponovo učinio velikom, a za zemlje koje, kao i SAD, pripadaju kolektivnom Zapadu, baš ga briga. Kao i za činjenicu da će europski proizvodi poskupjeti američkim potrošačima. I američki europskim, ali SAD ionako ima manjak u robnoj razmjeni s drugom stranom Atlantika, što znači da američki proizvodi baš i nisu preplavili europsko tržište.

Za razliku od Trumpa, Europska komisija ipak nije pribjegla prijetnjama i reciprocitetnim mjerama, što je mogla, nego razgovoru, što je s pravom razočaralo Francusku koja trgovinski sporazum smatra gotovo pa kapitulacijom jer se Unija, kako kažu, pristala pokoriti. Osim što je pristala na prekoatlantske carine, Unija se obvezala i da će kupovati ionako preskup američki plin, pa čak i dodatno ulagati silne stotine milijuna eura u SAD, kao da se radi o zemlji zapadnog Balkana kojoj treba pomoći na putu u euroatlantske integracije, a ne o moćnoj Americi.

S druge strane, Europska unija je ipak pokazala da nije "od jučer" pa je prije sklapanja dogovora s Washingtonom za svaki slučaj prvo posjetila Peking i s Kinom dogovorila trgovinu. I na tome neće stati. Upravo zbog straha od američkih carina, Komisija ozbiljno razmatra okretanje azijskim i južnoameričkim državama, odnosno njihovim trgovinskim asocijacijama. Shvativši da je kod Trumpa predvidljiva samo njegova nepredvidljivost, EU je pametno odlučio smanjiti ovisnost o američkom tržištu pa se tako razmatra pridruživanje Sveobuhvatnom i progresivnom sporazumu za transpacifičko partnerstvo (CPTPP), koji okuplja 12 azijsko-pacifičkih zemalja. U paralelnom procesu, Europska komisija pokušava finalizirati i dugotrajne pregovore s blokom Mercosur (Brazil, Argentina, Paragvaj, Urugvaj), a cilj je osigurati pristup tržištu od gotovo 300 milijuna ljudi te ukinuti carine na čak 91 posto europskog izvoza u te zemlje. EU je također postigao načelni sporazum s Ukrajinom o trgovini poljoprivrednim proizvodima, a dogovor uključuje kvote za osjetljive proizvode iz Ukrajine kao što su šećer, jaja, med, kukuruz i perad, dok Ukrajina otvara svoje tržište za svinjetinu, perad i šećer iz EU-a.

Trump je još jednom pokazao da nije ni diplomat ni državnik, nego najobičniji biznismen koji najprije "istrči" s ponudom i/ili prijetnjom, pa nakon određenog vemena, kad vidi kakve su reakcije, ponudu poveća ili prijetnju olabavi. A ako netko zauzme čvrst stav, što je Bruxelles ovog puta propustio učiniti, Trump će odmah reterirati, a ovako je svojim djetinjastim negodovanjem uspio natjerati mak na konac i isprositi koji milijunčić od, izgleda, bogatije Unije. Rezultat svega je da je Trumpov prethodnik natjerao EU da uvede sankcije Rusiji, da od nje prestane kupovati jeftin plin i naftu, a da od Amerike kupuje pet i pol puta skuplji ukapljeni naftni plin. U takvoj situaciji, u kojoj je Washington natjerao EU da se odrekne gospodarskog suvereniteta u ime pomoći Ukrajini, teško je voditi ikakve pregovore o carinama jer je druga strana u debeloj prednosti. Rješenje bi bilo u ponovnom uvozu jeftinih enegenata iz Rusije, ideji koju europski čelnici ne smiju izreći naglas, osim izuzetaka, poput Viktora Orbana ili slovačkog mu kolege Robeta Fica. Svojedobno je čak i Kina smatrala potrebnim reagirati na Trumpov odnos prema europskim državama, kazavši da je zgrožena načinom na koji se Washington odnosi prema svojim zapadnim saveznicma, iako Kina ne spada niti bi htjela spadati pod kolektivni Zapad.

EU će možda uspjeti smanjiti ovisnost o američkom gospodarstvu, a zasad je uspjela izbjeći rast carina uz neke dodatne pogodnosi za SAD. Dok ne odlučimo EU učiniti ponovno velikim.

Povezane vijesti

• Lista zvana čežnja
• Jalova rasprava bez odgovora
• Hrvatska politika mora sustići Trumpa