(Foto: Arhiva GI, Davor Kovačević)
U Hrvatskoj je teško, odnosno gotovo nemoguće, kupiti ili čak i iznajmiti pristojan stan u nekom velikom ili većem gradu. Cijene, malo je reći, idu u nebo. I takva će se situacija samo još dodatno pogoršavati. Cijene novih stanova u nebo dižu razni igrači na društvenoj sceni - od špekulanata koji nezadovoljni niskim kamatama u bankama svoj kapital prebacuju u nekretnine pa do toga da je građevina u Hrvatskoj još uvijek gospodarska grana gdje se crni novac, zarađen bolje ne pitati na koji način, pretvara u bijeli. U oprani, legalizirani novac. Plus još neke stvari koje imaju više veze s nekim trendovima na globalnoj razini nego s nekim društvenim boljkama karakterističnim za Hrvatsku.
Sve skupa dovodi do toga da si netko s prosječnim, čak i iznadprosječnim mjesečnim primanjima ne može priuštiti kupnju stana. Ili čak najam. Pa se država naprosto mora umiješati kako stvari ne bi otišle toliko daleko da mogu proizvesti ozbiljne socijalne probleme, čak i veće društvene nemire. Nije Hrvatska jedina zemlja s ovakvim problemima, niti je to pojava karakteristična samo za bivše komunističke zemlje. S njima se bore i najrazvijenije europske države koje običavamo zvati starim demokracijama. Prije nekoliko godina vlasti njemačkog glavnog grada Berlina posegnule su za izravnom intervencijom u cijenu najma stanova. Naprosto su odredili gornju granicu, odnosnu uveli su izravnu kontrolu cijena. Internet je prepun horor priča iz Velike Britanije. Priuštivo stanovanje postaje sve nedostupnije. Zapadne ga zemlje svakojako rješavaju. Ali svi su svjesni težine problema koji svakim danom postaje sve složeniji i nerješiviji.
Naravno, kod ovih tema o priuštivom stanovanju zainteresirani se vraćaju na prošli sustav, onaj otprije devedesete. Tada se zaista moglo dogoditi da ljudi koji su radili u iole pristojnim tvrtkama stan dobiju besplatno. Odnosno, dobili su nešto što se tada zvalo stanarsko pravo, što, formalno-pravno gledano nije bilo isto kao i vlasništvo. Ali u praksi jest. I to je, kao i urbanizam u cjelini, jedan od najvećih postignuća prošlog sustava. Istina jest da nisu baš svi dobili stan, odnosno stanarsko pravo na njega. Ali stotine tisuća ljudi jesu. Drugi su dobijali povoljne kredite. I oni su te stanove uz velike popuste kasnije početkom devedesetih i otkupili.
I baš ta činjenica, da jako velik broj ljudi u gradovima ima vlastiti stan, čuva Hrvatsku, odnosno njene građane od pada u krajnje siromaštvo koje u puno zapadnih zemalja završava beskućništvom. To su oni ljudi koje vidite na ulicama velikih zapadnih gradova. U Hrvatskoj toga nema u velikom broju. Barem ne još. Ali da se to još nije dogodilo, najzaslužnije je ovo što smo dobili u prošlom sustavu, u vidu stanarskih prava. Naravno, nema ovdje ni vremena ni mjesta objašnjavati odakle tadašnjoj Jugoslaviji uopće novaca da tako rješava stambeno pitanje onih stotina tisuća ljudi koje su sa sela krenule prema gradovima u vrijeme ubrzane industrijalizacije.
Naravno, država treba pomoći i intervenirati kada stvari odu predaleko. Kao što je to sada situacija. Koliko će ova recentna intervencija pomoći, ostaje da se vidi. Ali da nešto po ovom pitanju treba napraviti, definitivno treba. Barem kao palijativnu mjeru koja umanjuje posljedice trenutne situacije. Ona će vjerojatno barem donekle poboljšati situaciju. A da se ona radikalno promijeni nabolje, da si ljudi mogu svojim radom bez problema kupiti stan ili ga iznajmiti, to će već ići teže. Odnosno gotovo nemoguće.
Podjela novoproizvedenog društvenog bogatstva počinje sve više sličiti na ono kako je izgledala u 18. i 19. stoljeću, a ne u zlatnom dobu cijelog političkog Zapada od 1945. pa otprilike sljedećih četrdesetak godina. Dakle, svaka intervencija države u rješavanje problema priuštivog stanovanja jest dobra stvar. Koliko će ona biti zaista efikasna, ostaje za vidjeti. A da ćete s prosječnim primanjima moći kupiti ili iznajmiti pristojan stan u nekom iole većem gradu, s tim se možete u startu oprostiti. Stvari naprosto tako stoje. Puno je tu silnica u igri da bi je neka vlada zemlje veličine Hrvatske mogla preokrenuti nabolje. Čak i da donosi najbolje moguće mjere.