Piše Robert Matteoni

Istra je u velikoj nevolji

(Snimio Milivoj Mijošek)

(Snimio Milivoj Mijošek)


U proteklih sedam godina Lige 10, Istra 1961 ostvarila je dva šesta i pet devetih mjesta. U osmoj sezoni dočekala je da prvi put zaključi godinu kao posljednje plasirana. U spomenutih pet devetih mjesta "zeleno-žuti" su na kraju jeseni (godine) bili tri puta osmi i dva puta deveti. Uzmemo li u obzir da je Istra odigrala samo 12 utakmica, onda je to više-manje istih okvira prethodnih četiri godine. Devet bodova imali su i krajem 2017., 2018., a tek bod više 2016. i 2019. godine. Trenutni plasman je nedefiniran za procjene jer Istra 1961 ima tri, odnosno dvije utakmice manje od Varaždina i Lokomotive s 12 bodova. Sedmoplasirani Šibenik ima utakmicu više od Istre i plus 4 boda. Drugim riječima, natjecateljski je to "tu negdje". Kad bi recimo osvojila 4 od 9 "zaostalih" bodova, mogla bi Istra 1961 držati 7. poziciju. Točno je i to da joj se uz te poraze može dogoditi bitan zaostatak. No, ono što brine u ovom nažalost "redovnom natjecateljskom stanju", su neki drugi elementi.

Hipotetski razmišljati o natjecanju je stvar javnosti, navijača, ali ne bi trebao biti pristup kluba. Što znači da bi nakon pauze Istra 1961 trebala biti dovoljno pojačana i pripremljena za možda najtežu borbu za ostanak do sada. U kuloarskim pričama unutar HNS-ovih dvora čuje se kako Istra 1961 trenutno najslabije kotira u konkurenciji borbe za ostanak. To vam u prijevodu znači lošiji institucionalni status, posljedično slabiji tretman kod sudaca i odlučivanja. Činjenica da je HNS hladno otpilio Pulu za domaćinstvo Cipru ili Malti u ožujku te obje utakmice "dao" Rijeci, osnažuje dojam loše atmosfere za Istru. Priče o dobroj suradnji Istre i HNS-a su relativne, jer kada se zahukta grčevita borba za spas statusa, onda će svatko gledati samo sebe.

U takvim borbama uvijek je najbolji adut imati dobar kadar, zadovoljnu i smirenu struku te kvalitetnu atmosferu. Prije odlaska na odmor, do 3. siječnja, svih tih faktora na "Drosini" nedostaje. Koliko se može zaključiti iz svega što je do sada učinjeno u ovoj super kompliciranoj 2020. godini, uzrok tim nedostacima su bez ikakve dvojbe vlasnici Istre 1961. I sukladno omjeru većinskog-manjinskog (85-15%) najveće su odgovornosti na Grupaciji Baskonia-Alaves, iako se opća inertnost Grada osjeća kroz pad poticajnije klupske atmosfere. Suvlasnici su već duže u fazi međusobnog durenja. Gradu kao smetaju rezultati ispod općih očekivanja i ambicija, pa si tako opravdavaju opetovano neispunjenje obveza prema klubu. One se (manje) odnose na dugo kašnjenje sredstava za omladinsku školu (Grad pokriva 30%, a Alaves 70% proračuna mladih kategorija) te iznad svega izostanak lokacije za klupski kamp. O tome su među ostalim ljudi iz Baskonia-Alavesa izvijestili svoje dioničare, javno navodeći da izostanak rješenja za gradnju egzistencijalno nužnog kampa može dovesti u pitanje daljnji ostanak u projektu Istra 1961. Vjerojatno je to prigodno javno potencirano, ali taj kamp doista postaje kamen smutnje u suradnji dva partnera. Iz istog baskijskog izvještaja vidimo da je u 2020. godini projekt Istra financiran s 3,8 milijuna eura. To su novci koji su išli za cjelokupno poslovanje te pokrivanje starih dugovanja. To je u pulskim ogroman, a u hrvatskim okvirima zavidno "svjež novac" za jedan klub i opravdano se upitati, pogotovo u gradskoj administraciji, tko bi to osiguravao ako bi se Španjolci odlučili postupno za izlazak (prodaja) iz kluba?

Izvještaj ukazuje i na poslovanje Alavesa, gubitke koje je donio COVID (4,1 milijun eura za ovu godinu ) te najavljuje smanjenje proračuna za iduću godinu. To će se neumitno, odraziti i na punjenje Istrinog budžeta. Znači li to dodatno slabije kadroviranje prve momčadi? Tu dolazimo do ključnog problema. Novac nije osnovni uzrok što je Istra među favoritima za ispadanje iz lige. Varaždin i Šibenik prije svih, a onda Slaven Belupo i Gorica nemaju veće proračune od Puljana, naprotiv. To nam onda jasno naznačuje loše kadroviranje i posljedično neuspješnost u iskorištavanju budžeta za prvu momčad. Nakon dvije mučne sezone borbe za ostanak i teško racionalno objašnjive fluktuacije igrača i trenera na "Drosini", nada je bila da će ove jeseni baskijska grupacija uvesti više reda i logike u životu prve momčadi. Dodatno je ojačala nada kroz racionalne istupe Mikela Gonzalesa, koji je od sportske direkcije Alavesa poslan da sredi sportski sektor u Istri. To je značilo i nadgledanje te olakšavanje uvođenja u posao novog sportskog direktora Darija Dabca, još jednog neiskusnog djelatnika. Zajedno su trebali napokon složiti kompetitivnu momčad za sredinu tablice. Nisu uspjeli. Potvrđujući da je bilo mnogo slabosti u ovom sektoru kluba protekle dvije godine, Gonzales je podgrijao optimizam da napokon postoji jasna ideja što treba i kako je sprovesti u djelo. Izaslanik iz Vitorie se nakon par mjeseci vratio u Vitoriu zbog razumljivih privatnih razloga te obveza u Alavesu. Bio je najavljen da će se vratiti i prije prosinca da bi pripremio sve aktivnosti za uspješniji siječanjski prijelazni rok. Što se od svega toga događa? Gonzales bi trebao doći tek u siječnju, a u međuvremenu kao da opet funkcionira na daljinski upravljač iz Vitorie. To je komunikacija sa čestim šumovima na linijama, prouzrokovanih različitim pogledima na ispunjavanje igračke križaljke između Gonzalesa i Dabca. Između njih dvojice u žrvnju je Fausto Budicin. Trener koji je kao debitant već pod velikim pritiskom odgovornosti i manjka mu iskustva za ovakve situacije. Budicin je sukladno tome, ali i svom dobrodušnom karakteru odveć rezerviran u tim klupskim zavrzlamama. U konačnici, posljedice tih zategnutih odnosa i nejasnih poteza kluba, najviše se negativno vraćaju njemu kroz (ne)kvalitetu kadra s kojim mora u bespoštednu borbu.

Istru 1961 očekuje paklena serija. Zbog odgoda startat će već 20. siječnja i do 27. veljače igrati svaka tri dana. Ukupno je to 12 utakmica u samo 37 dana i to redom: u Puli Gorica, Belupo, Rijeka, pa gostovanje u Osijeku i kod Hajduka, pa Dinamo i Lokomotiva u Puli, gostovanje u Rijeci i Šibeniku, kući s Varaždinom, opet u Šibenik (kup) pa Goricu. Nikad Istra 1961 nije imala takav ritam. Za to trebaju imati prije svega kvalitetniji roster nego sada i šireg raspona da bi izdržao terete kartona i ozljeda, te vrlo homogenu grupu. Pitanje jest može li biti kada ima 5 igrača na posudbi i još 13 kojima ističu ugovori u lipnju.

Kada se pita sportske voditelje Istre 1961, onda vam kažu da prvo trebaju nekoga prodati ili osloboditi mjesto (odlascima) pa tek onda dovesti nove igrače. Što daje naslutiti još jedan kaotični zimski mercato, i to uz nikad raniji nastavak sezone, super komplicirani raspored te sve rizike koje nosi pandemija. Hoće li Gonzales i Dabac usuglasiti stavove i hoće li Alaves "amenovati" spasilačka pojačavanja, vidjet ćemo vrlo brzo. Istri je uplaćeno od UEFA-e, via HNS, 450 tisuća eura na ime nagrade za klub (Dinamo) u Ligi prvaka. Ukoliko ima imalo mudrosti i logike kod Baska, investirat će u pojačanja da bi spasili Istru 1961 i svoje dvoznamenkasto ulaganje milijuna eura u njenu sanaciju i revitalizaciju. Liga 10 to jednostavno iziskuje, pogotovo ove sezone kada je vrlo realno da je Istra 1961 prerasla u prvog kandidata za ispadanje. Ne samo zato što je drugi tako vide u centrima moći, nego iz jednostavnog razloga što nije ozbiljno pojačan igrački kadar, pa je neiskusni Budicin dodatno otežanog posla da izvuče sezonu.

U Vitoriji se iznova ljute na posljedične medijske kritike, ali to je nemjerljivo manji problem od onog kojeg imaju sa slabostima kadra i pogotovo velikim iskušenjima koji im vrlo brzo slijede. Vrijeme im je da se "jučer" uozbilje, ako u lipnju žele izbjeći pripremu kadra za drugoligaški razred.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter


Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater