(Snimili Nikola Blagojević, Vedran Karuza)
Svaki štrajk remeti svakodnevni život, a sigurno je za građane najlošija situacija kada krene štrajk u zdravstvenom sustavu. Koji vrlo često tako funkcionira kao da je svaki dan štrajk i ne misli nikada prestati. U Hrvatskoj svi oni čije zdravlje zavisi isključivo od javnog zdravstva itekako znaju koliko taj sustav zna biti loš i neučinkovit za pacijente. Koliko god da se sredstava osigura u državnom proračunu za zdravstvo, to nije dovoljno. Budući da iz dana u dan, mjeseca u mjesec i iz godine u godinu zdravstveni sustav bilježi minuse i neprestano je u nekom procesu sanacije.
Cijenu plaćaju građani. I to nekoliko puta. Najprije kroz doprinose iz plaća, pa onda čekanjem na dijagnostičke preglede i operacije, a vrlo često i plaćanjem privatnih zdravstvenih usluga kako bi skratili put od zdravstvenih tegoba do početka liječenja. Zato je izuzetno bitno za one koji pokreću štrak u zdravstvenom sustavu uvjeriti javnost u opravdanost štrajka. Kada već ne mogu uvjeriti poslodavca, odnosno državu, i ministra zdravstva Vilija Beroša. Kojemu je u zadnjih nekoliko dana, kada je postalo izvjesno da će dio zdravstvenih radnika krenuti u štrajk, najbitnije pokušati kompromitirati sindikat Zajedno kao organizatora štrajka. Kako bi izgubio legitimitet kod građana. Sada Beroš licitira koliko je članova tog sindikata štrajkalo i tvrdnjom da je riječ o samo 600 ljudi skreće temu na nebitno. Da i jedan čovjek iz zdravstvenog sustava štrajka, i ako je taj štrajk u skladu sa zakonom, jedino je bitno utvrditi jesu li razlozi za štrajk opravdani. Sve ostalo je demagogija najgore vrste.
Nerijetko će se izvući statistički podaci o tome kako je u mandatima Andreja Plenkovića svima u javnim službama značajno povećana plaća i da je na taj način spriječen socijalni konflikt. Točno je da su plaće povećane, ali isto tako je točno da ono što je povećano nagriza iz mjeseca u mjesec inflacija. Pa je dobrom dijelu zaposlenih život i dalje težak. Ključno je pitanje ima li u državnom proračunu dovoljno sredstava za isplatu pristojnih plaća za zdravstvene i ostale javne radnike i ako ima, zbog čega se onda škrtari na način da se obezvrjeđuje rad pojedinih skupina zdravstvenih radnika.
Bez kojih zdravstveni sustav ne može kvalitetno funkcionirati. Ministar Beroš minorizira uspjeh štrajka, ali proziva organizatore štrajka da ne žele razgovarati. On još jednom poziva na razgovor kako bi se izbjegle ucjene i obećava da će se sve riješiti. S tim da ne zna hoće li se rješenje pronaći za mjesec i pol, za dva i pol mjeseca ili četiri mjeseca. Kao što je čest slučaj u vladi, Beroš je sam otkrio što je ljude nagnalo u štrajk. Nagnalo ih je nepovjerenje u poslodavca i u ministra Beroša. Možda je njemu svjedno hoće li se problemi riješiti za mjesec, nekoliko mjeseci, ili tko zna kada, ali nije ljudima koji vrlo odgovoran posao moraju raditi za plaće koje nisu adekvatne razini odgovornosti. Činjenica je da je štrajkom obuhvaćen samo jedan segment zdravstvenog sustava. Kao što je i činjenica da oni koji su počeli štrajkati nemaju podršku ostalih dijelova zdravstvenog sustava.
U prijevodu, očito je dobar dio zdravstvenog sustava zadovoljan nakon što su im plaće povećane. Što je dobro. A manjem dijelu nije dobro jer su potplaćeni. Tim više čudi da ministar Beroš nije uspio naći zajednički jezik s dijelom nezadovoljnih zdravstvenih radnika. Kojima je voda došla do grla i odlučili su reći dosta.
Glavni tehnolog Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu u KBC-u Rijeka Irislav Šabulić podsjetio da su štrajku radiološki tehnolozi, farmaceutski tehničari i laboranti, a da se štrajkom želi ispraviti diskiriminacija koju je donijela uredba o koeficijentima, povećati osnovica plaće i osigurati isplata naknade za topli obrok. On je pojasnio da ljudi koji su u dežurstvu 12 sati nemaju pravo na naknadu za topli obrok, da vozači saniteta imaju plaću manju od vozača vlakića u nacionalnom parku. Glavna farmaceutska tehničarka bolničke ljekarne u Rijeci Svjetlana Jakovac ističe da su novom uredbom o koeficijentima farmaceutski tehničari svrstani u ostale zdravstvene radnike. Samo to je dovoljno da ministar Beroš okonča prebrojavanje i da pod hitno krene ispravljati sve ono što je dovelo do opravdanog nezadovoljstva zdravstvenih radnika koji su u štrajku.