(Snimio Milivoj Mijošek)
Pretvorba pazinskog "Purisa" i kazneni postupak protiv Mirka Zovića
Iz spisa predmeta, koji se odnosi na istražni postupak protiv M. Zovića, pa i dokumentacije koja je objavljena u ovoj knjizi, vidljivo je i zaključuje se slijedeće;
Kako državni odvjetnik nije imao dovoljno podataka – dokaza koji bi ukazivali na osnovanu sumnju da je Mirko Zović počinio kazneno djelo za koje se teretio, a posljedično tome se ni istraga nije mogla pokrenuti, jer za nju nije bilo zakonskog osnova,
Uvidio je to i državni odvjetnik, uskoro nakon ukidanja istražnog rješenja te ispitivanja Mirka Zovića od strane istražnog suca pa je već 24. travnja 1997.godine odustalo od krivičnog gonjenja Mirka Zovića.
Time je "slučaj" Zović, za pravosuđe, državnog odvjetnika i istražnog suca stavljen ad acta. Da li je? Nije. Naročito ne za mog prijatelja. Njega je taj postupak, makar nije dugo trajao, i završio je obustavom, jako pogodio. Razumljivo je, radilo se o vrlo uglednom i časnom, skromnom čovjeku koji se sav posvetio razvoju Pazina i svog poduzeća, kao i obitelji. On je stoički podnio sve ovo što je proživio (nedužan), ali su ostali tragovi, pukotine.
Ovo nije jedini slučaj u kojem je olako, bez sigurnih dokaza, osnovane sumnje pokrenut kazneni postupak, ne vodeći računa o mogućim posljedicama za onoga protiv koga se pokreće postupak.
Negdje sam čuo jednu uzrečicu koja se odnosi na kaznene suce, kako je bolje 100 krivih osoba osloboditi nego jednu nevinu osobu osuditi.
Slično načelo treba primijeniti i kada je riječ o istragama tj. ne olako, bez dokaza i zakonske osnove otvarati istražne postupke, određivati pritvore…
Dana 18.srpnja 1996. godine četrnaestorica vijećnika Grada Pule obratila su se s obrazloženim zahtjevom za sazivanje Gradskog vijeća predsjednici Gradskog vijeća Mirjani Ferjančić. Kao razlog i obrazloženje sazivanja sjednice Gradskog vijeća navodi se postavljanje zahtjeva za glasovanje o povjerenju predsjedniku Poglavarstva Grada Pule (gradonačelniku) Igoru Štokoviću.
Predsjednica Gradskog vijeća Mirjana Ferjančić dopisom od 31. srpnja 1996. godine obavještava potpisnika zahtjeva da je na godišnjem odmoru i da će njihov zahtjev rješavati u jesenskom terminu rada Gradskog vijeća.
Potpredsjednik Gradskog vijeća Mirko Milovan saziva sjednicu Gradskog vijeća za 20. kolovoza 1996. godine, od pročelnice ureda gradonačelnika Ester Buić traži da izvrši rezervaciju velike gradske vijećnice i osigura tehničke uvjete za održavanje sjednice Gradskog vijeća. Ona odbija zahtjev uz obrazloženje da se radi o neformalnom sastanku i traži da se taj sastanak održi izvan prostora Komunalne palače.
Doista, sjednica Gradskog vijeća održana je 20. kolovoza 1996. godine u hotelu "Histria" jer je sjedište Gradskog vijeća bilo zaključano i dobro čuvano. Na toj sjednici održanoj 20. kolovoza 1996. godine razriješeni su dužnosti dr. Igor Štoković, kao gradonačelnik i predsjednik Poglavarstva i Mirjana Ferjančić kao predsjednica Gradskog vijeća Grada Pule. Razriješeni su također i članovi Poglavarstva Grada Pule. Gradonačelnik dr.Igor Štoković i Mirjana Ferjančić kao predsjednik Gradskog vijeća odbili su poštivati odluku Gradskog vijeća i predati dužnost, već su se doslovno zabarikadirali u gradskoj vijećnici na način da su angažirali zaštitare i zabranili su ulaz u gradsku vijećnicu članovima Gradskog vijeća, pa i drugima koji nisu bili poželjni. Ministar uprave Davorin Mlakar je ovu, posve legalno održanu sjednicu Gradskog vijeća i odluke donijete na njoj, proglasio nezakonitim, i to onako "usput" u jednom izvješću, bez da je donio formalnu odluku (rješenje).
Ovaj jedinstveni slučaj je razumljivo, izazvao veliku pozornost u javnosti, istovremeno i zgražanje. Giancarlo Župić, novoizabrani gradonačelnik Grada Pule i predsjednik Gradskog vijeća Boris Šuran obratili su mi se s molbom da kao njihov punomoćnik poduzmem odgovarajuće pravne radnje, odnosno tražim pravnu zaštitu.
Najprije sam podnio dvije tužbe redovnom Općinskom sudu u Puli, u nadi i uvjerenju da će taj sud brzo intervenirati i omogućiti normalno funkcioniranje vlasti u Gradu Puli.
Jednom tužbom zahtijevalo se utvrđenje da je sjednica Gradskog Vijeća Grada Pule, koja je održana 20. kolovoza 1996.godine pravovaljano sazvana i održana te da su sve odluke donijete u toj sjednici zakonite.
Drugom tužbom, zbog smetanja posjeda i određivanja privremene mjere, zahtijevala se zaštita suda da omogući gradskim vijećnicima i gradonačelniku da mogu neometano koristiti prostorije Gradske vijećnice.
Općinski sud u Puli obje tužbe je odbio.
Prva tužba zbog nezakonitih radnji, odbijena je uz sljedeće obrazloženje: da općinski sudovi ne mogu kontrolirati odluke predstavničkih tijela kada ih u postojećem ustrojstvu državne vlasti zapravo nadziru središnji organi uprave. Stoga redovni sud nije nadležan ocjenjivati te odluke.
Tužba zbog smetanja posjeda i određivanja privremene mjere koju je podnijelo Gradsko vijeće odbijena je s obrazloženjem kako Gradsko vijeće nije pravna osoba i zato ne može biti stranka u postupku.
Protiv narečenih odluka (presude i rješenja) Općinskog suda u Puli, podnijete su žalbe koje je Županijski sud u Puli odbio prihvaćajući citirano obrazloženje suda prvog stupnja. Želim naglasiti da su oba suda, kako općinski tako i županijski, postupali vrlo hitno te su oba postupka bila okončana u roku od dva mjeseca.
*Nastavak u sljedećem broju