KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA

ZNATE LI KAKO JE DANAS BITI SRBIN U HRVATSKOJ? Danas to doista nije problem, što god SDSS mislio o tome

| Autor: Robert FRANK
(D. ŠTIFANIĆ)

(D. ŠTIFANIĆ)


U tijeku je kampanja o tome kako je danas biti Srbin u Hrvatskoj. Manjine, pa tako i nacionalne, uvijek trebaju uživati zaštitu većine. Zbog svoje raznolikosti one su bogatstvo društva. Zaštita njihovih prava čvrsta je linija obrane u neosvojivoj tvrđavi demokracije i slobode izražavanja koju upravo manjine čine još posebnijom. Sve je to u redu dok se manjine za svoja prava bore na adekvatan način i bez provokacija. Time se izbjegava da u međusobnim nerazumijevanjima stvari ne izmaknu kontroli.

E sad, jedan natpis na plakatima koje je SDSS, kao vodeća stranka srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, postavio po većem dijelu države, izaziva sve više pažnje. Na njemu piše: "Znate li kako je danas biti Srbin u Hrvatskoj?" Takvim natpisom nešto se želi poručiti. Autor, SDSS, s njime želi potaknuti određenu asocijaciju. Kao da svakom Srbinu sugerira da na taj upit – "Znate li kako je danas biti Srbin u Hrvatskoj?" – on mora odgovoriti: "nikako", "užasno", "teško", "neizdrživo". Na ovaj način SDSS ipak sam anatemizira Srbe, radi problem gdje ga nema, podiže tenzije koje su se taman počele spuštati, a odnose koji se zbog velikosrpske agresije sporo grade, on sada tako lako ruši.

Srećom, kampanja SDSS-a za europarlamentarne izbore kratkog je dometa. Ali je upozoravajuća. Dilema je da li SDSS natpisom "Znate li kako je danas biti Srbin u Hrvatskoj", prvo, želi preventivno skrenuti pozornost na "srpsko pitanje" ili je to, drugo, stvarna uvjerenost SDSS-a da je danas doista problem biti Srbin u Hrvatskoj ili je taj natpis, treće, svjesna provokacija. Provokacija koja će među malobrojnim budaletinama koji su dio hrvatskog nacionalnog korpusa i koje svaki narod ima u svojim redovima, jer je to statistički naprosto tako, pronaći idealnog tipa s kistom u ruci spremnoj išarati taj natpis potpisujući ga s kretenskim ustaškim znakovljem.

E onda i baš u ovakvom slučaju ti iz SDSS-a koji su stavili takav plakat s natpisom u centre svih većih hrvatskih gradova postigli su svoj cilj – našla se među Hrvatima osoba dovoljno glupa da šaranjem po plakatu nasjedne na provokaciju. Ta nas je osoba blamirala, a Pupovcu, Joviću i sličnima dokazala da smo mi Hrvati naspram Srba povampireni ustaše. Ispast će da je nasjedanjem na provokaciju SDSS-a ta osoba koja šara po srpskim plakatima kompromitirala stvarnu hrvatsku toleranciju, snošljivost, otvorenost i uvažavanje Srba kao naših suboraca, prijatelja, kumova i lojalnih građana. Poanta je da SDSS ovakvom provokacijom očekuje reakciju "povampirenog ustaše" na temelju čijeg će rukopisa po plakatu s natpisom "Znate li kako je danas biti Srbin u Hrvatskoj" graditi tezu o ugroženosti Srba, problemu koji će upravo oni iz SDSS-a na čelu s Pupovcem onda rješavati na najvišim političkim razinama u Hrvatskoj i EU. I evo im, opet, novog i unosnog posla. Stvoriš problem, isprovoiciraš ga i onda ga rješavaš.

Nekome se, međutim, i među Srbima u Hrvatskoj dignuo živac na Pupovčevo-Jovićevu patetično-provokativnu poruku koja ne spaja, nego dodatno razdvaja hrvatski i srpski narod. Kako je samo efektno, hrabro, lukavo, pametno, inteligentno i duhovito vukovarski branitelj Predrag Mišić, porijeklom Srbin, odgovorio Miloradu Pupovcu i Dejanu Joviću stavljajući na svoj dobro osmišljeni plakat sliku svoje malenkosti tik do Pupovčeve, pri čemu se vješto poigrao riječima. Dakle, tamo gdje su SDSS-ovci napisali, uz Pupovčevu i Jovićevu sliku, "Znate li kako je danas biti Srbin u Hrvatskoj", Mišić je nadodao – "unosno". Tamo gdje je na tom plakatu Mišićeva slika, uz tekst "Znate li kako je danas biti Srbin u Hrvatskoj", sam Mišić je nadodao - "časno". Vukovarski branitelj je napisao istinu. Honeste vivere, časno živjeti. To je poanta.

Pupovcu i Joviću unatoč, Srbi u Hrvatskoj danas nisu ugroženi. Slobodno šeću, rade, žive, pokreću biznise, uspijevaju i propadaju, žene se međusobno ili se miješaju s drugim nacionalnim zajednicama, idu u svoje crkve ili im to nije važno. Srbi u Hrvatskoj danas u svemu imaju pravo izbora. Mogu glasati za koga god požele, kupiti auto, prodati kuću, mogu biti što požele. Njihova sudbina ovisi o njihovim sposobnostima. Ima među Srbima u Hrvatskoj vrhunskih liječnika, ali i kriminalaca, što znači da Srbe u Hrvatskoj ništa ni po čemu ne izdvaja od Hrvata kojih isto ima, kao i Srba, i vrhunskih liječnika, ali i kriminalaca. Jedina je razlika što su Srbi Srbi, a Hrvati Hrvati. Zbog toga što su Srbi Srbi, oni nisu ugroženi, zbog toga što su Srbi Srbi, oni ne čekaju dulje na liječnički pregled, zbog toga što su Srbi Srbi, njima nije zabranjeno da se školuju i postanu sveučilišni profesori ili električari. Zbog toga što su Srbi Srbi i slave pravoslavni Uskrs neće im pasti dlaka s glave, niti im bilo tko prijeti jer izražavaju svoju vjersku opredijeljenost. Običan Srbin je kao i običan Hrvat, Talijan, Mađar, Bošnjak ili Albanac u Hrvatskoj. Čovjek sa svojim problemima, životnim uspjesima i neuspjesima koji mu se događaju neovisno o nacionalnoj pripadnosti. Pitanje je samo jesi li čovjek i kakav si čovjek, a ne jesi li Hrvat ili Srbin. Svjesno potenciranje teze da su Srbi ugroženi demantira način života u Hrvatskoj u kojoj smo zbog nepravednog sustava često svi ugroženi, a ne samo Srbi kako to nameću Jović i Pupovac.

Danas je u Hrvatskoj problem ako je radnik, bilo da je Srbin ili Hrvat ili Bošnjak, bez posla u svojoj struci i zanimanju koje je suficitarno, industrija u kojoj je radio užurbano nestaje zbog Dalekog Istoka koji melje sve pored sobom, a na tržištu rada više nije konkurentan jer ga je pregazilo vrijeme . Problem je ako je netko bolestan i bez prave zdravstvene pomoći, jer čeka pregled na magnetnoj rezonanci godinu i pol dana dok mu se život zbog teške dijagnoze neupitno i pred očima gasi. Problem je kad netko ima disfunkcionalnu obitelj s poremećenim odnosima te dijete koje se navlači na drogu, a on to bespomoćno gleda. Problem je kad su obiteljski prihodi manji od rashoda pa u pitanje dolazi roditeljska odluka da se financira studiranje svoje djece u državi koja promovira društvo znanja, ali na tome premalo i nedovoljno ozbiljno radi. To što je netko Srbin, Hrvat ili Bošnjak neće mu ni pomoći ni odmoći u rješavanju takvih situacija. U ovoj državi ništa nije specijalno rezervirano samo za Hrvate koji će prema Pupovčevom i Jovićevom mišljenju prije nego Srbi dobiti radno mjesto. Laž, to je laž, Srbi rade svuda, kao i Hrvati. Srbi napreduju u državnim službama, grade karijere i nitko ih ne pita jesu li oni stvarno ti neki Srbi. Ima Srba koji zarađuju fantastično i voze najskuplje automobile, a ima ih i koji ne dobivaju plaću, u dlaku isto kao i Hrvati. Postoji li Srbin koji nije mogao investirati u Hrvatskoj samo zato što je Srbin ili je bliže istini u nekom takvom slučaju da mu je investiranje onemogućeno jer je žrtva korumpiranog sistema koji ne bira žrtve po tome što su Srbi ili Hrvati.

Nogometne utakmice jedino su mjesto gdje se Srbe na određeni način ugrožava ili se dovodi u pitanje njihov nacionalni identitet stavljajući ga u neprimjeren kontekst. Ali ni tada Srbi nisu izuzetak, jer na utakmicama koje su ponekad manifestacija primitivizma, kad dođe taj neki trenutak svatko svakog vrijeđa. Tamo se čuje, istina je, glasno uzvikivanje "Srbe na vrbe", što je krajnje neprihvatljivo, ali, realno, nije ništa ubojitije, pokvarenije, gluplje, prizemnije i besmislenije od uvreda i prijetnji kojima se međusobno časte navijači Istre, Rijeke, Dinama i Hajduka. Među kojima, opet budimo iskreni, ima i navijača koji su Srbi, što govori da, srećom, nisu baš svi Srbi u Hrvatskoj navijači Zvezde, Partizana i Obilića. Budimo još realniji, nijedan navijač Rijeke, Dinama, Hajduka ili Istre nije stradao, nije pretučen ili napadnut zato jer je porijeklom Srbin, nego zato što je navijač protivničkog kluba. Dakle, mržnja na tribinama usmjerena prema Srbima nije stvarna, nego je dio suludog navijačkog folklora. Uostalom, zašto je poklič BBB-a "Srbe na vrbe" grozniji od, naprimjer, Armadinog "Ubi' tovara"? Zašto bi se smatralo da je ovo prvo ugrožavanje Srba, a ovo drugo nije ugrožavanje Dalmatinaca i svih navijača Hajduka? U ovoj državi nije ugrožen nitko. Ugroženi smo svi.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter