PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Mediji su tu, i u dobru i u zlu

Ilustracija (snimio Dejan ŠTIFANIĆ) / Helena Mostarkić Gobbo

Ilustracija (snimio Dejan ŠTIFANIĆ) / Helena Mostarkić Gobbo


Informiranje, istraživanje, propitkivanje, poticanje na promišljanje i stvaranje kritičkog mišljenja i empatije, sagledavanje tematike s više točaka gledišta, edukacija čitatelja. A kad se tome pridoda komunikativnost, uljudnost, pismenost, artikuliranost, argumenti i povrh svega strast, onda je vjerojatno riječ o novinaru. I to dobrom.

Nedavno sam čula da bi bilo sjajno kad bi se, recimo, otvorio portal koji bi pisao samo lijepe vijesti i sretne priče. Ljudima je, razumljivo, dosta stresa i užasa u svakodnevnom životu, a onda još i moraju čitati sve i svašta. Krivo. Ne moraju.

Kao što biramo društvo u kojemu se krećemo, tako je i sa štivom. Zapravo, s njime je i lakše. Ulazite li u knjižnicu, vjerojatno ne uzimate sve knjige po redu koje se nude na policama, niti ćete djetetu od šest godina dati u ruke roman Emila Zole. Sjedate li na kauč u namjeri da gledate televizijski program, birate kanale. Za slušanje glazbe, opet je presudan osobni izbor. Zbog čega onda nije ista stvar i s novinskim sadržajem? Dovoljan je samo jednak klik, a u papirnatom obliku okretanje lista. I nema potrebe ni za buđenjem žuči ni nagona za suzama.

Bilo bi idealno kad bismo se mogli fokusirati samo na pozitivan sadržaj, no život obiluje i onim što se nalazi na tamnoj strani medalje. Požari, potresi, poplave, pogibije, ubojstva, samoubojstva; popis je dugačak, ali ipak nezaobilazan. Nasilje i nepravda nisu jedino što nas okružuje no i to je sastavni dio nečijih priča i sudbina.

Izvještavajući o lijepim, ali i manje lijepim sadržajima, novinari uglavnom ne razmišljaju o posljedicama po vlastitu osobnost. Ima, dakako, i onih koji to čine, uživajući u hranjenju ega, bez obzira je li povratna reakcija dobra ili loša, vodeći se za onim da je svaka reklama dobra reklama. Ono što je jedino bitno su istina i činjenično stanje. Nešto je dobro, nešto nije, ali je važno nazvati stvari pravim imenom.

U razlučivanju dobra i zla mediji mogu biti sugestivni, no svaki čitatelj ima slobodu zaključivanja. Ako netko ima kapacitet pročitati članak, a da se pritom ne slaže ni s jednom napisanom tezom no ipak zaključi da je tekst genijalan, slobodno može za sebe reći da je zrela osoba. Jednako tako moći će voditi razgovore, pa i konstruktivne rasprave s ljudima s kojima ne dijeli isti svjetonazor, niti religijsku, nacionalnu, rasnu, seksualnu ili bilo koju drugu pripadnost, a da pritom ostane civiliziran, smiren, pristojan, prijateljski nastrojen, spreman čuti i prihvatiti, pa i biti otvoren da nešto nauči.

Takva nit vodilja trebala bi vladati u svakom odabiru, a ne samo onome koji nam daje konzumiranje medijskih sadržaja. U toj slobodi, koja nam danas pruža razne mogućnosti, imamo prava, ali isto tako i odgovornost. Sloboda prosuđivanja, zaključivanja, kreiranja mišljenja i komentiranja trebala bi uključivati i odgovornost koja uključuje poštovanje i uvažavanje. Jednako tako kao što sloboda izbora u čitanju i gledanju sadržaja povlači odgovornost nošenja s posljedicama. Bilo za odrasle, bilo za djecu.

Kao u svemu, i u konzumiranju svih sadržaja presudno je znati dobro izabrati. Mediji su tu da prenose vijesti. U dobru i zlu. Možemo se samo nadati da će biti više ovih prvih.  

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom