Dakle Ustavni sud ne funkcionira. Ne radi. Potpuno je blokiran. Premijer praktički optužuje petero sudaca koji su prije godinu i pol ušli u Ustavni sud u kvoti oporbe da igraju dupli pas s njom. I namjerno blokiraju rad Ustavnog suda kako bi pritisli vladajuće da popuste u dogovoru s oporbom oko popune preostala tri upražnjena mjesta u tom tijelu. Iz oporbe pak poručuju da se i HDZ ponašao slično kada je on bio u oporbi. Uglavnom pat pozicija je potpuna. Ne može se ni naprijed ni nazad. A istovremeno Ustavni sud praktički ne radi.

Blokiran je potpuno. I takav bi lako mogao ostati sve dok se ne postigne konačni dogovor vladajućih i oporbenih. A koji definitivno nije na vidiku. I nitko ne zna kada će biti. Temeljni razlog ove situacije treba tražiti u tome da je u ovom trenutku u Ustavnom sudu deset sudaca. Gruba, ali uglavnom točna podjela govori o tome da je omjer vladajućih i oporbe pet prema pet.

Posljedica je to dogovora otprije godinu i pol. Neki bi rekli - političke trgovine. Ali ne bi bili sposobni odgovoriti na pitanje kako inače popuniti Ustavni sud bez dogovora dviju najjačih stranaka. Ajde, bez političke trgovine. Naravno, odgovor bi mogao biti tako da se izaberu najbolji, najpametniji, najpošteniji, najvrjedniji, najneovisniji, najobrazovaniji, najnepotkupljiviji kandidati. Tih naj naj stvarno može biti beskrajno puno. Ali tako se ustavni suci biraju u diznilendu, u nekoj dječjoj bajci gdje dobri i plemeniti uvijek pobjeđuju.

A negativci izvlače deblji kraj. Ali ne u realnom političkom životu. Ne u stvarnosti. I nije to samo tako u Hrvatskoj. Tako je to svugdje, u svim državama koje upražnjavaju parlamentarnu demokraciju. Nema druge nego se dogovoriti. Nema druge nego politički trgovati, ako baš hoćete.

Dakle sada je pet - pet. Iako neki govore o tome da se ravnoteža pomakla na šest prema četiri korist onih sudaca koji su navodno bliži vladajućoj stranci. Ali uzmimo da je pet pet. I sad se treba izabrati još tri ustavna suca. Tako da bi ih na kraju bilo 13. Nezgoda je u tome što je to neparna brojka pa shodno tome kod donošenja odluka većinom svih sudaca rezultat ne može biti neriješen. Uvijek bi jedna strana mogla pobijediti sa sedam prema šest.

Oporba smatra da baš zato HDZ predlaže dva kandidata, a oporbi prepušta da se zadovolji samo s jednim. Jer da želi da ima taj magični omjer sedam prema šest. Što je lako moguće i točno. Kao što je isto tako točno da bi SDP napravio potpuno istu stvar da je u prilici. Pokušao bi imati u Ustavnom sudu većinu sudaca sklonih svojem svjetonazoru. Da ne idemo sada u daljnje razlaganje zbog čega neka stranka ili opcija želi neku sebi blisku osobu u Ustavnom sudu.

Dakle, još jednom, imamo potpunu pat-poziciju. Onaj tko popusti, gubi. Prepušta drugoj strani da ima tog 13. odlučujućeg suca. Mada opet, treba i to reći. Ustavni suci ipak nisu puki žetončići povezani za javnost nevidljivim koncima sa svojim nekakvim gospodarima lutaka. Iza tih ljudi su ipak neke uspješne karijere, doktorati, brojne odluke koje su donijeli, a koje nitko nije dovodio u pitanje. Tako da je ipak pomalo pretjerano svoditi ih na puke izvršitelje nečije tuđe volje. Mada takvih je primjera definitivno bilo. Recimo, onaj koji je doveo do toga da u Saboru trenutno ima 150 zastupnika iako su birači u travnju 2024. izabrali jednog više. Izabrali su ih dakle 151.

Ali je Ustavni sud gledajući u kristalnu kuglu donio odluku da poništi volju birača u prvoj izbornoj jedinici koji su glasovali za listu Domovinskog pokreta i njegovih koalicijskih partnera, i dali joj dovoljno glasova da osvoji jedan saborski mandat. Ali im je Ustavni sud to pravo uskratio. Pregovori traju i dalje. Pomalo liče na one Irana i Amerike gdje je svaki ustupak ravan porazu. Pa je jako malo optimista koji tu vide nekakav izlaz. Častan za obje strane, a opet dovoljno funkcionalan da odblokira Ustavni sud. Potrajat će to još neko vrijeme. Dokle, to ne zna nitko od pregovarača. Blokada bi mogla potrajati.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast