PIŠE ROBERT FRANK

Ljepota Parlova je u očima promatrača

Arhiva

Arhiva


Kip Mate Parlova na Giardinima, u njegovom prirodnom, životnom, autentičnom okruženju, među malim ljudima gdje se osjećao svojim i ispunjenim, izraz je slobode mišljenja te nesputanosti mašte umjetnika kao njegovog autora. Tko je autorica umjetničkog projekta kipa Mate Parlova, pulska povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner, rekla da je kiparica Marija Ujević Galetović u svemu najvažnijem pogodila sa svojim rješenjem velikog boksačkog šampiona, a još većeg čovjeka, tko smo mi ostali da o tome sudimo negativno. Doduše, ljepota umjetnosti je u oku promatrača pa kako svatko ima svoj pogled, onda je doista i moguće da nešto lijepo nekome bude ružno.

Gorka Ostojić Cvajner nije zamislila Matu Parlova kao svemoćnog boksačkog batmana zaogrnutog plaštem nepobjedivosti. Parlov na Giardinima nije amerikanizirani prikaz sportske uspješnosti. Ne vide mu se moćni mišići i znojem orošeno lice. Parlov uobličen u kipu nije Rocky iz istoimenog filma. Ovakvim umjetničkim rješenjem nije se htjela pokazati snaga i brutalnost šakačkog razarača, čovjeka koji je izbijao jetre i razbijao vilice rušeći protivnike na pod, nego nježna, zamišljena, melankolična duša naizgled jednostavnog, a u svojoj dubini kompleksnog čovjeka. Parlov u ovom kipu i kroz ovaj kip, Mate kao ljubitelj Matoša, Cesarića i Ujevića, puno je bliži filozofski zamišljenom Rodinovom Misliocu, nego Rockyju kao jeftinom, uličnom, barskom, poluprimitivnom razbijaču definitivno mekog srca. I zato je s pravom intelektualizirani Parlov moćnom ljevicom, umjesto da je prijeteći uperena u bradu protivnika, samo blago oslonjen na zid, šank, što god to bilo.

Odlika velikih ljudi je da se poistovjećuju s malima, ali i da malima omoguće da se i oni poistovjete s njima, velikima. Oni su njihovi tihi zaštitnici, suputnici na putu privremenog boravka na ovom svijetu. Mali se uz velike osjećaju bolje, jače, sigurnije i zadovoljnije. Vjerujem da su sretnici, koji su dnevno komunicirali s Parlovom, njegove medalje i uspjehe s vremenom i u svojoj intimi doživljavali kao svoje. On im je, družeći se s njima, dobroćudno prepustio dio svoje slave. Svatko sam sa sobom ima svoje olimpijske igre, europska i svjetska prvenstva, svatko u svojoj mašti želi biti pobjednik. Živeći među malim ljudima Parlov im je omogućio da dio zlatne prašine s njega padne i na njih. To je njegova najveća pobjeda.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter