(Darko Jelinek/Davor Kovačević)
Stigla je slovenska ponuda za gradnju druge nuklearke u Krškom, no još nije službeno objavljena, što i ne čudi s obzirom na njezin ponižavajuć sadržaj. Ono što Slovenci nude daleko je od zajedničkog upravljanja nad nuklearkom, a još dalje od podjele vlasništva u kojem svaka država ima 50 posto udjela, što je sada slučaj. Prema slovenskom prijedlogu, za drugu nuklearku koja bi se gradila u Krškom teško bismo mogli reći da bi bila zajednička, a Hrvatima ne bi bila ni nuklearka jer slovenski prijedlog ne predviđa mogućnost da Hrvatska koristi proizvedenu struju (!?), nego samo da dobije dio zarade od prodaje struje u Sloveniji.
Ako želite biti stoposto sigurni da netko neće pristati na vaše uvjete, onda mu pošaljete ovakav prijedlog. Hrvatska vlada je zadnjih godina u nekoliko navrata tvrdila da je zainteresirana za drugu nuklearku i da bi je rado opet zajednički gradila sa Slovencima, no sve je ostalo na iskazanoj namjeri, a ništa pametniji po tom pitanju nismo bili ni krajem lipnja, tijekom susreta dvojice premijera, u kojem je opet iskazana naša namjera, a Slovenci poručili da će se o tome razgovarati u narednim mjesecima i godinama. Prijedlog koji su poslali ne može poslužiti ni kao osnova za daljnje pregovore, a kamoli za ozbiljnije razgovore.
Da Hrvatska možda i nije toliko zainteresirana za zajedničku gradnju nuklearke sa Slovencima dalo se naslutiti iz nekoliko izjava ministra gospodarstva Ante Šušnjara koji je s "nuklearnom" kampanjom počeo još u veljači, sazvavši radnu skupinu za izradu Zakona o nuklearnoj energiji i lansiravši pri tom ideju da će Hrvatska graditi male modularne reaktore "bez obzira na 50 posto vlasništva u Krškom".
Tada nije bilo reakcije iz Vlade, odnosno iz većeg koalicijskog partnera, kao ni nedavno kada je lansirao ideju da bi htio nuklearku na hrvatskom tlu. Kako se u politici ništa ne događa slučajno, možemo se legitimno zapitati je li hrvatska vlada znala da će joj stići ovakva ponuda, koja bi im onda poslužila kao izvrstan povod da se odustane od ulaganja u Krško i da se naciji objasni da će se u zemlji koja živi od turizma graditi atomska centrala? Jesu li zbog toga puštani probni baloni o hrvatskoj nuklearki i počele se spominjati i moguće lokacije? Poput one na kojoj se sada nalazi termoelektrana Plomin za koju stručnjaci kažu da je dobra lokacija, a ni ministar Šušnjar u Saboru nije kategorički odbacio takvu ideju. U stvari, nije ju uopće odbacio. Za jedinu lokaciju na kojoj su provedena sva istraživanja potrebna za gradnju nuklearne elektrane, one kod Ivanića, u Saboru nitko nije postavio pitanje.
Slovenski prijedlog je još čudniji jer prema njemu ispada da Slovenci tako enormno skupu investiciju žele graditi sami, umjesto da troškove podijele s Hrvatima, na primjer. Dosadašnje zajedničko ulaganje u zajedničku nuklearku rezultiralo je time da su Slovenci strujom proizvedenom u Krškom pokrivali gotovo dvostruko više svojih potreba za strujom od Hrvatske, kojoj struja iz Krškog namiri 20 posto potreba, pa je nekako bilo za očekivati da su i dalje zainteresirani za partnersko ulaganje od kojeg oni imaju veće koristi.
Prijedlogom koji su uputili, Slovenci su između redaka poručili da iz nekog razloga ne žele imati zajedničku nuklearnu elektranu s Hrvatskom i da Hrvatsku, u biti, žele istisnuti iz vlasništva buduće nuklearke. Jer tko bi pristao na mali vlasnički udio i zabranu korištenja struje? Slovenci nam, naime, nude da sudjelujemo u gradnji nuklearke u kojoj će slovenska vlada vedriti i oblačiti, a mi ne bismo imali pravo na struju iz te iste elektrane! Čemu uopće »ponuda«?
Bilo bi im jednostavnije da su nas »otkantali«. A i ministru Šušnjaru. Tako postaje sve izglednije da će Hrvatska graditi vlastitu nuklearnu centralu, samo se postavlja pitanje čijom tehnologijom - američkom (kojom je izgrađen Krško) ili francuskom, jer za rusku tehnologiju na Zapadu nitko nije zainteresiran osim Viktora Orbana. Budući da su nas Slovenci otjerali od Krškog, možda se opredijelimo za Francuze s kojima smo već pogađali dobre poslove, poput nabavke Rafalea ili gradnje zagrebačke zračne luke. Jer u politici se ništa ne događa slučajno.